Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3 - 10010 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-322/2024-137

(P-1011/2016)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Krznarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Lindić, odvjetnica u Samoboru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 23. veljače 2026., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika te punomoćnice tuženika, 2. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva na 1/3 dijela čest. br. 702/2 Trnac voćnjak od 1057 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik DĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan trpjeti upis njegova vlasništva na ovoj nekretnini u zemljišnim knjigama, za cijeli svoj suvlasnički udio.

II. Nalaže se tuženiku DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 6.022,21 eura (šest tisuća dvadeset dva eura i dvadeset jedan cent), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 27. listopada 2016. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva. Navodi kako je stvarni vlasnik i posjednik cijele nekretnine označene u izreci presude, ali da u navedenom dijelu (1/3) nije uknjižen kao vlasnik. Naime, navodi da je još 1995. sklopio kupoprodajne ugovore prvo sa GĐ, a onda i sa BĐ koje su bile stvarne vlasnice i posjednice predmetne nekretnine, iako nisu bile uknjižene kao vlasnice u cijelosti. Zbog toga je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva kako bi se uknjižio i na dijelove nekretnine u odnosu na koje nisu bile uknjižene prodavateljice, te je u postupku vođenim pred tadašnjim Općinskim sudom u Samoboru pod poslovnim brojem P-593/95 ishodio presudu kojom je utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine u 80/96 dijela. Kako tvrdi da je preostalih 8/96 dijela kupio od BĐ upisao se vlasnikom u ukupno 88/96 dijela, dok mu preostalih 8/96 dijela vlasnica TĐ nije htjela prodati, pa je razvrgnućem došlo do parcelacije i formiranjem dvije čestice tako što je oformljena nova čestica 702/2 koja predstavlja 88/96 dijela ranije čestice, a da je za TĐ oformljena čestica 702/3 koja predstavlja 8/96 dijela ranije čestice. Ističe da je tuženik u spomenutom postupku pod poslovnim brojem P-593/95 podnio prijedlog radi ponavljanja postupka koji je prihvaćen, te da je došlo do presumiranog povlačenja tužbe, pa da je stoga brisan u 32/96 dijela predmetne čestice i da je uknjižen upravo tuženik, a što predstavlja 1/3 predmetne nekretnine. Smatrajući da je na temelju pravnog posla, ali i dosjelosti stekao pravo vlasništva i tog spornog dijela nekretnine (1/3 dijela), tužbenim zahtjevom traži donošenje deklaratorne presude kojom će se utvrditi da je vlasnik 1/3 dijela nekretnine u odnosu na koji je uknjižen tuženik kao vlasnik.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da GĐ nije bila stvarna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine nego SĐ koji je preminuo 1978. te su ga naslijedili, osim supruge GĐ, i kćer MĐ, te unuk KĐ, pri čemu tvrdi da je GĐ svoj nasljedni dio ustupila KĐ. Ukazuje da je on zakonski nasljednik iza pok. NĐ koja je i bila upisana u posjedovni list u pogledu predmetne nekretnine u 1/3 dijela, pa kako je on njen nasljednik smatra da je osnovano uknjižen i kao vlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela. Nadalje, osim navedenog ističe da tužitelj spominje pravni posao kao temelj stjecanja, ali i zakonski temelj u vidu dosjelosti. Međutim, osporava da bi na navedena dva načina tužitelj mogao steći pravo vlasništva u pogledu predmetnog dijela nekretnine jer prodavateljice nisu bile vlasnice tog dijela, a niti je njegov posjed istinit i pošten pa da bi se mogli steći uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Također, osporava i da je GĐ kao prodavateljici tužitelj uopće isplatio kupoprodajnu cijenu po ugovoru. Vezano za savjesnost i poštenje tužitelja odnosno poštenje njegova posjeda, ukazuje da je još u navedenom postupku pod poslovnim brojem P-593/95 04. lipnja 1998. ukazao tko su nasljednici kao i da isti postoje pa da od tog trenutka ovdje tužitelj prestaje biti savjestan i pošteni posjednik.

3. Sud je 8. prosinca 2023. donio presudu broj P-1011/2016 kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obrazloženje kako tužitelj ne može s uspjehom isticati ovakav zahtjev temeljeći ga na pravnom poslu kao osnovi stjecanja, te da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan niti ako se razmotre njegovi navodi za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti jer da neovisno o proteku vremena posjedovanja, kvalitete njegova posjeda nisu takve da bi mogao tijekom proteka tog vremena steći pravo vlasništva na temelju dosjelosti s obzirom da je tužiteljev posjed prestao biti pošten podnošenjem prijedloga od strane tuženika u postupku pod poslovnim brojem P-683/07 (ranije P-593/95), a ukoliko je uopće prije toga i bio pošten. Navodi da rješenje o nasljeđivanju povodom naknadno pronađene imovine ukazuje da je ovdje tuženik podnošenjem navedenog prijedloga za ponavljanje postupka u bitnome osnovano ukazivao na činjenice koje sprječavaju da bi se tužitelj mogao smatrati vlasnikom cijele nekretnine (zkč. br. [katastarska čestica]), tim više što je upravo prednica tuženika NĐ i u posjedovnom listu upisana kao posjednica predmetne nekretnine u 1/3 dijela koji je predmet ovog spora.

4. Gore navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-327/2024 od 21. ožujka 2024. pod toč. I., II. i III. izreke i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz obrazloženje kako NĐ nije bila upisana kao posjednica sve do 2016. nego da je kao posjednik bio upisan GĐ (U) Branko – suprug GĐ, pa stoga stanje upisa posjeda nekretnine u katastru ne može biti relevantan podatak o stvarnom stanju posjeda u vrijeme kada je tužitelj kupio nekretninu s obzirom da je GĐ (Alojz) Branko umro 1978., dok je NĐ umrla 1966. Nadalje navodi da nije sporno da je tuženik podnio tužbu protiv tužitelja za smetanje posjeda koja je utvrđena povučenom (smatra se kao da nije postojala), iz čega može proizaći jedino zaključak da posjed tužitelja nije osporen. Zaključno navodi da je, s obzirom da je tužitelj već u tužbi tvrdio da su njegove pravne prednice (prodavateljice GĐ i BĐ) kao samostalne i savjesne posjednice cijele nekretnine stekle pravo vlasništva temeljem dosjelosti i da je to pravo temeljem kupoprodajnih ugovora preneseno na tužitelja pa da je on temeljem dosjelosti uključujući i njihov posjed stekao pravo vlasništva, sud dužan utvrditi jesu li pravne prednice tužitelja i kada stekle pravo vlasništva, te odgovoriti je li tako stečeno pravo preneseno na tužitelja kada je nekretninu kupio i da li je on u trenutku stjecanja ili nakon toga stekao nekretninu temeljem dosjelosti.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 3 i 4 spisa), presliku presude Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem P-593/95 od 09. listopada 1995. (list 5 i 6 spisa), presliku izjave odvjetnice Štefice Bišćan od 13. listopada 1997. (list 7 spisa), presliku diobnog nacrta (list 8 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem R1- 93/97 od 06. listopada 1997. (list 9 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora od 11. rujna 1995. (list 10 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora od 26. veljače 1996. (list 11 – 13 spisa), presliku rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove Ispostave Samobor od 03. veljače 1998. (list 14 i 15 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem P 683/2008 od 12. srpnja 2007. (list 16 i 17 spisa), presliku rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Z-6971/16 od 23. svibnja 2016. (list 18 i 19 spisa), presliku rješenja ovog suda pod poslovnim brojem O-1522/15 od 23. travnja 2015. (list 41 spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem O-123/11 od 18. ožujka 2011. (list 42 spisa), presliku rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog SĐ (list 43 i44 spisa), presliku Smrtnog lista za EĐ (list 45 spisa), presliku posjedovnog lista (list 46 spisa), presliku izvatka iz "stanja duša" Župnog ureda Sveta Leonarda od 22. kolovoza 1994. (list 69 spisa), presliku povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 101 – 105 spisa), presliku poreznog rješenja od 02. ožujka 1996. (list 111 spisa), presliku potvrde o sukladnosti geodetskog elaborata s postojećim geodetskim propisima od 02. kolovoza 1996. (list 112 spisa), presliku rješenja o izvedenom stanju od 28. rujna 2016. (list 115 i 116 spisa), presliku izvoda iz katastarskog plana (list 117 spisa), presliku posjedovnih listova (list 120 – 123 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Branku Kolareku (list 138 – 150, te 153 – 156 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZĐ (list 139 spisa), ĆĐ (list 140 spisa), RĐ (list 140 i 141 spisa), JĐ (list 141 i 142 spisa), AĐ (list 142 spisa), ŽĐ (list 143 i 144 spisa), CĐ (list 144 spisa), ČĐ (list 144 spisa), LĐ (list 144 i 145 spisa), HĐ (list 146 spisa), ĐĐ (list 146 spisa), KĐ (list 147 spisa), MĐ (list 148 i 149 spisa), ŠĐ (list 149 i 150 spisa), OĐ (list 176 spisa), PĐ (list 213 spisa) te Štefice Bišćan (list 276 – 279 spisa), kao i dokaz saslušanjem stranaka (list 226 – 229 spisa), a osim navedeno izvršen je i uvid u priklopljene spise tadašnjeg Općinskog suda u Samoboru pod poslovnim brojem P-683/07 i R1-93797, te spise ovog suda pod poslovnim brojem Pu O-1522715 i P- 26/17. U ponovljenom postupku sud je ponovno saslušao tužitelja i tuženika, te svjedoke VĐ, ĆĐ, CĐ, FĐ, AĐ, ŽĐ, MĐ, RĐ, IĐ, ZĐ, KĐ, PĐ, ŠĐ, te LĐ.

6. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8. Na ročištu održanom 10. siječnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a punomoćnica tuženika nije se usuglasila da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, slijedom čega je sud ponovno saslušao sve već saslušane svjedoke te tužitelja i tuženika, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na 1/3 dijela čest.br. 702/2 Trnac voćnjak od 1057 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (novo zemljišnoknjižno stanje).

10. Nesporno je da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik u 2/3 dijela predmetne nekretnine na temelju kupoprodajnih ugovora i presude iz postupka broj P-683/07 (ranije P- 593/95), a da je tuženik uknjižen kao suvlasnik u preostalih 1/3 dijela nekretnine te da je tužitelj stupio u posjed cijele nekretnine po sklapanju kupoprodajnih ugovora 1995. i 1996. s GĐ i BĐ, i da od tad posjed samostalno izvršava.

11. Sporno je je li tužitelj temeljem pravnih poslova kupoprodaje stekao pravo vlasništva i na 1/3 dijela nekretnine i da li je temeljem dosjelosti stekao pravo vlasništva na tom dijelu nekretnine, odnosno da li je njegov posjed imao kvalitetu poštenog (savjesnog) posjeda.

12. Iz iskaza svjedokinje ĆĐ proizlazi da je vlasnica predmetne nekretnine bila GĐ koja je tu nekretninu naslijedila od svog pok. oca UK prije otprilike 60 godina. Osim GĐ, bilo je još sestara, međutim nije joj poznato da li je vlasnica predmetne nekretnine bila samo GĐ ili još koja od sestara. Poznato joj je da je predmetnu nekretninu koristila GĐ s obzirom da ju je svaki dan viđala kako s kravama ide na ispašu, nije joj poznato da bi netko istoj osporavao pravo korištenja te nekretnine, a poznato joj je da je istu prodala tužitelju, s obzirom da je ona sama to rekla. NĐ i tuženik nikada nisu uživali niti koristili nekretninu koja je predmet ovog postupka, a GĐ je nakon što je odselila iz rodne kuće nastavila dolaziti tamo sve do smrti svojih roditelja 1992.

13. Iz iskaza svjedoka CĐ proizlazi da živi u susjedstvu predmetne nekretnine zadnjih 67 godina. Od 2000. nadalje na predmetnoj nekretnini viđa tužitelja, a prije toga viđao je GĐ i DK, iste su na predmetnoj nekretnini kosile travu, to je bio voćnjak. Nije mu poznato da bi netko GĐ i GK osporavao pravo korištenja iste nekretnine. Tuženika nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini.

14. Iz iskaza svjedoka AĐ proizlazi da na predmetnoj nekretnini nije vidio nikad nikoga osim GĐ i BĐ, a za vrijeme njihovog života istima nikada nitko nije osporavao pravo korištenja predmetne nekretnine. BK nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini, a niti tuženika. Tužitelj je stekao nekretninu kupnjom od GĐ, a po smrti GĐ i BĐ na toj nekretnini viđao je samo tužitelja, kojemu nikad nitko nije osporavao pravo korištenja navedene nekretnine.

15. Iz iskaza svjedoka ŽĐ proizlazi da su predmetnu nekretninu uživale GĐ i BĐ, odnosno na istoj su imale voćnjak. Nije mu poznato da bi im netko osporavao pravo korištenja nekretnine, a poznato mu je da je tužitelj istu stekao kupnjom od GĐ i BĐ, a nesmetanu ju uživa posljednjih 20 godina. Za vrijeme dok su GĐ i BĐ bile žive, vidio je tuženika da na predmetnoj nekretnini pomaže istima u uređenju, međutim nakon što je nekretnina prodana viđao je samo tužitelja. NĐ nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini.

16. Iz iskaza svjedokinje MĐ proizlazi da su vlasnice predmetne nekretnine bile četiri sestre i to BĐ, GĐ, TK i SK, a istu su uživale BĐ i njezina majka GĐ. GĐ prodala je dio tužitelju, a BĐ, BK i SK svoj dio nisu prodale tužitelju, međutim BĐ je bila prevarena od strane tužitelja s obzirom da je potpisala prazan papir uz obećanje kako će moći doživotno uživati predmetnu nekretninu. Od vremena kada je potpisala taj papir više nije koristila nekretninu, s obzirom da je istu počeo koristiti tužitelj, a NĐ nije imala ništa u navedenoj nekretnini.

17. Iz iskaza svjedokinje RĐ proizlazi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo GĐ, BĐ i NĐ, a na istoj je za vrijeme svog života viđala BĐ i GĐ, te povremeno BK koja je dolazila iz Zagreba. Poznato joj je da su predmetnu nekretninu GĐ i BĐ prodale tužitelju, to su joj one same rekle, a ona je od 1975. pa do prije godinu dana svaki tjedan dolazila u [adresa]. Na nekretnini je skoro svaki put vidjela tužitelja, tuženika nikada nije tamo vidjela, te joj nije poznato da bi sve do ovog predmeta tužitelju netko sporio pravo korištenja iste. BK nikada nije vidjela na predmetnoj nekretnini, te smatra da ona u istoj ništa nije imala. Nije joj poznato da bi GĐ, DK i NĐ netko osporavao pravo korištenja iste nekretnine.

18. Iz iskaza svjedoka IĐ proizlazi da smatra da je predmetna nekretnina vlasništvo tužitelja s obzirom da je jednom zgodom tuženik posudio od njega kosilicu, htio je predmetnu nekretninu kositi, a na što mu je tužitelj to zabranio uz riječi da je to njegova nekretnina. Tužitelj mu je rekao da je on kupio tu nekretninu, ne zna od koga. Nakon toga kada mu je tužitelj rekao da je kupio nekretninu, nikada na istoj nije vidio nikog drugog osim tužitelja, ali zna da je tužitelj u sporu sa tuženikom. Do tog trenutka kada je tužitelj tuženiku oduzeo kosilicu, tuženik je uživao predmetnu nekretninu, a nakon toga nije s obzirom da mu je tužitelj isto zabranio. Prije navedenog događaja, nekretninu su uživali tuženik i njegova pok. žena D, te njegova teta DK. GĐ je povremeno dolazila na istu.

19. Iz iskaza svjedokinje ZĐ proizlazi da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njene bake NĐ i njezine braće. GĐ i BĐ bile su djeca od bakinog brata, a ne zna da li su one što dobile u toj nekretnini iza svog oca. Od kada ona tamo stanuje na predmetnoj nekretnini viđala je MK (GĐ tada više nije bilo), GK, LĐ ŽĐ i D. Njezina baka prilikom udaje dobila je miraz, i to u obliku šuma i zemljišta, a iste je ona naslijedila.

20. Iz iskaza svjedoka KĐ proizlazi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo GĐ, KK, majke tuženika MĐ te NK. Ne zna kako bi oni predmetnu nekretninu stekli, ali istu su uživali za vrijeme od kada se rodio njegova baka MĐ i otac. GĐ nije bilo tamo s obzirom da je ista živjela u [adresa], a BĐ otišla je oko 1985. Poznato mu je da je predmetna nekretnina prodana negdje oko 1995, a svoj dio je prodala GĐ tužitelju, a ostali nitko nije prodao. Od prodaje navedene nekretnine na istoj je viđao samo tužitelja.

21. Iz iskaza svjedoka ŠĐ proizlazi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo triju sestara i to BĐ, GĐ i EK, a koje su istu stekle nasljedstvom po roditeljima. GĐ svoj dio nekretnine prodala je ovdje tužitelju, a nije mu poznato da bi ostale sestre prodale nekretninu. Osim njih nekretninu je koristila i pok. supruga tuženika D, a tužitelj predmetnu nekretninu koristi zadnjih 10 godina, a možda i manje. BĐ i GĐ nikada nitko nije osporavao korištenje iste nekretnine.

22. Iz iskaza svjedokinje LĐ proizlazi da je nekretnina bila vlasništvo jedne sestre i dva brata, jedna od sestara bila je baka tuženika BK, a nju je naslijedio tuženik u 1/3 dijela. Poznato joj je da su suvlasnice bile i GĐ i BĐ koje su naslijedile jednog od braće, te smatra da su svi nasljednici imali udio u predmetnoj nekretnini. Od 1974., od kada je tamo, na predmetnoj nekretnini nije vidjela nikad nikoga osim tuženika, a od oko ´90-ih godina na predmetnoj nekretnini viđa samo tužitelja s obzirom da je isti predmetnu nekretninu zauzeo i ogradio.

23. Iz iskaza svjedoka ĐĐ proizlazi da mu je poznato da predmetnu nekretninu sada uživa tužitelj, koji ju je kupio od GĐ. Prije kupnje nekretninu su uživali G i EĐ, odnosno BĐ, BK i GĐ. Na predmetnoj nekretnini nikada nije vidio tuženika, ali je vidio tuženikovu ženu MĐ i njezinu sestru MĐ da beru voćke.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je stupio u posjed predmetne nekretnine oko 1996. ili 1997. kada je istu kupio, a nikad do pokretanja ove parnice nitko mu nije osporavao pravo korištenja iste, niti sam tuženik, a tužba radi smetanja posjeda bila je povučena. Navodi da je rođen 1954., te je predmetna nekretnina u blizini kuće u kojoj je odrastao te tamo živi cijeli svoj život, a poznato mu je da su prije navedene kupoprodaje predmetnu nekretninu koristile GĐ i BĐ, a EĐ i G živjeli su tamo i prije njegovog rođenja. Na nekretnini koja je predmet ovog postupka nikada nije vidio nasljednike NĐ, i to NK i ZK, niti pak tuženika, a nije mu poznato da bi netko BĐ i GĐ osporavao korištenje predmetne nekretnine. Predmetnu nekretninu GĐ i BĐ koristile su od `50-ih godina pa sve dok je nisu prodale, a na istoj nekretnini kosile su travu i hranile su krave.

25. Iz iskaza tuženika proizlazi da su predmetnu nekretninu koristili njegova majka ZK, njezin brat ĆK, te njihova sestra ĆĐ, a nakon njihove smrti predmetnu nekretninu koristio je on, a cijelo to vrijeme nekretninu su koristili i nasljednici UK i to GĐ i BĐ, s time da GĐ nije bilo u Manjoj Vasi od 1976. pa negdje do 1997. Od 1978. pa do 1984. nekretninu su koristili BĐ i on, kada je ista odselila iz Manje Vasi, a u periodu kada su BĐ i GĐ odselile one nisu dolazile na predmetnu nekretninu te je istu koristio samo on na način da je kosio travu, brao šljive i jabuke te kuhao rakiju. Do 1997. nitko mu nije osporavao korištenje iste nekretnine, a 1997. je na istoj vidio tužitelja koji mu je tada rekao da je nekretninu kupio, nakon čega tuženik na istu više nije dolazio s obzirom da se radi o nasilnom čovjeku. S tužiteljem se često svađao, i to svake godine prilikom čega mu je osporavao pravo na korištenje iste nekretnine.

26. Iskaze svjedoka VĐ, FĐ, i PĐ sud nije posebno cijenio s obzirom da isti nemaju saznanja relevantna za predmet ovog spora.

27. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka ĆĐ, CĐ, RĐ i ĐĐ, koji su svi nesrodni sa strankama u ovom postupku, proizlazi da su vlasnice predmetne nekretnine bile sestre GĐ i BĐ koje su nekretninu naslijedile po svom ocu UK prije oko 60 godina, dakle oko 1965. Svi spomenuti svjedoci iskazuju da su na nekretnini viđali GĐ i BĐ koje su kosile navedenu nekretninu sve dok je nisu prodale, a svjedocima je također poznato da je nekretnina prodana ovdje tužitelju. Svi svjedoci iskazali su da GĐ i BĐ nikada nitko nije osporavao pravo korištenja predmetne nekretnine, te da na nekretnini nikada nisu vidjeli NĐ i tuženika, a da smatraju da NĐ nije imala udio u vlasništvu u predmetnoj nekretnini.

28. Sud je prihvatio iskaze gore navedenih svjedoka kao istinite i uvjerljive s obzirom da su isti međusobno suglasni, a radi se o svjedocima koji su nesrodni sa strankama i koji imaju neposredna i relevantna saznanja, s obzirom da isti žive ili su živjeli dugi niz godina na predmetnom području.

29. Nadalje sud je prihvatio i iskaze saslušanih svjedoka AĐ, ŽĐ (srodni sa tužiteljem), te MĐ i ŠĐ (srodni sa tuženikom), koji svi također iskazuju da su predmetnu nekretninu uživale RK i GĐ, a da im korištenje iste nikada nitko nije osporavao, a da NĐ nije imala ništa u istoj.

30. Iskaz svjedokinje ZĐ sud nije prihvatio kao vjerodostojan s obzirom da navodi da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njene bake NĐ i njezine braće, a GĐ i BĐ bile su djeca od bakinog brata, a ne zna da li su one što dobile u toj nekretnini iza svog oca, dok je na ročištu 11. lipnja 2018. iskazala kako je predmetnu nekretninu uživala GĐ sve dok ju nije prodala, BĐ te kćeri GĐ, dakle ista je oprečno iskazivala tijekom postupka.

31. Iskaz svjedoka KĐ i LĐ u dijelu u kojem iskazuju da je NĐ imala udio u predmetnoj nekretnini sud nije prihvatio s obzirom da su isti iskazi u suprotnosti sa iskazima ostalih ispitanih svjedoka, a navedeni svjedoci izravno su zainteresirani za ishod ovog postupka.

32. Člankom 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

33. Dosjelost je originrni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV-a mjerodavni su propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZV-a počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997, tada isti nastavljaju teći sukladno citiranom st. 2. čl. 388. ZV-a, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbom ZV-a, da je počeo teći u trenutku njegovog stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZV-a).

34. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91. - dalje: ZOVO), kao i u smislu odredaba sada važećeg ZV, potrebno je da budu ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost te protek zakonom određenog vremena potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO, potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od deset godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a, potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO, potreban je savjestan posjed, te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a, potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan) te protek vremena od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

35. Nadalje sukladno članku 30. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

36. Dakle iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da su pravne prednice tužitelja GĐ i JK stupile u posjed nekretnine oko 1965. kada su istu stekle nasljeđivanjem iza oca AK, te da su istu posjedovale do sklapanja kupoprodajnih ugovora sa tužiteljem, i to GĐ do 1995., a BĐ do 1996. Dakle, pravne prednice tužitelja bile su u mirnom posjedu s uočljivom voljom držanja nekretnine kao svoje trideset godina, kroz navedeno vrijeme ponašale su se kao vlasnice i svoja vlasnička prava manifestirale na očigled, vlasništvo i posjed nije im osporavano, slijedom čega su iste kao samostalne i savjesne posjednice cijele nekretnine stekle pravo vlasništva temeljem dosjelosti s obzirom da su od dana njihova stupanja u posjed do dana sklapanja kupoprodajnih ugovora s tužiteljem protekli rokovi i za redovnu i izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tako stečeno pravo preneseno na tužitelja kada je nekretninu kupio, odnosno on je u trenutku stjecanja istu stekao temeljem dosjelosti, te je on temeljem dosjelosti uključujući i posjed prednica stekao pravo vlasništva sukladno članku 30. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, pri čemu naknadno saznanje tužitelja 1998. da tuženik polaže pravo na 1/3 dijela nekretnine nije relevantno za ocjenu njegova poštenja.

37. Slijedom svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

38. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

39. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 16.2.2017. te 19.1.2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 6.6.2017., 30.11.2017., 11.6.2018., 9.6.2020., 8.9.2020., 23.11.2020., 1.3.2021., 13.12.2021., 9.6.2022., 31.8.2023., 24.10.2023., 10.1.2025., 31.3.2025., 13.6.2025., 13.10.2025., 27.11.2025., te 23.2.2026., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu 15.9.2022., te 28.11.2024., svako u iznosu od 50,00 eura (Tbr.9. toč.5. Tarife), sastava žalbe od 22.12.2023. u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10. toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.087,50 eura, odnosno iznos od 5.437,50 eura. Tužitelju je priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 381,58 eura, trošak predujma za sudskog dostavljača u iznosu od 20,93 eura te za izlazak sudske komisije 49,48 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura (koliko je plaćeno sukladno tadašnjoj vrijednosti predmeta spora) te je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, te na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 6.022,21 eura.

40. Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište 2.11.2020., te 3.5.2021., s obzirom da istih ročišta nije ni bilo, nije priznao trošak sastava podneska od 20.6.2017. s obzirom da istim obavještava sud o promjeni punomoćnika, te nije priznao trošak sastava podneska od 7.2.2018. s obzirom da istim dostavlja dokumentaciju koju je bio dužan dostaviti uz tužbu.

41. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika