REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUDU SESVETAMA
Sesvete, Industrijska cesta 15
Poslovni broj: Pn-16/2025-177
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari 1.tužitelja HN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2.tužiteljice DN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].tužitelja RN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Trnjanska cesta 71, protiv tužene Opće bolnice Pula-Ospedale Generale di Pola, OIB 16089706543, Pula, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, Ciscuttijeva 8, uz sudjelovanje umješača na strani tužene GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tužene odvjetnice Kristine Kalauz, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača na strani tužene, s danom objave 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti 1.tužitelju HN na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć iznos od 45.294,61 eur sa zateznom kamatom od 9. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1.tužitelja HN, u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti 1.tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 12.705,39 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 9. siječnja 2019. pa do isplate."
III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti 1.tužitelju HN na ime rente za tuđu pomoć, mjesečni iznos za tuđu pomoć u iznosu od 150,00 eur počevši od 5. siječnja 2017. pa ubuduće svaki mjesec do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec tako da sve dospjele iznose plati odmah, a ubuduće do 10- tog u mjesecu za tekući mjesec sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti 1.tužitelju HN na ime naknade za izgubljenu zaradu za razdoblje od listopada 2018. do lipnja 2025. iznos od 142.408,81 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 1.816,74 eur od 10. listopada 2018.
- 1.816,74 eur od 10. studenog 2018.
- 1.816,74 eur od 10. prosinca 2018.
- 1.814,42 eur od 10. siječnja 2019.
- 1.814,42 eur od 10. veljače 2019.
- 1.814,42 eur od 10. ožujka 2019.
- 1.814,42 eur od 10. travnja 2019.
- 1.814,42 eur od 10. svibnja 2019.
- 1.814,42 eur od 10. lipnja 2019.
- 1.802,85 eur od 10. srpnja 2019.
- 1.802,85 eur od 10. kolovoza 2019.
- 1.802,85 eur od 10. rujna 2019.
- 1.802,85 eur od 10. listopada 2019.
- 1.802,85 eur od 10. studenog 2019.
- 1.802,85 eur od 10. prosinca 2019.
- 1.801,32 eur od 10. siječnja 2020.
- 1.801,32 eur od 10. veljače 2020.
- 1.801,32 eur od 10. ožujka 2020.
- 1.801,32 eur od 10. travnja 2020.
- 1.801,32 eur od 10. svibnja 2020.
- 1.801,32 eur od 10. lipnja 2020.
- 1.798,23 eur od 10. srpnja 2020.
- 1.798,23 eur od 10. kolovoza 2020.
- 1.798,23 eur od 10. rujna 2020.
- 1.798,23 eur od 10. listopada 2020.
- 1.798,23 eur od 10. studenog 2020.
- 1.798,23 eur od 10. prosinca 2020.
- 1.796,99 eur od 10. siječnja 2021.
- 1.796,99 eur od 10. veljače 2021.
- 1.796,99 eur od 10. ožujka 2021.
- 1.796,99 eur od 10. travnja 2021.
- 1.796,99 eur od 10. svibnja 2021.
- 1.796,99 eur od 10. lipnja 2021.
- 1.791,51 eur od 10. srpnja 2021.
- 1.791,51 eur od 10. kolovoza 2021.
- 1.791,51 eur od 10. rujna 2021.
- 1.791,51 eur od 10. listopada 2021.
- 1.791,51 eur od 10. studenog 2021.
- 1.791,51 eur od 10. prosinca 2021.
- 1.786,41 eur od 10. siječnja 2022.
- 1.786,41 eur od 10. veljače 2022.
- 1.786,41 eur od 10. ožujka 2022.
- 1.786,41 eur od 10. travnja 2022.
- 1.786,41 eur od 10. svibnja 2022.
- 1.786,41 eur od 10. lipnja 2022.
- 1.772,02 eur od 10. srpnja 2022.
- 1.772,02 eur od 10. kolovoza 2022.
- 1.772,02 eur od 10. rujna 2022.
- 1.772,02 eur od 10. listopada 2022.
- 1.772,02 eur od 10. studenog 2022.
- 1.772,02 eur od 10. prosinca 2022.
- 1.750,90 eur od 10. siječnja 2023.
- 1.750,90 eur od 10. veljače 2023.
- 1.750,90 eur od 10. ožujka 2023.
- 1.750,90 eur od 10. travnja 2023.
-1.750,90 eur od 10. svibnja 2023.
-1.750,90 eur od 10. lipnja 2023.
-1.750,90 eur od 10. srpnja 2023.
-1.750,90 eur od 10. kolovoza 2023.
-1.750,90 eur od 10. rujna 2023.
-1.750,90 eur od 10. listopada 2023.
-1.750,90 eur od 10. studenog 2023.
-1.750,90 eur od 10. prosinca 2023.
-1.750,90 eur od 10. siječnja 2024.
-1.750,90 eur od 10. veljače 2024.
-1.750,90 eur od 10. ožujka 2024.
-1.750,90 eur od 10. travnja 2024.
-1.750,90 eur od 10. svibnja 2024.
-1.750,90 eur od 10. lipnja 2024.
-1.750,90 eur od 10. srpnja 2024.
-1.750,90 eur od 10. kolovoza 2024.
-1.750,90 eur od 10. rujna 2024.
-1.750,90 eur od 10. listopada 2024.
-1.750,90 eur od 10. studenog 2024.
-1.750,90 eur od 10. prosinca 2024.
-1.750,90 eur od 10. siječnja 2025.
-1.750,90 eur od 10. veljače 2025.
-1.750,90 eur od 10. ožujka 2025.
-1.750,90 eur od 10. travnja 2025.
1.750,90 eur od 10. svibnja 2025.
1.750,90 eur od 10. lipnja 2025.
pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana plaćati 1.tužitelju HN, na ime rente za buduću izgubljenu zaradu, mjesečni iznos od 1.750,90 eur počevši od 10. srpnja 2025. godine pa ubuduće svaki mjesec do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec tako da sve dospjele iznose plati odmah, a ubuduće do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2.tužiteljice DN, koji glasi: "Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti 2.tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev 3.tužitelja RN, koji glasi: "Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana isplatiti 3.tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 2.500,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
VIII. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti 1.tužitelju HN naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 75.738,07 eur zajedno sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IX. Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka
1.tužitelja HN u iznosu od 10.652,00 eur.
X. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova parničnog
postupka 2.tužiteljice DN
XI. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev za naknadu troškova parničnog
postupka 3.tužitelja IN.
XII. Nalaže se 2.tužiteljici DN u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi
tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.695,22 eur.
XIII. Nalaže se 3.tužitelju RN u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi
tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.695,22 eur.
XIV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene da joj 2. tužiteljica i 3. tužitelj naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 663,61 eur.
Obrazloženje
1.Tužitelji su dana 9. siječnja 2019. ovome sudu podnijeli tužbu u kojoj u bitnome navode kako je 1. tužitelj HN **.**.2014. prilikom pada sa visine zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog prijeloma desne natkoljenice – S72.2-suptohanterični prijelom. Po primitku kod tužene, istog dana 1. tužitelj podvrgnut je operativnom zahvatu desne natkoljenice kada mu je ugrađen osteosintetski materijal u natkoljenicu. Dana 10. veljače 2014. 1. tužitelj otpušten je iz Opće bolnice Pula sa znakovima infekta u regresiji, a 15. ožujka 2014. ponovno je zaprimljen kod tužene radi znakova infekcije. Ističe, kako je 10. travnja 2014. 1. tužitelj ponovno zaprimljen kod tužene radi infekcije i upalne reakcije te mu je postavljena dijagnoza T84.6- infekcija i upalna reakcija uzrokovana unutrašnjom učvrščujućom napravom. Nadalje, navodi da je 19. svibnja 2014. 1. tužitelj ponovno zaprimljen kod tužene radi duboke infekcije i upalne reakcije, te mu se postavljaju sada i dodatne dijagnoze, T.84.6 infekcija i upalna reakcija uzrokovana učvrščujućom napravom, T88-ostale komplikacije kirurške i medicinske skrbi, T. 89. 02-otvorena rana s infekcijom; M86.9-osteomijelitis. Iako je ortoped tužene 13. svibnja 2014. zahtijevao operaciju vađenja osteosintetskog materijala zbog očite jake upalne infekcije, 1. tužitelj podvrgnut je operativnom zahvatu vađenja osteosintetskog materijala iz desne natkoljenice tek 26. lipnja 2014., 43. dana nakon zahtjeva ortopeda za vađenjem inficiranog osteosintetskog materijala, odnosno 136 dana nakon prvih znakova infekcije. Ističe, kako 1. tužitelj nakon operacije 26. lipnja 2014. boravi kod tužene sve do 28. srpnja 2014., kada se premješta u KBC "Sestre Milosrdnice", Klinika za traumatologiju, gdje je 12. kolovoza 2014. 1. tužitelj ponovno operiran radi ponovne ugradnje osteosintetskog materijala. 1. tužitelj boravio je do 10. rujna 2014. u KBC "Sestre Milosrdnice", Klinika za traumatologiju, kada je otpušten na kućno liječenje sa dijagnozom M86.9-osteomijelitis, nespecificiran, a nakon toga tužitelj se kontinuirano liječi, niz kliničkih pregleda, hoda uz pomoć dvije štake, provodi vježbanje, fizikalnu rehabilitaciju, liječi se po kirurzima, fizijatrima, provode se dijagnostičke obrade RTG snimanje, CT snimanja, a sve to tijekom 2014., 2015., 2016., te 2017., po raznim bolnicama i po raznim liječnicima specijalistima. Navodi, kako je liječenje 1. tužitelja završilo 19. lipnja 2017. Kod 1. tužitelja razvijaju se razne posljedice, bolovi i ograničene kretnje u desnom kuku, desnom koljenu, desna noga mu je znatno skraćena, hoda uz pomoć štake, uslijed poremećaja zdjelice i skraćenja noge dolazi do razvoja bolova u području LS kralješnice, bolovi mu se šire niz desnu nogu, ima velike i masivne ožiljke u mišićima desne noge, a zbog višegodišnjeg liječenja oštećeni doživljava teška psihička stanja, radi čega 2016. započinje liječenje po psihijatru i postavljana mu je dijagnoza F41.2, te počinje koristit lijekove kao što su: Sulpirid, Trazodon, Diazepam i Zolpidem. Ističe, kao je tijekom 2017. tužitelj napravio RTG cijele kralješnice koji je pokazao niz promjena koje uzrokuju niz bolova i ograničenih kretnji, a sve radi oštećenja funkcije i strukture desne natkoljenice. Tužitelji smatraju da su liječnici tužene počinili niz propusta u liječenju 1. tužitelja, uslijed čega je došlo do trajnog oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja, a u slijed čega tužitelji trpe imovinsku i neimovinsku štetu. Nadalje, tužitelji ističu kako se liječnička greška liječnika tužene, kod liječenja 1. tužitelja ogleda u sljedećem; iako su postojali klinički znakovi infekcije već 10. veljače 2014., a najkasnije 15. ožujka 2014., koja infekcija je opisana kao: "Preoperativni pregled zbog otoka i crvenila u području op. reza.", potom 9. travnja 2014., "Infekcija i upalna reakcija uzrokovana unutrašnjom učvršćujućom napravom", a 13. svibnja 2014. uočena je čak "trajna fistulacija" zbog koje se preporučuje odstranjenje osteosintetskog materijala, radi čega ortoped ŽN preporuča vađenje inficiranog materijala iz noge 1. tužitelja, a tužena pristupila je vađenju inficiranog osteosintetskog materijala tek 26. lipnja 2014. Dakle, 136 dana nakon prvih znakova infekcije (10. veljače 2014.), odnosno najkasnije 101 dan (15. ožujka 2014.) što je bilo prekasno i protivno pravilima struke, a osobito da se nakon zahtjeva ortopeda 13. svibnja 2014. za vađenjem inficiranog materijala čekalo daljnjih 43 dana. Od prvih znakova infekcije 15. ožujka 2014. pa sve do 28. srpnja 2014. liječnici tužene nisu utvrdili ili na drugi način izolirali uzročnika infekta radi kojeg propusta je izostala adekvatna terapija lijekovima protiv nastale infekcije, odnosno taj propust onemogućio je da se 1. tužitelju pruži veća vjerojatnost uspješnog liječenja infekcije, a time i uspješnog liječenja zadobivene ozljede. Liječnici tužene donijeli su 26. lipnja 2014. odluku o vađenju osteosintetskog materijala iz desne natkoljenice operativnim zahvatom, a da nesrasli komplicirani prijelom desne natkoljenice nisu adekvatno imobilizirali, uslijed kojeg propusta je znatno pogoršana mogućnost uspješnijeg i kvalitetnijeg liječenja predmetnog prijeloma. Naime, djelatnici tužene 1. tužitelju nisu od 26. lipnja 2014. pa sve do 28. srpnja 2014. postavili novi osteosintetski materijal ili drugu odgovarajuću imobilizaciju radi nesraslog prijeloma natkoljenice, što je izrazito smanjilo mogućnost uspješnog liječenja zadobivene ozljede. Ističu, kako za sve vrijeme liječenja kod tužene 1. tužitelju nije propisana niti dana adekvatna fizikalna rehabilitacija kojom bi se spriječile štetne posljedice dugotrajnog liječenja , a osobito bi bila izbjegnuta gonartroza oba koljena. Ističu, kako liječnici tužene nisu na odgovarajući i adekvatan način informirali 1. tužitelja o liječenju, niti je 1. tužitelj dao pristanak na provedeno liječenje, a osobito nije dao pristanak, nije bio upoznat sa rizicima, niti mu je dana mogućnost pitati liječnike o tome da ga se liječi lijekovima protiv infekcije, a da prethodno liječnici ne znaju o kakvoj se infekciji radi, niti su ga upoznali, informirali ili upozorili na okolnost da nisu uspjeli izolirati i utvrditi uzročnika infekcije, tj. o kojem se uzročniku infekcije radi, niti su ga upozorili na rizike takvog liječenja. Također, nije dao pristanak, nije bio upoznat sa rizicima, niti mu je dana moćnost pitati liječnike da mu se nakon vađenja osteosintetskim materijalom 26. lipnja 2014. ne ugradi ponovno novi osteosintetski materijal radi fiksacije mjesta prijeloma, kao što nije bio upoznat, nije dao pristanak, niti mu je dana mogućnost pitati liječnika o odluci liječnika da nesrasli prijelom natkoljenice bude bez odgovarajuće imobilizacije mjesta prijeloma u razdoblju od 26. lipnja 2014. do 28. srpnja 2014., a osobito ga nisu upozorili o rizicima takve odluke. Nadalje, tužitelji navode kao je uslijed liječničke greške tužene u razdoblju od 26. siječnja 2014. do 28. srpnja 2014. 1. tužitelj morao provoditi dugotrajno liječenje tijekom 2014., 2015., 2016., te 2017., uslijed čega je pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu do neimovinske štete došlo je uslijed teške povrede tjelesnog i duševnog zdravlja, te na temelju odredbe čl. 1.100. Zakona o obveznim odnosima 1. tužitelj postavlja zahtjev s osnova neimovinske štete u iznosu od 1.450.000,00 kn i to po kriterijima; za trajno oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja 500.000,00 kn, za pretrpljene fizičke boli 100.000,00 kn, za osobito otežavajuće okolnosti pri trpljenju fizičkih bolova 50.000,00 kn, za pretrpljeni stran 50.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 500.00,00 kn, za osobite otežavajuće okolnosti uslijed povrede tjelesnog i duševnog zdravlja 200.00,00 kn i za duševne boli zbog narušenosti 50.000,00 kn. 1. tužitelj potražuje i imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći za razdoblje od 1. srpnja 2017. pa nadalje u opsegu od 4 h dnevno što mjesečno iznosi 3.000.00 kn po cijeni sata od 24,00 kn, tako da tužena sve dospjele iznose plati odmah, a ubuduće, za svaki mjesec, do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, pa sve dok postoje zakonski uvjeti. Uslijed trajnijih posljedica 1. tužitelju je priznato pravo na isplatu invalidske mirovine rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. rujna 2018. u mjesečnom iznosu od 1.526,64 kn. Kako je 1. tužitelj ostvarivao mjesečnu zaradu u iznosu od 5.000,00 kn to potražuje mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 3. 473,36 kn od 1. listopada 2018. (odlazak u mirovinu) pa nadalje sve dok postoje zakonski uvjeti, tako da se svi dospjeli iznosi plate odjednom, a ubuduće do 5
–tog u mjesecu za tekući mjesec. Zbog osobito teškog invaliditeta 1. tužitelja, njegovi bi bliski srodnici trpe duševne boli, supruga DN, te njihov malodobni sin RN, tako da svaki potražuje iznos od 200.00,00 kn.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu u bitnome navela kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe, kako je događaj (pad s visine) u kojemu je nastala teška tjelesna povreda bio 26. siječnja 2014. U tužbi se ne navodi gdje se taj pad dogodio, a niti razlog pada, odnosno razlog penjanja, a moguće je naslutiti iz daljnjih tražbina tužitelja navedenih u tužbi da je 1.tužitelj radio kao NKV zidar te da je pretpostavimo pao radeći svoj redovni posao, vjerojatno i zaposlen kod nekog poslodavca ili investitora na gradnji. Međutim, ako je radio i prije toga događaja, vjerojatno je i primao plaću, a moguće je i da je nije primao, jer za to ne bi bilo potrebno predlagati njegovo saslušanje u dokazne svrhe, dovoljno bi bilo navesti njegovog poslodavca, iznose plaće koje je primao prema Ugovoru o radu te da li je za izgubljenu zaradu primio naknadu od svojeg poslodavca te naknadu štete za povredu na poslu. Radi jasnoće, potrebno je napomenuti da je što se tiče odgovornosti za naknadu štete, šteta zbog teške tjelesne povrede nastala 26. siječnja 2014., njezino je liječenje trajalo duže vrijeme, ali radi vremenskog okvira djelovanja ili ne djelovanja tužene kao bolnice, zadnji dan boravka kod tužene, kao bolnice, bio je 28. srpnja 2014., kada je 1.tužitelj premješten u bolnicu u Zagrebu gdje je nastavljeno liječenje teške tjelesne povrede koju je 1.tužitelj zadobio padom s visine. Dakle, ako je posljednji dan kada je tužena djelovala ili mogla djelovati na poslu liječenja 1.tužitelja bio 28. srpnja 2014., protekom vremena od 3 godine (subjektivni rok) za tužitelje nastupila je zastara mogućeg (eventualnog) potraživanja naknade štete prema tuženoj dana 28. srpnja 2017. te stoga tužena ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Nadalje, tužena ističe kako ima osiguranu svoju odgovornost za liječenje kod društva Generali osiguranje d.d. i predlaže da sud navedenog osiguravatelja pozove kao umješača na strani tužene. Navodi, kako je 1.tužitelj, kao pacijent, liječen kod tužene, izvršeni su pregledi i ostali postupci prema pravilima medicinske struke. Posljedice koje trpi 1.tužitelj nastale su zbog teške tjelesne povrede koja je nastala kao posljedica pada s visine i nije za te posljedice moguće teretiti tuženu, koja je pravilno obavljala svoju djelatnost, a posebno je to očito kod zahtjeva za naknadu štete iz točke 2., 3. i 4. tužbenog zahtjeva, jer oni potražuju naknadu štete za osobito težak invaliditet koji vid štete se po zakonu i sudskoj praksi priznaje srodnicima oštećenika koji je tako teško povrijeđen da je nastupio potpuni gubitak životnih aktivnosti, a o tome se ne radi u predmetnom slučaju. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tužitelji su se podneskom od 13. lipnja 2019. očitovali na odgovor na tužbu. U bitnome ističu kako je neosnovan prigovor zastare utuženog potraživanja, budući da je šteta nastupila u trenutku kada je završeno dugotrajno višegodišnje liječenje 1.tužitelja uslijed nastupa posljedice liječničke greške liječnika tužene, a to liječenje završilo je 19. lipnja 2017. Navodi kako su prigovori tužene na osnov i visinu tužbenog zahtjeva paušalni, ničim dokazani i argumentirani, slijedom čega tužitelji ostaju kod predmetne tužbe.
4. Prvotno je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena i u ime mldb. 4.tužitelja MN koji je potraživao na ime naknade neimovinske štete iznos od 200.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Međutim, na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2021. tužitelji su naveli kako je podneskom od 19. srpnja 2019. povučena tužba u odnosu na prvotnog 4.tužitelja MN. Tužena je na tom ročištu izjavila kako prema njenom tumačenju tužba nije niti bila podnesena u ime prvotnog 4.tužitelja MN.
5. Ovaj sud se priklanja tumačenju tužene te također ocjenjuje da tužba nije niti podnesena u odnosu na prvotnog 4.tužitelja mldb. MN.
6. Na istom ročištu 2. prosinca 2021. sud je rješenjem prihvatio sudjelovanje društva Generali osiguranje d.d. kao umješača na strani tužene. Umješač se tijekom postupka pridružio svim navodima i prigovorima tužene, ali nije aktivno sudjelovao u postupku, budući da nije pristupio na niti jedno održano ročište u ovoj pravnoj stvari.
7. U ovoj pravnoj stvari provedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu kirurgije prof. dr. sc. ŠN i stalnom sudskom vještaku specijalistu za psihijatriju prof. dr. sc. CN. Nadalje, je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada Damiru Vodopivecu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije ĐN.
8. Tužitelji su nakon provedenih vještačenja podneskom od 23. rujna 2023. uskladili predmetni tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.
9. Tužena se podneskom od 12. listopada 2023. usprotivila preinaci tužbe iz podneska od 23. rujna 2023. Međutim, u predmetnom slučaju ne radi se o preinaci tužbe, budući da je odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) određeno da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Uvidom u specificirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 23. rujna 2023. razvidno je da tužitelji potražuju manji iznos od prvotno utuženog iznosa, tako da se u predmetnom slučaju, po pravnom shvaćanju ovog suda, radi isključivo o usklađenju tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka ŠN, CN, Damira Vodopiveca i ĐN.
10. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda po Općinskom sudu u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu poslovni broj Pn-803/2019 od 31. siječnja 2024. kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev 1. tužitelja HN, dok su odbijeni kao neosnovani zahtjevi za naknadu štete 2. tužiteljice DN i 3. tužitelja RN.
11. Protiv te presude žalbu su podnijeli tužena te 2. i 3. tužitelji.
12. Povodom podnesenih žalbi Županijski sud u Šibeniku donio je 29. siječnja 2025. rješenje poslovni broj Gž-120/2024-6 kojim je uvažio podnesene žalbe i ukinuo raniju prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.
13. Iz drugostupanjske odluke u bitnome proizlazi kako je drugostupanjski sud ocijenio da je u predmetnim okolnostima, prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida da kad u obzir kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti ili radnji štetnika, kao uzrok valja uzeti onu radnju koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična, odnosno onaj uzrok koji po redovnom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. Naime, da bi postojala odgovornost tužene za utuženu štetu moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, protupravnost štetne radnje te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete. Kod ocjene uzročne veze između štetne radnje i štete u obzir se uzima samo pravno relevantni uzrok, a to je onaj štetni događaj ili radnja čijem redovnom učinku odgovara konkretna šteta, tako da se kao pravno relevantni uzrok štete uzima samo ona čijem redovitom toku stvari odgovara konkretna štetna posljedica, odnosno koji je tipičan za nastanak određene štetne posljedice, odnosno onaj događaj uz koji se redovito prema znanstvenim spoznajama i iskustvu može očekivati nastupanje štetne posljedice. Drugim riječima, od mogućih uzroka koji su doveli do štetne posljedice mjerodavan je samo adekvatan uzrok tj. onaj koji po redovitom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom. Drugostupanjski sud ističe da tužena pravilno u žalbi upire da prvostupanjski sud na nejasnom i nerazjašnjenom nalazu i mišljenju vještaka (o tri uzročnika štete i nemogućnosti utvrđivanja omjera koji se tiče odgovornosti tužene) nije mogao temeljiti zaključke o isključivoj odgovornosti tužene, čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Nadalje, drugostupanjski sud daje uputu prvostupanjskome sudu da će u nastavku postupka, ponovnim saslušanjem vještaka na nedvojben način utvrditi koja je štetna radnja utuženim štetnim posljedicama tipična i najbliža u smislu naprijed istaknutog u točki 11., očitovati se i na prigovore tuženika da li su sve utvrđene štetne posljedice koje su predmet ovog spora isključivo posljedica štetne radnje tuženika (propusta u liječenju do 28. lipnja 2014.), odnosno da li i nakon toga sve do završetka liječenja 19. lipnja 2017. u drugim bolničkim ustanovama u kojima je prvo tužitelju učinjeno još pet operativnih zahvata, postoji neprekinuta i u kontinuitetu uzročna veza između tuženikove štetne radnje i štete, te otkloniti nejasnoće i o duljini davanja antibiotika u kraćem razdoblju od potrebnog, jer tuženica i u žalbi ističe da je došlo do pogrešnog navođenja vremenske linije događaja, te se očitovati na okolnost da je davanje antibiotika bilo zaustavljeno na 10 dana iz razloga medicinskih indikacija za takvu procjenu. Ukoliko navedene nejasnoće neće biti otklonjene ni na taj način, prvostupanjski sud odlučit će o prijedlogu tuženice, kojeg ističe u žalbi jednako kao i u podnesku od 12. listopada 2023. (list 558-562 spisa) za provođenje novog vještačenja po drugom sudskom vještaku medicinske struke (čl. 261. st. 2. ZPP), dok u razlozima presude prvostupanjski sud se nije očitovao o navedenom prijedlogu tuženice. Pored toga, u odnosu na žalbene prigovore tužene kojima osporava valjanost sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i njegovog poslodavca tijekom tužiteljevog liječenja, upućuje se da je sud vezan pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14. rujna 2018., u smislu čl. 12. ZPP, kako u granicama pravomoćnosti rješenja tako i za činjenična utvrđenja u toj odluci koja su odlučna za sadržaj rješenja, pa dakle i glede okolnosti da je tužitelj bio u radnom odnosu kod svog poslodavca na temelju predmetnog ugovora o radu trajanje kojeg ugovora, kao i ranije sklopljenih na određeno vrijeme, mu je priznato u staž osiguranja, kao i da je na strani tužitelja utvrđena djelomična nesposobnost za rad na poslovima koje je ranije obavljao (zidara), dok je tužitelj i dalje sposoban raditi poslove u okviru svog obrazovanja (lakši fizički poslovi, bez vremenske prisile s čestom promjenom položaja tijela). Nakon što provede i ocijeni navedene dokaze, primjenom čl. 8. ZPP, prvostupanjski sud će novom, valjanom i zakonitom odlukom odlučiti o tužbenim zahtjevima
15. Podneskom od 26. veljače 2025. tužitelji su se očitovali na drugostupanjsku odluku. U bitnome ističu kako smatraju da postoji uzročno posljedična veza između liječničke greške tužene i predmetne štete te da je utužena šteta upravo tipična posljedica koja po redovitom tijeku stvari nastaje kada se počine liječničke greške koje je počinila tužena. Ističu, kako su medicinski vještaci vrlo jasno naveli da su postojale liječničke greške u liječenju 1. tužitelja HN. Naime, utvrđeno je kako su djelatnici tužene tijekom liječenja učinili dva propusta od kojih se prvi ogleda u tome što je nakon 18. ožujka 2014., nakon vanjskih znakova infekcije dan antibiotik 1. tužitelju u prekratkom razdoblju od samo 10 dana, a nužno je bilo davanje antibiotika 6 tjedana. Drugi propust tužene sastoji se u tome što je propustila uslijed infekcije izvaditi osteosintetski materijal nakon 13. svibnja 2014. tj. zakasnila je s vađenjem materijala više od mjesec i pol dana, budući da je isti izvađen 26. lipnja 2014., a trebao je biti izvađen 13. svibnja 2014. Ponavljaju kako je po dosadašnjem utvrđenom činjeničnom stanju utvrđena relevantna uzročna veza između greške u liječenju tužene i utužene štete s obzirom da su medicinski vještaci jasno naveli kako je liječnička greška pravno relevantni uzrok štete 1. tužitelja.
16. Podneskom od 9. srpnja 2025. 1. tužitelj HN je smanjio tužbeni zahtjev po osnovi neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tako da sada potražuje po tim osnovama ukupan iznos od 58.000,00 eur a ne više 73.396,00 eur. Nadalje, 1. tužitelj HN povisuje tužbeni zahtjev na ime rente za tuđu pomoć i to na način da sada potražuje iznos za tuđu pomoć od 150,00 eur (30 sati mjesečno, 1 sat 5 eur), umjesto dosadašnjih 120,00 eur (30 sati mjesečno, 1 sat 4 eur), počevši od 5. siječnja 2017. Nadalje, 1. tužitelj HN povisuje i tužbeni zahtjev s osnove izgubljene zarade za daljnji iznos od 43.772,50 eur te sada potražuje s osnove izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2018. pa do lipnja 2025. ukupan iznos od 142.408,81 eur (od listopada 2018. do svibnja 2023. Iznos od 98.636,31 eur i za razdoblje od svibnja do lipnja 2025. iznos od 43.772,50 eur). Nadalje, je 1. tužitelj HN postavio i novi zahtjev i to s osnove rente za buduću izgubljenu zaradu pa potražuje počevši od 5. srpnja 2025. pa nadalje imovinsku štetu s osnova rente za buduću izgubljenu zaradu u iznosu od 1.750,90 eur mjesečno.
17. Na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2025. tužena se usprotivila preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva.
18. Ovaj sud je na istom ročištu raspravnim rješenjem na temelju odredbe čl. 191. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku predmetne tužbe i to povišenjem i isticanjem dodatnog zahtjeva po osnovi rente za izgubljenu zaradu.
19. Naime, odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
20. Upravo o tome se radi u predmetnom slučaju pa je ovaj sud dopustio preinaku tužbe te se u ponovljenom postupku treba odlučiti o osnovanosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 9. srpnja 2025.
21. Tijekom postupka sud je pregledao Potvrdu o visini dohotka i primitaka 1.tužitelja (str. 11 spisa), Uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba od 31. listopada 2018. (str. 12 spisa), Potvrde o visini dohotka i primitaka (str. 13-15 spisa), Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba (str. 16-18 spisa), Uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.d. (str. 19-22 spisa), preslike osobnih iskaznica DN, RN i MN (str. 23 i 24 spisa), Vjenčani list (str. 25 spisa), Rodni list (str. 26 spisa), Vjenčani list (str. 27 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14. rujna 2018. (str. 28-30 spisa), tablicu mirovinskog staža (str. 31 spisa), izračun mirovine (str. 32 i 33 spisa), medicinsku dokumentaciju o liječenju 1.tužitelja (str. 34-105 spisa), sudsku praksu (str. 113-116 spisa), Rodni list (str. 119 spisa), odgovor na odštetni zahtjev tužene (str. 121 i 122 spisa i str. 124 spisa), sudsku praksu (str. 129-133 spisa), sudsku praksu (str. 148-153 spisa), medicinsku dokumentaciju 1.tužitelja (str. 154-156 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14. rujna 2018. (str. 161-163 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2016. (str. 164 i 165 spisa), Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo od 13. ožujka 2013. (str. 166- 169 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 13. ožujka 2013. (str. 170 i 171 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. ožujka 2014. (str. 172 i 173 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. ožujka 2015. (str. 174 i 175 spisa), Potvrdu o plaću zaposlenika od 19. prosinca 2017. (str. 176 spisa), Obračune plaća 1.tužitelja (str. 177-215 spisa), medicinsku dokumentaciju 1.tužitelja (str. 216-235 spisa), izvornik Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 14. rujna 2018. (str. 239 i 240 spisa), tablicu mirovinskog staža 1.tužitelja i izračun mirovine (str. 241 spisa), ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini (str. 242 spisa), Nalaz vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (str. 243-245 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista kirurgije prof. dr. sc. ŠN od 17. srpnja 2020. (str. 265-273 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatrije prof. dr. sc. CN od 17. srpnja 2020. (str. 275-283 spisa), izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka CN (str. 355-357 spisa), izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka ŠN (str. 357-359 spisa), Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka ŠN od 10. veljače 2022. (str. 367 i 368 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NN (str. 377 i 378 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 1.tužitelja HN (str. 378-381 spisa), izveden je dokaz saslušanjem 2.tužiteljice DN (str. 381 i 382 spisa), sudsku praksu (str. 389- 404 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 28. travnja 2021. (str. 411 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe od 25. listopada 2018. (str. 420 i 421 spisa), Nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku (str. 422-426 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 28. travnja 2021. (str. 428 spisa), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti (str. 429-440 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 28. rujna 2016. (str. 454 spisa), dopis Sektora za vještačenja od 23. rujna 2016. s prilozima (str. 455-461 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista medicine rada Damira Vodopiveca od 27. studenog 2022. (str. 470-473 spisa), Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka Damira Vodopiveca od 10. siječnja 2023. (str. 484 spisa), dopis tužene od 5. prosinca 2022. (str. 491 i 492 spisa), izveden je dokaz saslušanjem vještaka Damira Vodopiveca (str. 496 i 497 spisa), Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i porezno savjetovanje ĐN, dipl. oec. od 24. svibnja 2023. (str. 510-540 spisa), izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka ĐN (str. 567 i 568 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem stalnih sudskih vještaka Damira Vodopiveca, ŠN i CN (str. 574 i 575 spisa), izvadak iz pravne literature (str. 644 – 650), sudsku prasku (str. 651 – 658 spisa), pisano očitovanje vještaka CN od 6. ožujka 2025. (str. 703 spisa), pisano očitovanje vještaka Damira Vodopiveca od 6. ožujka 2025. (str. 705 spisa), pisano očitovanje vještaka ŠN od 22. travnja 2025. (str. 710 – 711 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještaka ŠN (str. 786 – 788 spisa), sudsku praksu (str. 796 – 808 spisa), prepisku (str. 809 – 816 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještaka Damira Vodopiveca (str. 818 i 819 spisa), te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem vještaka CN (str. 822 i 823 spisa).
22. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 9. srpnja 2025. djelomično osnovan.
23. Predmet spora je odštetni zahtjev tužitelja na ime imovinske i neimovinske štete nastale uslijed liječničke pogreške liječnika zaposlenih kod tužene. Dakle, u predmetnom slučaju tužitelji potražuju štetu od tužene, kao bolničke ustanove, na temelju odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) u kojoj je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.
24. Između stranaka nije sporno da se 1.tužitelj liječio kod tužene nakon zadobivene ozljede uslijed pada s visine koji se dogodio 26. siječnja 2014. Nije sporno da se 1.tužitelj liječio kod tužene u razdoblju od 26. siječnja 2014. do 28. srpnja 2014.
25. Sporna je odgovornost tužene, visina štete i sporno je pitanje zastare utuženog potraživanja.
26. U odnosu na prigovor zastare utuženog potraživanja treba istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje isti kao u cijelosti neosnovan. Naime, tužena taj prigovor temelji na tvrdnji da se 1.tužitelj HN kod nje liječio zaključno do 28. srpnja 2014., a da je predmetna tužba podnesena 9. siječnja 2019., dakle, nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka, a koji se računa od saznanja oštećenika za štetu i štetnika. Međutim, u predmetnom slučaju 1.tužitelj nastavio je liječenje u drugoj medicinskoj ustanovi u Zagrebu te je njegovo dugotrajno liječenje završilo tek 19. lipnja 2017., a što je razvidno iz spisu priležeće medicinske dokumentacije o liječenju 1.tužitelja.
27. Dodatno je potrebno istaknuti kako je u ponovljenom postupku i ponovno saslušan stalni sudski vještak specijalist kirurgije prof. dr. sc. ŠN koji je izjavio kako je 1. tužitelj HN nakon liječenja kod tužene nastavio s liječenjem u drugim zdravstvenim ustanovama, koje se kontinuirano provodilo sve do 2017. Dakle, 1.tužitelj se liječio u kontinuitetu sve do završetka liječenja 19. lipnja 2017. Posljedično, s obzirom na činjenicu da je predmetna tužba podnesena 9. siječnja 2019. ista je svakako podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka od završetka liječenja 1. tužitelja HN. Isto je odlučno, budući da je 1. tužitelj mogao saznati za puni opseg štete tek kada je završio postupak liječenja.
28. Dakle, ovaj sud ocjenjuje kako je u cijelosti neosnovan istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja.
. 29. Radi utvrđivanja odlučne okolnosti da li na strani tužene postoji
odgovornost za predmetni štetni događaj, najprije je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu kirurgije prof. dr. sc. ŠN i stalnom sudskom vještaku specijalistu za psihijatriju prof. dr. sc. CN.
30. Stalni sudski vještak ŠN je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2020. utvrdio kako je 1.tužitelj HN dana 26. siječnja 2014. kod pada s visine od oko 5 metara zadobio prijelom gornjeg dijela desne bedrene kosti (subtrohanterni prijelom) i prijelom stiloidnog nastavka desne palčane kosti. U nastavku Nalaza i mišljenja opisuje tijek liječenja 1.tužitelja kod tužene. Ocjenjuje kako ne postoji odgovornost tužene za nastanak infekcije bedrene kosti. Postoperativna infekcija javila se kao komplikacija osteosinteze, a nije posljedica liječničke greške. Utvrđuje kako su djelatnici tužene učinili propust zato što je nakon prve incizije (18. ožujka 2014.) kada je dobiven hemoragično-purulentan (krvavo- gnojni) sadržaj antibiotik davan u prekratkom periodu, samo 10 dana, bez obzira što iz brisa nije izolirana bakterija. Nadalje, utvrđuje kako su djelatnici tužene učinili i propust što 13. svibnja 2014. nakon formiranja kronične fistule nisu pristupili vađenju osteosintetskog materijala (kako je preporučio ortoped), a nakon što infekcija nije sanirana u dva navrata učinjenim incizijama i ispiranjem mjesta infekcije i empirijskim davanjem antibiotika (uzročnik infekcije nije izoliran iz uzetih briseva i uzoraka tkiva). Osteosintetski materijal izvađen je tek 26. lipnja 2014. Činjenica što osteosintetski materijal nije ranije izvađen, odnosno što nakon prve operacije antibiotici nisu davani kroz dulji period smanjilo je mogućnost izlječenja infekta, odnosno to ima utjecaja na zaostale trajne posljedice i duljinu liječenja. Vještak je mišljenja da tužena nije odgovorna za nastanak postoperativne infekcije bedrene kosti, ali je zbog propusta djelatnika tužene djelomično odgovorna za razvoj kroničnog osteomijelitisa bedrene kosti i sadašnje stanje 1.tužitelja. Vještak utvrđuje kako prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda 1.tužitelja, prijelom desne bedrene kosti zarastao je uz skraćenje noge od 4 cm i vanjsku rotaciju noge od 15 stupnjeva. Kod 1.tužitelja zaostala je kronična upala bedrene kosti s povremenom gnojnom sekrecijom na fistulu, razvila se posttraumatska artroza desnog kuka koja zahtjeva ugradnju umjetnog kuka, ali se od operacije odustalo zbog velike mogućnosti nastanka infekcije oko proteze. Izražena je umjerena slabost noge zbog hipotrofije mišića, 1.tužitelj ima kronične bolove u kuku, natkoljenici i koljenu kod opterećenja noge. 1.tužitelj ne može dulje hodati, nositi veći teret, ne može trčati. Čučanj izvodi samo djelomično. Zbog poremećene biomehanike (uslijed skraćenja noge) ima i povremene bolove u kuku. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 42% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Smanjena životna aktivnost po ocjeni vještaka psihijatra iznosi 15%. Vještak utvrđuje kako ukupno smanjenje životne aktivnosti iz kirurško-traumatološko-psihijatrijske domene iznosi 53%. Tužena je samo djelom odgovorna za navedeno smanjenje životne aktivnosti. Utvrđuje kako je sadašnje smanjenje životne aktivnosti posljedica samog prijeloma, infekcije kosti, kao komplikacije liječenja i propusta djelatnika tužene. Zbog propusta djelatnika tužene, liječenje 1.tužitelja trajalo je duže i zbog toga je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna i manjeg intenziteta 4 mjeseca kumulativno. Nadalje, vještak utvrđuje kako je jasno vidljivo šepanje pri hodu i veliki ožiljak u području desnog kuka, natkoljenice i koljena (na vanjskoj strani desnog kuka, natkoljenice i koljena postoperativan ožiljak duljine 50 cm, širine 1,5 cm, boje okolne kože). U srednjem dijelu natkoljenice uvučen ožiljak na mjestu fistule 3x2,5 cm. Manje udubljenje ožiljka i u distalnom dijelu natkoljenice te ožiljak u području krila crijevne kosti-mjesto uzimanja kosti za operaciju (u području krila crijevne kosti postoperativan ožiljak duljine 12 cm, širine 1-2 mm, boje okolne kože) predstavljaju naruženje većeg stupnja uslijed čega 1.tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Utvrđuje kako je tužena samo djelom odgovorna za naruženje.
1.tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć i njega od 10. veljače 2014. do 15. svibnja 2014. u opsegu od 6 sati dnevno, za što ne postoji odgovornost tužene. Od 1. travnja 2014. do 9. travnja 2014. i od 7. svibnja 2014. do 19. svibnja 2014. 1.tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć i njega također u opsegu od 6 sati dnevno za što ne postoji odgovornost tužene. Nakon otpusta iz Klinike za traumatologiju 10. rujna 2014.
1.tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sati dnevno u trajanju od 4 tjedna, dalje u opsegu od 4 sata dnevno, sve do primitka u Varaždinske toplice 14. studenog 2014. za što postoji djelomična odgovornost tužene. Nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 13. prosinca 2014. 1.tužitelju bila je potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno i to u trajanju od 2 mjeseca u opsegu od 2 sata dnevno, godinu dana, sve do 5. siječnja 2017. u opsegu od 1 sat dnevno, osim u razdobljima hospitalizacije u Klinici za traumatologiju Draškovićeva i u KB Dubrava. Tužena je samo djelom odgovorna za navedenu potrebu za tuđom pomoći. Nadalje, utvrđuje da je 1.tužitelju od 5. siječnja 2017. potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu od 1 sat dnevno za obavljanje težih kućnih poslova, za veće nabavke hrane i slično. Tužena je samo djelom odgovorna za potrebu trajne tuđe pomoći. Zaključno, vještak ŠN utvrđuje kako kod 1.tužitelja nije zaostao osobito teški invaliditet.
31. Sudski vještak CN je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2020. utvrdio kako 1.tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja opisuje jasne psihičke promjene. Opisuje se reaktivno period straha, depresivne reakcije, percipira sebe na drugačiji način. Jasno opisuje anksioznost, na spomen predmetnog događaja ima jasnu nelagodu, raspoloženje sukladno tome bilo je sklono oscilacijama, što je velika promjena u odnosu na period prije nezgode. Navodi, da kao osoba prije nezgode nije imao takvih psihičkih poteškoća. S obzirom na psihički distres (znakovi negativnog stresa), jasni pad na razini samopouzdanja. 1.tužitelj osjećao je sram i nelagodu, psihički je iscrpljen. Dijagnoze poremećaja prilagodbe i anksiozno depresivnog poremećaja povezuju se izravno uz predmetni štetni događaj i verificira se u dokumentaciji u periodu nakon predmetnog događaja. U odnosu na duševnu bol radi smanjenja životne aktivnosti, vještak obzirom na obavljen pregled i kliničku sliku te dostupnu ostalu medicinsku dokumentaciju utvrđuje kako su kod 1.tužitelja postojale psihičke smetnje iz kruga poremećaja prilagodbe, a kasnije anksiozno depresivni poremećaj. 1.tužitelj i trenutno (tijekom 2020.) koristi lijekove Normabel i Cersom, stanje je stacionarno i kronično. Slijedom navedenog, uzevši u obzir dinamiku i tijek poremećaja, vještak utvrđuje kako sa psihijatrijske strane postoji smanjenje opće životne aktivnosti 1.tužitelja poradi postojanja psihičkih poremećaja (anksiozno depresivni poremećaj uz poremećaj prilagodbe) u iznosu od 15%. Nadalje, vještak utvrđuje kako je primarni strah trajao koliko i sam štetni događaj. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je kod 1.tužitelja u jakom stupnju 10 dana, srednje jakom stupnju 2 tjedna i blažem stupnju 4 mjeseca (strah je sukladan procjeni bolova koje je procijenio vještak ŠN). Zaključno, vještak CN utvrđuje kako su navedene ocjene vještaka psihijatra potkrijepljene nalazima psihijatara (dr. Štimac i dr. H) i psihologa (prof. D) KBC Zagreb, pregledom 1.tužitelja i uvidom u kompletan spis, s naglaskom na medicinskoj dokumentaciji.
32. Tužena je podneskom od 20. kolovoza 2020. u bitnome istaknula kako su Nalazi i mišljenja vještaka ŠN i CN djelomično neprihvatljivi. Ističe, kako u Nalazu i mišljenju vještaka ŠN postoji jedna nejasnoća, odnosno praznina, a to je objašnjenje činjenice da vještak kirurg ne navodi koliko je vremenski nastalo kašnjenje u vađenju osteosintetskog materijala i koliko je bilo potrebno još davati antibiotike 1.tužitelju. Potrebno je da se vještaci ŠN i CN određeno izjasne o udjelu koji po njihovom mišljenju u ukupnom umanjenju životne aktivnosti i drugim vidovima štete ima navodni utjecaj kašnjenja postupanja djelatnika tužene u liječenju 1.tužitelja. Ističe, kako će djelatnici tužene, isto liječnici, pripremiti obrazloženje iz kojih razloga je tijek liječenja bio takav, sve je zabilježeno i za sve odluke koje su donijete u tijeku liječenja postoji na propisima i praksi utemeljeni razlog.
33. Tužitelji su u podnesku od 28. kolovoza 2020. u bitnome istaknuli kako prihvaćaju Nalaz i mišljenje vještaka u dijelu gdje vještaci navode da su djelatnici tužene neadekvatno liječili 1.tužitelja. Međutim, tužitelji smatraju kako vještaci trebaju pojasniti zašto smatraju da ne postoji greška što osteosintetski materijal nije izvađen ranije, znatno ranije, kada su znakovi infekcije već postojali u ožujku 2014. Nadalje, smatraju da vještaci trebaju pojasniti zašto bi tužena samo djelomično bila odgovorna za razvoj osteomijelitisa i za dugotrajno liječenje, kada je jasno da je svaki propust u liječenju, gledajući samo za sebe, mogao imati istu posljedicu i da se nije razvijala komplikacija u liječenju. Prigovaraju da se kod 1.tužitelja ne radi o osobito teškom invaliditetu, dok je bio u fazi liječenja. Tada je 1.tužitelj bio nepokretan, nije se mogao kretati bez štaka, pomagala, u cijelosti je bio ovisan o tuđoj pomoći i njezi, ostao je bez posla, vršio je nuždu u pelenu te je sve zajedno isto izazvalo duševne boli 1.tužitelja zbog osobito teškog invaliditeta. Prigovaraju i ocjeni trajnih posljedica, smatrajući da je ista najmanje 70%, imajući u vidu opis trajnih posljedica.
34. Na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2021. izveden je dokaz saslušanjem vještaka CN i ŠN.
35. Vještak CN u bitnome je u svom usmenom iskazu potvrdio kako ostaje kod svog Nalaza i mišljenja u odnosu na smanjenu životnu aktivnost kao posljedicu predmetnog događaja, kao i procjenu straha. Navodi kako je ta ocjena u izravnoj kauzalnoj vezi sa posljedicama predmetnog događaja. Vještak je pojasnio kako je dao ocjenu koja se odnosi na fizičke bolove i strah tijekom liječenja, odnosno da se odnosi isključivo na fizičke bolove i strah koje je 1.tužitelj pretrpio uslijed propusta tijekom liječenja. Trajne posljedice sa psihičke strane utemeljene su na dokumentaciji psihijatra i psihologa, a koje se vezuju uz posljedice procesa liječenja, jer prije procesa liječenja kod tužene, vještak psihijatar nije našao da se 1.tužitelj psihijatrijski liječio. Vještak je naveo da je sama nesreća dovela do procesa liječenja pa je onda moguće da dio psihičkih smetnji može biti vezan i uz sam događaj nesreće nakon koje je uslijedilo liječenje kod tužene. Vještak ne može nagađati o postocima u odnosu na takav događaj. Vještak je naveo kako u medicinskoj dokumentaciji nije našao dijagnozu trajnih promjena osobnosti, koji su najteža posljedica traumatskih događaja. Vještak je pojasnio kako se sekundarni strah odnosi na odgovornost tužene, dok se primarni strah odnosi na sam štetni događaj i da za njega ne postoji odgovornost tužene. Vještak pojašnjava kako nije u Nalazu i mišljenju razgraničio posljedice pada i eventualnih propusta u liječenju tužene, dakle navedenu distinkciju vještak nije izrazio u postocima, jer nema znanstvene instrumente da donese takovu preciznu ocjenu. Vještak je pojasnio kako je pad s visine bio inicijalni događaj, koji je potaknuo ostale ranije spomenute događaje, a koji su svi zajedno rezultirali sa psihičkim oštećenjima 1.tužitelja, koja su utvrđena u Nalazu i mišljenju.
36. Vještak ŠN u bitnome je, u odnosu na prigovore tužitelja, iskazao kako je stav struke da u slučaju pojave infekcije nakon operacije prijeloma u prvom aktu pokuša se infekcija izliječiti konzervativnim postupcima, a bez vađenja osteosintetskog materijala. U predmetnom slučaju vađenje nije bilo inicirano i zbog toga što iz brisa rane nije izolirana bakterija. Tužena je djelomično odgovorna za razvoj osteomijelitisa, budući da tužena nije odgovorna za nastanak prijeloma niti za nastanak infekcije nakon operacije. Tužena je odgovorna zbog učinjenih propusta tijekom liječenja, a što je dijelom doprinjela razvoju kroničnog osteomijelitisa. Komplikacija u liječenju je infekcija rane i ona nije posljedica propusta liječnika tužene, već se javlja u određenom postotku nakon operativnog zahvata bez jasne odgovornosti operatera. Ostaje pri ocjeni trajnih posljedica zaostalih kod 1.tužitelja, budući da smatra da je njegova ocjena adekvatna zaostalih trajnih posljedica. Nadalje je vještak ŠN na poseban upit tužene da li bi se dopunom Nalaza i mišljenja, s obzirom na spisu priležeću kompletnu medicinsku dokumentaciju za 1.tužitelja moglo utvrditi da li postoji njegov pisani, obrazloženi i informirani pristanak, vještak je potvrdno odgovorio. Pojasnio je kako su trajne posljedice koje su navedene u vještačenju i zbog njih uzrokovano umanjene životne aktivnosti 1.tužitelja posljedica tri faktora i to: prijeloma, infekcije kosti koja je nastala kao komplikacija liječenja i propusta djelatnika tužene, ali omjer koji je nastao zbog propusta djelatnika tužene nije moguće egzaktno utvrditi.
37. Nakon provedenog usmenog saslušanja vještaka CN i ŠN, tužitelji su povukli sve prigovore na Nalaz i mišljenje vještaka i smanjili su tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete koju potražuje 1.tužitelj na iznos od 500.000,00 kn, odnosno 66.361,40 eura uvažavajući sve okolnosti slučaja, težinu povrede i trpljenje, jačinu duševne boli, straha, naruženosti i fizičkih boli.
38. Ovdje je potrebno pojasniti, da su tužitelji kasnije podneskom od 23. rujna 2023. u točki 1. specificiranog tužbenog zahtjeva naveli kako na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć 1.tužitelj potražuje ukupno 73.396,00 eura. Dakle, oni nisu povisili tužbeni zahtjev u odnosu na smanjenje istog na ročištu 2. prosinca 2021., već i dalje na ime neimovinske štete 1.tužitelj potražuje 66.361,40 eura, a preostali iznos do iznosa od 73.396,00 eura, odnosno iznos od 7.7034,60 eura 1.tužitelj potražuje na ime naknade za tuđu pomoć.
39. U nastavku postupka, najprije je po prijedlogu tužene provedeno dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ŠN na okolnost da li je postojao informirani pristanak 1.tužitelja za one medicinske zahvate za koje je sam vještak istaknuo da je isti bio potreban.
40. U svojoj pisanoj Dopuni Nalaza i mišljenja od 10. veljače 2022. vještak ŠN utvrdio je kako je 1.tužitelj u četiri navrata bio hospitaliziran kod tužene i da je u sva četiri boravka u bolnici 1.tužitelj potpisao informirane pristanke za anesteziološke postupke i za operaciju. U jednom navratu umjesto informiranog pristanka za operaciju potpisan je informirani pristanak za dijagnostičke i terapijske postupke, što uključuje i operativno liječenje.
41. Na Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka ŠN nije bilo prigovora, dok je tužena ostala kod istaknutih prigovora u odnosu na osnovni Nalaz i mišljenje vještaka ŠN, kao i na Nalaz i mišljenje vještaka CN.
42. Ovaj sud prihvaća u cijelosti, kao izrađene prema svim pravilima struke i životno logične pisane Nalaze i mišljenja vještaka ŠN i CN, pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka ŠN, kao i njihov usmeni iskaz.
43. Na ročištu za glavnu raspravu 8. ožujka 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NN, kirurga traumatologa zaposlenog kod tužene. Svjedok je u bitnome istaknuo kako mu je poznato da je 1.tužitelj primljen na liječenje kod tužene zato što je pao s visine i zadobio prijelom bedrene kosti. U samom početku nije bio uključen u liječenje, već je osteosintezu bedrene kosti napravio kolega R, obzirom da radi u smjenama, 1.tužitelja nije operirao, ne sjeća se detalja ranog postoperativnog tijeka, već zna da je nakon tjedan dan otpušten iz bolnice. U kasnijem tijeku sjeća se da su zaprimili 1.tužitelja na odjel zbog crvenila u zoni operativne rane i stvaranja kolekcije u debljim tkivima, što je značilo da se razvija infekcija te da treba kirurški intervenirati. Nakon pokušaja poštednog liječenja infekcije, a opet kirurškim metodama, koje nisu polučile očekivani rezultat, odlučili su se za radikalno liječenje i u tom dijelu je 1.tužitelja u nekoliko navrata operirao nakon što mu je i objasnio da ga čeka dugotrajno i kompleksno liječenje. Nakon tih procedura objektivno kliničko stanje počelo se poboljšavati, a 1.tužitelj odlučio je nastaviti liječenje u Zagrebu na Klinici za traumatologiju te je dogovorno premješten u tu ustanovu. Istaknuo je da su kod 1.tužitelja primjenjivali antibiotike u dozi primjerenoj njegovoj tjelesnoj težini i dubokotkivnoj infekciji koja je bila kategorizirana po poznatim parametrima tj. ne sjeća se da su bilo kakve posebne doze davali 1.tužitelju, a što ne bi dali nekom drugom pacijentu sa istom patologijom.
44. Tužitelji su u cijelosti prigovorili vjerodostojnosti iskaza, jer je isti usmjeren na otklanjanje odgovornosti tužene za počinjenu štetu.
45. U odnosu na iskaz svjedoka NN treba istaknuti kako ovaj sud isti ocjenjuje kao u cijelosti irelevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, o tijeku samog liječenja 1.tužitelja postoji detaljna u spisu priležeća medicinska dokumentacija, a stručne ocjene svjedoka kao liječnika zaposlenog kod tužene nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da on nije vještak u ovoj pravnoj stvari niti ne može biti vještak kada je zaposlenik jedne od stranaka u postupku pa se činjenice za čije utvrđivanje je potrebno stručno medicinsko znanje, isključivo mogu utvrditi vještačenjem po neovisnim vještacima medicinske struke, što je u predmetnoj pravnoj stvari i učinjeno. Ovdje je dodatno potrebno istaknuti da je tužena 3. veljače 2023. dostavila u spis i očitovanje NN koje također nije relevantno, budući da se radi o stručnom očitovanju iz područja medicine, a isto je također moguće isključivo utvrđivati po neovisnim vještacima medicinske struke, a ne po zaposleniku jedne od parničnih stranaka koja je po samoj prirodi stvari zainteresirana za ishod ovog parničnog postupka.
46. Na istom ročištu izveden je i dokaz saslušanjem 1.tužitelja HN i 2.tužiteljice DN.
47. 1.tužitelj HN naveo je da je nakon što je zaprimljen kod tužene, prvu operaciju izveo dr. R, a nakon toga je otpušten iz bolnice. Kod kuće mu se zacrvenila rana i dobio je temperaturu i morao se vratiti u bolnicu na hitni prijem tužene i dežuran je bio dr. NN. Napravio je operativni zahvat, očistio je ranu i stavio jedan vak tj. pumpu koja je usisavala. Nakon što je 14 dana bio u bolnici, ponovno je pušten doma, ali cijelo to vrijeme rana se nije zatvorila i dalje je to curilo. Nakon toga odlučili su se napraviti drenažu koju je radio dr. R. Niti ta drenaža nije dala nikakvog rezultata i cijelo to vrijeme bio je i na antibioticima. U jednoj od vizita dr. R je rekao da je on čudna biljka i da stvarno ne zna što bi s njim. Nakon toga je, s obzirom na to da je bio zaposlen, išao kod svoje dr. opće prakse radi slanja doznaka poslodavcu, i ona mu je savjetovala da ode na liječenje u drugu bolnicu, jer da ako se to tako nastavi da će doživotno imati zdravstvenih problema uslijed toga, dobit će kronični osteomijelitis. Potom je otišao kod glavne sestre u Općoj bolnici Pula, zvala se I, prezimena se ne može sjetiti i zamolio ju da ga se prebaci na liječenje ili u Rijeku ili u Lovran. Na to mu je ona rekla da će se osobno založiti kod ravnatelja traumatologije tužene dr. ZN i rekla mu je da mu drugdje ne mogu nikakvu drugu zdravstvenu skrb pružiti, a koju mu ne može pružiti tužena. Osobno je išao kod dr. ZN na razgovor kada je on bio dežuran i rekao mu je da se ne brine ništa, da je dobroga zdravlja i da će prvo čekati da kost zaraste, a nakon toga liječiti infekciju, a za ono što mu je rekla dr. opće prakse, kazao mu je da ona nije stručna u tom području. Nakon toga poslali su ga doma negdje u 5. mjesecu 2014. i bio je doma 10-ak dana i vratio se opet u bolnicu, jer je trebalo izvaditi osteosintetski materijal iz razloga što su probali liječenje antibioticima, vakom i ništa nije uspjelo pa se moralo isto izvaditi. Međutim, on je zaprimljen u bolnicu, ali mu do 26. lipnja nisu ništa napravili, već su nastavili liječenje antibioticima, a onda mu je dr. NN izvadio šipku, a u jednom navratu mu je dr. NN odbio previti ranu i kazao mu da to nije prema pravilima struke i da on u tome neće sudjelovati. U tih 40-ak dana koliko je ležao u bolnici, svaki dan su mu previjali ranu i davali antibiotike venozno ili na usta. Nakon tog vađenja, dalje su mu ispirali ranu i to dr. NN i dr. Ž. Nakon te operacije dr. NN mu je rekao da je rana preširoka i da oni takvu šipku nemaju i kazao mu je da bi po njegovom mišljenju najbolje bilo liječenje nastaviti u drugoj bolnici. U otpusnom pismu piše da se vratio u svoje mjesto prebivališta, ali on je tada živio u [adresa]. U Zagrebu je napravljena sintigrafija i onda su ponovno operativno po preporuci dr. NN vratili šipku unutra i zakrpali kost kako je preporučeno. Nakon toga otišao je u toplice te mu se ponovno rana otvorila i to se stalno vraćalo te je utvrđeno da je to doživotna bolest. U razgovorima sa raznim doktorima rečeno mu je da je šipku trebalo izvaditi odmah van nakon vaka. Na poseban upit koliko dugo je koristio ortopedska pomagala i koja, 1.tužitelj je odgovorio da je 2 godine bio na dvije štake, 1 godinu na jednoj štaki i koristio je ortopedske cipele i sada ih koristi, jer mu je jedna noga kraća. Na poseban upit tko mu je pružao tuđu pomoć i od čega se sastojala, 1.tužitelj je odgovorio da mu je tuđu pomoć pružala supruga, ovdje 2.tužiteljica, i sastojala se u oblačenju, kuhanju, higijeni, previjanju, jer je sa doktorom dogovorio da ako nemam temperaturu da ga supruga previja, tako da ne mora svaki dan ići u bolnicu. Pomagali su mu oko pratnje u ambulantu, odlascima k liječniku. Ima starijeg sina RN koji ima 17 godina i mlađeg sina MN koji ima 13 godina i on je dijete s posebnim potrebama i on je isto ovisan o skrbi supruge, nije samostalan i u svemu ovisi o supruzi, jer ne govori, ne razumije, ima srčanih problema, ima blagu retardaciju odnosno mentalnih problema, ide u Ustanovu Slava Raškaj, svakodnevno ga tamo voze. Prije štetnog događaja on se brinuo o MN, ali i o starijem sinu, a on je također jako zakinut od kada se njemu ovo dogodilo zbog egzistencije, budući da su se njegova primanja drastično smanjila i ne može mlađem sinu pružiti sve što mu je potrebno glede rehabilitacije, a starijeg sina morao je ispisati sa nogometa, jer ga ne može platiti. Na poseban upit gdje mu je bio dom i što se dogodilo uslijed njegovog dugotrajnog liječenja, 1. tužitelj je odgovorio da im je dom bio u [adresa], na adresi [adresa], imali su stambeni kredit, plaćali ga i živjeli tamo. Nakon predmentog štetnog događaja preselili su se najprije u Zagreb i to u Sopnicu, a kasnije u Jelkovec kao podstanari. Nažalost stan u [adresa] su morali prodati da bi mogli vratiti dugove, najprije su bili u stečaju, a sada su bez dugova, ali su podstanari i plaćaju stan 1.800,00 kn, a njegova mirovina iznosi 1.716,00 kn. 1. tužitelj je naveo da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen u društvu Viadukt u Zagrebu, radio je u Njemačkoj i plaća mu je bila između 2.500 i 3.000 eura. Prije štetnog događaja radio je u Njemačkoj i to na način da bih tamo bio 9 mjeseci, a 3 mjeseca bi bio doma, s time da bi od 2014. godine mogao biti 24 mjeseca, a 2 mjeseca doma, nakon što je Republika Hrvatska ušla u Europsku uniju. Nakon štetnog događaja više nije mogao ići na rad u inozemstvo, budući da je uslijed predmetnog štetnog događaja postao nesposoban zbog zdravstvenih razloga, jer nije prošao liječnički pregled medicine rada. Na poseban upit da li je za vrijeme liječenje potpisivao ugovore sa poslodavcem, 1.tužitelj je odgovorio da su mu produžavali ugovor, jer su vjerovali da će se vratiti na posao zbog same vrste ozlijede za koju su smatrali da u pravilu 3 mjeseca ne može raditi, a potom da se može vratiti na posao. Na poseban upit da li je nakon što je dobio otkaz pokušao tražiti posao i na koji način, 1.tužitelj je odgovorio da je bio na Zavodu za zapošljavanje, a oni su ga poslali na prekvalifikaciju i oni su utvrdili da može raditi kao vratar ili portir, ali ga nitko nikada nije zvao za taj posao, a za drugo zanimanje trebao bi biti fakultetski obrazovan i nakon toga dobio je mirovinu i to 2018. privremeno rješenje, a 2020. mu je definitivno utvrđena mirovina. Na poseban upit da opiše situaciju kod kuće glede njegovog liječenja i posljedica, 1.tužitelj je naveo da je situacija vrlo teška, da je u više navrata bio na rubu da se razvede od supruge, onda je otišao na psihijatriju i u više navrata je bio u dnevnoj bolnici i nekako uz terapiju se uspio stabilizirati, ali nije preveliki optimista, jer ne zna koliko će to dugo supruga moći izdržati budući da je on od glave kuće postao dodatni teret uz mlađeg sina. Pije protiv bolova Ibubrofene, Normabele i lijekove za spavanje, jer ima posebne probleme sa spavanjem, a posebno kod promjene vremena trpi bolove na cijeloj desnoj strani, a ne samo u nozi, znači i u kralježnici. Ne može dugo sjediti, ali ne može dugo hodati, poseban problem je kretanje po stepenicama i neravnom terenu, recimo duža vožnja u autobusu da onako skvrčen sjedi ne bi bilo moguće, već bi morao ustati i malo prohodati, javlja se pritisak na način kao da će mu iskočiti kuk. Istaknuo je da je na dan štetnog događaja 26. siječnja 2014. bio zaposlen u društvu Viadukt i bio je na slobodnim danima. Na poseban upit da li mu je njegov tadašnji poslodavac dozvoljavao da radi, dok se nalazi na slobodnim danima u trajanju od po 3 mjeseca, 1.tužitelj je odgovorio da je na slobodnim danima mogao raditi, jedino ne bi mogao raditi kada se nalazi na bolovanju ili kada prođu ta 3 mjeseca, pa čak i da oni u tom času nemaju posla, tada više ne smije raditi. Na poseban upit da li su ga poslali na novi pregled prije sklapanja novog ugovora na određeno vrijeme 15. ožujka 2014., dakle mjesec i pol nakon predmetnog pada, 1. tužitelj je odgovorio da je poslao poslodavcu doznake i da su ga pitali za prirodu ozljede i temeljem toga što je opisao, omogućili su mu sklapanje novog ugovora. Tada nije išao na pregled da bi se utvrdila radna sposobnost njega kao građevinskog zidara. Kada mu je dan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i dalje je bio na bolovanju, niti tada nije išao na pregled, jer je poslodavac vjerovao da će se moći vratiti na posao kada završi njegovo liječenje. Poslodavac ga se odlučio poslati na pregled 2018. i tada je išao u upravu poslodavca i rekao im je da više nije siguran da li će to više moći raditi. U razdoblju od siječnja 2014. pa do 2018., 1.tužitelj je prvih godinu i nešto dana primao naknadu za bolovanje 2.000,00 kn, nakon toga 1.050,00 kn mjesečno. Tako nisku naknadu primao je zato što je u Republici Hrvatskoj bio prijavljen na 2.800,00 kn, jer se to tako radilo, ali kada je radio dobivao je 2.500,00 do 3.000,00 eura po njemačkim pravilima. Na poseban upit što je radio 26. siječnja 2014. u nedjelju kod obitelji M, a nakon što je punomoćnik tuženika pojasnio da isto pita zato da 1.tužitelj razjasni da li je tamo radio za plaću ili u kojem svojstvu i da li je primjenjivao pravila zaštite na radu, primjerice skele, ograde, 1.tužitelj je odgovorio da se o istom neće izjasniti. Na poseban upit da li mu i danas netko pruža trajnu pomoć i u čemu se ista sastoji, 1.tužitelj je odgovorio da mu istu pruža supruga, ovdje 2.tužiteljica, a sada se sastoji od kuhanja, pranja te ona mora više voditi brigu o djetetu s posebnim potrebama, budući da on isto ne može.
48. Ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i životno logičan iskaz 1.tužitelja koji je detaljno opisao tijek svoga liječenja te je isto tako i detaljno opisao u kakvom se stanju danas nalazi. Ovdje je potrebno istaknuti da po ocjeni ovog suda tužena neosnovano pokušava vođenje ovog postupka usmjeriti ka utvrđivanju točnih okolnosti što je 1.tužitelj točno radio dana 26. siječnja 2014. kada se dogodio predmetni pad uslijed čega je došlo do cjelokupnog postupka liječenja 1.tužitelja kod tužene i kasnije u drugim bolničkim ustanovama.
49. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem po vještacima ŠN i CN, za ovaj sud nedvojbeno je utvrđeno kako su kod 1.tužitelja zaostale trajne posljedice koje su uzrokovale smanjenje životne aktivnosti kod 1.tužitelja i to uslijed tri uzročnika; samog prijeloma nastalog kao posljedica pada 1.tužitelja, infekcije kosti koja je nastala kao komplikacija samog liječenja, ali za koju nije odgovorna tužena i propusta djelatnika tužene.
50. Dakle, iz provedenog medicinskog vještačenja nedvojbeno je utvrđeno da su trajne posljedice kod 1.tužitelja, između ostaloga, dijelom uzrokovane i samim padom. Međutim, u predmetnom slučaju radi se o specifičnoj situaciji kada je sama šteta uzrokovana od više uzročnika. Dakle, radi se o konkurenciji uzročnosti kod koje sukladno utvrđenjima vještaka ni na koji način nije moguće stručnim znanjem utvrditi u kojem točno omjeru je koji od uzroka doveo do nastanka same štete.
51. Slijedom navedenog, ovaj sud je nakon ranije provedenog prvostupanjskog postupka (prije ukidne odluke drugostupanjskog suda) ocijenio kako tužena neosnovano pokušava tijekom postupka usmjeriti sud na način da se ovdje utvrđuju točni omjeri u kojima je koji od uzročnika doveo do nastanka štete 1.tužitelju HN. Međutim, isto jednostavno nije moguće utvrditi i pri takvom stanju stvari, ovaj sud je ocijenio kako je tužena u cijelosti u obvezi podmiriti tužiteljima nastalu štetu. Naime, ocijenjeno je da se radi o tome da je 1.tužitelj HN stradao samim padom, međutim, nakon toga on je zaprimljen na liječenje kod tužene, kao medicinske ustanove koja je sukladno svim pozitivno-pravnim propisima koji uređuju pitanje liječenja pacijenta, dužna u liječenju postupati prema svim pravilima medicinske struke, tako da je 1.tužitelj HN imao pravo kao pacijent na liječenje prema svim pravilima struke i ovaj sud, s obzirom na to da se ni na koji način ne može utvrditi u kojem omjeru je šteta nastala uslijed same nedvojbeno postojeće greške djelatnika tužene, ocijenio je kao je jedino na zakonu osnovano da je u takvom slučaju tužena kao medicinska ustanova dužna u cijelosti podmiriti nastalu štetu. Posebno, u tom kontekstu treba ukazati na odredbu čl. 124. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne Novine", broj 150/08., 155/09., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 154/11., 12/12., 35/12., 70/12., 144/12., 82/13., 158/13., 22/14. i 154/14.) koji je bio na snazi u vrijeme liječenja 1.tužitelja kod tužene, a kojom odredbom je propisano kako je obveza zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.
52. Međutim, drugostupanjski sud ukazuje na to da je u predmetnoj pravnoj stvari potrebno utvrditi koji je adekvatni uzrok štetnih posljedica 1. tužitelja tj. onaj koji po redovitom tijeku stvari rezultira određenom posljedicom.
53. Potrebno je i pojasniti kako tužena kao zdravstvena ustanova odgovara za štetu po pravilima o subjektivnoj odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj odredbi je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže ako je šteta nastala bez njegove krivnje, a u st. 2. istog čl. propisano je da se predmnijeva obična nepažnja. Dakle, tužena odgovara po općim pravilima odgovornosti za štetu i ona bi se eventualno mogla osloboditi odgovornosti kada bi dokazala da na strani tužene ne postoji niti jedan od zakonom propisanih oblika krivnje. Međutim, tužena u tom smjeru nije niti iznosila prigovore tijekom postupka niti je u tom smjeru predlagala dokaze, već je, kao što je to prethodno opisano, isticala da bi šteta koja je nastala 1.tužitelju bila posljedica samog pada, a ne liječničke pogreške na strani djelatnika tužene.
54. 2.tužiteljica DN, supruga 1.tužitelja, iskazala je da je već prije predmetnog štetnog događaja od 26. siječnja 2014. bila pod stresom uslijed operacije mldb. sina MN, radilo se već o drugoj operaciji srca, budući da ima srčanu manu. Navela je da je nakon predmetnog događaja morala pomagati suprugu i sama skrbiti o djeci. Tog dana kada se dogodio predmetni pad s visine, kolega od supruga joj je javio da je nastradao i da je došla po njega hitna i da je odvezen u bolnicu, a ona nije mogla otići u bolnicu zbog djece, a otišli su ga vidjeti njezin otac i brat i rekli su joj da su ga zaprimili, ali ga nisu uspjeli vidjeti, a navečer je otišao na operaciju i te večeri nije mogla saznati ishod operacije, jer je to bilo kasno. Drugog dana je uspjela razgovarati sa suprugom kada je on bio nešto bolje i onda su uslijedile posjete bolnici onoliko koliko je mogla zbog skrbi o djeci i školskim obavezama djece.
Na poseban upit da li je pružala suprugu tuđu pomoć dok je on bio na liječenju i da li danas pruža tuđu pomoć suprugu, 2.tužiteljica odgovorila je da je, morala je o njemu brinuti, jer kada je on došao iz bolnice bio je nepokretan i bilo je vrlo teško skrbiti o njemu, nije se mogao niti podignuti, a morao je, tako da je bilo mnogo pomaganja oko hranjenja. Skrb je bila u potpunosti oko toga, a i psihički je stradao, jer je bio jako utučen pa je to bilo sve skupa jako teško. Financijska situacija odmah se pogoršala, jer je ona ima primanja od 2.100,00 kn po osnovi skrbi o djetetu s posebnim potrebama do 8 godine i djetetovu invalidninu, to je bilo jedino što im je praktički ostalo od primanja, a imali smo veliki kredit za stan u [adresa], a koji su uredno uspijevali vraćati dok je suprug radio, a imali su i puno dodatnih troškova, budući da su dijete vodili na rehabilitaciju u Rijeku, kredit više nisu mogli vraćati, a od banke nisu dobili moratorij. Banka je poslala kredit na prisilnu naplatu uslijed nepodmirenja obveza i oni su bili primorani iseliti se iz stana i otišli su u Zagreb uslijed preporuka za liječenje djeteta i supruga. U stanu u [adresa] su podstanari do dana današnjeg. Najteže razdoblje je od 2014. do negdje 2016., 2017., dok je 1.tužitelj u potpunosti bio na štakama i tada je morala sve raditi, budući da suprug nikakve životne poslove u tom razdoblju nije mogao obavljati. Nije mogao niti skrbiti o mldb. MN. Bila je tužna, žalosna, zabrinuta i općenito je prevladavala velika neizvjesnost, jer nisu znali kako će to sve skupa dalje biti, odnosno kako će to riješiti. Mldb. Stariji sin RN imao je većih poteškoća, budući da on to sve razumije pa mu je to bio veliki šok i stres, stres mu je bio i preseljenje u Zagreb i promjena škole. Oni su cijeli svoj život koji su imali u [adresa] morali promijeniti uslijed cijele situacije. Na poseban upit da li je njen suprug dulje vremena bio nepokretan, 2.tužiteljica je odgovorila da je 1.tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja mogao micati lijevu ruku, dok je desnu ruku mogao otežano micati uslijed povrede na desnoj ruci. Poznato joj je da je imao slomljenu ruku i nogu uslijed pada, ali ne zna detalje. Na poseban upit koje su najteže posljedice ostale kod njenog supruga, 2. tužiteljica je odgovorila da je to velika depresija, odnosno da on više nije isti čovjek nakon tog događaja, odnosno on više nije mogao obavljati one poslove koje je ranije obavljao, ostale su trajne posljedice na nozi, nije više u istom stanju kao što je bio ranije. Sama vidi da nije u mogućnosti puno toga obavljati što je ranije mogao obavljati. Osobno je uložila neizmjeran trud da ne bi kod djece nastale još veće traume. Desna ruka se u međuvremenu u potpunosti oporavila.
55. Ovaj sud prihvaća i u cijelosti kao vjerodostojan i životno logičan iskaz 2.tužiteljice.
56. U predmetnom slučaju nije sporno da je 1.tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od dana 14. rujna 2018. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i to počevši od 9. srpnja 2018., a što je razvidno iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (str. 411-418 spisa).
57. U ranijem prvostupanjskom postupku izveden je i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada Damiru Vodopivecu radi utvrđivanja da li je k od 1.tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do gubitka radne sposobnosti za obavljanje poslova koje je obavljao prije predmetnog štetnog događaja.
58. Stalni sudski vještak Damir Vodopivec je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 27. studenog 2022. u bitnome utvrdio kako je 1.tužitelj 26. siječnja 2014. pao i zadobio višedijelni prijelom desne natkoljenice, koji prijelom je višekratno bolnički liječio. Vještak utvrđuje kako su kod 1.tužitelja unatoč dugotrajnom višekratnom bolničkom i ambulantnom liječenju zaostale brojne posljedice u vidu skraćenja noge od 4 cm s vanjskom rotacijom noge za 15 stupnjeva, kroničnog osteomijelitisa, razvoja posttraumatske artroze u desnom kuku, šepajućeg hoda te velikog postoperativnog ožiljka u području desnog kuka natkoljenice i koljena te kroničnih bolova u istim dijelovima noge. Pored opisanog, 1.tužitelj razvio je i poremećaj prilagodbe te anksiozno-depresivni poremećaj. Vještak utvrđuje da zbog toga 1.tužitelj ne smije dugo hodati niti stajati, trčati, penjati se, čučati i klečati, raditi sa teretima težim od 7 kg tj. obavljati svoje poslove RM zidara, NKV građevinskog radnika. Vještak ocjenjuje kako je na temelju navedenog nepobitno da je kod 1.tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do gubitka radne sposobnosti za obavljanje poslova koje je obavljao prije predmetnog štetnog događaja. Naime, vještak utvrđuje kako je smanjenje životne aktivnosti 1.tužitelja, prema mišljenju vještaka ŠN, posljedica samog prijeloma, infekcije kosti, kao komplikacije liječenja, ali i propusta djelatnika tužene.
59. Tužitelji su podneskom od 2. prosinca 2022. istaknuli kako nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka Vodopiveca.
60. Podneskom od 10. siječnja 2023. tužena je istaknula kako bi vještak Vodopivec trebao dopuniti svoj Nalaz i mišljenje na način da izričito navede u čemu je opseg povreda koja je dovela do invalidskog umirovljenja 1.tužitelja.
61. Vještak Damir Vodopivec je 10. siječnja 2023. dostavio podnesak u kojem je detaljno pobrojao opseg povreda 1.tužitelja koje su dovele do njegovog invalidskog umirovljenja.
62. Tužitelji nisu imali primjedbe na Dopunu Nalaza i mišljenja Damira Vodopiveca, dok je tužena predložila da se vještak očituje o tome da li bi 1.tužitelj uz takve povrede nakon završetka liječenja bio proglašen zdravstveno sposobnim za radno mjesto zidara i da li bi se nakon toga mogao vratiti na svoje radno mjesto.
63. Na ročištu za glavnu raspravu 27. ožujka 2023. vještak Damir Vodopivec je u bitnome istaknuo kako ne može odgovoriti na prigovore tužene u odnosu na Dopunu njegovog Nalaza i mišljenja, jer se radi o hipotetskim pitanjima. Na poseban upit tužene da li bi 1.tužitelj u slučaju da je bio savršeno liječen bio nakon tog liječenja sposoban za rad na poslovima zidara, uzevši u obzir sve poteškoće koje taj posao nosi sa sobom, vještak je odgovorio da ukoliko bi prijelom uredno zacijelio, što znači bez razvoja skraćenja noge, bez smanjenja jačine muskulature bedra, uz uredne funkcije susjednih zglobova kuka i koljena, smatra da bi 1.tužitelj mogao nastaviti obavljati svoj posao koji je obavljao prije štetnog događaja.
64. Ovaj sud prihvaća kao izrađene prema svim pravilima struke pisani Nalaz i mišljenje vještaka Damira Vodopiveca, pisanu Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka, kao i njegov usmeni iskaz. Naime, vještak je u cijelosti ispunio zadatak vještačenja i po ocjeni ovog suda otklonio istaknute prigovore tužene, budući da je na jasan i razumljiv način zaključio kako bi 1.tužitelj da je liječen prema svim pravilima struke, nakon takvog liječenja mogao nastaviti obavljati svoj posao zidara koji je obavljao prije predmetnog štetnog događaja.
65. Dakle, po ocjeni ovog suda, iz provedenog vještačenja po vještaku specijalistu medicine rada nedvojbeno proizlazi da su pogreške u liječenju 1.tužitelja od strane djelatnika tužene dovele do invalidskog umirovljenja 1.tužitelja, odnosno iste su svakako u određenoj mjeri dovele do toga da 1.tužitelj više ne može, s obzirom na svoje zaostale trajne posljedice obavljati poslove zidara, a posljedično ovaj sud i u tom dijelu ocjenjuje kako, s obzirom na to da se u predmetnoj pravnoj stvari ne može utvrditi točan omjer između triju različitih uzroka štete 1.tužitelja, da 1.tužitelj ima pravo potraživati od tužene naknadu cjelokupne štete.
66. U ranijem prvostupanjskom postupku je radi utvrđivanja izmakle koristi 1.tužitelja HN uslijed činjenice njegovog umirovljenja, odnosno radi utvrđivanja razlike između njegove plaće koju je ostvarivao u Saveznoj Republici Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj prije ozljeđivanja 26. siječnja 2014. i ostvarene invalidske mirovine, provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo ĐN, dipl. oec.
67. Stalni sudski vještak ĐN je u svom pisanom Nalazu i mišljenju od 24. svibnja 2023. utvrdio kako razlika iznosa na ime izgubljene zarade 1.tužitelja obračunatog kao razlike između iznosa prosječnog mjesečnog iznosa neto primanja koja su 1.tužitelju obračunata za posljednjih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio štetni događaj i ostvarene mirovine, počev od 1. listopada 2018. pa do 30. travnja 2023., iznosi 98.636,31 eur.
68. Podneskom od 7. lipnja 2023. tužitelji su istaknuli kako nemaju primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka ĐN, ali su predložili da sud pozove vještaka na ročište kako bi se vještak očitovao o visini izgubljene zarade 1.tužitelja za razdoblje nakon mjeseca travnja 2023., budući da 1.tužitelj potražuje mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade pa bi vještak trebao izračunati budući mjesečni iznos izgubljene zarade.
69. Nadalje, su tužitelji podneskom od 23. rujna 2023. uskladili tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuju naknadu izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2018. do svibnja 2023. sa izračunom vještaka ĐN.
70. Na ročištu za glavnu raspravu 19. listopada 2023. izveden je dokaz saslušanjem vještaka ĐN. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog Nalaza i mišljenja od 24. svibnja 2023. te je u odnosu na podnesak tužitelja izjavio kako razlika pretpostavljene mjesečne plaće i neto mirovine 1.tužitelja za travanj 2023. iznosi 1.750,90 eura te bi isti predstavljao buduću rentu koja bi se korigirala za iznos promjene neto mirovine ako bi se ista povećavala u budućnosti.
71. Nakon danog iskaza vještaka ĐN tužitelji su istaknuli kako s obzirom na odgovor vještaka, u ovom postupku neće potraživati buduću rentu s osnova izgubljene zarade, već samo za razdoblje od listopada 2018. do svibnja 2023.
72. Tužena je nakon iskaza vještaka izjavila kako se u cijelosti protivi Nalazu i mišljenju vještaka i predložila dopunu vještačenja bez navođenja bilo kakvih konkretnih prigovora na Nalaz i mišljenje vještaka ĐN niti konkretnih okolnosti zbog kojih bi se trebalo dopuniti vještačenje, tako da taj prijedlog ovaj sud nije prihvatio.
73. Ovaj sud prihvaća u cijelosti, kao vjerodostojne i izrađene prema svim pravilima struke pisani Nalaz i mišljenje vještaka ĐN, kao i usmeni iskaz vještaka te ocjenjuje da je vještak u cijelosti ispunio zadatak vještačenja time što je utvrdio točan iznos razlike između pretpostavljene mjesečne plaće 1.tužitelja i njegove invalidske mirovine za razdoblje od listopada 2018. do svibnja 2023.
74. Na ročištu za glavnu raspravu 18. prosinca 2023. izveden je dokaz saslušanjem svih triju medicinskih vještaka Damira Vodopiveca, spec. medicine rada, ČN, spec. kirurgije i CN, spec. psihijatrije.
75. Vještak Vodopivec je u bitnome naveo da je najprije sami pad 1.tužitelja doveo do njegovog gubitka radne sposobnosti, a da je do istoga potom dovelo i dugotrajno, odnosno neadekvatno liječenje 1.tužitelja. Na takvo utvrđenje vještaka Vodopiveca, vještaci ŠN i CN izjavili su da se slažu sa mišljenjem vještaka Vodopiveca da je do gubitka radne sposobnosti 1.tužitelja dovela i liječnička greška djelatnika tužene. Vještak ŠN je ponovno razjasnio kako je sadašnje stanje 1.tužitelja posljedica tri različita čimbenika:samog prijeloma, infekcije kosti kao komplikacije liječenja, za što ne postoji odgovornost tužene i propusta djelatnika tužene tijekom liječenja. Propust se sastoji u dvije činjenice. Prvo, što su antibiotici davani 10 dana umjesto najmanje 6 tjedana i druge činjenice što je osteosintetski materijal izvađen prekasno.
76. Ovaj sud ocijenio je kako je usmenim izlaganjem triju medicinskih vještaka nedvojbeno potvrđen prethodno opisani zaključak ovog suda da su tri različita uzroka dovela do stanja u kojem se nalazi 1.tužitelj HN, ali da ni na koji način stručnim znanjem nije moguće utvrditi u kojem omjeru je koji od tih uzroka doprinio sadašnjem zdravstvenom stanju 1.tužitelja HN pa je u takvom slučaju sud ocijenio kako, s obzirom na to da svatko pa i 1.tužitelj HN ima pravo da ga se u bolničkoj ustanovi liječi prema svim pravilima struke, svakako ima pravo od tužene potraživati naknadu štete u cijelosti. Naime, neovisno o tome što je sve počelo padom 1.tužitelja sa visine, isto se nastavilo nestručnim liječenjem od strane djelatnika tužene i u takvom slučaju bi bilo potpuno neprihvatljivo tuženu djelomično osloboditi od odgovornosti kada se ne može utvrditi u kojem omjeru je koji od uzroka doveo do zdravstvenog stanja u kojem se nalazi 1.tužitelj pa isti u svakom slučaju ima pravo na punu naknadu štete koja mu je nastala od strane tužene kao bolničke ustanove.
77. Kao što je to već navedeno takav zaključak prvostupanjskoga suda nije prihvatio drugostupanjski sud, već je dao uputu ovome sudu da se mora utvrditi koji je adekvatan uzrok štetnih posljedica 1. tužitelja HN, odnosno onaj uzrok koji po redovitom tijeku stvari rezultira određenom štetnom posljedicom.
78. Ovaj sud je radi razjašnjenja odlučne okolnosti na koju upire drugostupanjski sud najprije zatražio od stalnih sudskih vještaka ŠN, CN i Damira Vodopiveca da se pisano očituju na podnesak tužitelja od 26. veljače 2025. kojim se tužitelji očituju na drugostupanjsku odluku.
79. Stalni sudski vještak specijalist psihijatrije prof. dr. sc. CN pisano se očitovao podneskom od 6. ožujka 2025. na način da u potpunosti ostaje kod svog ranijeg pisanog nalaza i mišljenja i da direktnih pitanja upućenih isključivo njemu nije bilo.
80. Potom se stalni sudski vještak specijalist medicine rada Damir Vodopivec podneskom od 6. ožujka 2025. očitovao na način da je naveo kako su pitanja iz podneska tužitelja iz domene kirurše struke, a ne medicine rada.
81. Podneskom od 22. travnja 2025. stalni sudski vještak specijalist kirurgije prof. dr. sc. ŠN u bitnome je naveo u odnosu na pitanje tužitelja da li bi po redovitom tijeku stvari teška tjelesna ozljeda pri padu s visine koji se dogodio 1. tužitelju HN dana 26. siječnja 2014. uz redoviti tijek stvari imala posljedice koje su vještaci utvrdili kliničkim pregledom kod 1. tužitelja HN, da je liječenje 1. tužitelja proteklo bez komplikacija u liječenju i propusta djelatnika tužene, kod 1. tužitelja bi zaostale trajne posljedice ali u manjem postotku nego što su sada. Nadalje, je u odnosu na pitanje da li bi liječenje 1. tužitelja HN antibiotskom terapijom 6 tjedana po redovitom tijeku stvari dovelo do rješavanja infekcije i samim time da li bi bile izbjegnute i posljedice koje su vještaci utvrdili kliničkim pregledom odgovorio kako bi davanje antibiotika kroz 6 tjedana povećalo šanse da se infekcija sanira, ali isto ne garantira da bi došlo do izlječenja infekcije. Zaključno, na postavljeno pitanje da li bi po redovitom tijeku stvari vađenje osteosintetskog materijala 13. svibnja 2014. dovelo do posljedica koje su vještaci utvrdili kliničkim pregledom, vještak ŠN je odgovorio da je vađenje osteosintetskog materijala obavljeno ranije, odnosno 13. svibnja 2014. to bi povećalo šanse za izlječenje infekcije ali ne garantira da bi došlo do izlječenja infekcije.
82. Na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2025. izveden je i dokaz ponovnim saslušanjem stalnog sudskog vještaka specijalista kirurgije prof. dr. sc. ŠN. Vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza mišljenja te kod svog pisanog očitovanja na upit punomoćnika tužitelja o kakvim bi se posljedicama kod 1. tužitelja radilo da nije bilo komplikacija i propusta u liječenju, vještak je naveo kako je trajne posljedice mišićno zglobnog sustava 1. tužitelja procijenio na 42%, a da nije bilo komplikacija u liječenju i propusta smanjenje životne aktivnosti tužitelja bi bilo oko 10% s time da se on ne može očitovati o trajnim posljedicama iz domene psihijatrije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, a s obzirom na uputu drugostupanjskog suda je li sadašnje stanje 1. tužitelja posljedica i liječničke greške vještak je odgovario kako je sadašnje zdravstveno stanje posljedica sva tri faktora koja je naveo u vještačenju: samog prijeloma, komplikacija u vidu infekcije i propusta tijekom liječenja 1. tužitelja. Radi se o čimbenicima koji kod 1. tužitelja dovode do smanjenja životne aktivnosti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja radi li se o adekvatnim uzrocima koji su rezultirali tim posljedicama, vještak je odgovorio da da. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li vještak prilikom izrade svog mišljenja o uzročnoj vezi i ocjenama vidova štete uzeo u obzir i liječenja 1. tužitelja u 2015. i 2016. tj. u drugim ustanovama nakon što je završio liječenje kod tužene, vještak je odgovorio kako je uzeo u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju 1. tužitelja budući da je izradio nalaz i mišljenje kada je liječenje već bilo završeno. Na poseban upit punomoćnika tužitelja postoji li neprekinuti kontinuitet između sadašnjeg zdravstvenog stanja 1. tužitelja i liječenja kod tužene, vještak je odgovorio kako postoji. 1. tužitelj je nakon liječenja kod tužene nastavio s liječenjem u drugim zdravstvenim ustanovama i provodio kontinuirano sve do 2017. Na poseban upit punomoćnika tužitelja može li vještak dati mišljenje o tome kada su vremenski nastajale posljedice ozljede pada, komplikacije, odnosno liječničke greške, vještak je odgovorio da se egzaktnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti može donijeti tek po završetku liječenja, ali prije toga se može zaključiti da će doći do smanjenja životne aktivnosti, ali se nije moglo točno odrediti opseg. Na poseban upit punomoćnika tužitelja što podrazumijeva pod povećanim šansama u medicinskom smislu, vještak je odgovorio kako bi postojala veća vjerojatnost da se izliječi infekcija. Na poseban upit punomoćnika tuženika koliko je infekcija doprinijela smanjenju životne aktivnosti 1. tužitelja, vještak je naveo kako na to ne može egzaktno odgovoriti, može samo prema slobodnoj procjeni špekulativno reći da bi se radilo o 10-15%.
Na poseban upit punomoćnika tužene jesu li liječnici zaposlenici tužene pogriješili u količini antibiotika, tempu davanja istih prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, vještak je odgovario kako su djelatnici tužene pogriješili što nakon prve incizije koja je učinjena 18. ožujka 2014. i kada je dobiven gnojni sadržaj su davali antibiotik samo 10 dana, a što je prekratko prema pravilima medicinske struke bez obzira što iz brisa nije izolirana bakterija. Morali su davati antibiotik u trajanju od 3 do 6 tjedana. Na poseban upit punomoćnika tužene koliko je doprinio prekid davanja antibiotika u razdoblju od odlaska sa liječenja kod tužene u drugu bolnicu, vještak je naveo da je 1. tužitelj otpušten iz bolnice u [adresa] 28. srpnja 2014 i odmah je nastavio liječenje u Klinici za traumatologiju u Draškovićevoj u Zagrebu. Odnosno nije uopće bilo prekida u liječenju. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li bolnica u kojoj je nastavio liječenje 1. tuženik nakon otpusta kod tužene nastavila sa davanjem antibiotika, a za što vještak navodi da bi to bilo korisno, vještak je odgovorio da je propust učinjen što 1. tužitelju nije davan antibiotik u duljem periodu počevši od 18. ožujka 2014., a ne nakon primitka u bolnicu u svibnju 2014. a gdje je boravio do 28. srpnja 2014. Na poseban upit punomoćnika tužene od kada do kada je trajao prekid u dobivanju antibiotika, vještak je odgovorio da je antibiotike dobivao 10 dana vjerojatno počevši od dana incizije, odnosno 18. ožujka 2014. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji antibiotike 1. tužitelj nije dobivao vjerojatno do 17. travnja 2014. U trajanju od nešto više od 3 tjedna je počinjena greška jer je u tom razdoblju trebao dobivati antibiotike. Na poseban upit punomoćnika tužene koliko je ta greška doprinijela u smanjenju životne aktivnosti 1. tužitelja, vještak je odgovorio kako su ostale zdravstvene ustanove u kojima se 1. tužitelj liječio obavljale liječenje prema svim pravilima struke. Vezano za propuste u liječenju ističe da propust nije učinjen samo zbog prekratkog davanja antibiotika već i u tome što nisu pristupili vađenju osteosintetskog materijala kako je preporučio ortoped u Općoj bolnici Pula 13. svibnja 2014. već je osteosintetski odnosno strani materijal odstranjen tek 26. lipnja 2014.
Na poseban upit punomoćnika tužitelja zašto je trebalo izvaditi osteosintetski materijal, vještak je odgovario kako se radi o stranom materijalu koji podržava infekciju. Vještak navodi da se radi o tipu prijeloma kod kojeg je teško postaviti vanjski fiksator odnosno teško je vanjskim fiksatorom postići stabilnost. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li primjereno da tuženik u to vrijeme nije imao vanjski fiksator s obzirom da tuženik u medicinskoj dokumentaciji navodi da se odustalo od postavljanja vanjskog fiksatora zbog nedostatka primjerenog vanjskog fiksatora, vještak je odgovorio kako postavljanje vanjskog fiksatora odnosno ne postavljanje ne bi utjecalo na izlječenje infekcije. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se ocjena vještaka o smanjenju životne aktivnosti 1. tužitelja odnosi i na tuđu pomoć i njegu u odnosu na uzroke, vještak je odgovorio da da.
83. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka specijalista kirurgije prof. dr. sc. ŠN u ponovljenom postupku za ovaj sud, a kojeg ovaj sud ocjenjuje kao sukladnog svim pravilima struke, nedvojbeno proizlazi isti zaključak suda kao i u ranijem prvostupanjskom postupku, a to je da se u predmetnom slučaju radi o konkurenciji triju čimbenika koji su uzrokovali zdravstveno stanje 1. tužitelja i to sami prijelom uslijed pada 1. tužitelja s visine, komplikacija 1. tužitelja sa infekcijom i propust u liječenju 1. tužitelja učinjen po djelatnicima tužene. Svi ti čimbenici predstavljaju adekvatan uzrok zdravstvenog stanja 1. tužitelja HN. Međutim, nije moguće utvrditi koji od tih uzroka je u kojem omjeru uzrokovao zdravstveno stanje 1. tužitelja, budući da ti uzroci čine cjelinu.
84. Naime, vještak ŠN je izrijekom rekao kako on samo špekulativno može procijeniti koliko je infekcija doprinijela zdravstvenom stanju tužitelja. Dakle, po pravilima medicinske struke isto se ne može utvrditi.
85. Ovaj sud ponavlja svoj zaključak iz ranijeg provedenog postupka da je pri ovakvom stanju stvari s obzirom na nedvojbeno pravo pacijenta na liječenje u zdravstvenoj ustanovi sukladno svim pravilima struke jedino pravično i na zakonu osnovano uzeti da su sve štetne posljedice koje su nastupile kod 1. tužitelja uzrokovane liječničkom greškom. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je zdravstveno stanje 1. tužitelja uzrokovano uslijed prethodno opisana tri čimbenika, ali nije moguće sukladno pravilima medicinske struke utvrditi u kojem omjeru je koji od čimbenika uzrokovao to zdravstveno stanje 1. tužitelja.
86. Nadalje, je ponovnim saslušanjem vještaka ŠN odgovoreno i na okolnost na koju upire drugostupanjski sud u odnosu na duljinu davanja antibiotika 1. tužitelju u kraćem razdoblju od potrebnoga. Naime, vještak ŠN je izrijekom rekao da su djelatnici tužene pogriješili što nakon prve incizije koja je učinjena 18. ožujka 2014. i kada je dobiven gnojni sadržaj su davali antibiotik samo deset dana 1. tužitelju, a što je prekratko prema pravilima medicinske struke bez obzira što iz brisa nije izolirana bakterija. Vještak izrijekom navodi kako su morali davati antibiotik u trajanju od tri do šest tjedana. Nadalje, je vještak pojasnio kako nije bilo nikakvog prekida u liječenju 1. tužitelja koji bi utjecao na davanje antibiotika, budući da je 1. tužitelj otpušten sa liječenja kod tužene 28. srpnja 2014. i odmah je nastavio liječenje u Klinici za traumatoligiju u Zagrebu.
87. Dakle, iz usmenog iskaza vještaka ŠN u ponovljenom postupku na nedvojben način je utvrđeno postojanje greške djelatnika tužene u liječenju 1. tužitelja koja se sastoji u prekratkom davanju antibiotika nakon prve učinjene incizije 18. ožujka 2014., budući da su antibiotici 1. tužitelju tada davani samo deset dana, a trebali su biti davani od tri do šest tjedana.
88. Time je u ponovljenom postupku razjašnjena i ta okolnost na koju izrijekom upire drugostupanjski sud.
89. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja u ponovljenom postupku ponovno je saslušan i stalni sudski vještak specijalist medicine rada Damir Vodopivec i to na ročištu 27. siječnja 2026. Vještak je naveo nakon što je izvršio putem e- komunikacije uvid u iskaz vještaka kirurga ŠN sa ročišta od 21. listopada 2025. i nakon što je neposredno prije ročišta izvršio uvid u spis da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 27. studenoga 2022., pisane dopune nalaza i mišljenja od 10. siječnja 2023. i usmenog iskaza kojeg je dao tijekom postupka.
Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se vještak može očitovati da li bi po njegovom mišljenju došlo do gubitka radne sposobnosti 1. tužitelja koja je opisana u pisanom nalazu i mišljenju da su kod 1. tužitelja zaostale samo posljedice pada odnosno, da je kod 1. tužitelja samo smanjena životna aktivnost, odnosno bi bila smanjena samo za 10%, vještak je naveo da bi 1. tužitelj mogao obavljati poslove NKV radnika, ali isključivo na razini odnosno, ne bi smio raditi na visini odnosno, podestima višima od 3 metra.
Na poseban upit punomoćnika tuženika da su 1. tužitelju davali u bolnici odnosno, kod tužene još i onih 10 dana antibiotik koje bi bilo vrijeme liječenja i koje bi posljedice nastupile u toj medicinskoj komplikaciji, vještak je naveo da je on specijalist medicine rada koji je u ovom slučaju trebao utvrditi radnu sposobnost 1. tužitelja te na ovo pitanje ne može odgovoriti jer nije kirurg čija je domena liječenje takvih ozljeda i posljedica istih. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li u spisu vidio što vještak ŠN govori o infekciji i njenom doprinosu smanjenja životne aktivnosti 1. tužitelja, vještak je odgovorio da je vidio i njegovo mišljenje no on nije mogao razlučiti koja od ta tri faktora pad, prekratko liječenje antibiotskom terapijom te propust u liječenju su utjecala na gubitak radne sposobnosti 1. tužitelja da je tuženik davao dulje odnosno, adekvatnu terapiju i u adekvatnom vremenskom roku vjerojatnost za potpuni gubitak radne sposobnosti 1. tužitelja bila bi manja. Nije moguće brojčano izraziti taj stupanj vjerojatnosti.
Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li se sa stručnog medicinskog stajališta može dati neki drugi odgovor o uzročnoj vezi kako je već naveden tijekom postupka od strane vještaka tj. da li se sa medicinske strane u konkretnom slučaju može decidirano reći koji je glavni uzrok svih posljedica koje trpi 1. tužitelj, vještak je odgovorio da je to medicinska ocjena i medicinsko mišljenje i ne može se ta tri faktora odvojiti jedan od drugog.
90. Ovaj sud ocjenjuje kao sukladan svim pravilima struke iskaz vještaka Damira Vodopiveca u ponovljenom postupku. Po ocjeni ovog suda odlučan je navod vještaka kako je medicinska ocjena i medicinsko mišljenje koji bi bio glavni uzrok svih posljedica 1. tužitelja HN, ali da se ta tri faktora ne mogu odvojiti jedan od drugog.
91. Dakle, vještak Vodopivec upire na tri čimbenika koja je utvrdio vještak ŠN kao uzročnike zdravstvenog stanja 1. tužitelja HN i iz njegovog iskaza za ovaj sud proizlazi kako ti čimbenici u medicinskom smislu čine cjelinu i da ih se ne može razdvojiti jednog od drugog. Upravo to potvrđuje ocjenu ovog suda kako se sukladno pravilima medicinske struke ne može utvrditi koji od predmetna tri čimbenika (koji svi predstavljaju adekvatan uzrok zdravstvenog stanja 1. tužitelja) je u kojem omjeru uzrokovao to zdravstveno stanje pa je jedino pravičan i na zakonu osnovan zaključak da kao uzrok treba uzeti liječničku grešku počinjenu od djelatnika tužene u postupku liječenja 1. tužitelja.
92. Vezano uz prethodno navedeno treba ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz predmeta poslovni broj Rev 3374/93 od 11. svibnja 1995., koje glasi: " Naime, sama okolnost što je tužiteljica dala suglasnost za poduzimanje operativnog zahvata u svrhu liječenja ne oslobađa tuženicu odgovornosti za propuste izvršene u toku zahvata."
93. Prethodno citirano pravno shvaćanje potvrđuje zaključak ovog sud o neospornom pravu 1. tužitelja HN na liječenje u zdravstvenoj ustanovi sukladno svim pravilima struke pa je u situaciji kada se ne može utvrditi koji od adekvatnih uzroka njegovog zdravstvenog stanja je u kojem omjeru uzrokovao njegovo stanje, jedino pravično i na zakonu osnovano uzeti da je liječnička greška u cijelosti uzrokovala zdravstveno stanje 1. tužitelja HN.
94. Vezano uz vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada, potrebno je istaknuti kako ovaj sud ocjenjuje da je istim odgovoreno i na okolnost na koju ukazuje drugostupanjski sud, a to je da je kod 1. tužitelja nastupila samo djelomična nesposobnost za rad. Naime, točno je da je tužitelj umirovljen zbog djelomične nesposobnosti za rad, međutim, ovaj sud ocjenjuje da 1. tužitelj glede te okolnosti ima pravo na naknadu štete u punom iznosu. Naime, 1. tužitelj sukladno nalazu vještaka specijalista medicine rada Damira Vodopiveca uslijed predmetnog štetnog događaja više ne može obavljati posao zidara kojeg je obavljao ranije. Tužitelj bi hipotetski mogao obavljati lakše fizičke poslove, bez vremenske prisile s čestom promjenom položaja tijela na što upire drugostupanjski sud, međutim, po ocjeni ovog suda malo je vjerojatno da bi 1. tužitelj kao NKV radnik koji je obavljao poslove zidara, sa svojom razinom stručne spreme mogao naći takav posao i činjenica je da je isti uslijed predmetnog štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu i njemu nastaje puni opseg štete uslijed okolnosti da više ne može obavljati posao kojeg je ranije obavljao, odnosno okolnost preostale djelomične radne sposobnosti tužitelja po ocjeni ovog suda ne umanjuje njegovo pravo na naknadu štete.
95. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja u ponovljenom postupku ponovno je saslušan i stalni sudski vještak specijalist psihijatrije prof. dr. sc. CN i to na ročištu 17. veljače 2026. Vještak CN izjavio je na poseban upit punomoćnika tužitelja da li su duševne boli od 15% te ocjena straha redovita posljedica konačno utvrđenih trajnih posljedica odnosno da li bi ta ocjena vještaka izostala da nije bilo komplikacije i propusta te u slučaju da je smanjena životna aktivnost samo radi pada sa krova u omjeru od 10%, vještak je naveo kako on postotak sa kirurške strane ne bi komentirao, međutim, tijekom svog vještačenja koliko mu je poznato kao vještak nije imao sve dokaze da se radilo o liječničkoj grešci u procesu liječenja. Misli da je dokaz ili spoznaja o liječničkoj grešci vrlo vjerojatno dodatni psihički distres za osobu koja je bila u procesu liječenja. Kao psihijatar može komentirati samo psihijatrijsko oštećenje, a ne primjerice kirurško. Psihička šteta nanesena 1. tužitelju je direktno vezana uz štetne događaje, a u predmetnom slučaju prof. dr. ŠN vještak kirurg je eksplicitno naveo liječničku grešku i detaljno ju opisao. Na poseban upit punomoćnika tužitelja je li medicinski moguće dati ocjenu straha i duševnih boli s psihijatrijskog stajališta da je hipotetski kod tužitelja zaostala samo posljedica u omjeru od samo 10% nakon pada sa krova, vještak je odgovario kako je teško špekulirati o detaljima, ali misli da su nalazi vještaka u ovom predmetu bez obzira na njihovu različitu specijalnost prilično usuglašeni. Na poseban upit punomoćnika tužitelja jesu li ove posljedice i strah tipična posljedica opisanih uzroka od strane vještaka dr. ŠN i dr. Vodopivec sa ročišta od 21. listopada 2025. i 27. siječnja 2026., vještak je odgovario kako je suglasan sa mišljenjima oba vještaka. Činjenica je da je liječnička greška bila jedan od ključnih parametara za izradu nalaza i mišljenja svih triju vještaka. Želi naglasiti da je svoje vještačenje napisao prije više od 5 i pol godina, 10. lipnja 2020. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika kada je rekao da je njegova ocjena umanjenje životne aktivnosti od 15% vezana uz štetne događaje, da li je pri tome mislio samo na liječničke greške ili na pad s visine od 5 metara 1. tužitelja, vještak je naveo kako je nažalost liječnička greška koju je detaljno opisao vještak kirurg iznimno bitna u donošenju ocjene, ali mora reći da je pad s visine isto bitan. Ne bi mogao špekulirati o postocima, ali je prethodno naveo u ročištu važnost uzimanja u obzir liječničke greške. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tuženika može li se očitovati u razdobljima trajanja straha nastalog zbog same povrede kao i trajanja straha nastalog zbog liječenja te povrede, vještak navodi kako kao vještak ne bi mogao špekulirati o tome.
96. Iskaz psihijatrijskog vještaka CN u ponovnom postupku također potvrđuje zaključak ovoga suda da su tri uzročnika zdravstvenog stanja 1. tužitelja HN, koji čine cjelinu i da se ne može utvrditi koji od njih je u kolikom omjeru utjecao na zdravstveno stanje 1. tužitelja. Naime, vještak CN glede posljedica sa psihijatrijskog stanovišta izrijekom je odgovorio kako ne bi mogao špekulirati o postocima, ali su važan uzročnik i pad sa visine od 5 metara 1. tužitelja i liječnička greška.
97. Dakle, iz provedenih vještačenja i njihovih usmenih saslušanja triju medicinskih vještaka različite specijalnosti Božirada Šebečića, CN i Damira Vodopiveca za ovaj sud nepobitno proizlazi da su tri čimbenika uzrokovala zdravstveno stanje 1. tužitelja HN, a među kojima je i liječnička greška djelatnika 1. tužene, ali da se sa medicinskog stanovišta (po pravilima medicinske struke) ne može utvrditi koji od tih čimbenika je u kojem omjeru uzrokovao zdravstveno stanje 1. tužitelja HN.
98. Posljedično, i nakon provedenog ponovnog postupka ovaj sud ostaje kod zaključka da je jedino pravično i na zakonu osnovano uzeti da je liječnička greška djelatnika tužene u cijelosti uzrokovala zdravstveno stanje 1. tužitelja HN. Naime, sva tri uzroka predstavljaju adekvatne uzroke, ali nije moguće sa medicinskog stanovišta utvrditi koji je u kojem omjeru uzrokovao zdravstveno stanje 1. tužitelja HN i bilo bi po ocjeni ovog suda neprihvatljivo, s obzirom na nepobitno pravo 1. tužitelj na liječenje u zdravstvenoj ustanovi sukladno svim pravilima struke zaključiti bilo što drugo osim da je liječnička greška djelatnika tužene u cijelosti uzrokovala to zdravstveno stanje 1. tužitelja HN.
99. Nadalje, je potrebno istaknuti kako je tužena tijekom postupka predlagala da se izvede dokaz saslušanjem PN, bivšeg predsjednika uprave društva VIADUKT d.d. u kojem je bio zaposlen 1.tužitelj radi razjašnjenja okolnosti vezanih uz to da je društvo VIADUKT d.d. s 1.tužiteljem sklopilo novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. ožujka 2014. (str. 172 i 173 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 3. ožujka 2015. (str. 174 i 175 spisa) i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2016. (str. 164 i 165 spisa) unatoč predmetnom štetnom događaju. Naime, tužena je isticala je neuobičajeno da bi se sklopio Ugovor o radu sa osobom koja se nalazi na dugotrajnom bolovanju.
100. Ovaj sud, najprije je u ranijem prvostupanjskom postupku prihvatio taj dokazni prijedlog tužene i pozvao je svjedoka PN radi saslušanja na ročište 18. prosinca 2023., međutim, svjedok nije pristupio na to ročište. Potom su na tom ročištu tužitelji istaknuli kako se protive, s obzirom na dugotrajnost postupka da se ponovno poziva svjedok PN, budući da se tim iskazom ne bi mogle niti utvrditi relevantne činjenice, ali su tuženi na tom ročištu predložili da se dopunski sasluša 1.tužitelj HN.
101. Sud je prihvatio taj dokazni prijedlog.
102. 1.tužitelj je u bitnome izjavio da zato što su mu istekla dva Ugovora o radu na određeno vrijeme sa tadašnjim poslodavcem društvom VIADUK d.d., na temelju dijagnoze koja mu je bila prijelom bedrene kosti, poslodavac je zvao u Njemačku i pitao kakav je majstor i onda su u zajedničkom dogovoru odlučili da sklope sa njime Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer su zaključili da ako bi i bila neka smanjena radna sposobnost da ima poslova koje bi mogao obavljati, jer nije bio prvi koji je na takav način nastradao, ali je jedini kojemu su se dogodile takve komplikacije u liječenju.
103. Nakon tog iskaza tužena je ustrajala na prijedlogu da se ponovno zove svjedok PN radi razjašnjenja koliko je učestalo da su se zaključivali Ugovori o radi sa radnicima bez radne sposobnosti, dok su se tužitelji protivili ponovnim pozivanjem svjedoka, budući da Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. veljače 2016. proizvodi pravne učinke prema svima pa tako i između stranaka pa tužena niti ne može pobijati takav Ugovor.
104. Ovaj sud ocjenjuje kao pravilno tumačenje tužitelja da Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojeg je 1.tužitelj sklopio sa svojim tadašnjim poslodavcem, društvom VIADUKT d.d. proizvodi sve pravne učinke i da tužena ne može osporavati takav Ugovor, već je nepobitna činjenica da je isti sklopljen pa se izvođenjem dokaza saslušanjem bivšeg predsjednika uprave društva VIADUKT d.d. ne bi mogle utvrditi relevantne činjenice, a isto bi samo nepotrebno odugovlačilo predmetni postupak.
105. Dakle, na temelju provedenog ranijeg prvostupanjskog postupka i nakon provedenog ponovljenog postupka, za ovaj sud proizlazi da 1. tužitelj HN osnovano od tužene potražuje naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti, naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, naknadu izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2018. do lipnja 2025. i naknadu rente za buduću izgubljenu zaradu počevši od 5. srpnja 2025. pa nadalje. Međutim, sada je potrebno, s obzirom na istaknuti prigovor visine same štete utvrditi na koliki iznos naknade prethodno opisanih vidova štete ima pravo 1.tužitelj.
106. 1. tužitelj HN sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete. Naime, po ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti slučaja svakako opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete 1.tužitelju. 1.tužitelj je po ocjeni vještaka Šebečića trpio fizičke bolove uslijed produljenog liječenja za što u svakom slučaju postoji odgovornost tužene. 1.tužitelj pretrpio je strah uslijed zabrinutosti za svoje zdravlje, odnosno ishod samog liječenja, a kao što je to utvrdio vještak CN. Iz iskaza vještaka CN u ponovljenom postupku proizlazi kako spoznaja o počinjenju liječničke greške svakako predstavlja i dodatni psihički distres za 1. tužitelja. Sam 1.tužitelj je u svom iskazu detaljno opisao u kakvoj se teškoj situaciji našao uslijed tijeka svog liječenja. Opisao je kako je cijela obitelj trpila teške posljedice i da je on bio na rubu razvoda od supruge te da je započeo terapiju uslijed svog teškog psihičkog stanja.
107. Teško psihičko stanje 1.tužitelja uslijed predmetnog događaja najbolje je opisala supruga 1.tužitelja DN kazavši da 1.tužitelj više nije isti čovjek kakav je bio prije predmetnog događaja te da više ne može obavljati poslove koje je ranije obavljao i da su kod njega ostale trajne posljedice na nozi, ona sama vidi da on puno toga više nije u mogućnosti obavljati. Taj iskaz treba sagledavati u cjelini sa iskazom 1.tužitelja koji je između ostaloga opisao da uslijed predmetnog događaja više nije mogao biti glava obitelji koja skrbi o svojoj obitelji, a to predstavlja posebnu otegotnu okolnost za cijelu obitelj 1.tužitelja budući da 1.tužitelj i 2.tužiteljica imaju mlađeg sina MN koji je dijete sa posebnim potrebama i koji je kao takav ovisan o skrbi obaju roditelja pa je zdravstveno stanje u kojem se nalazi 1.tužitelj onemogućilo 1.tužitelja u pružanju adekvatne skrbi svome sinu MN, što je zasigurno dovelo do teških psihičkih posljedica kod samog 1.tužitelja.
108. Riječ je o tome da je cjelokupni tijek liječenja 1.tužitelja predstavljao traumatično iskustvo za cijelu obitelj, a zasigurno je posebno teško pogodio 1.tužitelja kod kojeg su zaostale trajne posljedice i u odnosu na njegovo fizičko, kao i psihičko stanje.
109. Dakle, kod 1.tužitelja nastalo je višestruko smanjenje životne aktivnosti iz kirurško-traumatološko-psihijatrijske domene i to u omjeru od 53%.
110. Posljedično, na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka specijalista kirurgije ŠN, a sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, ovaj sud priznaje 1.tužitelju HN s osnova pretrpljenih fizičkih bolova uslijed produljenog liječenja 1.tužitelja novčanu naknadu u iznosu od 736,61 eur za bolove jakog intenziteta, novčanu naknadu od 613,18 eur za bolove srednjeg intenziteta i novčanu naknadu od 1.672,31 eur za bolove manjeg intenziteta. Dakle, ovaj sud ocjenjuje pravičnim da 1.tužitelju na ime pretrpljenih fizičkih bolova pripada ukupna novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 3.022,10 eur.
111. Na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka specijalista psihijatrije CN, ovaj sud priznaje 1.tužitelju HN s osnova pretrpljenog primarnog i sekundarnog straha, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a novčanu naknadu u iznosu od 5.972,53 eur.
112. Nadalje, na temelju Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka specijalista kirurgije ŠN, ovaj sud sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, za pretrpljeno naruženje većeg stupnja priznaje 1.tužitelju HN novčanu naknadu od 7.366,12 eur.
113. Nadalje, na temelju Nalaza i mišljenja medicinskih vještaka ŠN i CN kojima je utvrđeno ukupno smanjenje životne aktivnosti iz kirurško- traumatološko-psihijatrijske domene u iznosu od 53% kod 1.tužitelja, ovaj sud na ime duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, priznaje 1.tužitelju novčanu naknadu u iznosu od 21.899,26 eur.
114. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje kako na temelju provedenog postupka 1.tužitelju na ime pravične novčane naknade neimovinske štete pripada naknada štete od 38.260,01 eur.
115. 1.tužitelj ima pravo i na pravičnu novčanu naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.034,60 eur, budući da iz Nalaza i mišljenja vještaka ŠN proizlazi da je 1.tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 6 sati dnevno u razdoblju od 4 tjedna, dalje u opsegu 4 sata dnevno sve do primitka u Varaždinske toplice 14. siječnja 2014., a za što postoji djelomična odgovornost tužene. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja proizlazi da je nakon otpusta iz Varaždinskih toplica 13. prosinca 2014. 1.tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno u razdoblju od 2 mjeseca, u opsegu od 2 sata dnevno u razdoblju od godinu dana, dalje sve do 5. siječnja 2017. u opsegu od 1 sat dnevno, osim u periodima hospitalizacije u Klinici za traumatologiju Draškovićeva i u KB Dubrava.
116. Nadalje, s obzirom da iz Nalaza i mišljenja medicinskog vještaka ŠN proizlazi kako je 1.tužitelju HN od 5. siječnja 2017. pa nadalje trajno potrebna tuđa pomoć u opsegu od 1 sat dnevno za obavljanje težih kućnih poslova pripada pravo na mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći u iznosu od 150,00 eur počevši od 5. siječnja 2017. pa nadalje, a kao što to 1.tužitelj i traži konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 9. srpnja 2025. Naime, ovaj sud ocjenjuje primjerenim s obzirom na nesporna inflatorna kretanja u Republici Hrvatskoj u zadnjem višegodišnjem razdoblju da ima pravo na rentu u kojoj se uzima cijena sata za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5 EUR mjesečno, a kako je to detaljno obrazloženo u podnesku tužitelja od 9. srpnja 2025.
117. Nadalje, 1.tužitelj ima pravo na naknadu ukupnog iznosa izgubljene zarade od 98.636,31 eur sukladno Nalazu i mišljenju financijskog vještaka CN ĐN i to na ime razlike između pretpostavljene plaće 1.tužitelja i njegove invalidske mirovine za razdoblje od listopada 2018. do travnja 2023. Tužitelj ima pravo i sukladno svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i na naknadu daljnje štete na ime izgubljene zarade sukladno svim utvrđenim parametrima iz Nalaz i mišljenja vještaka ĐN i to za razdoblje od svibnja 2023. do lipnja 2025. u daljnjem iznosu od 43.772,50 eur, odnosno sveukupno ima pravo na naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 142.408,81 eur sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to po stopi propisanoj za ostale odnose u čl. 29. st. 2. ZOO-a i to na pojedinačno mjesečne iznose. Naime, tužitelj je uslijed predmetnog štetnog događaja morao otići u invalidsku mirovinu te svakako ima pravo na ime izgubljene zarade na naknadu razlike između pretpostavljene plaće koju bi ostvarivao da je mogao nastaviti obavljati poslove zidara koje uslijed svog zdravstvenog stanja više nije mogao obavljati i invalidske mirovine koja mu se isplaćuje i to neovisno o tome što je kod njega nastupila djelomična nesposobnost za rad, jer je po ocjeni ovog suda malo vjerojatno da bi tužitelj koji je obavljao poslove NKV radnika zidara mogao naći posao koji je fizički manje naporan i u kojem ne bi bio pod vremenskim pritiskom, a na što upire drugostupanjski sud.
118. S obzirom na svoje trajne posljedice, 1. tužitelj ima pravo i na rentu za buduću izgubljenu zaradu i to u iznosu od 1.750,90 eur sukladno nalazu i mišljenju vještaka ĐN, a koliko iznosi njegova izgubljena zarada u zadnjim mjesecima za koje je vještak utvrđibao istu u svom nalazu i mišljenju i to za buduće razdoblje počevši od 10. srpnja 2025.
119. Dakle, ovaj sud je djelomično prihvatio zahtjev 1.tužitelja za naknadu neimovinske štete te je ocijenio kako 1.tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete od 38.260,01 eur i na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.034,60 eur, odnosno 1.tužitelju je na ime naknade po ta dva vida štete priznat ukupan iznos od 45.294,61 eur i to sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi propisanoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose od podnošenja predmetne tužbe pa do isplate te je u tom dijelu djelomično prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).
120. Naprotiv, djelomično je odbijen predmetni tužbeni zahtjev u dijelu koji predstavlja razliku između dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete 1.tužitelju i iznosa za naknadu tuđe pomoći i njegu od 45.294,61 eur i ukupno traženog iznosa naknade po tim vidovima štete od 58.000,0 eur (koliko 1. tužitelj potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 9. srpnja 2025.), odnosno djelomično je odbijen predmetni tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 12.705,39 eur (točka II. izreke presude).
121. Nadalje, je u cijelosti prihvaćen dio tužbenog zahtjeva kojim 1.tužitelj HN potražuje naknadu rente na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 150,00 eur počev od 5. siječnja 2017. pa za ubuduće. 1.tužitelj ima pravo i na pripadajuće zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka III. izreke presude).
122. U cijelosti je prihvaćen i dio tužbenog zahtjeva kojim 1.tužitelj HN potražuje naknadu izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 142.408,81 eur sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose po stopi propisanoj za ostale odnose u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka IV. izreke presude).
123. U cijelosti je prihvaćen i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim 1. tužitelj HN potražuje rentu na ime buduće izgubljene zarade i to u iznosu od 1.750,90 eur mjesečno od 10. srpnja 2025. pa za ubuduće sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose po stopi propisanoj za ostale odnose u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (točka VI. izreke presude).
124. Predmetnim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 9. srpnja 2025. 2.tužiteljica DN, supruga 1.tužitelja i 3.tužitelj RN, sin 1.tužitelja i 2.tužiteljice, potražuju naknadu neimovinske štete svaki u iznosu od po 2.500,00 eur zbog privremenog osobito teškog invaliditeta bliskog člana obitelji, odnosno ovdje 1.tužitelja.
125. Po ocjeni ovog suda 2.tužiteljica i 3.tužitelj nemaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog privremenog osobito teškog invaliditeta, već bi oni po ocjeni ovog suda imali to pravo da se radi o trajnom osobito teškom invaliditetu 1.tužitelja HN. Međutim, iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijalista kirurgije ŠN proizlazi da kod 1.tužitelja JN nije zaostao osobito teški invaliditet pa ovaj sud ocjenjuje da 2.tužiteljica i 3.tužitelj nemaju pravo na naknadu neimovinske štete.
126. Posljedično, odbijen je kao neosnovan dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim 2.tužiteljica DN potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 eur s pripadajućim zakonskim kamatama od podnošenja predmetne tužbe do isplate (točka VI. izreke presude).
127. Nadalje je odbijen kao neosnovan i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim 3. tužitelj RN potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 eur s pripadajućim zakonskim kamatama od podnošenja predmetne tužbe do isplate (točka VII. izreke presude).
128. U ovoj pravnoj stvari tužitelji su tzv. obični suparničari pa svaki od njih predstavlja zasebnu stranku. Posljedično, potrebno je odvojeno odlučiti o njihovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka i pri tome valja uzeti u obzir vrijednost njihovih zahtjeva.
129. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka 1. Tužitelja HN, ovaj sud ocjenjuje kako isti nije uspio u ovoj pravnoj stvari samo sa razmjerno neznatnim dijelom svog konačno postavljenog tužbenog zahtjeva pa sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a 1. tužitelj HN ima pravo na naknadu onih troškova postupka koji su mu bili potrebni i to u cijelosti.
130. 1.tužitelj HN ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 9. siječnja 2019. u iznosu od 2.774,00 eur prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: OT), za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 13. lipnja 2019. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu 10. srpnja 2019. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 17. srpnja 2019. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu 25. rujna 2019. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu 28. studenog 2019. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 28. kolovoza 2020. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2021. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 8. ožujka 2022. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 2. prosinca 2022. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. ožujka 2023. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 7. lipnja 2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za sastav ostalih podnesaka od 23. rujna 2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 3. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 19. listopada 2023. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 18. prosinca 2023. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 26. veljače 2025. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 24. svibnja 2025. u iznosu od 2.774,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 9. srpnja 2025. u iznosu od 4.806,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a, prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz tog podneska), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2025. u iznosu od 4.806,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a, prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2026. u iznosu od 4.806,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a, prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 17. veljače 2026. u iznosu od 4.806,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a, prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva). Dakle, 1.tužitelj HN ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 58.160,00 eur, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 72.700,00 eur.
1.tužitelj HN ima pravo i na naknadu troška plaćenog predujma za medicinsko vještačenje po vještacima ŠN i CN u iznosu od 929,05 eur, na naknadu troška pristupa vještaka ŠN i CN na ročište u iznosu od 66,36 eur, na naknadu troška plaćenog predujma za vještačenje po vještaku specijalistu medicine rada u iznosu od 265,44 eur, na naknadu troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 350,00 eur, na naknadu troška dopune vještačenja po vještaku ŠN u iznosu od 100,00 eur, ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eur i ima pravo na naknadu sudske pristojbe na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 eur.
Dakle, 1.tužitelj HN ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 75.738,07 eur (točka VIII. izreke presude).
131. 1.tužitelj HN ima pravo sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i na zatezne kamate na dosuđene mu troškove parničnog postupka po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose od donošenja presude pa do isplate.
132. Naprotiv, 1.tužitelj HN nema pravo na naknadu troškova sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 3.467,50 eur s uključenim PDV-om, budući da spisu ne prileži taj odštetni zahtjev. Nadalje, 1.tužitelj nema pravo na sastav podneska od 9. srpnja 2019. u iznosu od 125,00 eur s uključenim PDV-om, budući da je taj podnesak predao na ročištu pa mu nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. 1.tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podnesaka od 14. travnja 2021., 8. studenog 2022., 31. ožujka 2023. i 5. svibnja 2025. u ukupnom iznosu sa uključenim PDV-om od 250,00 eur, budući da je riječ o podnescima kojima je isključivo obavijestio sud da je platio predujmove za vještačenja, a isto je vidljivo i kroz sustav e-spisa pa mu ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Nadalje, 1.tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podnesaka od 7. lipnja 2023. i 23. rujna 2023. u punim zatraženim iznosima od po 3.467,50 eur za svakog sa uključenim PDV-om, već ima pravo na naknadu od 62,50 eur sa uključenim PDV-om za sastav svakog od tih podnesaka, jer mu je već priznat sastav maksimalna četiri obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka. Potrebno je naglasiti da je tužitelju priznat i satav daljnjih obrazloženih podnesaka u punom iznosu, ali tek u ponovljenom prvostupanjskom postupku nakon ukidne odluke drugostupanjskoga suda Dakle,
1.tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 10.652,00 eur (točka IX. izreke presude).
133. S obzirom na činjenicu da su odbijeni kao neosnovani dijelovi tužbenog zahtjeva kojim naknadu neimovinske štete potražuju 2.tužiteljica DN i 3.tužitelj RN, neosnovan je i njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, koji se odnosi isključivo na njih kao stranke (točka X. i XI. izreke presude).
134. S obzirom na to da su tužitelji u ovoj pravnoj stvari tzv. obični suparničari, svaki od njih predstavlja zasebnu stranku pa su sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, 2.tužiteljica DN i 3.tužitelj RN dužni naknaditi troškove parničnog postupka tuženoj, budući da su njihovi tužbeni zahtjevi u cijelosti odbijeni kao neosnovani.
135. Tužena ima pravo na naknadu opravdanih troškova parničnog postupka i to prema vrijednosti predmeta spora tužbenoj zahtjeva 2.tužiteljice DN i 3.tužiteljca RN.
136. Tužena ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 24. travnja 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 1. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na pripremnom ročištu 10. srpnja 2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 8. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 21. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 25. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 12. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 19. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 18. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav žalbe protiv ranije prvostupanjske presude od 14.veljače 2024. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 21. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženog podneska od 26. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 27. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 17. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužena ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.650,00 eur, što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% iznosi ukupno 4.562,50 eur. Nadalje, tužena ima pravo na naknadu troška plaćenog predujma za dopunu medicinskog vještačenja u iznosu od 132,72 eur. Dakle, tužena ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 4.695,22 eur.
137. Slijedom navedenoga, 2.tužiteljica DN dužna je naknaditi tuženoj opravdane troškove parničnog postupka u iznosu od 4.695,22 eur (točka XII. izreke presude).
138. Nadalje, je 3.tužitelj RN također dužan naknaditi tuženoj opravdane troškove parničnog postupka u iznosu od 4.695,22 eur (točka XIII. izreke presude).
139. Naprotiv, tužena nema prao da joj 2. tužiteljica i 3. tužitelj naknade troška sudske pristojbe na žalbu protiv ranije prvostupanjske presude u iznosu od 663,61 eur, budući da je tužena bila dužna istu platiti u toj visini na temelju već na temelju vrijednosti tužbenog zahtjeva 1. Tužitelja pa ovaj sud ocjenjuje kako se ne radi o trošku koji se odnosi na 2. Tužiteljicu i 3. Tužitelja (točka XIV. Izreke presude)
139. Umješač na strani tužene nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
U Sesvetama 2. travnja 2026.
Sudac
Lovro Tomičić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i jedan za protivnu stranku.
DNA:
- tužiteljima 1.-3. po odvjetniku Zvonimiru Matiću
- tuženoj po odvjetnici Tei Tončić
- umješaču na strani tužene
