REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-827/2022-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, u pravnoj stvari tužiteljice LČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik iz Zagreba, protiv 1. tuženika OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Marija Jandras Crnalić, odvjetnica iz Zagreba, 2. tuženika HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik iz Zagreba i 3. tuženika DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi sporova iz nasljeđivanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Roberta Šoštarića, odvjetnika u Zagrebu, 1. tuženika i njegove punomoćnice i 2. tuženika uz zamjenicu punomoćnika odvjetničke vježbenice ZČ, a u odsutnosti 3. tuženika DČ, te presude javno objavljene 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"1.Utvrđuje se da je vlastoručna oporuka pok. ŽČ sačinjena na dna 31. prosinca 2007. godine postojala, te da je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta.

2.Utvrđuje se da je vlastoručna oporuka pok. ŽČ sačinjena na dan 31. prosinca 2007. godine sastavljena u obliku propisanom zakonom.

3.Utvrđuje se da je vlastoručna oporuka pok. ŽČ imala slijedeći sadržaj; Pri punoj svjesti svjesna svih svojih postupaka izjavljujem ovom oporukom, da svu svoju imovinu koja se sastoji od etažnog stana u [adresa]: Kat lijevo, koji je veličine 35,35 čm. Proveden u zemljišnom knjižnom izvatku, vlasničkog lista broj 29571 zk. ul. [broj ZK uloška] ostavljam poslije moje smrti

1. LČ, [adresa] 179

2. Sve pokretne stvari ostavljam LČ, [adresa] 179

3. Druge nasljednike ne imenujem i nikome ne ostavljam ništa od gore navedenog."

II. Nalaže se tužiteljici LČ da 1. tuženiku OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisućueura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici LČ da 2. tuženiku HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu svojim rješenjem posl. broj O-2979/2020 od 29 travnja 2022 prekinuo ostavinski postupak iza pok. ŽČ i uputio oporučnu i zakonsku nasljednicu LČ u parnicu protiv zakonskih nasljednika ŠČ, HČ i DČ radi utvrđenja da je oporuka ostaviteljice pok. ŽČ sačinjena u Zagrebu na dan 31. prosinca 2007. godine postojala, da je ista uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je sastavljena u obliku propisanom zakonom i radi dokazivanja sadržaja navedene oporuke.

1.1. Navodi da je ostaviteljica pok. ŽČ, teta tužiteljice i tuženika, umrla dana **.**.2020. u Zagrebu. Kako je tužiteljica LČ za vrijeme života pok. ŽČ brinula i o svojoj majci, sada pok. IČ koja je umrla **.**.2019. i o pok. ŽČ, a koje su obje živjele na adresi u [adresa], to je i ona s njima provodila većinu vremena i zbog potrebe stalne njege praktično živjela s njima. Ostaviteljica pok. ŽČ da je u više navrata usmeno je rekla LČ da je sačinila oporuku kojom joj ostavlja svu svoju imovinu, te joj tu oporuku i pokazala i dozvolila da ju LČ fotografira, međutim, tu oporuku da je ostaviteljica ostavila na čuvanju kod sebe. LČ se nadala da će ova oporuka biti pronađena prilikom očevida i popisa dijela ostavinske imovine u stanu pok. ŽČ na dan 13. studeni 2020. godine, ali ista nije pronađena. Tužiteljica LČ tvrdi da posjeduje fotografiju oporuke koju je vlastoručno sačinila ostaviteljica pok. ŽČ na dan 31. prosinca 2007. godine, slijedom čega tužiteljica navodi sadaržaj Oporuke koji glasi:

"Pri punoj svjesti svjesna svih svojih postupaka izjavljujem ovom oporukom, da svu svoju imovinu koja se sastoji od etažnog stana u [adresa]: Kat lijevo, koji je veličine 35,35 čm. Proveden u zemljišnom knjižnom izvatku, vlasničkog lista broj 29571 zk. ul. [broj ZK uloška] ostavljam poslije moje smrti

1. LČ, [adresa] 179

2. Sve pokretne stvari ostavljam LČ, [adresa] 179

3. Druge nasljednike ne imenujem i nikome ne ostavljam ništa od gore navedenog." U konkretnom slučaju tužiteljica LČ da ima dokaz da je ostaviteljica sastavila oporuku i da je oporuka postojala, kao i da je oporuka bila sastavljena u obliku propisanom u Zakonu, te da je kao oporučnog nasljednika ostaviteljica označila upravo tužiteljicu LČ. Sada pok. ŽČ da je sačinila vlastoručnu Oporuku u skladu s formom koju propisuju odredbe čl. 26., čl. 29., čl. 30. i čl. 42. Zakona o nasljeđivanju i to na dan 31. prosinca 2007. godine. Imajući u vidu naznačene okolnosti, tužiteljica u smislu odredbe čl. 41. Zakona o nasljeđivanju drži da su ispunjeni svi uvjeti da se utvrdi kako je oporuka ostaviteljice pok. ŽČ sačinjena u Zagrebu dana 31. prosinca 2007. godine postojala, da je ista uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, te da je sastavljena u obliku propisanom zakonom, kao i da je njezin sadržaj upravo onaj naveden u točci 2. ove tužbe, a što dokazuje i fotografija oporuke.

1.2. U okviru ostavinskog postupka da je proveden očevid na adresi stana u kojem je do smrti živjela pok. ŽČ, i to u [adresa], na dan 13. studeni 2020. godine, a prilikom kojeg očevida je vršeno i vraćanje medicinskog kreveta tvrtci od koje je krevet bio uzet u najam za potrebe njege pok. ŽČ. Ova primopredaja medicinskog kreveta da je izazvala konfuznu i nervoznu situaciju u kojoj nije bilo dovoljno kvalitetnog vremena da bi se detaljno i precizno pretražio stan kako bi se pronašla oporuka pok. ŽČ sastavljena dana 31. prosinca 2007. godine. Tužiteljica shodno istaknutom, predlaže da se ponovno odredi očevid, te da se na istom kvalitetno, detaljno i precizno pretraži stan kako bi se eventualno pronašla oporuka pok. ŽČ. Ukoliko ista pri tom očevidu ne bi bila pronađena, tužiteljica drži da bi tada bilo utvrđeno kako je ta oporuka uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta.

1.3. Tužiteljica tvrdi da je Oporuka ostaviteljice pok. ŽČ sačinjena u skladu s formom koju propisuju odredbe čl. 26., čl. 29., čl. 30. i čl. 42. Zakona o nasljeđivanju i to na dan 31. prosinca 2007. godine, a što je vidljivo iz fotografije oporuke. Na ovu okolnost predlaže i od MUP-a pribaviti nesporne rukopise pok. ŽČ iz njezinog osobnog kartona kada je ista pribavljala osobne dokumente, a predlaže se i prilikom očevida pokušati pronaći pisma ili dokumente koje je svojom rukom vlastoručno pisala pok. ŽČ, a za koje bi sve stranke u postupku kao nesporno istakle da su pisani rukom ostaviteljice, te po pribavi ovih nespornih potpisa i rukopisa pok. ŽČ predlaže se provesti grafološko vještačenje na okolnost da je oporuka od 31. prosinca 2007. godine pisana njezinom rukom.

1.4. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev, citiran u izreci presude pod točkom I.

2. 1. tuženik OČ u odgovoru na tužbu osporava postojanje oporuke iza pokojne ŽČ te ne priznaje da bi pokojna ŽČ sastavila oporuku ovog sadržaja koji je naveden u navodnoj fotografiji oporuke koju prilaže tužiteljica. Posljedično, pošto nikada nije ni postojala oporuka, ista da ne može biti ni uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta. Naime iz zapisnika javnog bilježnika Marine Markioli od 13.11.2020. da jasno proizlazi da prilikom izlaska javnog bilježnika na adresu [adresa], na kojoj se nalazi stan ostaviteljice, među dokumentacijom pokojne ŽČ nije pronađena oporuka. Isto se tako napominje da oporuka nije zavedena ni u registar oporuka. Također se navodi da je predmetni stan zapečaćen. Dakle, postavlja se pitanje na koji je način navodna oporuka mogla biti uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta. Osim toga, radi se o poprilično dugom vremenskom periodu između tog nekog navodnog datuma na fotografiji s mobitela i dana smrti te se postavlja pitanje prave namjere raspolaganja imovinom u slučaju smrti u ono vrijeme neposredno prije no što je ostaviteljica preminula. Sve i da se uzme da je ostaviteljica sačinila neku oporuku prije 15 godina, ne znači da se nije mogla predomisliti, odnosno i sama uništiti tako nešto.

2.1. Nadalje, prvotuženik osporava rukopis koji se nalazi na fotografiji navodne oporuke koji uopće nije rukopis pokojne ŽČ, niti je oporuka napisana rječnikom kojim se pokojnica služila. U prilog navedenom, 2. tuženik je dostavio nesporan potpis pok. ŽČ na Ugovoru potpisanom u svibnju 1998. Napominje se da LČ nije imala gotovo nikakav odnos s pokojnom ŽČ, a što 1. tuženik zna vrlo dobro, s obzirom da on između ostalog živi u blizini [adresa] i posjećivao je svoju pok. tetu ŽČ, čak, dapače, pomagao joj je oko uzdržavanja i ostalih stvari oko kojih joj je trebala pomoć (vozio ju je kod doktora nakon što je slomila ruku, kao i zglob na nozi). Napominje isto tako da ŽČ nikada nije spominjala 1. tuženiku da je sačinila oporuku. Prvotuženik je kao nećak organizirao i sahranu pokojne ŽČ koja je pokopana u grobnici (što je bila i njena želja) za koju pravo korištenja ima upravo on, a koju je kupio otac 1. i 2, tuženika, odnosno brat pok. ŽČ. Napominje se da tužiteljica nije vodila brigu ni o vlastitoj majci kad se razboljela već je njena majka živjela s pokojnom ŽČ upravo na adresi [adresa]. Tužiteljica je imala svoj stan, tako da su njezini navodi da je “zbog potrebne stalne njege praktično živjela s ŽČ i svojom majkom” u potpunosti neistiniti.

2.2. Slijedom navedenog, 1. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

3. 2. tuženik OČ u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je majka tužiteljice, koja je preminula 15. veIjače 2019. godine, živjela u stanu pokojne ŽČ na adresi [adresa] u [adresa], međutim, da se postavlja pitanje zbog čega je ista živjela u stanu ostaviteljice ŽČ ako tužiteljica ima svoj stan, te kako to da tužiteljica LČ nije u mogućnosti pronaći pisanu oporuku ostaviteljice ako se, kako navodi, brinula o njoj i svojoj majci. Nadalje, 2. tuženik navodi da je sporno zašto pokojnica ŽČ nije dala tužiteljici svojom rukom pisanu oporuku nego je dozvolila samo da ju fotografira. Nadalje tužiteljica da se u tužbi poziva na odredbe članaka: 26, 29, 30 i 42 Zakona o nasljeđivanju i to na dan 31. prosinca 2007. godine, međutim da nije navela i članak 31. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka te je pred njima potpisati, nadalje svjedoci da će se na samoj oporuci potpisati, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti u njihovom lakšem pronalaženju. Kako je vidljivo u navedenoj snimci s mobitela, takvih svjedoka da nema, zatim na članak 41. Zakona o nasljeđivanju koji propisuje da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, proizvest će pravne učinke valjane oporuke ako zainteresirana stranka u postupku dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva. Obzirom da je sudska praksa da zainteresirana stranka u postupku na ročištu predoči rukom pisani dokument sa ili bez svjedoka, što u ovom slučaju nije vidljivo. Sukladno navedenom, 2. tuženik osporava postojanje oporuke. Međutim ukoliko tužiteljica i nadalje ne pronađe pisani dokument i ustraje pri fotografiji, 2. tuženik predlaže da se provede vještačenje mobitela korištenog za snimku u postupku kao i vještačenje rukopisa i snimke svega korištenog u ovom sporu.

3.1. Slijedom navedenog, 2. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

4. 3. tuženik DČ nije podnio odgovor na tužbu, ali je tijekom postupka, u svojem iskazu, također osporio navode tužbe i tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Na glavnoj raspravi od 16. srpnja 2025. tužiteljica je izmijenila činjenične navode tužbe tako da je umjesto navoda tužbe pod točkom II., 3. odlomak koji glasi: "međutim oporuku je ostaviteljica ostavila na čuvanju kod sebe", navela sljedeće: "Tužiteljica je u siječnju 2017. dobila od pok. ŽČ oporuku na čuvanje te ju je i odnijela na adresu svog stanovanja [adresa], gdje ju je svojom nepažnjom izgubila."

5.1. S obzirom da naprijed navedenom izmjenom činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica nije izvršila preinaku tužbe u smislu odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud je dopustio tako učinjenu izmjenu činjeničnih navoda tužbe.

5.2. Na glavnoj raspravi na kojoj je izvršena naprijed navedena izmjena činjeničnih navoda tužbe, 1. – 3. tuženici izjavili su da osporavaju i tako izmijenjene činjenične navode.

6. Tijekom postupka, sud je proveo dokaze uvidom u ostavinski spis OGS u Zagrebu poslovni broj O-2979/20, u fotografiju oporuke pok. ŽČ od 31.12.2007. (list 14 spisa), te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem očevida na adresi stana pok. ŽČ radi pretrage stana u svrhu pronalaženja sporne oporuke jer je očevid radi pretrage stana ostaviteljice već proveden od strane OGS u Zagrebu u ostavinskom postupku iza pok. ostaviteljice, poslovni broj O-2979/2020.

8. Također valja navesti da je sud, po prijedlogu tužiteljice, rješenjem od 3. rujna 2025., odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem vjerodostojnosti rukopisa i potpisa ostaviteljice na oporuci do 31.12.2007. po stalnoj sudskoj vještakinji za grafologiju i rukopise Željki Tkalac iz Centra za forenzična ispitivanja "Ivan Vučetić" u Zagrebu. Za potrebe tog vještačenja, sud je, kao nesporni materijal, od MUP-a RH pribavio izvornik obrasca-kartona izdane osobne iskaznice ostaviteljici, a kao sporni materijal priložio je fotografiju sporne oporuke koja se nalazi na listu 14 spisa.

9. Iz očitovanja grafološke vještakinje Željke Tkalac od 4.11.2025. proizlazi da traženom vještačenju nije moguće udovoljiti zbog nedostatnog materijala vještačenja. Navela je da je sporna oporuka u spisu dostupna u vidu fotokopije nastale prema predlošku fotografije predmetne oporuke, izuzetno loše kvalitete, list 14 spisa, jer kako se navodi ista je dostupna samo u obliku fotografije (izvornikom se ne raspoIaže). Oporuka da je ispisana rukom, datirana u Zagrebu, 31.12.2017., no zbog kvalitete iste, nalazi vrlo slabo vidljive tragove rukopisnog sadržaja te potpuno nečitljiv potpis ŽČ, vidljiv tek u fragmentima vrhova početnih grafema. Na ovakvom materijalu tražena analiza nije moguća čak ni uz primjenu instrumentalnih analiza kojima raspolažemo u Centru. Prema pravilima ove struke za provedbu kvalitetne analize i sigurne identifikacije skriptora sporne oporuke, neophodno je raspolagati İzvornikom sporne oporuke te vremenski, rukopisno i sadržajno prilagođenim nespornim rukopisom i potpisima oporučitelja. U slučaju kad oporuka nije dostupna u izvornom obliku neophodno je pribaviti kvalitetnu fotokopiju, koja sadrži jasno čitljiv sadržaj i potpis, no, tada konačno mišljenje može biti samo u nekom od stupnjeva vjerojatnosti. Osim toga dostavljeni nesporni materijal da nije dostatan za provedbu tražene analize, čak ni u slučaju pribavljanja kvalitetnije fotokopije oporuke. To znači da nesporni rukopis ŽČ, koji je neophodan za usporedbu sa spornim rukopisom oporuke, nije dostavljen, a nesporni potpisi na priloženom izvorniku obrasca kartona izdane osobne iskaznice ser. br. [serijski broj], od 1 1.01.2006. (list 178) nisu vremenski prilagođeni jer su nastali znatno ranije. Vrlo je važno raspolagati potpisima iz istog, ili barem približnog vremenskog razdoblja u odnosu na vrijeme nastanka spornog potpisa, posebno u potpisima osoba visoke životne dobi, u kojima je realno očekivati rukopisno propadanje u vidu nastalog rukopisnog deficita u kvaliteti pisanja (sporost, aritmičnost poteza i dr.). U predmetnom, nesporni potpisi ŽČ (rod. 1930.) datiraju iz 2006., a sporna oporuka iz 2017. godine, što predstavlja veliku vremensku razliku od 11 godina i ne daje temelja za kvalitetnu identifikaciju. Dakle, osim kvalitetnije fotokopije sporne oporuke, potrebno je pribaviti nesporni rukopis pisan malim pisanim slovima kao i potpise ŽČ iz razdoblja 2017. godine, ukoliko je moguće (ili eventualno bliže, +/- 3 godine), svakako u izvornom obliku, jer u protivnom traženu analizu nije moguće izvršiti.

10. U odnosu na navedeno očitovanje vještakinje, tužiteljica se očitovala u podnesku od 10.2.2026., u kojem je navela da je u posjedu mobitela kojim je sačinjeno više fotografija oporuke, te da se u memoriji mobitela nalazi više digitalnih fotografija oporuke koje je za potrebe vještačenja moguće direktno s mobitela prenijeti na računalo što bi kvalitetu fotografija moglo učiniti podobnim za vještačenje. Stoga je predložila da sudu preda mobitel i punjač za mobitel, te da se isto preda na pregled Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ EČ“, te ujedno uz navedeni podneseak dostavila više fotografija oporuke, navodeći da je na nekim od fotografija ovisno o kutu snimanja i svjetlosti dijelove oporuke moguće jasno iščitati i analizirati i rukopis i potpis.

10.1. Glede tvrdnje da su potrebni vremenski, rukopisno i sadržajno nesporni rukopisi i potpisi oporučitelja, tužiteljica je navela da takvi rukopisi i potpisi postoje u stanu oporučiteljice, te je stoga još jednom predložila da se izvrši očevid u stanu oporučiteljice i pregleda stan s naglaskom na pronalaženje pisama, izjava i bilješki koje je osobno svojom rukom pisala oporučiteljica, a gdje će nesporno biti vidljivo da se radi o rukopisima i potpisima tužiteljice.

11. Sud je odbio naprijed navedene dokazne prijedloge tužiteljice za pribavom spornog i nespornog materijala za potrebe grafološkog vještačenja na okolnost je li ostaviteljica skriptor sporne oporuke iz razloga što, u odnosu na navod i prijedlog tužiteljice da se fotografije oporuke za potrebe vještačenja direktno s mobitela prenesu na računalo i da se upotrijebe fotografije oporuke za koje je navela da su kvalitetnije od fotografije koja je bila dostavljena vještakinji na uvid, iz razloga što je vještakinja navela da niti dostavljeni nesporni materijal nije dostatan za provedbu tražene analize, čak ni u slučaju pribavljanja kvalitetnije fotokopije oporuke. Navela je da je vrlo važno raspolagati potpisima iz istog, ili barem približnog vremenskog razdoblja u odnosu na vrijeme nastanka spornog potpisa, posebno u potpisima osoba visoke životne dobi, u kojima je realno očekivati rukopisno propadanje u vidu nastalog rukopisnog deficita u kvaliteti pisanja (sporost, aritmičnost poteza i dr.)

12. Što se tiče prijedloga tužiteljice da se u svrhu pribavljanja nespornih rukopisa i potpisa oporučiteljice provede očevid u stanu oporučiteljice radi pronalaska takvih pismena, sud je istog odbio kao neprikladnog, s obzirom da nije izvjesno da će se potpisi i rukopisi ostaviteljice prikladni za potrebe grafooške analize pronaći u stanu ostaviteljice, a pored toga, dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa i rukopisa ostaviteljice na spornoj oporuci niti nije od odlučujuće važnosti za odluku u ovom sporu pa ga je sud odbio kao nepotrebnog i usmjerenog na odugovlačenje postupka.

13. Uvidom u ostavinski spis OGS u Zagrebu poslovni broj O-2979/2020, kao bitno za odluku u ovom sporu, utvrđeno je da je pok. ostaviteljica ŽČ preminula **.**.2020., da su kao njezini zakonski nasljednici na ostavinsku raspravu bili pozvani tužiteljica LČ, pranećakinja ostaviteljice, 1. tuženik OČ, nećak ostaviteljice, 2. tuženik HČ, nećak ostaviteljice i 3. tuženik DČ, pranećak ostaviteljice, te da je u tom postupku tužiteljica LČ izjavila da je ostaviteljica sačinila vlastoručnu oporuku dana 31.12.2007. kojom je svu svoju imovinu ostavila njoj, te je u spis dostavila isprint footgrafije oporuke pok. ŽČ od 31.12.2007. Ostali zakonski nasljednici ostaviteljice OČ, HČ i DČ, ovdje 1. – 3. tuženici, nisu priznali navedenu oporuku istinitom i pravovaljanom, te je tužiteljica, rješenjem tog suda od 29. travnja 2022. upućena da protiv ovdje tuženika pokrene parnicu radi utvrđenja da je oporuka ostaviteljice pok. ŽČ sačinjena u Zagrebu, na dan 31. prosinca 2007. postojala, da je ista uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, da je sastavljena u obliku propisanom zakonom i radi dokazivanja sadržaja navedene oporuke.

13.1. Uvidom u navedeni ostavinski spis također je utvrđeno da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. ŽČ, na pisani zahtjev ovdje tužiteljice LČ, dana 13. studenog 2020., proveden popis imovine pok. ostaviteljice u njezinom stanu na adresi u [adresa]. Iz zapisnika o očevidu od 13.11.2020. proizlazi da su tom popisu sudjelovali tužiteljica i 1. – 3. tuženici, te da je prije popisa imovine, ovlaštenim osobama SIMBEX d.o.o. dopušteno preuzimanje njihovog medicinskog kreveta i antidekubitalnog madraca, a prilikom popisa imovine, iz stana je izuzet žuti registrator s natpisom koji počinje "ZGB-REGISTRATORI", radi njegove pohrane u blagajnu javnog bilježnika kao i dokumentacija koja se prema kazivanju tužiteljice odnosi na njezin stan u [adresa], a koja je bila pohranjena u limenoj kutiji s cvjetnim uzorkom. Iz navedenog Zapisnika još proizlazi da je punomoćnik tužiteljice LČ izjavio da ima primjedbu na zapisnik o očevidu na način da tužiteljica misli da je u stan ulaženo nakon pečaćenja, te da iz svijetlosmeđe komode u kuhinji nedostaje fascikl u kojem se prema njezinom kazivanju nalaze šprance oporuke, a navedeni fascikl je s motivom jeseni.

14. Uvidom u fotografiju oporuke koja se nalazi na listu 14 spisa, utvrđeno je da se radi o fotokopiji fotografije oporuke, koja je pisana rukom i datirana u Zagrebu 31.12.2007., te koja je potpisana s: " ŽČ, [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana]". Sadržaj oporuke je sljedeći: "Pri punoj svjesti svjesna svih svojih postupaka izjavljujem ovom oporukom, da svu svoju imovinu koja se sastoji od etažnog stana u [adresa].Kat lijevo, koji je veličine 35,35 čm. proveden u zemljišnom knjižnom izvatku, vlasničkog lista broj 29571 zk. ul. [broj ZK uloška] ostavljam poslije moje smrti

1. LČ, [adresa] 179

2. Sve pokretne stvari ostavljam LČ, [adresa] 179

3. Druge nasljednike ne imenujem i nikome ne ostavljam ništa od gore navedenog.".

15. Prema tome, spornom oporukom ostaviteljica ŽČ je svu svoju imovinu, a koja se sastoji od stana u [adresa], ostavila tužiteljici LČ.

16. Što se tiče mjerodavnog prava koje se, na ovaj spor valja primijeniti odredbu čl. 41. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/20¸13, 33/2015 i 14/2019, dalje: ZN) kojom je propisano da oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegovog znanja proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je opruka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

17. Između stranaka je sporno da li je predmetnu oporuku ostaviteljica sačinila, da li je ista billa sačinjena u Zakonom propisanoj formi, te je li oporuka ostaviteljice postojala u trenutku njezine smrti. .

18. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je za vrijeme života pok. ŽČ, a sa kojom je živjela i tužiteljičina majka IČ od 1997. u stanu ostaviteljice u [adresa], o njih dvije vodila brigu. Za oporuku koja je predmet ovog postupka je saznala 2009. godine, kada joj je ostaviteljica ŽČ istu pokazala, a što znači da nije bila prisutna kada ju je ostaviteljica pisala. Nakon što joj je istu pokazala, tužiteljica ju je spremila u ormarić u hodniku iz kojeg ju je ostaviteljica prethodno bila izvadila da joj ju pokaže. Nakon toga ona da više nije oporuku trebala niti vidjela sve do 2017., kada joj je u jednom razgovoru ostaviteljica predložila da zaključe ugovor o doživotnom uzdržavanju, a u svezi čega se ona obratila pravnom stručnjaku te za potrebe sklapanja takvog ugovora pribavila dokumentaciju, a iz koje je bilo vidljivo da je stan u fiducijarnom vlasništvu treće osobe i da pok. ŽČ nije upisna kao vlasnik u zemljišnim knjigama, na što joj je ta pravnica rekla da ne može zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ona je tada saopćila toj pravnici da je ostaviteljica sačinila oporuku kojom joj je ostavila stan, pa upravo u namjeri da tu oporuku pokaže toj pravnici radi savjeta da li je oporuka valjana, izvršila je svojim mobitelom fotografiranje te oporuke, a čija fotografija se nalazi u spisu. Tom prilikom izvadila je tu oporuku iz tog ormarića u hodniku u kojem se do tada svo vrijeme nalazila i nakon toga ju je tužiteljica pohranila među svoje stvari. U to vrijeme ona je živjela u stanu ostaviteljice, a nakon što su podstanari iselili iz njezinog stana u [adresa], u taj stan uselio se njezin partner, a i ona je u njemu stanovala povremeno, a povremeno u stanu ostaviteljice, tako da je stalno selila svoje stvari, te je, jednom prilikom, a ne zna točno kada, ali zna da je bilo prije nego što je umrla njezina majka 2019., odnijela je oporuku u svoj stan u [adresa], te je tu oporuku zadnji put vidjela i imala u rukama nakon što joj je majka umrla, te ne zna kuda je tu oporuku stavila nakon toga i više ju nije mogla pronaći. Na poseban upit kada joj je ostaviteljica pokazala oporuku i da li su razgovarale o tome kako je ostaviteljica sastavila oporuku i o sadržaju iste, odgovorila je da se ostaviteljica raspitivala i kod pravnika i kod svoje prijateljice kako da napiše oporuku, a ne zna da li joj u svezi sadržaja te oporuke koju je na kraju napisala, savjet dala pravnica ili prijateljica. Odgovara kada je vidjela tu oporuku vidjela da je na toj oporuci bio rukopis ostaviteljice, te da joj ostaviteljica nije ni morala reći da je ona sama napisala tu oporuku jer je vidjela da je to njezin rukopis. Na pitanje da li zna koji je razlog zašto je ostaviteljica ostavila imovinu tom oporukom, odgovorila je da ju je ostaviteljica voljela. Na pitanje da li je o toj oporuci kome govorila, odgovorila je da je rekla 1. tuženiku OČ, te da mu je to rekla u razgovoru kada je na zamolbu ostaviteljice pozvala OČ da dođe kod nje na razgovor u stan u svezi grobnog mjesta na kojem će ostaviteljica biti pokopana jer je htjela potvrdu da će biti pokopana u grobnici obitelji OČ, te mu je tom prilikom tužiteljica spomenula da je ŽČ sačinila spornu oporuku, a što je bilo nakon što je umrla njezina majka, negdje 2019. Tom prilikom da je ostaviteljica ostala kod svoje odluke da ta oporuka ostane kod tužiteljice, a na što je 1. tuženik rekao da ju ostaviteljica na taj način "drži u šaci", a što se odnosilo na to da se zbog toga ona o ostaviteljici mora brinuti. Na pitanje da li može pojasniti gdje bi se sada točno poruka mogla prema njezinom mišljenju nalaziti te gdje ju je točno zagubila, odgovorila je da ne zna gdje bi se sada mogla nalaziti, niti kako ju je zagubila Na pitanje pun. 1. tuženika neka pojasni iz kojeg razloga je u tužbi navela kako se nadala da će sporna oporuka biti pronađena prilikom očevida i popisa ostavinske imovine u stanu ostaviteljice, a s obzirom da je danas iskazala da je ona tu istu oporuku imala u rukama posljednji puta nakon smrti svoje majke što je bilo tijekom 2019. u stanu u [adresa], odgovorila je da je u tužbi tako navela jer joj je njezina pravnica savjetovala da je to jedini način da se provede očevid u stanu ostaviteljice i da se prvenstveno izuzme medicinski krevet koji je trebalo vratiti tvrtci od koje je uzet u najam i neke njezine osobne stvari koje su se još nalazile u stanu ostaviteljice. Na pitanje kada je primijetila da je zagubila spornu oporuku, odgovorila je da negdje tijekom 2020. prije nego što je ostaviteljica preminula kada je rekla svojem partneru da joj iz njezinog stana donese sve dokumente da ih ona pregleda i kada je vidjela da među njima nema te oporuke. Na pitanje zašto tada nije zatražila od ostaviteljice sačini novu, odgovorila da je ostaviteljica tada više nije bila fizički sposobna za to.

19. Iz iskaza 1. tuženika proizlazi da zna da ostaviteljica nikad nije sačinila predmetnu oporuku. Pojašnjava da je taj stan u [adresa] u kojem je ista živjela je zapravo pripadao njegovim roditeljima. U tom stanu da je prvo je živjela, te je zbog bake taj stan od strane njegovih roditelja bio i nabavljen, a nakon toga se k njoj doselila ostaviteljica. On stanuje na udaljenosti oko 800 metara od tog stana i često je posjećivao ostaviteljicu u tom stanu, prije nego što se u taj stan doselila majka tužiteljice IČ, a nakon toga je ostaviteljica posjećivala njega. Tom prilikom tužiteljica da nije spominjala nikakvu oporuku. On je za istu prvi put doznao u javnobilježničkom uredu na ostavinskoj raspravi iza ostaviteljice. Jedino je točno da ga je ostaviteljica više puta molila i razgovarala s njim u vezi toga da želi biti pokopana u grobnicu njegovih roditelja, te joj je on obećao da će tako i biti. Na pitanje da li je tužiteljica živjela u stanu s ostaviteljicom odgovorio je da je on povremeno tamo vidio, ali ne može reći da li je živjela stalno ili je odlazila povremeno te da je da po njegovom mišljenju ona bila u dobrim odnosima s ostaviteljicom. Također je odgovorio da se tužiteljica vjerojatno brinula o ostaviteljici, s obzirom da se brinula o svojoj majci koja je s njom živjela.

20. Iz iskaza 2. tuženika proizlazi da je bio u kontaktu i dobrim odnosima s pok. ostaviteljicom ŽČ koja je bila njegova teta te joj je čak jedno vrijeme financijski pomagao i u tim kontaktima ona mu nikad mi nije govorila da bi sačinila bilo kakvu oporuku. On je za tu činjenicu da se tužiteljica poziva na oporuku koju je ostavila pok. ŽČ, saznao tek na ostavinskoj raspravi iza pok. ŽČ. Ima saznanja da je tužiteljica brinula o pok. ŽČ u njezinom stanu u [adresa] na način da je u tom stanu prvotno živjela i majka tužiteljice dok je za to vrijeme tužiteljica živjela u svom stanu na drugoj adresi, a nakon smrti tužiteljičine majke tužiteljica se nastavila brinuti o mojoj teti pok. ŽČ, ali cijelo to vrijeme dok se nastavila brinuti o ostaviteljici živjela je na drugoj lokaciji odnosno nikad nije živjela zajedno s njom u tom stanu. Također je odgovorio da nije skroz do smrti ostaviteljice bio s njom u kontaktu odgovara, već negdje do 1989.

21. Iz iskaza 3. tuženika proizlazi da nema puno saznanja o odnosima u njihovoj obitelji s obzirom da je rano otišao samostalno živjeti i nije puno kontaktirao s ostalim članovima obitelji. Jedino mu je poznato da se njegova majka IČ doselila u stan ostaviteljice gdje su zajedno živjele. Za tužiteljicu ne može točno reći da li je i ona živjela u tom stanu ili dolazila povremeno već samo da ju je on, u nekoliko navrata kada je posjećivao svoju majku, tamo vidio. U tim situacijama kada je posjetio svoju majku, niti od nje, niti od ostaviteljice, nije čuo da bi ostaviteljica sačinila oporuku kojom bi taj stan ostavila tužiteljici. On je za tu oporuku također prvi put saznao na ostavinskoj raspravi. Također je odgovorio da je u razdoblju od 2007. do 2020. vidio ostaviteljicu možda dva puta godišnje, ali to sve u razdoblju dok je njegova majka bila živa, te da uopće nije bio obaviješten kada je ostaviteljica umrla.

22. Iskazu tužiteljice u odnosu na bitnu činjenicu u ovom sporu sud nije poklonio vjeru jer je isti sam po sebi neuvjerljiv, s obzirom da je tužiteljica tijekom postupka više puta mijenjala svoje činjenične navode, odnosno, njezin iskaz na glavnoj raspravi bio je je u suprotnosti s navodima njezine tužbe, da bi, nakon toga, sukladno svojem iskazu, promijenila u tom dijelu činjenične navode tužbe, te nije potvrđen niti jednim drugim provedenim dokazom.

23. Naime, u odnosu na sporne činjenice koje su bitne za odluku u ovom sporu, tužiteljica u tužbi i u svojem iskazu tijekom postupka tvrdi da nije znala kada je spornu oporuku ostaviteljica pok. ŽČ sastavila i napisala, da je ona tu oporuku prvi put vidjela 2009. godine kada joj ju je ostaviteljica pokazala, da je ona tu oporuku fotografirala 2017. godine kada ju je pokazala svojoj pravnoj savjetnici, pri čemu je u tužbi tvrdila da je tu oporuku ostaviteljica nakon što ju je fotografirala, ostaviteljica ostavila na čuvanju kod sebe, u svojem iskazu na glavnoj raspravi od 16. srpnja 2025. iskazala je da ju je nakon fotografiranja ostaviteljica pohranila među svoje stvari, ali da je ona istu, nakon toga, ne zna točno kad, ali bilo prije nego što je umrla njezina majka 2019. godine, dok je u činjenično izmijenjenoj tužbi na ročištu od 16.7.2025. navela da je ona tu oporuku u siječnju 2017. dobila od pok. ŽČ na čuvanje, te ju je odnijela na adresu svog stanovanja [adresa], gdje ju je svojom nepažnjom izgubila, a što sve doprinosi potpunoj neuvjerljivosti njezinog iskaza u dijelu koji se odnosi na to na koji način je sporna oporuka zagubljena, te gdje bi se ista trebala nalaziti.

24. Nadalje, bitno je naglasiti da, ukoliko je i točna činjenica da je ostaviteljica sačinila spornu oporuku 31.12.2007., te tužiteljica izvršila fotografiranje iste svojim mobitelom tijekom 2017., to ne znači da je ta oporuka postojala u trenutku ostaviteljičine smrti tj. da ju ostaviteljica sama nije opozvala na način da je tu ispravu sama uništila.

24.1. Pored neuvjerljivosti iskaza tužiteljice, u prilog uvjerenju suda da u trenutku smrti ostaviteljice sporna oporuka nije postojala, govori i činjenica što je u ostavinskom postupku, na zahtjev same tužiteljice, proveden očevid radi pretrage stana ostaviteljice i popisa stvari kojom prilikom u stanu ostaviteljice sporna oporuka nije pronađena, u svezi čega je tužiteljica iznijela primjedbu na zapisnik o očevidu da u stanu u komodi u kuhinji nedostaje fascikl u kojem se nalazila sporna oporuka, dok je u svojem iskazu u ovom postupku na glavnoj raspravi izričito iskazala da je njezin partner tu oporuku zajedno s njezinim stvarima uzeo iz stana ostaviteljice i donio u njezin stan u [adresa], a što je bilo negdje tijekom 2019. godine gdje ju je nakon toga ona zagubila, a što sve doprinosi potpunoj neuvjerljivosti njezinog iskaza u dijelu koji se odnosi na to na koji način je sporna oporuka zagubljena, gdje bi se ista trebala nalaziti, a što dalje ukazuje i na neuvjerljivost njezine tvrdnje da je ista u trenutku smrti ostaviteljice uopće postojala.

25. Iskaze 1. – 3. tuženika u odnosu na navedenu bitnu činjenicu koja se odnosi na postojanje sporne oporuke nije bilo potrebno posebno analizirati jer oni o tome nisu imali nekih bitnih saznanja, osim što su svi suglasno iskazali da njima ostaviteljica niti nitko drugi nije rekao da bi ostaviteljica sastavila spornu oporuku, niti o ipostojanju iste imaju nekakvih drugih saznanja.

26. Također valja navesti da se u preostalom dijelu iskazi tužiteljice i 1. – 3. tuženika odnose na nebitne činjenice, a koje se odnose na to da li je i na koji način tužiteljica uzdržavala ostaviteljicu, u kakvim je odnosima s njom bila, da li je živjela ili ne u ostaviteljičinom stanu, u kakvim su odnosima bili tuženici s ostaviteljicom, te koliko često su s njom održavali kontakte. Iako su iskazi tužiteljice i tuženika suglasni u odnosu na činjenicu da je tužiteljica pomagala ostaviteljici u uzdržavanju, da je s njom bila u dobrim odnosima i da je boravila u njezinom stanu, navedene činjenice ni na koji način ne utječu na utvrđenje odlučnih činjenica koje se odnose na to je li ostaviteljica sastavila spornu oporuku, te je li ista postojala u trenutku ostaviteljičine smrti, tako da u tom dijelu sud njihove iskaze nije posebno analizirao.

27. Prema tome, u odnosu na bitnu činjenicu koja se odnosi na to da je sporna oporuka ostaviteljice postojala u trenutku smrti ostaviteljice, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice, dok neki drugi dokaz na tu okolnost tužiteljica niti nije je predložila.

27.1. S obzirom da tužiteljica nije uspjela dokazati navedenu odlučnu činjenicu, u ovom postupku nije bilo potrebno provoditi dokaze na okolnost je li ta oporuka bila sastavljena u zakonom propisanoj formi, tj. je li ista doista bila pisana i potpisana rukopisom ostaviteljice, a također niti na okolnost da li je ostaviteljica doista svojim mobitelom izvršila fotografiranje te oporuke, jer i da je doista izvršila takvo fotografiranje, ukoliko ista nije postojala u trenutku ostaviteljičine smrti, tužiteljica se na nju ne može pozivati.

28. Na temelju ztako provedenih dokaza i izloženih utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, te ga je valjalo odbiti kao neosnovanog, kao što je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

29. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da su 1. -3 tuženici u cijelosti uspjeli u sporu, pa im je tužiteljica u obvezi u cijelosti nadoknaditi njihov parnični trošak.

30. 1. tuženika OČ i 2. tuženika HČ u ovom sporu zastupali su punomoćnici koji su odvjetnici, pa je prilikom izračuna njihovog troška primijenjena važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: OT), a prema v.p.s. u iznosu 1.327,23 EUR.

31. Sud je 1. tuženiku OČ, u smislu odredbe čl. 155. st. 1,. ZPP-a, kao potrebne za vođenje ovog postupka priznao sljedeće troškove: za sastav odgovora na tužbu, po Tbr. 8. st. 1. OT, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, te za zastupanje na ročištima od 23.1.2024., 16.7.2025. i 11.2.2026., po Tbr. 9. st. 1. OT, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za svako, što ukupno iznosi 800,00 EUR. Na navedeni trošak priznat mu je PDV od 25%, što iznosi 200,00 EUR, te mu je tako dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR.

31.1. 1. tuženiku nije priznat trošak prijevoza od Zagreba do Krapine i natrag u iznosu od 150,00 EUR jer punomoćnik stranke nema pravo na naknadu tog troška.

32. Sud je 2. tuženiku MČ u smislu odredbe čl. 155. st. 1,. ZPP-a, kao potrebne za vođenje ovog postupka priznao sljedeće troškove: za sastav odgovora na tužbu, po Tbr. 8. st. 1. OT, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 23.1.2024., 16.7.2025. i 11.2.2026., po Tbr. 9. st. 1. OT, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za svako, za sastav podneska od 8.1.2026., po Tbr. 8. st. 1. OT, iznos od 100,00 bodova, odnosno 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Na navedeni trošak priznat mu je PDV od 25%, što iznosi 250,00 EUR, te mu je tako dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR.

32.1. 2. tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 16.1.2025. jer punomoćnik 2. tuženika na isto nije pristupio, kao niti troškovi sastava podnesaka od 14.10.2024. i 21.7.2025. jer isti nisu bili neophodno potrebni za vođenje ovog postupka.

33. 1. i 2. tuženicima su na dosuđeni parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, priznate zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

34. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkama II. i III.

35. 3. tuženik DČ nije zatražio naknadu parničnog troška, tako da sud o njegovom parničnom trošku nije odlučivao.

U Krapini, 2. travnja 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar-Hostić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, ovome sudu, pismeno, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. 1. tuženika

3. Pun. 2. tuženika

4. 3. tuženik