REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-828/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Pezu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Lovre Peze, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ZP, odvjetničkog vježbenika, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku, Zagrebački holding d.o.o., Ulica grada Vukovara 41, Zagreb, OIB 85584865987, isplatiti tužitelju, ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.522,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.220,68 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 30. travnja 2015. kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Pomoćnika Voditelja Podružnice za planiranje, razvoj prometa u mirovanju i logistiku te da je 2. rujna 2022. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je 1. rujna 2022. donio tuženik. Navodi da mu je od stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., od 24. prosinca 2019. krivo obračunavana plaća na način da mu je u više mjeseci isplaćeno manje nego što mu prema Kolektivnom ugovoru pripada. Krivi obračun odnosi se na sljedeće dijelove plaće: a) osnovica (cijena sata rada); b) stalni dodatak; c) dodatak za radni staž; te d) dodatak za radni staž kod poslodavca. Ističe da je čl. 59. st. 1. Kolektivnog ugovora propisana osnovica za plaću u visini od 3.052,20 kuna bruto za koeficijent složenosti poslova 1,00. Tužitelju je kao cijena sata rada uvijek obračunavana cijena od 17,54 kuna što nije u skladu s Kolektivnim ugovorom i što je dovodilo do pogrešnog obračuna plaće. Naime, cijena sata rada računa se na način da se osnovica za plaću podijeli s brojem radnih sati u pojedinom mjesecu i pomnoži s koeficijentom složenosti poslova koji je za tužitelja 5,5. Svaki drugačiji obračun dovodi do drugačije osnovice za plaću od one propisane Kolektivnim ugovorom u točno određenom iznosu. Dalje ističe da je čl. 59. st. 3. KU propisano da stalni dodatak iznosi 1.000,00 kuna. Kao što mu i sam naziv govori, navedeni dodatak na plaću je stalan i kao takav ni na koji način ne ovisi o nekim drugim vrijednostima, a poglavito ne o broju radnih sati u pojedinom mjesecu, već bi svaki mjesec trebao biti isti i to 1.000,00 kuna. Od navedenog postoji jedna iznimka propisana čl. 59. st. 4. KU kojom je propisano da se pravo na isplatu stalnog dodatka ne ostvaruje za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. S obzirom da je tuženik prilikom izračuna plaće visinu stalnog dodatka činio ovisnom o broju radnih sati, time je isplaćivao stalni dodatak u iznosu protivnom Kolektivnom ugovoru. Dalje navodi da je čl. 63. Kolektivnog ugovora propisano da radniku pripada dodatak za radni staž za svaku navršenu godinu radnog staža u visini od 0,5%, a dodatak se izračunava tako da se umnožak osnovice i koeficijenta pomnoži s 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prilikom tuženikovih izračuna, kao osnovicu tuženik je uzimao različite iznose, opet ovisno o broju radnih sati u pojedinom mjesecu, što je protivno Kolektivnom ugovoru prema kojemu je osnovica propisana u točno određenom iznosu od 3.052,20 kuna. Pravilnim izračunom, dodatak za radni staž bi bio stalan iznos kroz mjesece u svakoj godini odnosno ovisio bi jedino o postotku s kojim se množi za svaku godinu radnog staža (16.5%, 17.0%, 17.5%...). Ista situacija je i kod obračuna radnog staža kod poslodavca kod kojeg je tuženik također vrijednost osnovice činio ovisnim o broju radnih sati. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2022. točkom III. odlučeno je da radnik, ovdje tužitelj, za vrijeme otkaznog roka od 2. rujna 2022. do 12. prosinca 2022., ima pravo na naknadu plaće kao da je radio. Za vrijeme otkaznog roka obračun plaća tužitelju nije iskazan u skladu s navedenom odredbom Odluke o otkazu radi čega je nejasno utvrđenje njihove visine. Iz svega navedenog jasno proizlazi kako je tužitelju krivo obračunavana plaća od stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Tužbom navodi da ukupan iznos koji tužitelju tuženik nije isplatio iznosi 4.296,69 EUR te predlaže da se naloži tuženiku da mu isplati navedeni iznos, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 5. studenoga 2024., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 5.522,18 eura bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani. Čini nespornim da je Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. stupio snagu 24. prosinca 2019. Od stupanja na snagu navedenog Kolektivnog ugovora tužitelju je ispravno, u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora, obračunavana i isplaćena plaća. Tužbeni zahtjev tužitelja utemeljen je na pogrešnoj tvrdnji da se cijena sata rada računa na način da se osnovica za plaću podijeli s brojem radnih sati u pojedinom mjesecu i pomnoži s koeficijentom složenosti poslova. Takav način izračuna nije propisan Kolektivnim ugovorom. Kod mjesečnog obračuna plaće, plaća za sate redovnog rada računa se na način da se cijena sata iz čl. 59. st. 2. Kolektivnog ugovora, a koje je jednaka 17,54 kn bruto, pomnoži sa koeficijentom složenosti poslova i brojem sati redovnog rada te se na taj način dobije bruto plaća za sate redovnog rada. Na ovakav način obračuna cijena sata rada radnika ista je u svakom mjesecu u skladu s koeficijentom složenosti poslova za radno mjesto za koje je radnik sklopio ugovor o radu. Stalni dodatak prema čl. 59. st. 3. Kolektivnog ugovora iznosi 1.000,00 kn bruto. U mjesecu kada radnik cijeli mjesec ima redovan rad (bez sati naknada za godišnji odmor, plaćeni dopust ili bolovanje), sati redovnog rada obračunavaju se kako je navedeno, a stalni dodatak se iskazuje kao posebna stavka u iznosu od 1.000,00 kn bruto. U mjesecima kada radnik dio mjeseca ima redovan rad, a dio naknadu plaće (zbog godišnjeg odmora, plaćenog dopusta ili bolovanja), plaća za sate redovnog rada računa se na način da se cijena sata rada od 17,54 kn bruto pomnoži sa koeficijentom složenosti poslova i brojem sati redovnog rada u tom mjesecu dok se naknada plaće za godišnji ili plaćeni dopust računa kako je navedeno u čl. 74. Kolektivnog ugovora u visini prosječne mjesečne plaće koja je radniku isplaćena u prethodna 3 mjeseca. U prosječnu mjesečnu plaću iz prethodna 3 mjeseca uključena su sva primanja za sate rada (stalni dodatak, dodatak na radni staž i dodatak na radni staž kod poslodavca te ostali dodaci ukoliko ih radnik ima, prekovremeni, smjenski rad itd.). Stoga, neosnovane su tvrdnje tužitelja da mu je isplaćivan manji iznos stalnog dodatka. Tuženik ističe da kada radnik ima za dio sati u mjesecu naknadu plaće, tada mu svi dodaci za sate naknade plaće koji mu pripadaju ulaze u prosjek i iskazani su u prosjeku u satima naknade plaće. Iz tog razloga, isti se ne obračunavaju još jednom kao posebna stavka ukupnog mjesečnog fonda sati, već samo kao alikvotni dio za sate redovnog rada. U suprotnom, došlo bi do udvostručivanja iznosa koji radniku pripadaju, a za što nema osnove. Nejasni su navodi tužitelja da mu je za vrijeme otkaznog roka obračun plaće iskazan protivno Odluci o otkazu. Tužitelju je i za vrijeme otkaznog roka plaća isplaćivana sukladno Kolektivnom ugovoru i Odluci o otkazu te istome nije isplaćen manji iznos plaće kako neosnovano tvrdi. Slijedom svega navedenog, razvidno je da je tužitelju u razdoblju od 1. siječnja 2020. do prosinca 2022. ispravno obračunata i isplaćena plaća. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku, uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. se pisano očitovao na prigovore tuženika, saslušana je vještakinja Petra Blašković te je saslušana svjedokinja DP.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće po osnovi krivo obračunate plaće u odnosu na cijenu sata rada, stalni dodatak, dodatak za radni staž i dodatak za radni staž kod poslodavca u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 22. prosinca 2022.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 30. travnja 2015. na radnom mjestu Pomoćnik Voditelja Podružnice za planiranje, razvoj prometa u mirovanju i logistiku te da je tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2022.

7. Između stranaka je sporno je li tuženik tužitelju ispravno obračunavao plaću u razdoblju od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 24. prosinca 2019. do prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

8. Iz Ugovora o radu od 30. travnja 2015. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika proizlazi da je čl. 7. ugovoreno da se za obavljanje poslova iz članka 2. ugovora radniku utvrđuje koeficijent složenosti poslova u skladu s Odlukom poslodavca o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentom složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora, te Pravilnikom o sistematizaciji poslova Poslodavca, a na temelju kojeg se vrši obračun plaće u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora (st.1.); na određivanje osnovne plaće, dodataka na plaću, naknade plaće i drugih primanja primjenjuju se odredbe Kolektivnog ugovora (st.2.); poslodavac će radniku isplaćivati plaću najkasnije desetog dana u mjesecu za izvršeni rad u prethodnom mjesecu (st.3.).

9. Iz Odluke o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentom složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova temeljem Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. proizlazi da je za radno mjesto Pomoćnik voditelja Podružnice za planiranje, razvoj prometa u mirovanju i logistiku određen koeficijent složenosti poslova 5,5, a iz priloženih obračuna plaće proizlazi da je tuženik upravo taj koeficijent i primjenjivao prilikom obračuna plaće za tužitelja.

10. Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019.(dalje: KU) propisano je:

- Odredbom čl. 57.: Plaću za izvršeni rad čine osnovna plaća i dodaci na plaću.

- Odredbom čl. 58., KU, izmijenjen Dodatkom KU od 5. ožujka 2020.: Osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za koje je radnik sklopio ugovor o radu, stalnog dodatka i dodatka na radni staž i dodatka na radni staž kod poslodavca.

- Odredbom čl. 59.: Osnovica za plaću utvrđuje se u visini od 3.052,20 kuna bruto za koeficijent složenosti poslova 1,00. Cijena sata rada temeljem osnovice za plaću iz stavka 1. ovog članka za 174 h rada mjesečno iznosi 17,54 kuna bruto. Stalni dodatak iznosi 1.000,00 kuna bruto. Pravo na isplatu stalnog dodatka ne ostvaruju radnici koji su privremeno nesposobni za rad za sate privremene nesposobnosti za rad.

- Odredbom čl. 63.: Radniku pripada dodatak za radni staž za svaku navršenu godinu radnog staža u visini od 0,5%. Dodatak na radni staž izračunava se tako da se umnožak osnovice i koeficijenta pomnoži sa 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Radniku pripada dodatak za radni staž kod poslodavca za svaku navršenu godinu staža kod poslodavca u visini od 0,15%. Dodatak na radni staž iz stavka 3. ovog članka izračunava se tako da se umnožak osnovice i koeficijenta pomnoži sa 0,15% za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca.

- Odredbom čl. 74.: Radnik ima pravo na naknadu plaće kada ne radi zbog: godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, državnih blagdana i neradnih dana utvrđenih Zakonom, za vrijeme traženja novog zaposlenja u otkaznom roku. Naknada plaće obračunava se u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

11. Svjedok DP, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu direktorica Sektora za računovodstvo, je u svom iskazu navela da se kod tuženika plaća obračunava za sve zaposlenike na isti način, da je osnovica utvrđena KU, osnovica se tijekom godina mijenjala temeljem izmjena KU. Plaća se obračunava na način da se osnovica pomnoži s koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta. KU je utvrđena satnica koja se dobije kad se osnovica podijeli s prosječnim mjesečnim fondom sati a što iznosi 174 sata te je na taj način utvrđena cijena sata rada. Na sve ovo dodaje se stalni dodatak, dodatak za minuli rad i dodatak za vjernost poslodavcu. Nakon toga sve ovisno o načinu izvršenja rada dodaju se dodaci za prekovremeni rad, otežane uvjete rada, noćni rad i slično. Osnovna plaća u sebi sadržava i neoporezivi dio - dodatak za prehranu. Kod obračuna plaće za izvršeni rad cijena sata utvrđena KU pomnoži se koeficijentom složenosti radnog mjesta i brojem sati redovnog rada, stvarno izvršenog. Ako radnik radi cijeli mjesec na taj iznos mu se dodaje stalni dodatak koji je utvrđen KU, dodaje mu se dodataka za minuli rad i dodatak za vjernost i sve ovo zajedno čini radnikovu mjesečnu bruto plaću. U slučaju da radnika ne radi cijeli mjesec isplaćuje mu se naknada plaće koja se računa kao prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca. Osnovica je polazna osnova za izračun cijene sata rada za koeficijent 1. Cijena sata rada jednaka je za sve zaposlenike za svaki mjesec u godini. Prosječni mjesečni fond sati je 174 a isti se dobije na način da se ukupan godišnji fond sati (2088) podijeli sa 12 mjeseci. Odredbama KU utvrđen je prosječni mjesečni fond sati od 174. Odredbama KU propisano je da se stalni dodatak ne isplaćuje za vrijeme bolovanja, a što znači da se u drugim slučajevima treba isplaćivati. Način obračuna plaće koji se sad primjenjuje, primjenjuje se kod tuženika još od 1. siječnja 2020., s tim da se na isti način i prethodno plaća obračunavala samo je na platnim listama bilo iskazano više stavaka. Nakon stupanja na snagu KU od 1. siječnja 2020. stalni dodatak se umanjuje samo za sate bolovanja dok za vrijeme važenja prijašnjeg KU to nije bilo primjenjivo.

12. Obzirom da je tužitelj ustrajao na dokaznom prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine postavljenog tuženog zahtjeva, to je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

13. Nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 28. listopada 2024., proizlazi da je vještak mišljenja da pod pretpostavkom da je osnovna plaća tužitelja jednaka osnovici uvećanoj za koeficijent složenosti radnog mjesta te pod pretpostavkom da se dodatak za radni staž i dodatak za radni staž kod poslodavca obračunavaju na osnovnu plaću utvrđenu na prethodno opisani način, ukupno potraživanje tužitelja iznosi bruto 5.522,18 EUR.

14. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je u skladu sa istim postavio konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 5. studenoga 2024.

15. Podneskom od 19. studenog 2024. tuženik se usprotivio preinaci koju je tužitelj izvršio podneskom od 5. studenog 2024. jer je istim povisio tužbeni zahtjev postavljen u tužbi. Istim podneskom tuženik je iznio prigovore na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka navodeći da u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka kao nejasnom i nepravilnom, kao i da izračun vještaka nije u skladu s KU iz prosinca 2019. godine koji je važio u utuženom razdoblju.

16. Vještak se podneskom od 10. prosinca 2024. očitovao na uložene prigovore tuženika navodeći da je vještak postupio po nalogu suda, ne ulazeći u pravna pitanja, te je izračun cijene sata i dodataka izvršio sukladno zadatku, a na način kako to tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka. Naime, u ovom postupku je između tužitelja i tuženika sporno tumačenje članaka 59., 63. i 64. KU koji se odnose upravo na izračun osnovnog sata, dodataka na radni staž i radni staž kod poslodavca, a što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. U odnosu na navode tuženika da se rad na blagdan, godišnji odmor i otkazni rok obračunavaju temeljem zbroja bruto plaće u zadnja tri mjeseca koji se dijeli sa ukupnim brojem sati predmetnih mjeseci kako bi se izračunala satnica te da se bolovanje na teret poslodavca obračunava prema satnici koja se odnosi na plaću koja prethodi mjesecu u kojem se koristi bolovanje umanjenu za stalni dodatak, vještak se očituje kako je navedeno primijenio prilikom izračuna uzevši u obzir očekivanu bruto plaću tužitelja. Stoga, vještak ostaje pri svom nalazu i mišljenju u cijelosti.

17. Tuženik je i nadalje prigovarao na nalaz i mišljenje je te je vještak pozvan na usmeno očitovanje svog nalaza i mišljenja na glavnu raspravu održanu 20. svibnja 2025. Vještak je u svom usmenom očitovanju naveo da je izračun sačinila sukladno danom zadatku i tužbenom zahtjevu te da se radi o pravnim pitanjima tumačenja pojedinih odredbi KU. U bitnom zapravo tuženik navodi da se stalni dodatak i dodaci na staž već nalaze u obračunatoj prosječnoj satnici te da bi se na ovakav način došlo do dvostruke isplate spomenutih dodataka na određene sate poput sati godišnjih odmora. Obzirom na prigovore tuženika u spis je predala i izračun sukladno zahtjevima tuženika tj. kako tuženik predlaže u svome podnesku uz ogradu da se radi o pravnom pitanju. Visina potraživanja tužitelja bi u tom slučaju iznosila 25,51 eura.

18. Tuženik se podneskom od 18. lipnja 2025. očitovao na nalaz i mišljenje sudskog vještaka zaprimljenog na ročištu održanom 20. svibnja 2025. navodeći je suglasan isključivo sa ukupnim iznosom utvrđenim u zaprimljenom nalazu i mišljenju. Međutim, tuženik ističe kako je metoda kojom je vještak utvrdio navedeni iznos opet pogrešna. Navodi da, s obzirom da svaki mjesec ima različit broj radnih sati koji variraju od 160 do 184 sata unutar jedne godine, cijena sata rada iz čl. 59. KU množi se sa brojem sati obračunskog mjeseca kako bi se dobio točan izračun plaće prema činjeničnom stanju satnice taj mjesec. To dovodi do situacije da će plaća biti najmanja u mjesecu koji ima 160 radnih sati, a najveća u mjesecu koji ima 184 radna sata, a što je i životno najlogičnije. S druge strane, nelogičnost metode koju vještak koristi najbolje se očituje i najlakše je vidljiva kada se za usporedbu uzmu siječanj i veljača 2020. godine. Naime, u mjesecu siječnju 2020. godine bila su 184 radna sata, dok je u veljači iste godine bilo 160 radnih sati. Prema izračunu vještaka očekivana bruto plaća za siječanj iznosila je 20.584,20 kn, a za veljaču (koja je imala 24 radnih sati manje) 20.682,87 kn. Dakle, iz navedene metode proizlazi da je radnik imao očekivanu bruto plaću za skoro 100 kuna veću u mjesecu u kojemu je radio čak 24 radnih sati manje.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušane svjedokinje DP, jer je isti sukladan materijalnoj dokumentaciji priloženoj spisu i to obračunima plaće za tužitelja za utuženo razdoblje.

20. Navodi tužitelja da je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao njegovu plaću nisu osnovani. Naime, ukupan fond radnih sati na nivou godine iznosi 2088, odnosno 2089 u slučaju prijestupne godine. Kada se taj fond podijeli sa 12 mjeseci dobije se prosječni mjesečni broj radnih sati koji iznosi 174 radna sata. Sukladno odredbi čl. 59. KU utvrđena je osnovica plaće u visini od 3.052,20 kn bruto za koeficijent složenosti poslova 1, te za prosječan broj radnih sati na nivou mjeseca, a to je 174 radna sata i za taj prosječni iznos radnih sati utvrđena je vrijednost sata rada u iznosu 17,54 kn bruto. Da bi se radniku platilo onoliko radnih sati koliko ih je odradio u svakom mjesecu, potrebno je utvrditi točan broj radnih sati i taj broj pomnožiti sa vrijednošću sata i koeficijentom složenosti radnog mjesta. To znači da osnovica za izračun plaće varira od mjeseca do mjeseca ovisno o fondu radnih sati za promatrani mjesec. Nadalje, obračun za rad na blagdan, godišnji odmor, kao i za otkazni rok obračunava se na osnovu zbroja bruto plaće u zadnja tri mjeseca koji se dijeli sa ukupnim brojem sati predmetnih mjeseci kako bi se izračunala satnica za izračun rada na blagdan i korištenja godišnjeg odmora, kao i otkazni rok. U odnosu na dodatak na radni staž kao i radni staž kod poslodavca, dodatak na radni staž računa se samo za sate redovnog rada, jer se u prosjeku tri mjeseca koji je nužan za obračun rada na blagdan i godišnji odmor već nalaze i stalni dodatak i dodatak na radni staž. Stalni dodatak računa se samo za sate redovnog rada kao što je navedeno i za dodatak na radni staž i radni staž kod poslodavca. U odnosu na obračun bolovanja, bolovanje na teret poslodavca obračunava se prema čl.76. KU, a satnica se odnosi na plaću koja prethodi mjesecu u kojem se koristi bolovanje umanjenu za stalni dodatak. Za izračun prosjeka prethodna tri mjeseca u kojima radnik ima i određeni broj sati bolovanja, u takvom slučaju u tromjesečni prosjek ne ulaze sati i iznosi bolovanja te se plaće u zadnja tri mjeseca umanjuju za iznos bolovanja i dijele sa ukupnim satima predmetna tri mjeseca umanjenim za sate bolovanja kako bi se dobila satnica.

21. Dakle, s obzirom da svaki mjesec ima različit broj radnih sati koji variraju od 160 do 184 sata unutar jedne godine, cijena sata rada iz čl. 59. KU množi se sa brojem sati obračunskog mjeseca kako bi se dobio točan izračun plaće prema činjeničnom stanju satnice za taj mjesec. To znači da će plaća biti najmanja u mjesecu koji ima 160 radnih sati, a najveća u mjesecu koji ima 184 radnih sati. Ukoliko bi tuženik isplaćivao plaću čiji bi iznos bio jednak u svih dvanaest mjeseci tada bi se govorilo da se mjesečno ostvaruje prosječna plaća, a ne plaća po stvarnom broju radnih sati. Ukoliko bi tuženik obračunavao plaću na način kako tužitelj tumači KU, tada bi cijena sata rada zaposlenika bila različita po mjesecima i ovisila bi o fondu sati što nije u skladu s KU. Upravo iz razloga što je cijena sata fiksna, ista je tako izražena u KU, odnosno izračunata na bazi osnovice za 174 sati rada mjesečno te iznosi 17,54 kune. Nadalje, temeljem čl. 59. KU stalni dodatak se ne obračunava za sate privremene nesposobnosti tj. sate bolovanja. U odnosu na obračun naknade za godišnji odmor, naknade za blagdan i neradni dan, plaćeni dopust, otkazni rok i svih ostalih slučajeva naknada koje se temeljem čl. 74. KU obračunavaju na bazi prosječne mjesečne plaće te naknade za vrijeme bolovanja na teret poslodavca koja se temeljem čl. 76. KU također obračunava na bazi prosječne plaće, taj prosjek plaće sadrži i vrijednost dodataka na staž i vrijednost stalnog dodatka. Stoga tuženik osnovano navodi da nije moguće u slučajevima korištenja i obračuna navedenih naknada dodatno obračunati spomenute dodatke za sate takvih naknada. Naime, stalni dodatak i dodaci na staž se nalaze u već obračunatoj prosječnoj satnici te kada bi se isti obračunavali ponovno na sate spomenutih primanja došlo bi do dvostruke isplate spomenutih dodataka. Ukoliko bi se plaća obračunavala kako to u tužbi navodi tužitelj i kako je izračunao vještak, tada bi radnik ostvario veću bruto plaću za vrijeme kada prima naknadu u odnosu na vrijeme kada prima plaću za rad što nije u skladu s KU.

22. U prilog navedenom idu i Zaključci Povjerenstva za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. koje je tuženik tijekom postupka dostavio u spis.

22.1. Tako je u Zaključku od 3. lipnja 2020. pod točkom 4. navedeno: „Čl. 57. KU utvrđeno je da plaću za izvršeni rad čini osnovna plaća i dodaci na plaću, pri čemu osnovnu plaću za puno radno vrijeme čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta složenosti poslova, stalnog dodatka, dodatka na radni staž i dodatka na radni staž kod poslodavca. Slijedom navedenoga, s obzirom da su u prosječnu mjesečnu plaću radnika uključeni svi prethodno navedeni dodaci – stalni dodatak, dodatak na radni staž i dodatak na radni staž kod poslodavca, isti se ne mogu dvostruko prikazati na obračunu plaće, niti obračunati i isplatiti radniku, budući da radniku za vrijeme trajanja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, bez obzira na način kako se navedeno iskazuje na isplatnoj listi (da li u jednoj stavci ili odvojeno kroz više stavaka).“ 22.2. Također, u Zaključku od 13. srpnja 2022., Povjerenstvo navodi sljedeće: „Kod obračuna naknade za godišnji odmor stalni dodatak ulazi u prosjek plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca te se nalazi u satima naknade za godišnji odmor sukladno čl. 74. KU. Zbog toga što je uračunat u naknadu kroz prosjek, ne iskazuje se posebno na obračunu plaće za sate koji se odnose na godišnji odmor jer bi navedeno bilo duplo.“ 22.3. Prema tome, iz citiranih zaključaka jasno proizlazi kako su u prosječnu mjesečnu plaću radnika već obračunati svi dodaci (stalni dodatak, dodatak na radni staž te dodatak na radni staž kod poslodavca) iz čega proizlazi da su navodi tužitelja neosnovani.

23. Pri tome se napominje da iako se tužitelj protivio da se Zaključci Povjerenstva uzmu u obzir jer je tuženik isto dostavio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka ovaj sud smatra da se tužitelj istome ne može protiviti budući da su Zaključci Povjerenstva dio KU, i kao takvi izvor prava. Naime, odredbom čl. 168. KU propisano je da za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU ugovorne strane imenuju zajedničko Povjerenstvo u koje svaka imenuje po 3 predstavnika i 3 zamjenika, povjerenstvo donosi sve odluke većinom glasova, a u slučaju podijeljenog broja glasova odlučuje glas predsjednika Povjerenstva kao i da su odluke Povjerenstva obvezujuće za obje strane. Stoga je sud navode tužitelja kojima se poziva na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP-a te kojima se protivi da se uzmu u obzir Zaključci Povjerenstva ocijenio neosnovanim, jer se ne radi o novim dokazima i činjenicama.

24. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da osnovano ističe tuženik da kada bi dodaci jednom ušli u prosjek kroz stavku naknade plaće za sate naknade plaće, a zatim još jednom u ukupnom iznosu za cijeli mjesečni fond sati, tada bi došlo do udvostručavanja istih iznosa, a za što nema osnove. Prema isplatnim listama priloženim u tužbi proizlazi da je tužitelj u vrijeme otkaznog roka primao naknadu za otkazni rok na temelju prosjeka zadnje tri mjesečne plaće prije stupanja na snagu otkaznog roka. Iz navedenog proizlazi da je tužitelju i za vrijeme otkaznog roka ispravno obračunata naknada plaće jer se u prosječnoj naknadi (u prosjeku tri zadnje plaće) nalaze i iznosi stalnog dodatka i dodataka na radni staž. Prema tome tužitelj nije ni u kom obliku oštećen u isplati plaće za vrijeme otkaznog roka. U skladu s time, po stavu ovog suda, tuženik je ispravno u utuženom razdoblju za tužitelja vršio obračun plaće i naknade plaće.

25. S obzirom na navedeno, za rješenje ovog spora nije relevantno utvrđenje koje proizlazi iz osnovnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 28. listopada 2024. te dodatnog nalaza i mišljenja predanog na ročištu održanom 20. svibnja 2025., pa stoga sud sačinjene nalaze i mišljenja nije posebno cijenio, a samim time niti prigovore tuženika na sačinjeni nalaz i mišljenje.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje OT), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku, a prema priloženom troškovniku.

27. Tako su tuženiku priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 22. travnja 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 7. svibnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 9. svibnja 2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 20. svibnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 18. lipnja 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. veljače 2026. 50 bodova (Tbr. 9/2 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 27. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 875 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za uplaćeni predujam za pristup vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, sveukupno trošak tuženika iznosi 2.220,68 eura, a koji trošak je dužan platiti tužitelj.

27.1. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), tekućima od presuđenja do isplate.

28. Tuženiku je za zastupanje na ročištu održanom 10. veljače 2026. priznat trošak po Tbr. 9/2 OT budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude, budući da isti za tuženika nije ni nastao već je ročište za objavu presude održano u odsutnosti stranaka. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, jer isti za tuženika nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

29. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika