REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1066/23-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], 5. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice FBT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Begović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 16. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je postojala izvanbračna zajednica tužiteljice FB iz [adresa], 5. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i pok. VB, s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koja je trajala neprekidno od 15. rujna 1991. do smrti pok. VB, **.**.2023., a koja izvanbračna zajednica je u svim pravima i obvezama izjednačena s bračnom zajednicom.

II Utvrđuje se da nekretnina, i to zkč. br. [katastarska čestica] – u naravi stambena zgrada [adresa], 226A, 226B, 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H i dvorište, površine 2648 m2, stambena zgrada 226, 226A, 226B , 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H površine 2067 m2, dvorište površine 581 m2, sveukupne površine 2648 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - 233. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-233) trosoban stan na VIII (osmom) katu desno, ulaz broj 226/F, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije lođe, ukupne korisne površine 81.35 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice FB iz [adresa], 5. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pok. VB s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

III Utvrđuje se da je tužiteljica FB iz [adresa], 5. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ dijela nekretnine, i to zkč. br. [katastarska čestica] – u naravi stambena zgrada [adresa], 226A, 226B, 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H i dvorište, površine 2648 m2, stambena zgrada 226, 226A, 226B, 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H površine 2067 m2, dvorište površine 581 m2, sveukupne površine 2648 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - 233. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-233) trosoban stan na VIII (osmom) katu desno, ulaz broj 226/F, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije lođe, ukupne korisne površine 81.35 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

IV Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu provesti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice FB iz [adresa], 5. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela nekretnine, i to zkč. br. [katastarska čestica] – u naravi stambena zgrada [adresa], 226A, 226B, 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H i dvorište, površine 2648 m2, stambena zgrada 226, 226A, 226B, 226C, 226D, 226E, 226F, 226G i 226H površine 2067 m2, dvorište površine 581 m2, sveukupne površine 2648 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - 233. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -233) trosoban stan na VIII (osmom) katu desno, ulaz broj 226/F, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije lođe, ukupne korisne površine 81.35 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva da vlastoručna oporuka pokojnog VB s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 25.09.1998. godine koja počinje riječima: „Ja VB iz [adresa],…,a završava : i po njoj postupati nakon moje smrti“ nije istinita ni pravno valjana.

VI Nalaže se tuženici FBT nadoknaditi tužiteljici FB troškove parničnog postupka u iznosu od 5.232,71 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri posto tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je rješenjem ovog suda poslovni broj O- 1144/23 od 23. kolovoza 2023. određen prekid ostavinskog postupka iza pok. VB i upućena je tužiteljica na pokretanje parničnog postupka protiv tuženice, radi utvrđenja da je postojala izvanbračna zajednica između ostavitelja VB i tužiteljice od 15. rujna 1991. do smrti ostavitelja, radi utvrđenja da nekretnina kojom je ostavitelj raspolagao Oporukom od 25. rujna 1998. predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i ostav itelja VB te da oporuka u tom dijelu nije istinita i pravno valjana, sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja . Navodi da je pok. VB upoznala 1988., da su nedugo nakon toga započeli izvanbračnu zajednica koja je trajala do smrti pokojnoga, 26. siječnja 2023. Tužiteljica nije odmah preselila u predmetnu nekretninu u kojoj se nalazio pokojni i plaćao najam, jer je stanovala sa svojom majkom u majčinoj kući, a nakon majčine smrti 1989. tužiteljica je razvivši sve bliži i emotivniji odnos s pokojnim postupno sve više boravila kod istoga te je 15. rujna 1991. trajno preselila u predmetni stan na adresi u [adresa] gdje je stanovala u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem sve do njegove smrti, a gdje i sada sama stanuje nakon smrti pokojnoga, s time da na navedenog adresi nije nikada prijavila prebivalište, jer je imala već prijavljeno prebivalište u [adresa], na majčinoj adresi, te nije bilo razloga da se prijavi na adresu gdje je doista stanovala. Navodi da je nakon smrti pokojnoga organizirala emotivan i dostojanstven ispraćaj i podmirila sve pogrebne troškove. Kako je s pokojnim bila u izvanbračnoj zajednici preko 30 godina, poznavala je njegovu rodbinu koja je na tužiteljicu gledala kao na suprugu pokojnoga bez obzira što nikada nisu formalno sklopili brak. Navodi da je tuženica, sestra pokojnoga, znala da su tužiteljica i pokojni u izvanbračnoj zajednici preko 30 godina, da skupa stanuju na navedenoj adresi te je ista bila naznačena na osmrtnici kao sestra pokojnoga, dok je tužiteljica bila naznačena kao supruga pokojnoga. Navodi da tuženica nije došla na ispraćaj brata te da je jasno da je tuženici jedini cilj bio na prijevaran način osiromašiti tužiteljicu, a sebi priskrbiti nepripadnu imovinsku korist. Tuženica godinama ne stanuje u [adresa], već u Italiji gdje je i tužiteljica zajedno s pokojnim dolazila u posjet. Nadalje navodi da je tuženica u ostavinskom postupku osporila tužiteljici da je bila izvanbračna supruga njenog preminulog brata izjavivši da oni jesu bili u nekom obliku veze, ali da nisu stanovali zajedno, već da je pokojni stanovao s tuženicom i ocem u navedenoj nekretnini do 1996., a nakon smrti oca samo s tuženicom do 2001. kada se tuženica iselila iz predmetnog stana, a da pokojni nakon toga nije zasnivao zajednicu s nikim, već da je koristio usluge više osoba, tako i žena koje su mu temeljem njegovih zahtjeva kupovale namirnice i čistile i pospremale stan, a između njih da je to bila i tužiteljica za što je od pokojnoga navodno dobila nagrade u novcu ili darovima. Navedeni navodi su u cijelosti neistiniti, paušalni i ničim potkrijepljeni te pokazuju da je tuženica nakon smrti pokojnoga odlučila prisvojiti svu bratovu ostavinu ne uvažavajući da je isti bio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom preko 30 godina koju je neizmjerno volio, gledao kao svoju zakonitu suprugu i s kojom bi i danas bio da ih smrt nije rastavila. Da je tužiteljica stanovala s pokojnim u predmetnom stanu razvidno je iz činjenice da tužiteljica i nadalje u istome stanuje u kojem se nalaze sve njezine privatne stvari, da svi susjedi i rodbina poznaju tužiteljicu i znaju da je stanovala i bila u izvanbračnoj zajednici s pokojnim, da je tijekom ljetovanja posjećivala zajedno s pokojnim posjećivala njegovu rodbinu i tamo ljetovala s njime. Također, na adresi na kojoj tužiteljica ima prijavljeno prebivalište, a na kojoj ne stanuje od 15. rujna 1991., stanuje brat tužiteljice koji je 1994. srušio staru kuću i izgradio novu kuću koju je napravio za svoju obitelj. Ujedno navodi da je tužiteljica u potpunosti ravnopravno s pokojnim doprinosila u predmetni stan na način da su oboje skupa ulagali i kupovali pokretnine u predmetnom stanu unazad preko 30 godina, svakodnevno kupovali zajedničke potrepštine i namirnice, plaćali troškove režija stana i sve drugo što jedan par radi koji stanuje skupa u emocionalnoj vezi toliko godina. Tužiteljica je redovno kuhala za sebe i pokojnoga, pospremala predmetni stan, u svemu doprinosila i ponašala se na način kao da je s pokojnim sklopila bračnu zajednicu iz čega je jasno da je pokojni gledao na tužiteljicu kao svoju suprugu bez obzira što nisu nikada službeno stupili u bračnu zajednicu. Nadalje, u odnosu na oporuku koju je tuženica predočila na ostavinskoj raspravi 21. ožujka 2023. i koja je proglašena na navedenoj raspravi, tvrdeći da je istu vlastoručno sačinio njezin brat 25. rujna 1998. kojom je svojom nasljednicom u odnosu na stan u [adresa] imenovao tuženicom, a za koju je tužiteljica saznala tek po smrti pokojnoga, istu osporava u potpunosti kao istinitu i pravno valjanu. Navedeno iz razloga jer je tužiteljica s pokojnim bila u izvanbračnoj zajednici od 15. rujna 1991. te sve da je pokojni i sačinio oporuku, u čiju vjerodostojnost sumnja, predmetna nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pokojnoga te stoga pokojni nije mogao samostalno raspolagati nečim što nije u njegovom isključivom vlasništvu prijenosom vlasništva na drugu osobu, ovdje tuženicu, bez pristanka tužiteljice, a s obzirom da je za predmetni stan sklopljen Ugovor o kupoprodaji 22. svibnja 1998., dakle za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te je tužiteljica s pokojnim zajedno podmirivala mjesečne iznose određene ugovorom, odnosno otplaćivala predmetni stan. Stoga da je tuženica postupala prijevarno i dovela u zabludu pokojnoga i navela ga na sastavljanje oporuke s namjerom da tužiteljicu pokuša lišiti prava na stan, pri tome ne znajući da stan predstavlja izvanbračnu stečevinu, a da to isto za sobom povlači određene posljedice. Također, od sastavljanja oporuke proteklo je 25 godina te je za pretpostaviti da ista ne predstavlja izraz posljednje volje pokojnoga, a okolnosti su se u bitnome promijenile zbog zajedničkog života sa tužiteljicom te pretpostavlja da je pokojni na oporuku i zaboravio, jer je nikada nije niti spomenuo tužiteljici tijekom zajedničkog života. Slijedom navedenog, u odnosu na postojanje izvanbračne stečevine predmetnog stana ističe da izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te u tom smislu, a s obzirom na postojanje izvanbračne zajednice više od 30 godina, takva izvanbračna zajednica proizvela je određene imovinske učinke, odnosno postojanje izvanbračne stečevine u odnosu na predmetni stan te je stoga oporuka neistinita i pravno nevaljana, jer je pokojni nezakonito raspolagao nekretninom koja predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pokojnoga. Predmetni stan nije nasljedstvo, niti vlastita imovina pokojnoga te stoga tuženica ne može polagati pravo na isti niti temeljem pravno nevaljane i neistinite oporuke. Tuženica niti kao sestra pokojnoga nema pravo na predmetni stan pozivom na odredbe čl. 8. i čl. 1. st. 3. Zakona o nasljeđivanju. Slijedom navedenoga, pozivom na odredbu čl. 11. Obiteljskog zakona i čl. 8. Zakona o nasljeđivanju, predlaže sudu utvrditi da je između tužiteljice i pok. VB postojala izvanbračna zajednica koja je trajala neprekidno od 15. rujna 1991. do smrti pokojnoga 26. siječnja 2023., a koja izvanbračna zajednica je u svim pravima i obvezama izjednačena s bračnom zajednicom , da vlastoručna oporuka pok. VB s posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 25. rujna 1998. godine koja počinje riječima: „Ja VB iz [adresa],…" a završava : "i po njoj postupati nakon moje smrti“ nije istinita ni pravno valjana., te da nekretnina, i to zkč. br. [katastarska čestica] – u naravi stambena zgrada [adresa], 226a, 226b, 226c, 226d, 226e, 226f, 226g i 226h i dvorište, površine 2648 m2, stambena zgrada 226, 226a, 226b, 226c, 226d, 226e, 226f, 226g i 226h površine 2067 m2, dvorište površine 581 m2, sveukupne površine 2648 m2, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine - 233. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-233) trosoban stan na VIII (osmom) katu desno, ulaz broj 226/F, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i dvije lođe, ukupne korisne površine 81.35 m2, koji dio je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sve upisano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pok. VB i da je tužiteljica suvlasnica navedene nekretnine u ½ dijela uz uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini. Potražuje troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je sestra pok. VB i jedina zakonska nasljednica, s obzirom da se pokojni nikada nije ženio, nema bračne niti izvanbračne djece, dok su roditelji umrli prije njegove smrti, a nema drugih braće i sestara, niti je za života sa kime živio, a niti s bilo kime zasnovao izvanbračnu zajednicu. Navodi da je oporučna nasljednica pokojnoga na temelju vlastoručno pisane oporuke koju je pokojni sam sastavio u Zagrebu, 25. rujna 1998., koja je proglašena na ostavinskoj raspravi, a kojom je oporukom izrazio svoju posljednju volju, da nakon svoje smrti ostavlja svoj stan u [adresa], broj stana 1d, kat 8, površine 81,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i 2 lođe, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], svojoj sestri EB iz [adresa], ovdje tuženici, u koji je stan tužiteljica nakon smrti pokojnog protupravno uselila. Osporava da je u razdoblju od 15. rujna 1991. tužiteljica živjela s pok. VB 30 godina u izvanbračnoj zajednici u njegovom stanu u [adresa], jer je u dijelu navedenog spornog razdoblja, i to od 15. rujna 1991. do 11. listopada 1996., pokojni živio sa njihovim ocem SB i tuženicom, a nakon smrti oca, sa nećakom IB (od 1999. do 2014.) te tuženicom sve do 16. studenoga 2001., kada se tuženica preselila u [adresa], na otok [adresa] gdje i sada živi, a koju činjenicu je pokojni potvrdio kada je u vlastoručno pisanoj oporuci napisao da navedeni stan ostavlja svojoj sestri EB iz [adresa]. Ne osporava da tužiteljica nikada nije bila prijavljena na adresi pokojnoga u [adresa], dok osporava razlog ne prijavljivanja tužiteljice, jer da je već bila prijavljena u Zagrebu, na adresi [adresa] u [adresa], kod svoje majke pa da nije imala razlog se prijaviti na adresi pokojnoga. Navodi da je stvarni razlog ne prijavljivanja jer pokojni to nikada nije želio, niti bi dao svoju suglasnost za prijavu prebivališta tužiteljice, jer s tužiteljicom nije bio u nikakvoj emocionalnoj vezi, ali i s obzirom da je u predmetnom stanu u razdoblju od 1966. do 11. listopada 1996. god. živio sa ocem SB i tuženicom, a nakon očeve smrti sa tuženicom i njezinim sinom IB, do 16. studenoga 2001., odnosno IB do 2014. Navodi da je pokojni nakon što je tuženica preselila na [adresa] i dalje sve svoje pravne i druge aktivnosti poduzimao uz pomoć tuženice, te je 4. lipnja 2007. dao punomoć tuženici da ga zastupa u svim sporovima i da u njegovo ime može sklapati ugovore o prodaji njegovih nekretnina, preuzimati novac od prodaje i poduzimati sve druge radnje u njegovo ime, a koju punomoć nije do svoje smrti opozvao, slijedom čega tada, a niti kasnije u životu pokojnoga nije postojala druga osoba u koju bi imao povjerenje i koja bi imala priliku upravljati njegovom imovinom ili ju naslijediti. Navodi da je nakon 16. studenoga 2001. pokojni živio u stanu sam do svoje smrti, jer se nije ženio, živio je boemski te nije želio ni sa kime zasnivati bilo kakvu zajednicu, niti je sa kime bio u emotivnoj vezi, ekonomskoj i socijalnoj zajednici, da je pokojni zbog svog zdravstvenog stanja, ponekad i zbog vlastitog komoditeta, koristio usluge više osoba, pa tako i žena, koje su na temelju njegovog zahtjeva išle u kupovinu namirnica i obavljale druge kućanske usluge (npr. čišćenje i spremanje stana), za što bi ih on nagradio plaćanjem takvih usluga ili darovima. Navodi da je tužiteljica koja je bila nezaposlena, narušenog mentalnog zdravlja, preživljavala sakupljajući plastične boce i ostale sirovine pogodne za prodaju, također pokojnom povremeno obavljala određene usluge, za što bi joj isti davao novčanu naknadu, kao i darove, čime si je tužiteljica popravljala imovinsko stanje te da pokojni nikada nije pristao da tužiteljica živi s njim, niti bude s njime u financijskoj, socijalnoj zajednici ili emotivnoj vezi, slijedom čega se izvanbračna zajednica za života pokojnoga nije mogla niti se ostvarila. S obzirom da se tužiteljica nudila da ju pozove kada mu zatreba bilo kakva pomoć, povremeno je na poziv pokojnoga dolazila u stan i za njega obavljala poslove (usluge) koje je on adekvatno nagrađivao. Pokojni je imao pristojnu mirovinu od koje je samostalno podmirivao sve svoje obveze, zadovoljavao sve svoje potrebe i samostalno podmirivao svoje račune. S obzirom da je tužiteljica, povremeno na zahtjev pokojnoga i uz naknadu, čistila njegov stan i obavljala nabavku dnevnih potreba (hrane, pića i dr.), bila je dobro upoznata s njegovim prilikama i zdravstvenim stanjem te je očito iskoristila situaciju kada mu se iznenada zdravstveno stanje pogoršalo, a koristeći činjenicu da tuženica i nećak žive na otoku [adresa] i da nisu bili svakodnevno u kontaktu, o njegovom pogoršanom zdravstvenom stanju i smrti nije obavijestila tuženicu, iako je znala ili mogla saznati njezin broj telefona, već je računajući da bi se mogla dokopati imovine pokojnoga, sama obavila pripreme za sahranu, sačinila osmrtnicu u kojoj je kao ožalošćene navela sebe kao suprugu i tuženicu kao sestru s obitelji. Dakle da je tužiteljica potajno organizirala sahranu i očito uz pomoć treće osobe podmirila troškove sahrane, lažno se na sahrani prikazujući kao izvanbračna supruga. Tuženica je saznala za smrt pokojnoga putem treće osobe, a na sahranu nije mogla pristupiti jer je neposredno prije toga bila na kompliciranoj operaciji oba koljena i nepokretna, te je na sahrani bio ostaviteljev nećak KB i pokojnikov prijatelj TB, kojima je tužiteljica, na njihov upit, izjavila da je podmirila troškove pogreba i odbila je primiti novac koji joj je pri tome ponuđen. Nadalje, u odnosu na istinitost i pravnu valjanost oporuke navodi da pokojni nakon predmetne oporuke nije sastavio novu oporuku i nije drugačije izrazio svoju volju za slučaj smrti, pri čemu je u predmetnoj oporuci iskazao svoju posljednju volju. Osporava da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, jer je navedeni stan otac pokojnog, pok. SB, kao visoki časnik jugoslavenske vojske, dobio na korištenje 1966. i za njega imao stanarsko pravo, u kojem je živio sa svojom obitelji - sinom VB i kćerkom, ovdje tuženicom, a nakon smrti njihovog oca, pokojni je kao njegov sin koji je živio u zajedničkom domaćinstvu s ocem, kao zaštićeni najmoprimac ostvario pravo na otkup predmetnog stana po povoljnijim uvjetima , što je i učinio sklopivši 27. svibnja 1998., Ugovor o kupoprodaji s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane. S obzirom da pokojni nije imao dovoljno novca da sam otplaćuje kupoprodajnu cijenu, tuženica mu je ponudila da će mu pomoći da ga otkupi, te je po njegovom pristanku dostavila pokojnom svojih 30.000,00 DEM, slijedom čega joj je pokojni obećao da će joj oporučno ostaviti taj stan, što je ubrzo i učinio 25. rujna 1998. Također, navodi da je tužiteljica na adresi u [adresa] živjela u donjem, prizemnom dijelu navedene kuće, dok je njezin brat ĐB koristio ostali dio zgrade, te osporava da bi brat tužiteljice 1994. u potpunosti srušio staru kuću i sagradio novu kuću za svoju obitelj, već da bi se radilo o renoviranju potkrovne etaže postojeće kuće puno kasnije od onoga što je navedeno u obrazloženju tužbe, jer da je brat tužiteljice 21. svibnja 2002. podigao namjenski kredit na iznos od 22.500,00 DEM, slijedom kojega je na kući u zemljišnoj knjizi bio upisan zalog Raiffeisenbank Austrija d.o.o., očito radi preuređenja navedene kuće. Stoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj gornji od 5. ožujka 2024. razdvojeni su postupci povodom tužbe te protutužbe radi predaje u posjed i privremene mjere tuženice po kojima je formiran novi spis pod poslovnim brojem Psp-45/2024.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje ovog suda poslovni broj O- 1144/2023-4 od 23.8.2023. (list 8-11), račune i zaključnice za troškove pogreba (list 13-17), Ugovor o kupoprodaji stana od 22.5.1998. (list 18, 19, 21-23), izračun cijene stana obročnom otplatom od 22.5.1998. (list 20), račun Voodopskrbe i odvodnje d.o.o. (list 24), fotografije (list 33-37), potvrde o uplati (list 38-43), osmrtnicu pok. VB (list 44), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 45-98), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-7830/96 od 27.1.1997. (list 113), uvjerenje o prebivalištu MUP-a za tuženicu od 9.11.2011. (list 114), punomoć pok. VB od 4.6.2007. ovjerenu kod javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba pod brojem OV-9662/07 dana 4.6.2007. (list 115-116), osobnu iskaznicu IB (list 117), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 118-119), Oporuku pok. VB od 25.9.1998. (list 139- 140, 354-356), dopis Financijske agencije od 8.11.2024. s podacima o brojevima računa tužiteljice i pok. VB (list 148-156), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19.11.2024. s potvrdom o radno pravnom statusu tužiteljice (list 162-164), dopis Hrvatske poštanske banke d.d. od 3.1.2025. s prometom po računu tužiteljice (list 178-181), dopis Agram banke d.d. od 10.1.2015. s prometom po računima pok. VB (list 183-187, 374), dopis Zagrebačke banke d.d. od 6.2.2025. s prometom po računima tužiteljice (list 198-335), zapisnik javnog bilježnika posl.br. O-11443 od 21.3.2023. (list 351- 353), Ugovor o oročenom depozitu od 23.2.2011. (list 373), punomoć pok. VB od 9.1.2023. ovjerenu kod javnog bilježnika Marije Glibota iz Zagreba pod brojem OV-155/23 dana 9.1.2023. (list 390-391), saslušao je svjedoke ZB, TB, IB (list 189-195), VBT, ŽB, LB, ŠB (list 345-349), AB, UB, NB, OB (list 359- 365), CB, MB, ĐB (list 383-388), (list), te je saslušao stranke (list 132-138).

5. Sud pri donošenju odluke nije uzeo u obzir izjave NB, CB, pok. JB, ZB, LB, UB, ŠB, AB (list 25-32), a s obzirom sud u ovoj pravnoj stvari odlučuje na temelju iskaza svjedoka koji se neposredno saslušavaju, s time da su u ovom postupku navedene osobe i saslušane kao svjedoci.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. VB u razdoblju od 15. rujna 1991. do smrti pokojnog, 26. siječnja 2023., da stan u [adresa] predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pok. VB slijedom čega da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela uz upis prava suvlasništva u zemljišne knjige. Također, predmet zahtjeva je i utvrđenje da vlastoručna oporuka pok. VB od 25. rujna 1998. kojom je predmetni stan ostavio svojoj sestri, ovdje tuženici, a koji stan da predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pok. VB, nije istinita i pravno valjana.

8. Među strankama nije sporno da se iza pok. VB, umrlog **.**.2023., vodi ostavinski postupak pred ovim sudom poslovni broj O-1144/23, u kojem su se postupku kao zakonski nasljednici prijavili tužiteljica kao izvanbračna supruga pokojnoga i tuženica, sestra pokojnog, te da je pravomoćnim rješenjem istoga suda od 23. kolovoza 2023. upućena tužiteljica na pokretanje parničnog postupka protiv tuženice radi utvrđenja da je postojala izvanbračna zajednica između ostavitelja VB i tužiteljice, da nekretnina kojom je ostavitelj raspolagao Oporukom od 25. rujna 1998., a koja je predočena po tuženici na ostavinskoj raspravi 21. ožujka 2023. te na istoj proglašena, predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i ostavitelja VB, te da oporuka u tom dijelu nije istinita i pravno valjano.

9. Sporno je da li su tužiteljica i pok. VB u razdoblju od 15. rujna 1991. do smrti pok. VB zajedno živjeli na adresi [adresa] te da li njihov zajednički život u navedenom razdoblju ima obilježja izvanbračne zajednice. Također, sporno je da li stan na adresi [adresa] je izvanbračna stečevina tužiteljice i pok. VB te da li je pokojni Oporukom od 25. rujna 1998. neovlašteno raspolagao predmetnim stanom u korist tuženice, slijedom čega da je oporuka neistinita i pravno nevaljana.

10. Odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom u smislu tog Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

11. Odredbom čl. 11. st 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15, 97/19, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje ObZ) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a izvanbračna zajednica koja ispunjava te pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

12. U smislu citiranih zakonskih odredbi učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice, te ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine, što znači da mora postojati uzajamna briga i pomaganja između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva, te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

13. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, kao i namjeru da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, ekonomske i druge. Pri tome činjenica da je emotivna zajednica između neudate žene i neoženjenog muškarca trajala dulje vrijeme ne znači automatski da se radi o izvanbračnoj zajednici koja bi bila u svojim imovinskopravnim učincima izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica, osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu, ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

14. Uvidom u fotografije (list 33-35) sud je utvrdio da se odnose na izvođenje građevinskih radova na kući tužiteljice na adresi [adresa] (tuženica je navedeno učinila nespornim u odgovoru na tužbu), te da, iako nije razvidno koji su radovi konkretno izvedeni, riječ je o kompletnoj obnovi i dogradnji cijele kuće. Također, sud je utvrdio da se fotografije na listu 36 odnose nesporno na pogreb pok. VB, sa vijencem na lijesu i posvetom "od supruge AB".

15. Uvidom u račun Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. sud je utvrdio da se odnosi na uslugu potrošnje vode za razdoblje od 31. prosinca 2022. do 26. siječnja 2023., kupac pok. VB, na adresi [adresa] te da je broj prijavljenih članova kućanstva dvije osobe.

16. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 7830/96 od 27. siječnja 1997. sud je utvrdio da je pok. SB, otac pok. VB i tuženice umro **.**.1996. te da njegovu ostavinu čine novčano potraživanje prema RFMIORH, Zagreb, Tvrtkova 5, u neutvrđenom iznosu, tekući račun Zagrebačke banke br. 8270100668 u neutvrđenom iznosu, devizni račun Zagrebačke banke br. 2327217516 u neutvrđenom iznosu, štedna knjižica Zagrebačke banke br. 2527109660 sa saldom na dan 7.5.1996. 7.698,84 DEM, 458,69 USA$, 428.475,59 ITL,1.086,62 ATS, te da se nasljednicima istoga proglašavaju sin pok. VB i kćer, ovdje tuženica, svaki u ½ dijela.

17. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu MUP-a za tuženicu od 9. studenoga 2011. sud je utvrdio da je prijavljena u razdoblju od 8. prosinca 1966. do 16. studenoga 2001. na adresi [adresa], a od 16. studenoga 2001. do danas na adresi [adresa].

18. Uvidom u osobnu iskaznicu IB sud je utvrdio da je riječ o nevažećoj osobnoj iskaznici, vrijedi do 21. svibnja 2014., sa adresom prebivališta [adresa].

19. Uvidom u izračun cijene stana obročnom otplatom od 22. svibnja 1998. sud je utvrdio da su sadržani podaci na temelju koje je utvrđena visina cijene stana, i to podaci o kupcu pok. VB kao nositelju stanarskog prava, predmetnom stanu i cijeni s popustom, kao i način plaćanja na način da ugovorena cijena stana iznosi 120.126,15 kn, da učešće iznosi 3.603,78 kn, dok se preostali iznos otplate u iznosu od 116.522,37 kn i kamata u iznosu od 15.852,99 kn plaća u 312 mjesečnih obroka na razdoblje od 26 godina u mjesečnim iznosima od 424,28 kn.

20. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana od 22. svibnja 1998. sud je utvrdio da na temelju zahtjeva za kupnju stana od 29. rujna 1995. i čl. 50.b Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96), sklopljenog između pok. VB, kao nositelja stanarskog prava – kupca, i prodavatelja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, kupac kupuje, a prodavatelj prodaje, predmetni stan za kupoprodajnu cijenu od 120.126,15 kn, indeks vrijednosti kn prema DEM na dan sklapanja ugovora iznosi 3.6141, obročno u roku od 26 godina, da se kupac u roku 8 dana od dana sklapanja ugovora obvezuje uplatiti učešće u iznosu od 3.603,78 kn, da ukupni iznos svih obročnih otplata stana s kamatom na dan sklapanja ugovora iznosi 132.375,36 kn, da se preostalih 312 mjesečnih obroka kupac obvezuje otplaćivati prodavatelju do 15-og u mjesecu za protekli mjesec, počevši od 22. svibnja 1998., da prvi mjesečni obrok do revalorizacije iznosi 424,28 kn, da danom sklapanja ugovora kupcu prestaju prava i obveze zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu, da prodavatelj ovlašćuje kupca da po uplati učešća, a po ovjeri prodavatelja o izvršenoj uplati, ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama, uz upis založnog prava za korist prodavatelja za iznos obročne otplate od 132.375,36 kn u zemljišnoj knjizi.

21. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je pok. VB upisan kao vlasnik predmetnog stana u cijelosti, uz upis založnog prava (hipoteke) za iznos od 132.375,36 kn pod brojem Zs-7853/98 dana 3. lipnja 1998. za korist Republike Hrvatske na temelju ugovora o kupoprodaji od 22. svibnja 1998.

22. Uvidom u potvrde o uplati sud je utvrdi da su naslovljene na uplatitelja pok. VB za uplate rate za kupnju državnog stana, te da je istima obuhvaćeno razdoblje od 1998. (prosinac 1998.) do rujna 2023. (rujan 2023.), dakle, sve godine u navedenom razdoblju (izuzev za 2003.), po jedna uplata za svaku godinu (izuzev 2004. i 2014. dvije up late, te 2023. za razdoblje od siječnja do rujna 2023.), u ugovorenim mjesečnim iznosima.

23. Uvidom u Oporuku od 25. rujna 1998. sud je utvrdio da prema sadržaju pokojni, pri punoj savjesti bez ičijeg nagovora ili prisile, svojevoljno izjavljuje svoju posljednju volju te nakon svoje smrti ostavlja svoj stan u [adresa], broj stana 1D, kat 8, površine 81,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i 2 lođe, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svojoj sestri EB iz [adresa], da je to njegova posljednja volja i želi da se poštuje i po njoj postupi nakon njegove smrti, a koja je sastavljena u Zagrebu dana 25. rujna 1998. te da je na oporuci sadržan potpis pokojnoga. Ujedno je uvidom u zapisnik javnog bilježnika poslovni broj O-11443 od 21. ožujka 2023. sud utvrdio da se navedena oporuka, a koja je predana po odvjetniku Begoviću, nalazila u bijeloj koverti sa dijelom otrgnutim od koverte, da na otrgnutom dijelu piše "otvoriti nakon moje smrti" VB, a na omotnici piše "Za EB", da je omotnica otvorena, a u kojoj se nalazi vlastoručna oporuka od 25.9.1998. pisana plavom kemijskom olovkom na žučkastom arku trgovačkog papira, da je ispisana samo prva stranica arka te da je rješenjem na navedenom zapisniku oporuka proglašena.

24. Uvidom u punomoć pok. VB od 4. lipnja 2007. ovjerenu kod javnog bilježnika Milana Glibote iz Zagreba pod brojem OV-9662/07 dana 4.6.2007. sud je utvrdio da prema sadržaju opunomoćuje tuženicu, svoju sestru da ga zastupa u svim sporovima pred državnom upravom i sudovima, te da je posebno opunomoćuje da u njegovo ime može sklapati ugovore o prodaji nekretnina, potpisivati ugovore i vršiti sve ostale radnje koje budu potrebne, da može preuzeti novac od kupoprodaje i njegovo ime, kao i da je ovlašćuje da može ovu punomoć prenijeti na drugu osobu, odnosno odvjetnika, a koja punomoć vrijedi do opoziva. Na punomoći je sadržan potpis pokojnoga koji je u nazočnosti javnog bilježnika vlastoručno potpisao ispravu kako to proizlazi iz ovjere javnog bilježnika.

25. Uvidom u punomoć pok. VB od 9. siječnja 2023. ovjerenu kod javnog bilježnika Marije Glibota iz Zagreba pod brojem OV-155/23 dana 9. siječnja 2023. sud je utvrdio da prema sadržaju opunomoćuje tuženicu da ga može uknjižiti u zemljišnu knjigu č. zem. [katastarska čestica] - 357/1 - 357/5 - 2078/3 - 2078/5 - 2079/2 -2079/5 - 1289/2 - 2666/5-2666/7, da svoju sestru ovlašćuje da ove zemlje uknjiži u zemljišnu knjigu na njegovo ime, da punomoć ne vrijedi za druge radnje, samo za upis njegova imena u zemljišnu knjigu. Na punomoći je sadržan potpis pokojnoga koji je u nazočnosti javnog bilježnika vlastoručno potpisao ispravu kako to proizlazi iz ovjere javnog bilježnika. Navedena punomoć predana je od strane svjedoka MB na ročištu 16. veljače 2026.

26. Uvidom u osmrtnicu pok. VB sud je utvrdio da su kao ožalošćeni navedeni supruga FB, sestra EB s obitelji te ostala tugujuća rodbina i prijatelj.

27. Uvidom u račune i zaključnice za troškove pogreba sud je utvrdio da se odnose na troškove pogreba pok. VB u [adresa] (datirani 26.1.2023.) i Splitu (datirani 3.2.2023.), te da su računi za troškove pogreba u Zagrebu izdani na tužiteljicu kao obveznika plaćanja, dok je račun za trošak pogreba u Splitu izdan na MB kao obveznika plaćanja.

28. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. studenoga 2024. s potvrdom o radno pravnom statusu tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena u trgovačkom društvu Elektro kontakt OOUR komponente u razdoblju od 2. srpnja do 1. listopada 1974.

29. Uvidom u dopis Financijske agencije od 8. studenoga 2024. s podacima o brojevima računa tužiteljice i pok. VB sud je utvrdio da su sadržani podaci o računa otvorenima na njihovo ime u razdoblju 15. rujna 1991. do 26. siječnja 2023. te su sukladno dokaznom prijedlogu tuženice i zatraženi prometi po računima predloženima od strane tuženice u podnesku od 16. prosinca 2024.

30. Uvidom u dopis Hrvatske poštanske banke d.d. od 3.1.2025. s prometom po računu tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica bila vlasnica računa – štednja knjižica broj 9202332894 od otvaranja 5. travnja 2005. do zatvaranja računa 28. rujna 2017., da je početni saldo na dan 5. travnja 2005.1 10,00 kn, da se saldo tijekom godina konstantno povećavao do 4. studenoga 2010. kada je iznosio 9.231,25 kn od kada se počeo postepeno smanjivati do 12. prosinca 2012. kada je izvršena isplata iznosa od 1.000,00 kn sa saldom na navedeni dan 45,40 kn (saldo se više nije posebice povećavao), te da je na dan zatvaranja 28. rujna 2017. isplaćen cjelokupni saldo u iznosu od 46,74 kn.

31. Uvidom u dopis Agram banke d.d. od 10. siječnja 2015. s prometom po računima pok. VB sud je utvrdio da je bio vlasnikom tekućeg računa [broj bankovnog računa] od otvaranja 23. veljače 2011. do zatvaranja računa 21. rujna 2020., da je početni saldo na dan 6. lipnja 2011. po izvršenoj uplati iznosio 25.000,00 EUR, da su vršene daljnje veće uplate, i to 24. lipnja 2011. u iznosu od 25.185,25 EUR, 24. lipnja 2012. u iznosu od 31.000,00 EUR, 26. lipnja 2013. u iznosu od 35.000,00 EUR, 26. lipnja 2014. u iznosu od 30.000,00 EUR (nakon navedenog datuma nema daljnjih uplata), kao i isplate većih iznosa, i to 24. lipnja 2011. u ukupnom iznosu od 35.000,00 EUR, 24. lipnja 2012. u ukupnom iznosu od 46.525,00 EUR, 26. lipnja 2013. u ukupnom iznosu od 36.757,54 EUR i 26. lipnja 2014. u iznosu od 31.350,00 EUR (nakon navedenog datuma nema daljnjih isplata), sa saldom na navedeni dan 0,00 EUR, te su u razdoblju od otvaranja do zatvaranja računa izvršene uplate i isplate u ukupnom iznosu od 149.818,17 EUR. Nadalje je sud utvrdio da je pok. VB bio vlasnikom računa po oročenom depozitu 4414014535 od otvaranja 23. veljače 2011. do zatvaranja računa 24. lipnja 2011. sa početnim saldom na dan otvaranja 25.000,00 EUR po izvršenoj uplati, te sa izvršenom isplatom na dan zatvaranja računa u ukupnom iznosu od 25.185,25 EUR, kao i vlasnikom računa po oročenom depozitu 4411095644 od otvaranja 26. lipnja 2013. do zatvaranja računa 26. lipnja 2014. sa početnim saldom na dan otvaranja 30.000,00 EUR po izvršenoj uplati, te sa izvršenom isplatom na dan zatvaranja računa u ukupnom iznosu od 31.350,00 EUR. Dakle, navedene isplate po oročenim depozitima uplaćene su na navedeni tekući račun pokojnoga kako je to prethodno navedeno, dok za preostale navedene uplate na tekući račun sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi osnove po kojoj su uplate izvršene, odnosno da li je riječ o uplatama pokojnoga ili trećih osoba.

32. Uvidom u Ugovor o oročenom depozitu od 23. veljače 2011. sud je utvrdio da je pok. VB (deponent), ID broj klijenta 4414014535, oročio depozit u iznosu od 25.000,00 EUR na 12 mjeseci u razdoblju od 23. veljače 2011. do 23. veljače 2012. u Kreditnoj banci Zagreb d.d., sa raspolaganjem navedenim depozitom prijenosom na račun broj 4314007240 danom isteka oročenja, te da je opunomoćena osoba po ugovoru tuženica koja ima sva prava i obveze kao i deponent. Navedeni ugovor je potpisan po pok. VB i tuženici.

33. Uvidom u dopis Zagrebačke banke d.d. od 6. veljače 2025. s prometom po računima tužiteljice i pok. VB sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnicom tekućeg računa u eurima broj [broj bankovnog računa] u razdoblju od 1. siječnja 2014. nadalje, multivalutnog tekućeg računa broj [broj bankovnog računa] u razdoblju od 1. siječnja 2014. nadalje, klasične oročene štednje broj 23600002542977351 u razdoblju od otvaranja 1. srpnja 2019. nadalje i prve stambene štednje broj 23600001917541611 u razdoblju od otvaranja 9. lipnja 2018. nadalje, dok je pokojni vlasnikom tekućeg računa u eurima broj [broj bankovnog računa] u razdoblju od 1. siječnja 2014. do dana smrti i multivalutnog tekućeg računa u eurima broj [broj bankovnog računa] u razdoblju od 1. siječnja 2014. do dana smrti, a po kojem računu u navedenom razdoblju nije bilo prometa. Za razdoblje prije 1. siječnja 2014. za sve navedene račune banka nije u mogućnosti dostaviti promet po računu, jer je istekao zakonski rok za čuvanje dokumentacije. Nadalje je sud utvrdio da je tužiteljica na tekući račun tokom godina primala mirovinska primanja u iznosu od oko 2.000,00 kn do 2.500,00 kn, te da je račun bio u pozitivnom saldu (osim u određenim periodima do svibnja 2014.), da je stanje na multivalutnom tekuće računu tužiteljice na dan 3. ožujka 2014. iznosilo 401,26 EUR, a na dan 31. prosinca 2016. iznosilo 101,53 EUR, da je oročena štednja na dan 1. srpnja 2019. iznosila 3.588,38 EUR, a na dan 1. srpnja 2022. iznosila 3.592,97 EUR te stanje na računu prve stambene štednje na dan 15. lipnja 2016. iznosilo 32,70 EUR, a na dan 31. prosinca 2022. iznosila 2.024,7 EUR. Također je sud utvrdio da je pok. VB na tekući račun tokom godina primao mirovinska primanja u iznosu od oko 2.800,00 kn do 3.800,00 kn, da je stanje na računu kroz cijelo razdoblje bilo u negativnom saldu, s time da nisu razvidne nikakve uplate izvršene od strane fizičkih osoba, a tako niti tuženice.

34. Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je na nekretnini obiteljska kuća [adresa], vlasništvo ĐB u 1/1 dijela, na temelju ugovora o kreditu od 21. svibnja 2002. uknjiženo pravo zaloga 27. svibnja 2002. za iznos od 22.050,00 EUR za korist Raiffeisenbank Austria d.d.

35. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je pok. VB upoznala na plesu 1982. ili 1983, kada su oboje imali oko 32 godine (oboje rođeni 1950., pokojni 1. ožujka). Nakon plesa zajedno su krenuli kući s prijateljima F i V, koji su se putem razdvojili, a pokojni je pozvao tužiteljicu u svoj stan u [adresa] kat, gdje je ona ubrzo počela živjeti s njim. Prije toga živjela je s roditeljima u kući na adresi [adresa], u blizini njegova stana. Nakon preseljenja donijela je svoje osobne stvari i započeli su zajednički ž ivot. U to vrijeme u stanu je još živio podstanar iz Like, kojeg je doveo otac pokojnoga. Otac pokojnoga povremeno je dolazio u stan, osobito ujutro, kako bi ga susjedi vidjeli, iako je živio na Srednjacima s drugom ženom, a isti je preminuo 1990-ih godina. Tužiteljica i pokojni živjeli su zajedno neprekidno do njegove smrti, sami u stanu, dijelili su spavaću sobu i krevet te imali intiman odnos. Nisu imali djece, jer joj je pokojni rekao da ne može imati djecu, niti su planirali brak, smatrajući ga nepotrebnim. Njihov odnos bio je dobar, a cijeli ulaz zgrade znao je da žive zajedno. Tužiteljica je kuhala svakodnevno, brinula se o pokojnom, osobito kako mu se zdravlje pogoršavalo – bolovao je od gihta, imao problema s hodanjem i plućima, kao i njegov otac. Pratila ga je na liječničke preglede, često uz pomoć svog brata ĆB koji ih je vozio. Pokojni je radio kao tokar, radio je u TPK na Žitnjaku, a kasnije u Končaru, gdje je jedno vrijeme imao dobru plaću i davao tužiteljici novac za hranu. Kada je prestao raditi u Končaru primanja pokojnoga bila su manja, te kako su njegova primanja bila nedostatna za režije, tužiteljica je ponekada posuđivala dio novaca za njihovo podmirenje, ponekad je znala tražiti da joj vrati novce. Dogovorili su da ona plaća hranu. Tužiteljica je bila u invalidskoj mirovini, primala je obiteljsku invalidsku mirovinu nakon oca (oko 400 kn), a dodatno je zarađivala čišćenjem i peglanjem. Njezina obitelj ih je posjećivala, uz brata i šogoricu, najviše pokojna sestra, s kojom se pokojni dobro slagao. S njegove strane obitelji posjete su bile rijetke, tuženicu je zadnji put vidjela kada je preminuo otac pokojnoga kada ih je posjetila. Pokojni i tužiteljica povremeno su odlazili u [adresa] i [adresa] posjećivati rodbinu pokojnoga (sestru, šogora, nećaka), kao i na more i Italiju, sve dok mu zdravlje to nije onemogućilo zadnjih godina prije njegove smrti. Ujedno su se družili sa susjedama GB i njezinom kćeri CB (žive ulaz do njihovog ulaza zgrade), koje su ih često posjećivale na kavi (2-3 puta tjedno), te je pokojni uvijek sudjelovao u razgovorima. Pokojni je bio dugogodišnji pušač, što je dodatno pogoršalo njegovo zdravstveno stanje. U zadnjim godinama bio je često u bolnici, gdje ga je tužiteljica svakodnevno posjećivala. Dan prije smrti rekao joj je da nije dobro i da će umrijeti. Sljedećeg jutra oko 8:30 sati pronašla ga je mrtvog na podu dnevne sobe, uz upaljen televizor. Pozvala je susjedu vrata do njihovih ČB, koja je kontaktirala hitnu pomoć, jer je tužiteljica bila izvan sebe. Nakon što su liječnici utvrdili smrt, oni su pozvali pogrebno poduzeće. Tužiteljica je zatim obavijestila brata i šogoricu, koji su došli nakon hitne pomoći, a prije mrtvozornika, kao i sestričnu pokojnoga RB kako bi obavijestila njegovu sestru o smrti pokojnoga, jer broj tuženice nije imala. Pogreb je organizirala i financirala tužiteljičina obitelj (brat i muž nećakinje), jer ona nije imala sredstava. Održan je na krematoriju, a urna je kasnije položena u grobnicu u Splitu, gdje su pokopani i roditelji i teta pokojnoga. Tuženica nije prisustvovala pogrebu, već samo njezin sin KB, koji je na pogrebu pitao tužiteljicu o stanu i tražio da mu preda urnu. On je znao za termin polaganja urne, ali nisu dalje razgovarali o tome. Pokojni i njegova sestra imali su loše odnose i često se svađali, te su se tako i prije par godina telefonski sukobili oko stana. Pokojni je tužiteljici govorio da će ona njega pokopati i da će stan biti njezin. Nije znala za postojanje oporuke kojom je stan ostavljen sestri, niti za punomoć koja joj je predočena u postupku, te ne bi rekla da je potpis na oporuci i punomoći od pokojnoga. Stan u kojem su živjeli bio je u vlasništvu oca pokojnoga, a pokojni ga je otkupio. Tužiteljica i dalje prima uplatnice i plaća rate za otkup stana (ranije oko 500,00 kn mjesečno), uz pomoć svoje obitelji. Navodi da su sve rate redovito plaćane. U stan su zajedno kupili televizor, dok je računalo kupio pokojni, a popravke je obavljao sam te je od mirovine davala koliko je mogla. Tužiteljica se nikada nije prijavila na adresi stana jer joj je pokojni rekao da bi se njegova sestra zbog toga ljutila. Navodi da u stanu nije živjela tuženica niti njezin sin KB, koji je povremeno dolazio, a ne zna kako je bio prijavljen na toj adresi te da je to očito dogovorio s pokojnim. Ističe da su se ona i pokojni voljeli i živjeli u izvanbračnoj zajednici dugi niz godina sve do smrti pokojnoga.

36. Iz iskaza tuženice u bitnome proizlazi da je sa svojim bratom uvijek bila u dobrim odnosima i da se nikada nisu svađali. Stan na adresi [adresa] bio je stan njihova oca, vojnog lica, koji ga je dobio na račun djece. U stan su se uselili 1966. i u njemu su živjeli otac, brat, tuženica i njezin sin KB , a otac sve do svoje smrti. Otac je namjeravao otkupiti stan, ali je preminuo 1996. Nakon toga brat je ostao stalno živjeti u stanu, a tuženica mu je pomagala u otkupu stana. Tuženica je imala prijavljeno prebivalište u tom stanu do 2001. Što se tiče mjesta stanovanja da je nakon rođenja sina povremeno živjela u tom stanu, ovisno o radu u Švicarskoj, te je, ako je ljeti radila, u stanu boravila zimi ili obrnuto, a na taj način živjela je u stanu sve do 2001., kada je promijenila adresu i odselila na [adresa], odakle potječe njihova obitelj i gdje imaju obiteljsku grobnicu u Splitu. Dalje iz iskaza proizlazi da je od 1972. u braku i da je od tada živjela sa suprugom u Švicarskoj, a da je nakon rođenja sina, kada je imao tri mjeseca, došla živjeti u [adresa] u stan u [adresa], s time da je i njezin suprug živio u stanu [adresa] te na upit suda zašto tuženica nije prethodno spomenula svog supruga i da je on živio u [adresa], na to pitanje nije mogla odgovoriti. Suprug je u vrijeme rođenja sina radio u Švicarskoj, a tuženica je u [adresa] boravila po 4–5 mjeseci u kontinuitetu, ponekad i duže, uz povremene odlaske u Švicarsku i povratke u [adresa], te je takav način života trajao do 2001. Zatim iz iskaza proizlazi da od kada se rodio sin više nije išla u Švicarsku i bila je u [adresa], dok ju je suprug dolazio posjećivati u Zagreb, gdje je boravio po 2- 3 mjeseca u kontinuitetu, dok se ne bi morao vratiti na posao, a znao je doći više puta godišnje. Njih dvoje su tada koristili malu sobu, sin je spavao u dnevnoj sobi s pokojnim bratom, a otac u svojoj sobi. Suprug nije bio prijavljen na toj adresi, dok je sin bio prijavljen od rođenja do 2014. Nakon 2001. prestala je odlaziti u Švicarsku te je počela odlaziti u Italiju, gdje su imali kuću i penzion koji je radio sezonski, kao i radi liječenja, pri čemu je u Italiji boravila povremeno, nekad po tri mjeseca, a zatim se vraćala u Zagreb, odnosno kasnije na [adresa]. Prije otprilike 15 godina počela je češće odlaziti u Italiju, ali se uvijek vraćala na [adresa] kada je imala vremena, Od umirovljenja, koje je ostvarila s 60 godina života, živjela je u Italiji, dok posljednjih više od deset godina živi na [adresa]. Sin tuženice rođen je 1973., u osnovnu i srednju školu išao je u Italiju, a za školske praznike je uvijek dolazio u Zagreb, praznici u Italiji su dosta dugi te je kod pokojnoga dolazio do 2014. U Italiji je bila po 3 mjeseca pa se vratila u Zagreb, penzion u Italiji radio je ljetnu sezonu, tuženica bi nekada radila, nekada ne, nekada bi u stanu u [adresa] bila preko ljeta, nekada ne bi. Što se tiče stana, navodi da ga je brat otkupio na rate tijekom 20 godina, a koji vrijedi 20.000,00 DEM, nakon čega je sastavio oporuku kojom stan ostavlja njoj. Oporuku je brat sam napisao, stavio u kovertu s natpisom „otvoriti poslije moje smrti“ i osobno joj ju predao te godine kada ju je napisao u Splitu, a možda i u Zagrebu (na ponovni upit punomoćnika tužiteljice). Za oporuku je znala i prije nego ju je vidjela. Navodi da joj je brat ostavio stan, jer mu je puno pomogla u njegovu otkupu, dajući mu novac godinama, i to kada je pokojni došao u Italiju prema dogovoru s njim, kao što je dala pokojnom i iznos od 50.000 EUR dobiven prodajom zemlje prije oko šest godina. Novac mu je često slala preko rođakinje RB koja je često dolazila u Italiju. Pokojni je dao tuženici punomoć za upravljanje zemljištima na [adresa], koju je sam sastavio, te potvrđuje da je predočena punomoć od strane suda na listu 115 ona koju joj je dao pokojni, kao i da joj je 9. siječnja 2021. poslao još jednu punomoć. Nije bila obaviještena o smrti pokojnoga, niti o ostavinskom postupku. Za smrt je saznala posredno, preko sina, kojeg je nazvao prijatelj BB, a njega je obavijestila HB, žena od rođaka tuženice pok. DB kojoj je tužiteljica javila za smrt pokojnoga, u ranim jutarnjim satima. Tuženici je tada bio pokvaren mobitel. Na pogrebu nije bila zbog bolesti, ali su bili njezin sin i drugi članovi obitelji i prijatelji (rođakinje RB sa suprugom i PB, prijatelji FD, VD, TB i OB). Na pogrebu je, prema fotografijama s pogreba, bilo više ljudi sa strane pokojnoga, nego s tužiteljičine. Tražila je od tužiteljice (telefonski, kao i preko sina na pogrebu, te ponovno tužiteljicu telefonskim putem nakon pogreba koja ju je uputila na šogoricu, jer da ne zna ništa) da bude obaviještena o polaganju urne u Splitu kako bi organizirala pogreb, ali joj to nije javljeno te nije prisustvovala polaganju urne. Tužiteljicu je upoznala oko 1986. u stanu pokojnoga, jer je tužiteljica dolazila kod pokojnoga s obzirom da mu je kupovala hranu, svaku subotu slao je tužitelj icu na plac po hranu, a pokojni je tužiteljici za to plaćao. Tužiteljica nije živjela u stanu pokojnoga, već je dolazila i odlazila i nije imala svoje stvari u stanu. Pokojni je tužiteljicu smatrao prijateljicom, a ne partnericom ili suprugom, te se pokojni nikada nije želio oženiti. Prije tužiteljice s pokojnim su živjele druge dvije žene, ED i E, (prije 1986.), prijateljice tužiteljice, te su dolazile i druge žene, jer je pokojni bio zgodan. Pokojni je bio povučen i sramežljiv, te je imao zdravstvene probleme (proširene vene, čireve, slabo kretanje), zbog čega nije volio izlaziti. Puno je pušio i provodio vrijeme za računalom. Pokojni nije htio da se tužiteljica prijavi na adresi stana, jer da tužiteljica ima riješeno stambeno pitanje kod svog brata, to su pričali kao brat i sestra, s time da joj pokojni nije rekao da bi tužiteljica to od njega tražila. Tužiteljica se žalila na svog brata zbog nekretnine. Sa tužiteljicom je bila u dobrim odnosima, ali nisu razgovarale o bitnim stvarima, niti o pokojnom, dok joj je brat rekao da je tužiteljica uvijek nešto bolesna, te da se često žalila. Sa pokojnim je puno pričala o tužiteljici, sa bratom je bila bliska, a ono što joj je pričao tuženici je ispričala sama tužiteljica. Tužiteljica je došla s pokojnim na [adresa], jer je tamo bila obitelj tužiteljice, i jednom u Italiji kod tuženice, gdje je za njih radila i bila plaćena. Pokojni je imao jednog podstanara koji mu je radio komplikacije i dolazila je policija te više nije htio nikakve probleme. Pokojnoga je zadnji puta vidjela u Splitu prije korone, a kasnije se nisu vidjeli zbog njezinog zdravstvenog stanja, zbog kojega nije bila sposobna dolaziti u Zagreb, a tako niti na pogreb pokojnoga. Ne zna imena susjeda u zgradi.

37. Nadalje, a vezano za između stranaka sporne činjenice, sud je proveo dokaz saslušanjem mnogobrojnih svjedoka. S obzirom na opsežnost iskaza svjedoka, sud u ovoj odluci neće iznositi cjelokupne iskaze istih, već utvrđenja koja proizlaze iz iskaza u odnosu na odlučne činjenice u konkretnoj pravnoj stvari. Pri tome valja istaknuti da sud pri ocjeni njihovih iskaza uzima u obzir protek vremena od događaja o kojima su iskazivali do davanja njihovih iskaza, te nalazi životno logičnom da se svjedoci ne sjećaju točno određenih detalja (primjerice točnih godina, kada i koliko puta su se desili određeni događaji o kojima pričaju i slično), s time da također valja uzeti u obzir da određene osobe imaju bolje i dugoročnije pamćenje od drugih, da pojedine događaje svjedoci vežu uz određene situacije koje su im bitne u njihovom životu te sve navedene okolnosti sud uzima u obzir pri ocjeni iskaza svjedoka.

38. Iz iskaza svjedoka ZB, LB, ŠB, UB, NB, CB, a čije iskaze sud prihvaća kao istinite i životno logične (osim iskaza svjedoka ZB u dijelu da bi između 1991-1993. kod pokojnoga živjele dvije muške osobe 2-3 godine za koje je pretpostavio da su rodbina pokojnoga i da su braća, a s obzirom da je riječ o pretpostavci svjedoka u kojem je dijelu iskaz u suprotnosti s prihvaćenim iskazima ostalih svjedoka i stranaka; zatim iskaza NB i AB u dijelu da je tužiteljica započela zajednički život s pokojnim nakon smrti oca pokojnoga, jer navedeni svjedoci nemaju točnih saznanja kada je preminuo otac pokojnoga, a tužiteljicu i pokojnoga počeli su posjećivati kada otac pokojnoga više nije bio živ, slijedom čega su iz navedenog izvele svoja mišljenja, a u kojem dijelu su njihovi iskazi i u suprotnosti s prihvaćenim iskazima ostalih svjedoka), čiji su iskazi u suglasju u odnosu na odlučne činjenice i međusobno se nadopunjuju te je riječ o svjedocima koji ni na koji način nisu zainteresirani za ishod ovog postupka, utvrđeno je da isti imaju neposrednih, kao i posrednih saznanja, o odnosu tužiteljice i pok. VB, a s obzirom da je riječ o susjedima koji su se međusobno posjećivali i intenzivnije družili s tužiteljicom i pokojnim kroz cijelo razdoblje njihova zajedničkog života (svjedoci UB, NB, CB), kao i susjedima koji nisu bili kućni prijatelji i u stanu u kojem su tužiteljica i pokojni živjeli bili su u par navrata (svjedoci ZB, LB i ŠB), ali su u ulazu često susretali tužiteljicu i pokojnoga i s njima razgovarali. Također, sud prihvaća kao istinite i životno logične iskaze svjedoka AB, ĐB i MB (osim u dijelu da je nakon što je tužiteljica odselila u stan pokojnoga u kući, u kojoj je prethodno živjela s majkom, ostala živjeti majka tužiteljice do svoje smrti, a u kojem je dijelu iskaz u suprotnosti s prihvaćenim iskazom svjedoka ĐB da je njegova majka preminula 1988., kao i u dijelu da bi o smrti pokojnoga obavijestili tuženicu u kojem je dijelu iskaz u suprotnosti s prihvaćenim iskazima ostalih svjedoka i stranaka), a s obzirom da su njihovi iskazi dodatno osnaženi prihvaćenim iskazima gore navedenih svjedoka, i u međusobnom su suglasju i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom, pri čemu sama okolnost da je riječ o svjedocima koji su obitelj tužiteljice ne dovodi u sumnju istinitost njihovih iskaza uslijed prethodno obrazloženog. Na temelju suglasnih iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je da su tužiteljica i pok. VB bili u vezi prije početka njihova zajedničkog života (prema iskazu svjedoka NB, MB i ĐB) od 80-ih godina kada je tužiteljica živjeli u obiteljskoj staroj kući s majkom na adresi [adresa] u kojoj je kasnije, po obnovi i izgradnji nove kuće uselio brat tužiteljice s obitelji 1998., da su od početka ratnih godina (prema iskazima svjedoka LB, UB, NB, CB, MB i ĐB) započeli zajednički život i živjeli zajedno u stanu pokojnoga, na 8. katu, bez prekida sve do smrti pokojnoga, da su živjeli sami (jedno vrijeme s njima je živio podstanar koji je prodavao kazete), da su ih susjedi viđali zajedno u bilo koje doba dana kroz cijeli tjedan (radne dane i vikendima), da je u početku zajedničkog života pokojni još bio zaposlen i kasnije otišao u mirovinu, dok je tužiteljica od početka bila u mirovini i primala obiteljsku mirovinu, da su tužiteljica i pokojni često zajedno odlazili autom pokojnoga, koji je bio parkiran na prvom parkirnom mjestu ispred zgrade, u nabavku namirnica i odvozili boce koje su skupljali, vikendom odlazili na sajmište i kupovali stare stvari (iskazi svjedoka NB i ĐB), da su zajedno održavali stan (bojanje zidova) i kupovali u stanu manje komade namještaja i aparate, da su dijelili zajedničke financije, da je tužiteljica brinula o kućanstvu i o pokojnom zbog njegova zdravstvenog stanja (posebice pred smrt), da su zajedno odlazili na godišnji odmor u [adresa], Italiju kod tuženice i [adresa] (kod brata tužiteljice), da je u početku postojala namjera da se vjenčaju, ali zbog niza događaja (smrt obitelji, rat, bolest tužiteljice) s vremenom su odustali od vjenčanja, da je njihov odnos bio intiman (iskaz svjedoka NB) da su ih posjećivali brat tužiteljice sa suprugom i sestra tužiteljice koji su pokojnoga smatrali šogorom i koji su im povremeno financijski pomagali, te da su djelovali kao svaki drugi bračni par, s time da svjedoci ZB, LB i UB nisu imali saznanja da nisu vjenčani. Nadalje, utvrđeno je da niti jedan od svjedoka-susjeda tijekom svih godina zajedničkog života tužiteljice i pok. VB nije viđao tuženicu i svjedoka IB (sina tuženice), s time da svjedok ZB (susjed u zgradi od 1969.) iskazuje da je moguće da je tuženica živjela u stanu do 80-ih godina, svjedok UB da je tužiteljica pričala da je tuženica za vrijeme života oca pok. VB znala doći iz Italije, dok da je nakon smrti oca par puta došla kod pokojnoga, svjedok NB iskazuje da je znala za sestru pokojnoga (tuženicu) koju je možda vidjela, ali je ne bi prepoznala i da je znala za sina tuženice, te svjedok AB tuženicu ne poznaje, osim da je živjela u [adresa] i na moru, dok misli da je nećak pokojnoga došao kod njih na tjedan dana kojega je upoznala, ali s njime nije razgovarala, što su i potvrdili svjedoci MB i ĐB da je sin tuženice KB došao iz Italije kod pokojnoga i tužiteljice i bio nekih tjedan dana (gdje je bio i prijavljen) kada ga je pokojni otjerao jer je dovodio djevojke te da je isti po dolasku u Zagreb znao boraviti kod prijatelja u Dubravi. Iz suglasnih iskaza svjedoka MB i ĐB utvrđeno je da je tuženica sa suprugom 1998. došla iz Italije kod tužiteljice i pokojnoga, jer je htjela otkupiti stan, a što nije mogla jer je imala talijansko državljanstvo, tada su je oboje upoznali kada ih je posjetila u njihovoj kući u koju su uselili te godine, dok kasnijih godina tuženica više nije dolazila. Što se tiče oca pok. VB, koji je bio vojno lice i po toj osnovi dobio stan u kojem je živio pokojni s tužiteljicom, svjedok ZB istoga je viđao do 90-ih godina, a što je u suglasju sa iskazima svjedoka MB i ĐB da otac pokojnoga nije živio s tužiteljicom i pokojnim, već sa jednom gospođom još prije njihova zajedničkoga života, ali ih je često posjećivao, u stanu je ostavio neke svoje osobne stvari i dolazio na ručak, te jako volio tužiteljicu. Nadalje iz suglasnih iskaza svjedoka utvrđeno je da je pokojni preminuo kod kuće, da je tužiteljica o smrti pokojnoga u ranim jutarnjim satima obavijestila susjedu (iskaz svjedoka CB), brata ĐB koji je odmah došao sa suprugom MB, sestričnu pokojnoga iz Zagreba , da je u organiziranju i plaćanju troškova pogreba tužiteljici pomogla obitelj (brat i supruga), jer tužiteljica nije imala financijskih sredstava, da je na pogrebu tužiteljica s obitelji stajala desno uz odar pokojnoga, da su na pogrebu bili prisutni prijatelji i susjedi, sin tuženice KB s dva prijatelja koji su nakon pogreba odmah išli kući, dok tuženica nije bila prisutna, da je na pogrebu sin tuženice KB pitao brata tužiteljice ĐB vezano za stan (u stan nisu odlazili), kao i za urnu (iskaz svjedoka MB), da su odmah nakon pogreba bile karmine, dok je polagan je urne bile u Splitu o čemu nisu obavijestili obitelj pokojnoga (iskaz svjedoka MB). Ujedno je iz iskaza svjedoka utvrđeno da je pokojni bio veliki pušač i dosta povučeniji od tužiteljice koja je bila više komunikativna i društvena, te da je pokojni više volio provoditi vrijeme kod kuće uz televizor i kompjutor, da je pred smrt oslabio i smršavio, kao i kratko vrijeme prije smrti tuženici dao punomoć za zemlju na [adresa].

39. Iz iskaza svjedoka SD, OB, EBT i ŽB sud je utvrdio da isti nemaju nikakvih neposrednih saznanja o odnosu tužiteljice i pok. VB, tužiteljicu osobno ne poznaju (svjedok EBT vidjela je tužiteljicu par puta, dok je svjedok TB tužiteljicu upoznao na [adresa] i vidio je samo jednom), s time da su svjedoci TB i OB pokojnoga viđali u [adresa] na [adresa] kod IB (kojega poznaju otkada je isti preselio u [adresa] na [adresa] prije 10-tak godina) kada bi došao ljeti, nisu bili u stanu pokojnoga u Zagrebu, te svoje zaključke o odnosu tužiteljice i pokojnoga temelje na onome što su čuli od IB i tuženice, dok su svjedoci EBT i ŽB (bračni drugovi) dolazili kod pokojnoga za vrijeme dok je otac pokojnoga bio živ i tuženica dolazila iz Italije, te stoga sud u navedenom dijelu, kao i u dijelu da bi pokojni živio sam, da bi tužiteljica bila prijateljica pokojnoga, da bi tuženica i KB često dolazili, a KB i duže razdoblje živio kod pokojnoga (iz iskaza svjedoka EBT proizlazi da su tuženica i njezin sin kod pokojnoga dolazili svake godine i zadržali se tjedan dana, mjesec ili dva, dok iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da je tuženica kod pokojnoga dolazila obično svake tri godine,), da je većinu novaca za otkup stana dala tuženica, da je tužiteljica tražila od HB, a koju da je obavijestila o smrti pokojnoga, novac za pogreb, da je KB na pogrebu nudio tužiteljici novce za troškove pogreba koje nije htjela uzeti, kao i o učestalosti odlaska pokojnoga u Italiju (iz iskaza svjedoka EBT proizlazi da je suprugom vozila pokojnoga u Italiju dugi niz godina, dok iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da su pokojnoga vozili tri puta), da je pokojni znao duže razdoblje ostati u Italiji (iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da je pokojni skoro cijeli rat bio u Italiji kod tuženice, a općepoznata je činjenica da je domovinski rati trajao od 1991. do 1995.), te za događaje na pogrebu vezano za stan (iz iskaza svjedoka TB proizlazi da je sa IB i OB nakon pogreba išao u stan i da im tužiteljica nije dopustila da uđu, dok iz iskaza svjedoka OB pro izlazi da je KB htio ići u stan, ali da su mu na pogrebu tužiteljica i njezin brat rekli da idu na ručak nakon pogreba) njihove iskaze ne prihvaća kao istinite i životno logične, a čiji iskazi su u međusobnoj suprotnosti, kao i u suprotnosti sa iskazima svjedoka IB i tuženice, te iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka u dijelu da je o smrti pokojnoga svjedoka S obavijestila HB, a on IB, da su svjedoci TB i OB s IB išli na pogreb pokojnoga, da je ĐB obavijestio IB da će polaganje urne biti u Splitu nakon što se riješi dokumentacija, a da je KB odmah htio preuzeti urnu, da je KB zvao pokojnoga putem video poziva čemu bi osobno svjedočili TB i OB, da bi pokojni dolazio ljeti kod IB u [adresa], a jedne godine i tužiteljica, da je tuženica znala financijski pomoći pokojnom, da je pokojni bio povučen i ne baš društven, te volio provoditi vrijeme pred kompjuterom.

40. Također, valja istaknuti da iz iskaza svjedoka TB proizlazi da je tuženica nakon mirovine živjela u [adresa] i [adresa], a da je prije odlaska na rad u Švicarskoj živjela u [adresa], dok je KB ostao živjeti u [adresa] kod djeda kada su mu roditelji otišli raditi u Švicarsku (ne zna gdje se školovao), da iz iskaza svjedoka OB proizlazi da je tuženica živjela na [adresa] i Italiji, a da mu je KB ispričao da je par godina živio u [adresa], ne zna točno kada, ali da je to bilo prije 2000. (te godine je svjedok doselio u Zagreb), jer mu je ispričao da su on i barba išli na ženske. Nadalje, iz iskaza svjedoka EBT proizlazi da je tuženica živjela na relaciji malo u Italiji, malo u Zagrebu, malo u Splitu, ali ne zna kada i koliko, kao i da je radila u Švicarskoj i Italiji ljeti gdje su imali penzion, dok bi ljeti dolazila u Hrvatsku, dok iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da je tuženica živjela u [adresa] negdje od rođenja sina, gdje su imali penzion koji je radio preko ljeta, 40-50 godina su u Italiji. Dakle, iz suglasnih iskaza navedenih svjedoka utvrđeno je da tuženica nije živjela u [adresa] u stanu na adresi [adresa] od rođenja sina IB (rođen 1973.), jer je radila u Švicarskoj (u Hrvatsku bi dolazila povremeno), a nakon što se sin tuženice počeo školovati tuženica je sa suprugom i sinom preselila u Italiju, gdje je živjela sve do nakon mirovine kada je počela više boraviti na [adresa].

41. Iz iskaza svjedoka IB u dijelu koji sud prihvaća kao istinit , jer je u skladu sa iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka i stranaka te spisu priležećom dokumentacijom, utvrđeno je da je prvih šest godina od rođenja živio u [adresa] kod djeda i bake, a za koje je vrijeme njegova majka (tuženica) radila sezonski u Švicarskoj te da je po navršenih 6 godina odselio s roditeljima u Italiju gdje se školovao (do 17. godine), da je sa roditeljima dolazio u posjet baki i djedu, koji je bio vojno lice, s kojima je živio pokojni (kojega je zvao barba) u vrijeme školskih praznika i blagdana, a u daljnjim godinama dolazio u posjetu pokojnoga (povremeno, a ne u tolikom intenzitetu kako to tvrdi svjedok), da je imao prijavljeno prebivalište u [adresa] do 2014., da je kod pokojnoga jedno vrijeme živio podstanar koji je prodavao kazete, da je pokojni otkupio stan, da je pokojni oporukom tuženici ostavio predmetni stan nakon njegove smrti, da je razgovarao sa pokojnim preko video poziva, da je pokojni dolazio kod njega na [adresa] i u Italiju (ali ne u tolikom intenzitetu kako to tvrdi svjedok), da je o smrti pokojnoga saznao od svjedoka TB kojemu je to javila HB. U preostalom dijelu sud ne prihvaća iskaz svjedoka IB kao istinit i životno nelogičan koji je u suprotnosti sa iskazima ostalih prihvaćenih svjedoka i sa iskazom same tuženice, te sud smatra da je isti usmjeren na postizanje uspjeha tuženice u ovom postupku. Pri tome valja posebno istaknuti da je svjedok iskazao da je tužiteljicu upoznao prije 10 -tak godina, da je nakon preseljenja u Italiju dolazio kod pokojnoga svake blagdane i praznike (tuženica je iskazala da su praznici u Italiji dosta dugi) te daljnjih godina nakon školovanja praktično svake godine do unazad godinu dana prije smrti pokojnoga, dok iz iskaza tuženice proizlazi da je tužiteljicu upoznala 1986. (svjedok je tada bio u dobi od 14 godina) u stanu pokojnoga gdje je dolazila jer mu je kupovala hranu i svaku subotu odlazila na plac po hranu, te stoga nije životno logično da svjedok do prije 10-tak godina nikada nije upoznao tužiteljicu. Također, svjedok je iskazao da je kod pokojnoga u stan dolazio do prije godinu dana prije smrti, dok iz iskaza tuženice proizlazi da je svjedok kod pokojnoga dolazio do 2014. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je pokojni kod njega u [adresa] dolazio svake godine, a što je u suprotnosti sa iskazima svjedoka TB i OB koji su iskazali da nije dolazio baš svake godine. Što se tiče iskaza svjedoka IB da je svake godine bio kod pokojnoga gdje bi se znao zadržati i po par mjeseci, kao i da bi pokojni znao biti po par mjeseci kod tuženice u Italiji, sud navedeno ne nalazi životno logičnim, jer niti jedan od susjeda koji su saslušani u ovom postupku uopće ne poznaju ili nisu vidjeli svjedoka IB, a niti sam svjedok ne poznaje niti jednog susjeda iz zgrade, dok su isti susjedi iskazali da su redovito kroz godine viđali pokojnoga u zgradi, što upućuje na zaključak da svjedok KB nije dolazio kod pokojnoga, niti je pokojni boravio u [adresa] u tolikom intenzitetu kako to svjedok tvrdi.

42. S obzirom na prihvaćene iskaze svjedoka, sud prihvaća u cijelosti iskaz tužiteljice kao istinit i životno logičan, a s obzirom da je isti u suglasju s iskazima prihvaćenih svjedoka, kao i iskaz tuženice u dijelu u kojem je u suglasju s prihvaćenim iskazima tužiteljice i svjedoka, dok u preostalom dijelu iskaz tuženice ne prihvaća kao istinit, smatrajući isti prvenstveno usmjerenim na postizanje uspjeha u ovom postupku. Pri tome valja posebice istaknuti na niz proturječnosti i kontradiktornosti koje proizlaze iz iskaza tuženice vezano za činjenicu da li je ili nije stanovala u stanu na adresi [adresa] i do kada, kao i njezin sin KB kako je to navedeno u točki 36. obrazloženja ove odluke, a u kojem je dijelu iskaz tuženice i u izričitoj suprotnosti sa činjeničnim navodima tuženice iz odgovora na tužbu da su s pokojnim ocem tuženica i pok. VB živjeli do njegove smrti, a nakon smrti oca, pokojni da je nastavio živjeti s tuženicom i njezinim sinom IB (od 1999. do 2014.) do 16. studenoga 2001., kada se tuženica preselila u [adresa], a u kojem je dijelu njezin iskaz i u suprotnosti sa iskazom svjedoka IB, dok nadalje u odgovoru na tužbu navodi da je pokojni kao sin koji je živio u zajedničkom domaćinstvu s ocem, dakle, sada ne spominje da bi i tuženica s njima živjela, kao zaštićeni najmoprimac ostvario pravo na otkup predmetnog stana po povoljnijim uvjetima. U odnosu na dio iskaza vezano za otkup stana da stan vrijedi 20.000,00 DEM, a koji je brat otkupio na rate tijekom 20 godina (otkup je ugovoren na 26 godina), te koji joj je stan pokojni oporučno ostavio jer mu je puno pomogla u otkupu stana, dajući pokojnom novac godinama, isti je također u proturječnosti sa činjeničnim navodima iz odgovora na tužbu da je pokojnom ponudila da će mu pomoći da stan otkupi, te je po njegovom pristanku dostavila pokojnom svojih 30.000,00 DEM slijedom čega je pokojni obećao da će tuženici oporučno ostaviti stan, što je ubrzo i učinio. Također, proturječan je iskaz tuženice u dijelu kada navodi da je konstantno financijski pomagala pokojnoga zbog njegove loše financijske situacije, dok u odgovoru na tužbu navodi da je pokojni imao pristojnu mirovinu od koje je samostalno podmirivao sve svoje obveze, zadovoljavao sve svoje potrebe i samostalno podmirivao svoje račune.

43. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, kao i između stranaka nespornih činjenica, sud je nedvojbeno utvrdio da su se tužiteljica i pok. VB upoznali tijekom 80-ih i počeli biti zajedno u vezi kada je tužiteljica živjela sa majkom u staroj kući na adresi [adresa] (u neposrednoj blizini stana pokojnoga iz kojega se i vidi kuća), kao i da je tijekom 80-ih tužiteljicu upoznala i tuženica u stanu pokojnoga, da je početkom ratnih godina, a što su potvrdili brojni svjedoci, odnosno 15. rujna 1991., tužiteljica preselila u stan pokojnoga na adresi [adresa]. kat (trosoban stan- spavaća soba, dnevni boravak i jedna mala soba) i započela zajednički život s pokojnim koji je trajao bez prekida sve do smrti pokojnoga, 26. siječnja 2023. (na računu za vodu pred samu smrt pokojnoga navedena su dva člana kućanstva) , te da niti tužiteljica, niti pokojni u tom razdoblju nisu bili u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici s drugim osobama. Utvrđeno je da je u početku njihova zajedničkog života s njima živio (točno razdoblje nije moguće sa sigurnošću utvrditi) podstanar koji je prodavao kazete i bio problematičan te ga je pokojni izbacio iz stana, dok pok. SB (umro **.**.1996.), otac pok. VB, koji je bio vojno lice, već tada nije živio u predmetnom stanu, već kod prijateljice, ali je često dolazio u stan gdje je ostavio neke svoje osobne stvari i na ručak koji je kuhala tužiteljica. Dakle, nakon odlaska podstanara tužiteljica i pok. VB živjeli su sami, a povremeno su ih posjećivali tuženica i n jezin sin KB. Utvrđeno je da su tuženica i njezin sin KB imali prijavljena prebivališta na adresi [adresa], i to tuženica do 16. studenoga 2001., a KB od rođenja 1973. do 2014., na kojoj adresi su oboje živjeli (tuženica je živjela povremeno, jer je po rođenju djeteta otišla raditi u Švicarsku gdje je radio i njezin suprug, za koje je vrijeme njezin sin ostao živjeti sa bakom i djedom) do odlaska u Italiju gdje su preselili krajem 1970-ih godina gdje se KB počeo školovati i gdje su otvorili penzion (bio je otvoren do početka 2000.), s time da je tuženica živjela u [adresa] i nakon odlaska u mirovinu sa 60 godina života (rođena 1948.) i povremeno dolazila u Split, s time da zadnjih 10-tak godina živi u [adresa] gdje ima kuću, dok je KB također živio u [adresa], a zadnjih nešto više od 10-tak godina u [adresa] na [adresa] gdje ima kuću, dok su u [adresa] kod pok. VB dolazili više za života oca pokojnoga i tuženice, a kasnije tek povremeno. Iz dokaznog postupka nije utvrđeno da bi tuženica i KB intenzivno posjećivali pok. VB, a posebice pri tome sud uzima u obzir proturječnosti koje proizlaze iz iskaza istih u odnosu na navedenu odlučnu spornu činjenicu. Odnos pok. VB sa tuženicom i IB sud utvrđuje dobrim i korektnim, jer su bili obitelj, ali ne i toliko prisnim s obzirom na činjenicu da su živjeli odvojene živote, da niti jedni, niti drugi nisu bili upoznati sa n jihovim svakodnevnim životom, brigama i potrebama, te da su se viđali povremeno u [adresa] i Italiji gdje je pokojni otišao u par navrata (iz iskaza svjedoka ŽB proizlazi da su vozili pokojnoga u Italiju tri puta, dok je tuženica iskazala da je pokojni uvijek dolazio u Italiju sa rođakinjom VBT i njezinim suprugom) te da je tuženica davala određene novčane iznose pokojnome, pri čemu sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi kada i u kojem novčanom iznosu te za koju točno svrhu, a s obzirom na činjenicu da je pokojni ovlastio tuženicu na prodaju zemlje na [adresa] (tako i punomoć od 4. lipnja 2007.) te koju su zemlju i prodali, s time da sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi kada je prodana. Nadalje što se tiče odnosa tužiteljice i pok. VB sud je utvrdio da je između njih postojala emotivna veza i da su namjeravali provesti zajedno ostatak života, da je u početku njihova zajedničkog života postojala namjera vjenčanja, ali je isto izostalo zbog raznih životnih okolnosti, te da im službeno ozakonjenje veze protekom godina više nije niti bilo bitno, da je tužiteljica bila kućanica (u invalidskoj mirovini i primala obiteljsku mirovinu) i brinula o kućanstvu (prala, čistila, kuhala), dok je pokojni u početku zajedničkog života bio još zaposlen (po zanimanju tokar) i kasnije otišao u mirovinu, da su imali lijep i skladan odnos, da su zajedno odlazili na godišnje odmore u [adresa] (posjetili bi tuženicu i IB), u [adresa] kod brata tužiteljice i Italiju kod tuženice, da su se družili s obitelji i prijateljima koji su ih posjećivali, s time da je pokojni bio više povučen i volio provoditi vrijeme pred televizorom i kompjuterom, dok je tužiteljica više bila društvena i komunikativna tako da je često znala odlaziti na druženja kod prijatelja i susjeda i bez pokojnoga. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica i pok. VB dijelili zajedničke financije na način da su zajedno odlazili po namirnice i vikendima na sajmište gdje su kupovali stare stvari koje je pokojni skupljao, kao i odvozili plastične boce koje su skupljali (pokojni je vozio, a vozilo je bilo parkirano na prvom parkirnom mjestu kod ulaza u zgradu i bilo označeno sa inval idskom oznakom), da su zajedno ulagali u stan (bojanje i kupnja određenih pokretnina), da je tužiteljica vodila brigu o pokojnom zbog njegovih zdravstvenih tegoba, a posebice u zadnje vrijeme pred smrt kada se zdravstveno stanje pokojnoga pogoršalo i vidno je smršavio, da je tužiteljica u ranim jutarnjim satima pronašla pokojnoga koji je preminuo, da su tužiteljici u organizaciji pogreba (pogreb u Zagrebu, ručak nakon pogreba i polaganje urne u obiteljsku grobnicu pokojnoga u Splitu) pomogli brat i tužiteljica, a koji su i platili troškove pogreba, zbog loše financijske situacije tužiteljice, da je tužiteljica o smrti pokojnoga obavijestila sestričnu pokojnoga VBT, da je tužiteljica na osmrtnici bila navedena kao supruga, da je vijenac koji se nalazio na lijesu pokojnoga bio od tužiteljice uz naznaku "supruga", da su na pogrebu bili tužiteljica, brat ĐB i njegova supruga MB koji su pokojnoga smatrali članom obitelji- šogorom, prijatelji i susjedi, KB s prijateljima TB i OB koji su nakon pogreba odmah otišli kući, EBT sa suprugom ŽB, dok tuženica nije bila prisutna zbog zdravstvenog stanja, da je na pogrebu IB rečeno od tužiteljice i njezinog brata kada će biti polaganje urne u Splitu, a kojih ih je pitao šta će sa stanom, s time da tužiteljica, niti nitko od njezine obitelji naknadno nije kontaktirao tuženicu vezano za polaganje urne pokojnoga u Splitu koje je bilo 3. veljače 2023. Ujedno je utvrđeno da se financijska situacija tužiteljice i pok. VB tokom godina mijenjala (najstariji bankovni podaci za tužiteljicu datiraju od 2005., a za pokojnoga od 2011.), da su i tužiteljica i pokojni tokom godina imali novčanu štednju, da su imali novčana sredstava za svakodnevni život, a da su ih povremeno pomagali obitelj, brat tužiteljice i tuženica, jer su bili boljeg financijskog stanja od sestre (brat tužiteljice) i brata (pokojnoga), s time da konkretne novčane iznose, niti točna razdoblja kada su predana, sud nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi. Također, utvrđeno je da su tužiteljica i pok. VB tokom godina zajedničkog života, a tužiteljica i nakon smrti pokojnoga, redovito plaćali rate za otkup predmetnog stana iz zajedničkih sredstava ostvarenih radom, u kojem stanu tužiteljica stanuje i nakon smrti pokojnoga, a za koji je pokojni, kao jedini nositelj stanarskog prava, na temelju zahtjeva za otkup stana 29. rujna 1995. otkupio predmetni stan na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prodavateljem Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane od 22. svibnja 1998., za ukupan iznos (glavnica i kamate) od 132.375,36 kn (36.627,47 DEM prema indeksu vrijednosti kn prema DEM na dan sklapanja ugovora koja iznosi 3.6141), obročno u razdoblju od 26 godina te da je tuženik upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog stana . Tijekom postupka tuženica ne dokazuje svoje tvrdnje da bi dala pokojnom novčana sredstava prije kupnje stana za otkup stana u iznosu od 30.000,00 EUR, a što nije dokazano niti na temelju utvrđene činjenice da je pokojni vlastoručnom oporukom od 25. rujna 1998. ostavio tuženici predmetni stan nakon svoje smrti, jer navedeno ne proizlazi niti iz sadržaja oporuke, a za koju oporuku tužiteljica nije imala saznanja, kao niti sa punomoći koje je pokojni izdao. Utvrđeno je da su brat tužiteljice ĐB i supruga MB upoznali tuženicu 1998. kada im je došla u posjetu u kući u kojoj je tužiteljica živjela prije početka zajedničkog života sa pokojnim, a koju su prethodno obnovili i u istu uselil i te godine, pri čemu valja istaknuti da činjenica da je u zemljišnim knjigama za predmetnu kuću uknjiženo zalog 21. svibnja 2002. za iznos od 22.500,00 DEM ne upućuje na zaključak da se isti odnosi očito na preuređenje kuće kako to tvrdi tuženica u odgovoru na tužbu, odnosno da preuređena kuća ne bi bila useljena 1998., a kako je to utvrđeno tijekom postupka.

44. Iz navedenih utvrđenja razvidno je da je odnos tužiteljice i pok. VB postupno prerastao iz poznanstva u duboku emocionalnu i životnu povezanost, s obilježjima trajne izvanbračne zajednice. Njihov odnos bio je ispunjen međusobnom ljubavi, poštovanjem, brigom i podrškom, sve do smrti pok. VB, dakle, razvili su snažnu emocionalnu povezanost i funkcionirali su kao obitelj, unatoč tome što nisu bili formalno u bračnoj zajednici. Također, između njih je postojala ekonomska zajednica – dijelili su troškove i zajedno vodili domaćinstvo. Sve to ukazuje na odnos koji je nadilazio običnu prijateljsku ili susjedsku povezanost te se može usporediti s izvanbračnom zajednicom u smislu uzajamne brige i životnog zajedništva.

45. Ujedno valja istaknuti da za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice nije presudno da li je tužiteljica imala formalno prijavljeno prebivalište ili boravište na adresi pok. VB, a koje nesporno nije imala prijavljeno, već je nužno utvrditi da li je doista postojala zajednica života, a što je u konkretnom slučaju sud utvrdio.

46. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 8. ZN i čl. 11. ObZ -a sud je utvrdio da su tužiteljica i pok. VB živjeli u izvanbračnoj zajednici od 15. rujna 1991. do smrti pokojnog, 26. siječnja 2023. te stoga u navedenom dijelu tužbeni zahtjev utvrdio osnovanim.

47. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke presude.

48. S obzirom da je sud utvrdio da su tužiteljica i pok. VB bili izvanbračni drugovi u razdoblju kupnje predmetnog stana, da je pravo na otkup stana za pokojnog VB nastalo na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96), u vrijeme dok je pokojni kao podnositelj zahtjeva za otkup stana bio nositelj stanarskog prava, a koje je pravo ovlašćivalo podnositelja da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, dakle, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava

– prava vlasništva, to je pravo na otkup stana koje je proisteklo iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, kao imovinsko pravo, izvanbračna stečevina tužiteljice i pok. VB, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (u tom smislu i Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III- 3136/2003 od 25. siječnja 2006.), s time da su tužiteljica i pokojni za vrijeme zajedničkog života zajedno otplaćivali rate otkupa stana, a koje je tužiteljica nastavila otplaćivati i nakon smrti pokojnoga. Tuženica tijekom postupka ne dokazuje da bi predmetni stan bio vlastita imovina pok. VB.

49. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 277. i čl. 287. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZBPO), utvrđivanjem doprinosa tužiteljice i pok. VB u stjecanju vlasništva na predmetnoj nekretnini, sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da suvlasnički dio predmetne nekretnine u 1/2 dijela predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. VB i da je tužiteljica suvlasnica iste u 1/2 dijela uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu izvršiti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u navedenom dijelu na predmetnoj nekretnini . Tuženica tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje da bi doprinos pok. VB u stjecanju predmetne imovine bio veći od ½ utvrđenog dijela.

50. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II-IV izreke presude.

51. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem da vlastoručna oporuka od 25. rujna 1998. nije istinita ni pravno valjano, jer da je pokojni oporučno raspolagao predmetnom nekretninom koja predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pokojnoga, a time i suvlasničkim dijelom tužiteljice, valja navesti da je valjana ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom (čl. 67. Zakona o nasljeđivanju, Službeni list FNRJ br. 220/55, Službeni list SFRJ br. 12/65, Narodne novine br. 52/71, 47/78, 71/1991, 37/94 – dalje ZN), s time da oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života (čl. 64. st.1. ZN). U konkretnom slučaju pretpostavke pravovaljanosti vlastoručne oporuke od 25. rujna 1998. su ispunjene (čl. 68. ZN) time da za pitanje valjanosti nisu od relevantnog značenja navodi tužiteljice da je predmetnom ispravom pokojni raspolagao nekretninom koja nije bila njegovo isključivo vlasništvo, već suvlasništvo, jer raspolaganje oporukom i imovinom koja eventualno ne bi bila vlasništvo ili isključivo vlasništvo oporučitelja nije odlučno za valjanost same oporuke , već je isto od utjecaja na mogućnost stjecanja prava po osnovu oporučnog raspolaganja, a što nije predmet raspravljanja u ovom postupku. Također, činjenica da je oporukom raspolagano nekretninom koja nije u isključivom vlasništvu pokojnoga, već u suvlasništvu istoga samo po sebi ne podrazumijeva da se isti prilikom sastava oporuke nalazio u zabludi, a što da se nameće kao logičan zaključak kako to tvrdi tužiteljica pa ukoliko osoba koja osporava, dok postojanje zablude pokojnoga koje da bi bilo učinjeno od strane tuženice tužiteljica tijekom postupka nije dokazala.

52. Također, u odnosu na navode tužiteljice da tuženica nema pravo nasljeđivanja prema nasljednim redovima valja navesti da se o navedenome odlučuje u okviru ostavinskoga postupka.

53. Slijedom navedenoga, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke kao neosnovan i odlučio kao u točki V izreke presude.

54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), i tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora određenoj u tužbi u iznosu od 1100.000,00 EUR, uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT), i to za sastav tužbe od 9.10.2023. iznos od 1.505,85 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav podneska od 25.3.2024. iznos od 1.505,85 EUR (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 4.7.2024., 22.10.2024., 3.2.2025., 1.4.2025., 7.7.2025., 16.2.2026. iznos od 1.505,85 EUR za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), dakle, ukupno iznos od 12.046,80 EUR, što uvećano za pripadajući PDV (Tbr.46 OT) iznosi 15.058,50 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak u iznosu od 15.390,31 EUR.

55. S obzirom da je tužiteljica uspjela u cijelosti sa dva tužbena zahtjeva radi utvrđenja (od tri zahtjeva za utvrđenje-izvanbračna zajednica, izvanbračna stečevina i nevaljanost oporuke), to je ista uspjela u postupku u omjeru od 67%, a tuženica u omjeru od 33%, te je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove u omjeru od 34%.

56. Stoga je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 5.232,71 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 2. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

57. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI izreke presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sudac

Nataša Marahovec Kantarević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DN-a

1. Pun. tužitelja uz rj. o naplati sudske pristojbe za presudu

2. Pun. tuženika