25.P-208/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, radi isplate iznosa od 4.265,29 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB:55545787885, Vončinina 3, HR-10 000 Zagreb, isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, HR-10 000 Zagreb, iznos od 4.265.29 EUR 1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.11.2021. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog parničnog postupka. I to u iznosu od 1.920,75 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate,

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 29. rujna 2021. u 05:40 sati na kolniku državne ceste 302, Grad Poreč na 6 km stupu 1. dionice + 300 metara došlo do naleta vozilom na divljač na način da je TZ upravljala osobnim automobilom marke ''Mercedes'' registarske oznake [registarska oznaka] te se kretala kolnikom državnom cestom 302 iz smjera zapada u smjeru istoka. Dolaskom na 6 km stupa, 1. dionice + 300 metara gledano u smjeru istoka, odnosno u smjeru Grada Poreča, s njezine lijeve (sjeverne) strane ceste iz visokog raslinja na kolnik je istrčala divljač (srna) kojom prilikom je došlo do udara prednjim dijelom vozila u srneću divljač pri čemu je na vozilu nastala materijalna šteta, dok je divljač uginula na mjestu događaja. Tužitelj nadalje navodi da su na mjesto nezgode izašli policijski službenici te su neposrednim opažanjem utvrdili relevantne okolnosti pri čemu ističe kako na mjestu predmetnog štetnog događaja nije bio postavljen prometni znak A44 "divljač na cesti", da na strani vozačice nije utvrđena prekršajna odgovornost te da je kao osiguratelj u cijelosti nadoknadio imovinsku štetu nastalu na predmetnom vozilu odnosno da je 9. studenog 2021., po obradi obrade odštetnog zahtjeva, na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi i suglasnosti, izvođaču radova isplatio iznos od 32.136,86 kn. Šteta na predmetnom vozilu nadoknađena je temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je Ministarstvo poljoprivrede imalo ugovoreno kod tužitelja. Tužitelj nadalje ističe kako tuženikova odgovornost proizlazi iz odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne Novine, broj: 84/11, 18/13,22/13,54/13,148/13,92/14,110/19 i 144/2021) prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje, kako je do štetnog događaja došlo uslijed izlijetanja divlje životinje na cestu jer tuženik nije poduzeo odnosno odbio je poduzeti propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o javnim cestama (Narodne Novine broj 180/2004). Djelatnost tuženika čija je svrha omogućavanje sigurnog i nesmetanog prometa javnom cestom, po samoj logici predstavlja opasnu djelatnost, a ne bi trebalo biti sporno da nisu poduzete sve radnje kako bi bila izbjegnuta nalet na divljač odnosno da je tuženik od strane lovačkog društva bio upozoren na čestu migraciju divljači, radi čega je i zatraženo postavljanje znaka „divljač na cesti“ na spornoj dionici, a koji nije postavljen ni do dana podnošenja ove tužbe, sve imajući u vidu da iz javne isprave odnosno Potvrda MUP-a je jasno razvidno da na predmetnoj lokaciji nije bio postavljen znak „divljač na cesti“, iako je iz korespondencije ovdje tužitelja s Lovačkim društvom LD „ZEC“ Poreč te dokaza koji su isti dostavili jasno razvidno da je traženo postavljanje znaka, no tuženik je isto odbio. Slijedom svega navedenog, tužitelj temeljem odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava odgovornost za štetu, visinu štete i tijek zakonskih zateznih kamata te ističe prigovor promašene pasivne legitimacija i prigovor nedostatak aktivne legitimacije. Odgovornost za štetu osporava iz razloga što se nalet vozila na divljač dogodio u području važenja prometnog znaka A33 „Divljač na cesti“, što proizlazi iz Projekta: Prometni elaborat- analiza i dopuna signalizacije znak sigurnost – nalet na divljač izrađen od Via konzaltinga d.o.o. od srpnja 2017. te fotografija s Google maps snimljenih u kolovozu 2018., iz kojih podataka proizlazi da su znakovi A33 s dopunskom pločom 4 km postavljeni na DC1 dionica 1, km, 2+720 i DC 302 dionica 1, km 6 +547. S obzirom da se štetni događaj dogodio unutar važenje prometnih znakova A33 „Divljač na cesti“ to sukladno čl. 50. Zakona o cestama ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu. Tuženik osporava odgovornost za štetni događaj i iz razloga što tužitelj nije ničim dokazao da je osiguranik tužitelja postupao u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske, niti isti raspolaže takvim dokazima. Prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostataka aktivne legitimacije tuženik ističe s obzirom na pravno stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev – 2826/19 od 1. rujna 2020. iz kojeg pravnog stajališta jasno proizlazi da kada se radi o osiguranju izvanugovorne odgovornosti djelatnosti, osiguratelj nije dužan isplatiti osigurninu ako ne postoji obveza osiguranika, odnosno ako osiguranik čija je djelatnost osigurana nije odgovoran za nastanak osiguranog slučaja. Iz police osiguranja i Uvjeta osiguranja izvanugovorne odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. (u daljnjem tekstu: Uvjeti) čl. 1. i čl. 2. i Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj proizlazi da je predmet osiguranja djelatnost lovačkih društava. Imajući u vidu kako iz odredaba čl. 921. i čl. 922. st. 2. ZOO-a jasno proizlazi da je osiguratelj dužan isplatiti osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a osigurani slučaj s obzirom na policu osiguranja i Uvjete je štetni događaj koji proizađe iz obavljanja djelatnosti lovoovlaštenika. Slijedom navedenog, isplatom osigurnine osiguratelj je potvrdio da je štetni događaj prouzročen iz djelatnosti lovoovlaštenika odnosno činidbom lovoovlaštenika koja činidba je ili činjenje ili propuštanje, a što jasno proizlazi iz čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta kojom odredbom je propisano da: „Osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu za štete koje po zakonu ne odgovara (npr. viša sile, radnja treće osobe, pristanak ili radnja oštećenika), pri čemu se prema pojmovniku trećom osobom smatra svaka osoba koja nije subjekt ugovora o osiguranju.“ Stoga, ako je obveza nastala prouzročenjem štete djelatnošću lovoovlaštenika (čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ako je djelatnošću lovoovlaštenika nastao osigurani slučaj, to onda proizlazi da osigurani slučaj odnosno obveza nije mogla nastati prouzročenjem štete od djelatnosti Hrvatskih cesta d.o.o. Slijedom navedenog proizlazi da je isplatom osigurnine između osiguratelja i korisnika osiguranja (oštećenika) sukladno čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta, čl. 921. ZOO-a, čl. 922. st. 2. ZOO-a i čl. 1112. st. 1. ZOO-a nastao izvanugovorni obvezni odnos stjecanje bez osnove jer je osiguratelj platio nešto što nije dužan platiti. Temeljem navedenog, a sukladno odredbi čl. 65. st. 1. ZOO-a tuženik ukazuje da je osnovan t prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

3. Tuženik je u nastavku postupka učinio nespornom činjenicu plaćanja premije po polici osiguranja te činjenicu izvršenih plaćanja, pri čemu je osporio visinu utuženog potraživanja, dok je tužitelj istaknuo kako su svi navodi iz odgovora na tužbu netočni i paušalni s obzirom da iz javne isprave odnosno iz potvrde MUP-a te iz modemske potvrde o nezgodi jasno proizlazi da na dionici na kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, a ni prije iste nije bio postavljen znak A33 "opasnost od divljači", a sve je to utvrđeno od strane djelatnika policije. Nadalje, tužitelj ukazuje da tuženik nije dostavio relevantan dokaz kojim bi potvrdio tvrdnju da je znak u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio postavljen te u tom smislu nije dostavio ni lokaciju tog znaka ni tko je isti znak postavio, ni šifru znaka, ni odobrenje za postavljenje istog od nadležnih institucija, a što sve ukazuje da spornog znaka kritične zgode nije bilo. U odnosu na aktivnu legitimaciju ističe da je isplatom osigurnine došlo do zakonske subrogacije prema čl. 963. ZOO-a, dok u odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije ističe kako ista proizlazi iz odredaba čl. 1., čl. 2. st. 1. t. 3. i čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, Zakona o javnim cestama te odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale u bitnome kod navoda iznesenih u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu , zamolbenim putem na Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TZ (list 165. – 167. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje: list 183. – 192. spisa, usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka na ročištu 17. veljače 2026.: list 199. – 201. spisa).

6. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničkom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja štete pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj temeljem Sporazuma o izvansudskoj nagodbi (list 75. spisa) isplatio izvođaču radova s osnove odgovornosti lovoovlaštenika kao svog osiguranika temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 koju je Ministarstvo poljoprivrede imalo ugovoreno kod tužitelja, i to povodom štetnog događaja koji se dogodio 29. rujna 2021., a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik, pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

8. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, činjenica plaćanja premije po polici osiguranja te činjenica izvršenih plaćanja od strane tužitelja, već su sporne aktivna i pasivna legitimacija, tuženikova odgovornost za nastanak istog te visina utuženog potraživanja.

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kako je odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano da isplatom naknade iz osiguranja na osiguratelja prelaze po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj trećim osobama odgovara kao osiguravatelj vlasnika odnosno imatelja opasne stvari (srneće divljači) solidarno s tuženikom za kojeg tvrdi da je odgovoran za nastanak predmetne štete. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o zakonskoj subrogaciji slijedom čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

10. Nadalje, u konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne Novine, broj: 84/11, 18/13,22/13,54/13,148/13,92/14,110/19 i 144/2021; dalje: ZC), a koji je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bio na snazi.

11. Tako je odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano i odredbom čl. 1045. ZOO-a, odnosno može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

13. Nadalje, odredbom čl. 1. ZC-a propisano je da se tim Zakonom uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta, razvrstavanje javnih cesta, planiranje građenja i održavanja javnih cesta, upravljanje javnim cestama, mjere za zaštitu javnih i nerazvrstanih cesta i prometa na njima, koncesije, financiranje i nadzor javnih cesta., pri čemu je gore citirana odredba čl. 50. ZOC-a razvrstana u glavu IV. pod nazivom „Mjere za zaštitu javnih cesta i prometa".

14. Imajući u vidu kako je iz ranije citirane odredbe čl. 50. st. 2. ZC-a razvidno kako se ista ne odnosi na pravno uređenje odgovornosti osoba koje gospodare lovištima za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, već se radi o odredbi zakona kojom je uređeno pravno područje javnih cesta, pa se stoga radi o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

15. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode da se nalet vozila na divljač dogodio u području važenja prometnog znaka A33 „divljač na cesti“, a što proizlazi iz Prometnog elaborata - analiza i dopuna signalizacije znak sigurnost – nalet na divljač izrađen od Via konzaltinga d.o.o. iz srpnja 2017. te fotografija s Google maps snimljenih u kolovozu 2018., pa da slijedom navedenog sukladno odredbi čl. 50. ZC-a ne postoji tuženikova odgovornost za nastalu štetu, valja naglasiti kako od strane tuženika dostavljeni Prometni elaborat (list 94. spisa) i fotografije Google maps-a (list 92. – 93. spisa) ne predstavljaju adekvatan dokaz za utvrđenje navedene sporne okolnosti pri čemu je iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave Istarske, policijske postaje Poreč (list 11. – 13. spisa) razvidno kako iz smjera nailaska vozačice nije bilo postavljenog prometnog znaka A44 (divljač na cesti), a isto je utvrđeno i u Zapisniku o očevidu (list 116.-119. spisa) koji predstavlja javnu ispravu, pri čemu tuženik tijekom postupka nije osporio istinitost te činjenice.

16. Slijedom navedenog, tuženik, nije dokazao da je na predmetnoj dionici postavio prometni znak ''divljač na cesti''.

17. Valja naglasiti i da je odredbom čl. 1. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine, broj: 90/14 i 3/21) propisano da se Pravilnikom uređuje popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja cesta, opseg pojedinih radova i rokovi izvođenja tih radova kojih su izvođenje dužne osigurati pravne osobe koje upravljaju javnim cestama (u daljnjem tekstu upravitelj ceste). Ovaj Pravilnik se primjenjuje na sve ceste, javne i nerazvrstane, osim u dijelu kojim je u suprotnosti s propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo (st. 2.). Odredbom čl. 2. propisano je da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

18. Odredbom čl. 16. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj 92/19) propisano je da znakovi opasnosti označavaju blizinu dijela ceste ili mjesto na cesti na kojem sudionicima u prometu prijeti opasnost, dok je odredbom čl. 17. st. 1. propisano da se znakovi opasnosti, u pravilu, postavljaju na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog dijela na cesti. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se znakovi iz stavka 1. ovog članka mogu se postavljati i na udaljenost i manjoj od 150 m te većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti, ako to zahtijevaju okolnosti i sigurnost prometa na dijelu ceste na kojemu se znak postavlja. Nadalje, znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označava udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju (st. 3.). Na nepreglednim dijelovima cesta te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, znak opasnosti može se ponoviti više puta ispred opasnog mjesta te će se u tim slučajevima postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta (st. 4.).

19. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je mjesto štetnog događaja došlo na kolniku državne ceste za čije je upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje odgovoran tuženik u smislu odredaba čl. 26. ZC-a, prema ocjeni ovog suda neosnovan je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

20. Međutim, u odnosu na spornu odgovornost, sud je tijekom postupka izveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje, list 183. – 192. spisa) na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine štete na vozilu osiguranika tuženika.

21. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio kako je u ovom štetnom događaju vozilo sudionika s prednjim lijevim dijelom naletjelo na desni bočni dio srne koja je pretrčavala kolnik, dolazeći vozilu s lijeve strane. Iz spisa nije moguće utvrditi gdje se točno nalazilo mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika. Ukoliko se vozilo sudionika kretalo sredinom svoje desne (južne) prometne trake, tada je do naleta došlo u južnoj prometnoj traci, oko 0,8 m od središnje linije kolnika. Za izračun brzine kretanja vozila sudionika neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. S obzirom na opseg i intenzitet nastalih oštećenja na vozilu, može se procijeniti da je ova brzina iznosila oko 70 do 80 km/h. Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć, a kolnik neosvijetljen, vozačica vozila sudionika je mogla najranije uočiti srnu kada joj je srna ušla u domet svjetala vozila. Tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svjetlima je vozačica vozila u trenutku štetnog događaja. Ukoliko je vozila s upaljenim dugim svjetlima, tada je srnu mogla prvi puta ugledati kada se srna nalazila udaljena oko 2,7 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,5 s prije naleta. U tom trenutku vozilo sudionika je bilo udaljeno oko 10,4 m od mjesta naleta. U slučaju da je vozačica vozila s upaljenim kratkim svjetlima, tada je srnu mogla prvi puta ugledati kada se srna nalazila udaljena oko 1,7 m od mjesta naleta, odnosno vremenski oko 0,3 s prije naleta. U tom trenutku vozilo sudionika je bilo udaljeno oko 6,2 m od mjesta naleta. Bez obzira pod kojim svjetlima je vozila, da je u trenutku ulaska srne u njeno vidno polje vozačica vozila sudionika i poduzela radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, vozačica je za zaustavljanje imala na raspolaganju put od samo oko 10,4 m (duga svjetla) odnosno oko 6,2 m (kratka svjetla), dok joj je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio znatno duži i iznosio je oko 43,4 m. Na raspoloživom putu od oko 10,4 m vozačica vozila sudionika bi radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegla ovaj štetni događaj, da se kretala brzinom manjom od 29,8 km/h, dok bi se na putu od oko 6,2 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavila pri svim brzinama kretanja manjim od 20,6 km/h. Prema potvrdi policije, iz smjera kretanja vozila sudionika nije bilo postavljenog prometnog znaka "Divljač na cesti". Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 90 km/h. Zaključno, vještak je analizom dokumentacije u spisu utvrdio kako je u predmetnom štetnom događaju na vozilu sudionika nastala djelomična šteta u iznosu od oko 4.265,29 EUR.

22. Tuženik je podneskom od 15. rujna 2025. (list 198. spisa) prigovorio nalazu i mišljenu vještaka iz razloga što iz nalaza nije vidljivo koja je uobičajena brzina reakcije vozača za poduzimanje radnje kočenja kada se istome na cesti ukaže iznenada prepreka, odnosno je li vozač mogao poduzeti radnju kočenja s obzirom na vrijeme kada je uočio divljač. Zbog navedenog smatra kako nije moguće ispitati nalaz i mišljenje vještaka u vezi vremenskog slijeda nastanka štetnog događaj i mogućnosti izbjegavanje naleta na divljač, budući da vještak u mišljenju navodi da je vozač mogao uočiti srnu 0,5 sekundi prije naleta, ako je vozio sa upaljenim dugim svjetlima, odnosno 0,3 sekunde prije naleta, ako je vozio sa upaljenim kratkim svjetlima.

23. Usmeno iznoseći pismeno izrađeni nalaz i mišljenje na ročištu održanom 17. veljače 2026. (list 199. – 201. spisa), stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod pismeno izrađenog nalaza i mišljenja, dok je u odnosu na tuženikovo pitanje je li vozač mogao poduzeti radnju kočenja s obzirom kada je ugledao divljač i s obzirom na uobičajenu reakciju vozača kad naiđe na opasnost na cesti, naveo kako je vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost oko 0 ,6 sekundi, a vozač je mogao uočiti srnu oko 0,5 sekundi odnosno oko 0,3 sekunde prije naleta (ovisno o svjetlima pod kojima je vozio), pa proizlazi da vozač vozila nije imao vremena za poduzimanje radnje kočenja.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, objektivan, logičan, valjano obrazložen i sačinjen prema pravilima struke, pri čemu je vještak u cijelosti odgovorio na sva pitanja stranaka.

25. Slijedom navedenog, a imajući u vidu utvrđenje stalnog sudskog vještaka kako, bez obzira pod kojim je svjetlima vozačica vozila, da je u trenutku ulaska srne u njeno vidno polje i poduzela radnju intenzivnog kočenja, ne bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo , i to jer je vozačica za zaustavljanje imala na raspolaganju put od samo oko 10,4 m (duga svjetla) odnosno oko 6,2 m (kratka svjetla), dok joj je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio znatno duži i iznosio je oko 43,4 m, da bi na raspoloživom putu od oko 10,4 m vozačica radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegla ovaj štetni događaj, da se kretala brzinom manjom od 29,8 km/h, dok bi se na putu od oko 6,2 m radnjom intenzivnog kočenja zaustavila pri svim brzinama kretanja manjim od 20,6 km/h, prema ocjeni ovog suda u gore opisanim okolnostima u kojima se dogodio navedeni štetni događaj, nalet na divljač za vozač icu vozila osiguranika tužitelja bio je neizbježiv, čak i u slučaju da je na navedenoj dionici bio postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“.

26. Dakle, u konkretnom slučaju predmetna šteta nije u uzročnoj vezi s postavljanjem znaka "divljač na cesti" jer se nesreća nije mogla izbjeći pri dopuštenoj brzini, a ispod koje je vozačica TZ vozila, pa je slijedom navedenog odgovornost za predmetni štetni događaj na lovoovlašteniku kao vlasniku opasne stvari, a ne na tuženiku.

27. Valja naglasiti i da prema ocjeni ovog suda, nije razumno očekivati da bi prosječni vozač na predmetnoj dionici ceste, na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 90 km/h, pri čemu je vozačica je prilikom nastanka nezgode vozila oko 70 do 80 km/h, vozio brzinom manjom od 29,8 km/h odnosno 20,6 km/h, za koje je sud utvrdio da bi u tom slučaju na raspoloživom zaustavnom putu od oko 10,4 m, odnosno 6,2 m vozačica radnjom intenzivnog kočenja uspjela zaustaviti vozilo.

28. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 963. i 1045. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke ove presude.

29. Odluku o parničnom trošku iz t. II. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.