Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-366/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu protiv tuženika Strabag za građevinske poslove d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 74971361430, kojeg zastupa prokurista DĐ, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 25. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dne 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.008,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na iznos od 5.929,19 eura od dana 18. studenoga 2020. pa do isplate, a na iznos od 79,63 eura od 2. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se do 31.12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 2.054,09 eura, kao i za više zatražene kamate na iznos od 79,63 eura koje teku od 18. studenoga 2020. do 1. travnja 2026., tužitelj odbija.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.988,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku od dana 2. travnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 4.692,50 eura, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 26. studenoga 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je dana 8. 3. 2016. tužitelj kao djelatnik Poduzeća za ceste Split d.o.o. (sada Strabag d.o.o.) stradao na radu tijekom svog redovnog radnog vremena, te je zadobio tjelesne ozljede na način da je po uputi nadređenoga podizao željezne poklopce (koji su bili potrebni na drugom mjestu), a koji posao nije posao za jednu osobu, dok je poslovođa VĐ upravljao vozilom u koje su se ukrcavali ti poklopci, koji su teški i neprimjereni za samostalno manevriranje istima, te se uslijed takvog podizanja tužitelj ozlijedio. Za štetu odgovara poslodavac budući da je isti propustio osigurati tužitelju uvjete za siguran rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Split i zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda povrijeđeno mu je pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje, a imao i troškove puta na liječničke preglede, jer je morao putovati iz [adresa] u [adresa] radi liječenja i to 15 puta ([adresa] km povratno putovanje) pa potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 60.000,00 kn, te za troškove putovanja 750,00 kn.

1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 60.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.11.2020. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 10. veljače 2021. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, način nastanka štetnog događaja, postojanje protupravnosti, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bilo kakve možebitne djelatnosti tuženika, kao i bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja, već je šteta uzrokovana isključivo krivnjom tužitelja na način da je isti u namjeri ukrcaja poklopca šahta u građevinsko vozilo isti podigao, čime je nastalo otvoreno okno šahta (slivnik) kojom prilikom je tužitelj zakoračio i desnom nogom upao u otvor šahta te zadobio opisane ozljede. Tuženik je tužitelja osposobio za rad na siguran način tako da svi radnici na gradilištu su upoznati s činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika te je osposobljen za primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova. Tuženik je istakao i prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja.

3. Podneskom od 19. siječnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime neimovinske i imovinske štete isplatu iznosa od 8.062,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18.11.2020. pa do isplate, te troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Presudom ovog suda pod br. Pr-1796/2020-66 od 8. travnja 2024. naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 6.008,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.929,19 eura teku od 18. studenoga 2020. do isplate, a na iznos od 79,63 eura od 8. travnja 2024. do isplate, a za više zatraženo, za iznos od 2.054,09 eura, kao i za više zatražene kamate na iznos od 79,63 eura od 18. studenoga 2020 do 7. travnja 2024. tužitelj je odbijen. Točkom II. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.365,37 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 8. travnja 2024. do isplate.

5. Odlučujući po žalbi parničnih stranaka, Županijski sud u Splitu, svojom odlukom pod br. GžR-269/2024-3 od 23. svibnja 2024. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Ugovora o radu od 1. srpnja 2004.; obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 1. listopada 2019.; rješenja HZZO-a od 12. siječnja 2018.; uputnice liječničkom povjerenstvu od 4. prosinca 2017.; nalaza liječničkog povjerenstva od 20. prosinca 2017.; medicinske dokumentacije za tužitelja, ispisa udaljenosti s Via Micehelin, cjenika karte Sinj-Split, odštetnog zahtjeva od 17. studenoga 2020.; izvatka iz sudskog registra za tuženika; kartona pacijenta; prijave o ozljedi na radu; uvjerenja o osposobljenosti za rad od 15. prosinca 1990.; svjedodžbi o osposobljenosti za rad na siguran način od 22. ožujka 2003. i 23. prosinca 2003.; uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 8. veljače 2016. i 10. siječnja 2020.; dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 17. veljače 2021.; medicinskim vještačenjem po vještaku spec. ortopedu dr. ĐĐ, spec. psihijatru dr. Časlavu Lončaru; dopunskim vještačenjem po vještaku dr. Časlavu Lončaru, spec. psihijatar; vještačenjem po vještaku specijalisti za zaštitu na radu i zaštitu okoliša dipl. ing. LĐ; saslušanjem svjedoka OĐ, te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka VĐ, a u nastavku postupka proveo je dokaze saslušanjem sudskog vještaka LĐ na ročištu od 5.12.2024., vještačenjem po novom vještaku zaštite na radu Branku Rapiću od 20. 2. 2025., saslušanjem sudskog vještaka zaštite na radu Branka Rapića na ročištu od 24. studenoga 2025., odluke o cijenama usluga u Domu Lovret Split Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split od 23.7. 2024., dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret od 11.12.2025., dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka VĐ, s obzirom na to da se navedenom svjedoku dostava poziva nije mogla uopće uručiti, već se vraćala s naznakom dostavljača "obaviješten, nije podigao pošiljku", a tužitelj nije predlagao sudsku dostavu, a da se ne bi stvarali bespotrebni troškovi i nadalje odugovlačio postupak pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

7. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu od 20. listopada 1981. na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojevima,

- da je dana 8. ožujka 2016. za vrijeme radnog vremena i prilikom obavljanja radnih zadataka zadobio ozljedu na radu,

- da se tužitelj dana 17. studenoga 2020. obratio tuženiku zahtjevom za naknadom štete, na koji tuženik nije odgovorio,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split Klasa: UP/I-502-03/17-01/141, Urbroj: 338-17-81-18-4 od 12. siječnja 2018. osiguraniku-ovdje tužitelju dijagnoza kontraktura zgloba koljena, šifre prema MKB-10: (M24.5) priznata posljedicom ozljede na radu od 8. 3. 2016.

8. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 8. ožujka 2016.

11. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje u tekstu: ZR) govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broje: 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

12.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je sastavni dio ZZR.

12.2. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

13. Na okolnost nastanka predmetne nezgode u postupku je saslušan svjedok OĐ, te tužitelj kao parnična stranka.

14. Saslušani svjedok OĐ u svom iskazu navodi kako kod tuženika radi 10 godina i to kao poslovođa na gradilištu brze kaštelanske ceste. U vrijeme ozljeđivanja tužitelja radila se dionica Kaštel Gomilica – Kaštel Stari. O tužiteljevoj ozljedi nema neposrednih saznanja, već samo po priči i to da se MĐ posklizao i upao u šahtu kojom prigodom je ozlijedio nogu.

15. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je kod tuženika, odnosno njegovoga prednika (Poduzeće za ceste Split) počeo raditi 20.10.1981. na poslovima rukovatelja građevinskim strojevima. Do ozljede iz 2016. nije imao niti jednu radnu ozljedu. Tog dana zajedno s njim kao poslovođa radio je VĐ i on mu je izdao nalog da ukrca metalne limove (dimenzije 75x75 cm i težine od 10-15 kg), koji su bili stavljeni na betonski okvir i služili su kao zaštita prilikom tamponiranja ceste. Uobičajeno je bilo da poslove ukrcavanja limova obavljaju dva radnika i to na način da limove s razine ceste ukrcaju u korpu kamiona tj. manjeg kamiona s manjom košarom, tj. mjestom za spremanje tih limova. Poslovođa VĐ vozio je kamion i kretao se tom cestom s njegove lijeve strane, a on je imao zadatak te limove s nivoa ceste staviti u košaru kamiona, a nakon što bi uzeo taj lim otvor šahte (radilo se o vodovodnim šahtama) bi ostao nezaštićen, tj otvoren. Kada je posljednji lim prije ozljeđivanja uzeo s nivoa ceste radio je na već ranije uobičajeni način s time da mu se desna noga nalazila udaljena od otvora šahte, a u momentu kada je "htio nabaciti" lim u koš kamiona koji je već bio dosta popunjen s ranije stavljenim limovima, desna noga mu je proklizala te je upao tom desnom nogom cijelom visinom u tu šahtu. Tijelom se bacio u desno, a taj lim nije uspio nabaciti u kamion već je isti pao između njega i kamiona, te je lijevom nogom udario u betonski rub šahte i to u koljeno i tom prilikom ozlijedio.

16. Prema vještačenju vještaka zaštite na radu i zaštite okoliša LĐ, univ.spec.oecoing. dipl.ing.sig. i ing. zaštite na radu od 8. 4. 2022., proizlaze utvrđeni propusti poslodavca-tuženika u primjeni posebnih pravila zaštite na radu, s rizicima za sigurnost i zdravlje radnika. Propusti u primjerni posebnih pravila zaštite na radu odnose se isključivo na radnike, te na način obavljanja poslova i radnih postupaka koji obavljaju po nalogu poslodavca ili njegova ovlaštenika. Propusti u primijeni posebnih pravila zaštite su: ozlijeđeni nije bio osposobljen za rad na siguran način za ručni utovar tereta u teretna motorna vozila sukladno članku 27. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14. te članku 6. Pravilnika o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta (NN br. 42/05) kojim je propisano "Poslodavac mora radnika upoznati sa značajkama tereta i o drugim čimbenicima koji utječu na sigurnost za rad, te ih osposobiti za takav način rada pri ručnom prenošenju tereta". Također obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način propisana je odredbom članka 106. i 107. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (NN br 49/86) s obvezom upoznavanja opsega opasnosti, načina rada, opasnostima i mjerama zaštite; kod ozlijeđenog prethodno nisu utvrđene zdravstvene sposobnosti s mogućnošću obavljanja prijenosa, utovara i istovara tereta, koji poslovi zahtijevaju teža fizička naprezanja, prema članku 3. točka 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN br. 5/84) a u skladu s odredbom čl. 36. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14); poslodavac, odnosno njegov ovlaštenik o navedenoj ozljedi na radu nisu obavijestili nadležnu inspekciju rada za zaštitu na radu, sukladno obvezi propisanoj člankom 65. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14). Sukladno članku 28. i 36. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14), ozlijeđenom MĐ nije se smjelo dozvoliti obavljanje poslova prijenosa, utovara i istovara tereta. Zaključak je vještaka kako je uzrok ozljeđivanja MĐ od 8. ožujka 2016. bilo neprimjenjivanje posebnih pravila iz područja zaštite na radu od strane poslodavca, pobliže opisano u stavkama VIII - Propusti u primjeni pravila zaštite na radu i stavci IX Opis propusta u primjeni mjera zaštite na radu ovog izvješća.

16.1. Na vještačenje vještaka LĐ tuženik je imao primjedbe u smislu da je vještačenje temeljeno isključivo na iskazu tužitelja, te da se vještak nije obratio tuženiku za dostavom bilo kakve dokumentacije prije izrade vještačenja pa traži da se vještak dopunski sasluša.

16.2. Sudski vještak LĐ saslušan na ročištu od 5. prosinca 2024. navodi kako je vještačenje radio na temelju dokumentacije u spisu smatrajući kako mu je to dovoljno za procjenu uzroka i načina ozljeđivanja te povrede propisa zaštite na radu. Nije našao ispravu o osposobljenosti ozlijeđenog zaposlenika za rad na dizanju, nošenju i prijenosu tereta, niti ispravu o zdravstvenoj sposobnosti radnika za rad na nošenju tereta i s obzirom na to da se prema njegovoj procjeni radi o težoj povredi tj. frakturi istu je trebalo prijaviti nadležnoj inspekciji koja bi obavila očevid uzroka i izvora načina ozljeđivanja kod zaposlenika. Procjenu rizika radnih mjesta kod tuženika nije našao te da je za njega kao vještaka mjerodavna isprava kojom se potvrđuje da je zaposlenik osposobljen za navedene poslove, dok isprave priložene u spisu uz podnesak tuženika od 6. 9. 2021. (svjedodžbe o osposobljenosti tužitelja) ne priznaje, jer ni u jednoj priloženoj ispravi ne navodi se da je ozlijeđeni zaposlenik osposobljen i za siguran rad na nošenju, odnosno manipulaciji s teretima. Radnici bez obzira koje poslove obavljaju moraju biti osposobljeni za sve poslove koje obavljaju bilo povremeno ili stalno za rad na siguran način i to treba biti navedeno u ispravama o osposobljavanju s potpisom osobe koja je izvršila osposobljavanje i osobe koja je utvrdila praktični dio osposobljavanja za rad na siguran način, kao i osobe zadužene za poslove zaštite na radu kod poslodavca. S obzirom na uvjerenja od 8. 2. 2016. i 10. 1. 2020. u kojem je navedena i točka 16. Pravilnika smatra da je poslodavac obavio svoju zakonsku obavezu.

17. S obzirom na prigovore tuženika i na dopunu vještačenja vještaka LĐ sud je proveo dokaz po novom vještaku zaštite na radu Branku Rapiću koji u svom pisanom nalazu i mišljenju od 20. veljače 2025. navodi kako poslodavac nije osposobio radnika za rad na siguran način-prenošenje tereta na privremenom mjestu za utovar tereta i istovremeno je postupio suprotno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu, čl. 106. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta i čl. 6. Pravilnika o zaštiti radnika pri ručnom prenošenju tereta, nije utvrdio ni zdravstvenu sposobnost radnika za obavljanje poslova s obzirom na to da su njegovi poslovi u građevinarstvu svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada, te nije obavijestio tijelo nadležno za inspekcijske poslove zaštite na radu radi utvrđivanja uzroka nastanka radne nesreće, dok radnik tijekom obavljanja poslova prijenosa tereta nije obavljao poslove dužnom pažnjom te istovremeno odio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja. Zaključak vještaka je kako je uzrok predmetnoj radnoj nezgodi u kriminalnom smislu nehaj-nehat-nepažnja, nema podataka-tragova koji bi upućivali da je za nastalu radnu nezgodu došlo zbog djelovanja neke osobe ili više njih, a u tehničkom smislu pad radnika u dubinu (šaht) je rezultat neprovođenja propisanih mjera zaštite na radu od strane tuženika i tužitelja. Propusti zaštite na radu od strane tuženika su u tome što ozlijeđeni radnik nije bio osposobljen za poslove zaštite na radu utovara tereta u teretno vozilo sukladno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu, čl.6. Pravilnika o zaštiti na radu i čl. 106. i 107. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, a kod radnika nisu utvrđene ni zdravstvene sposobnosti pri obavljanju predmetnih poslova-utovara i istovara tereta jer su svrstani u poslove s posebnim uvjetima rada. Tužitelj prilikom obavljanja utovara limenih ploča u vozilo nije obavljao poslove dužnjom pažnjom pri tome vodeći računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja za sebe i ostalih zaposlenika što je dovelo do nastanka nezgode pa je postupio suprotno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu.

17.1. S obzirom na primjedbe tuženika na vještačenje vještaka Branka Rapića, isti u dopuni vještačenja danoj na ročištu od 24. studenoga 2025. navodi kako je tužitelj bio osposobljen za siguran način rada i zdravstveno uvjerenje u odnosu na građevinske strojeve, odnosno rukovanje istim, dok za radno mjesto transportnog radnika nije imao zdravstveno uvjerenje, kao ni uvjerenje temeljem čega se utvrđuje njegova sigurnost na radnom mjestu. Ističe kako je svako radno mjesto specifično pa i radno mjesto transportnog radnika, gdje se utvrđuje od strane liječnika njegova zdravstvena sposobnost sa svim onim događajima i radnim operacijama s kojima se radnik susreće na svom radnom mjestu. Prema tome nije isto transportni radnik i radnik upravljanja građevinskim strojevima, a tužitelj je osposobljen za siguran način rada i zdravstveno uvjerenje u odnosu na građevinske strojeve, odnosno rukovanje istim, dok za radno mjesto transportnog radnika nije bio osposobljen, to je bilo privremeno naređeno od strane rukovoditelja.

17.2. Tuženik je i nadalje ustrajao u osporavanju nalaza i mišljenja vještaka Rapića, kao i njegove usmene dopune, ali ne predlaže novo vještačenje, jer se po njemu radi o prigovorima pravne naravi što je u domeni suda, a ne vještaka (podnesak tuženika od 2.12.2025.).

18. Dakle, u ovom predmetu sud je proveo na okolnost načina nastanka i uzroka predmetne radne nezgode vještačenje po stalnim sudskim vještacima zaštite na radu LĐ i Branku Rapiću te su oba vještaka suglasna kako je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem i za koje radno mjesto je bio osposobljen za rad na siguran način, ali ne i za radno mjesto transportni radnik, a ta dva radna mjesta nisu ista i za svako treba imati uvjerenje o osposobljenosti jer za ručni ukrcaj tereta u teretna motorna vozila nije imao uvjerenje o osposobljenosti. Vještaci su dali svoje stručne nalaze i potom stručna mišljenja na temelju priložene dokumentacije u spisu, kao i na temelju iskaza svjedoka i samog tužitelja.

18.1. Budući da ovaj sud cijeni vještačenje kao i svaki drugi dokaz u postupku primjenom načela slobodne ocjene dokaza, ali imajući u vidu stručni karakter vještačenja, te s obzirom da se ovdje radi o dugogodišnjim stalnim sudskim vještacima, te imajući u vidu da su isti potpuno, jasno i detaljno obrazložili svoja mišljenja i na prigovore tuženika se usmeno očitovali, kod ovoga se suda nije pojavila osnovana sumnja u stručnost danih mišljenja. Vještaci LĐ i Branko Rapić suglasni su glede propusta tuženika u provođenju mjera zaštite na radu tako da nije bilo razloga sumnjati u njihovu objektivnost i stručnost, kao ni razloga da se ponovno poziva vještak Rapić, budući da je tuženik i nadalje ustrajao u prigovorima na njegovo vještačenje, a niti razloga da se po njima dani elaborat podvrgava procjeni po drugim vještacima pa ih je stoga sud u cijelosti prihvatio kao stručna i mjerodavna za odlučivanje.

19. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

19.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19.2. Da bi postojala odgovornost potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. U skladu s tim ovaj sud smatra da je tužitelj prilaganjem prednjih dokaza (prilaganjem materijalne dokumentacije, iskazom svjedoka te vlastitim iskazom) u cijelosti dokazao da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi.

20. Tužitelju se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja radnih zadataka i na radnom mjestu na način kako je to sam tužitelj iskazao i to da je ukrcavao limove u košaru kamiona, koji kamion se kretao s njegove lijeve strane, zaustavio bi se kod svake šahte gdje bih trebao pokupiti lim i staviti u košaru kamiona, a do nezgode je došlo kada je već u košaru kamiona stavio 5 ili 7 limova, koji su inače nezgrapni za podizanje jednom čovjeku s obzirom na njihove dimenzije, a kada je posljednji lim prije ozljeđivanja uzeo s nivoa ceste, desna noga mu se nalazila udaljena od otvora šahte, a kada je htio nabaciti lim u koš kamiona desna noga mu je proklizala te je upao s tom desnom nogom, cijelom visinom, u šahtu (radilo se o vodovodnim šahtama) dok je lijevom nogom i to koljenom udario u betonski rub šahte i tom prilikom se ozlijedio. Iskazu tužitelja sud nije imao razloga ne povjerovati, bez obzira na činjenicu da tužiteljevo proklizavanje i pad u šahtu nitko nije vidio.

20.1. U postupku je nesumnjivo utvrđeno, a posebice na temelju vještačenja vještaka i LĐ i vještaka Branka Rapića ( koji su u biti identični) da je tuženik prije pristupanja radnom zadatku od strane tužitelja trebao osposobiti radnika za rad na siguran način za ručni ukrcaj tereta u teretna motorna vozila, utvrditi zdravstvene sposobnosti radnika s mogućnošću obavljanja prijenosa, ukrcaja i iskrcaja tereta koji poslovi zahtijevaju teža fizička naprezanja. Tuženik je dužan osigurati izvođenje procesa rada u skladu s pravilima zaštite na radu tako da se poslovi obavljaju na način kojim se osigurava siguran rad radnika, a to nije osigurano u danim okolnostima. Tuženik nije poduzeo zakonom propisane mjere za siguran rad, nije se pridržavao propisa i pravila zaštite na radu, to onda postoji njegova odgovornost za štetu. Osim toga, za istaknuti je kako je tuženik propustio obavijesti i inspekciju rada zbog čega nije obavljen ni očevid pa je time onemogućeno utvrđenje odlučnih činjenica koje je tuženik dužan dokazati, a iz kojih bi nesumnjivo proizlazilo da je osigurao obavljanje poslova na siguran način.

20.2. Tuženikove tvrdnje da na njegovoj strani nema propusta koji bi se mogli uzročno- posljedično povezati sa štetnim događajem, već je do nezgode došlo isključivom krivnjom tužitelja, po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu odgovornost kao poslodavca.

20.3. Također, tvrdnje tuženika kako je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta, jer je ukrcaj materijala u opisu poslova za radno mjesto rukovatelja građevinskim strojevima, da je imao važeću svjedodžbu o osposobljenosti za rad na siguran način i da je imao valjano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti i da je koristio svu propisanu zaštitnu opremu koju mu je osigurao tuženik pa da je isključivi uzrok pada radnika u šahtu nepažnja na koju tuženik nije mogao utjecati ovaj sud smatra neutemeljenim, jer je tužitelj poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljao na uobičajeni način, po nalogu poslodavca, ali bez nadzora neposredno nadređenog i izričitog naloga o načinu obavljanja istog, a niti se tuženik pridržavao posebnih pravila zaštite na radu prilikom obavljanja ručnog ukrcaja tereta u kamion, a do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo je kada je tužitelj prilikom ukrcaja limova u košaru kamiona prokliznuo i upao desnom nogom u šahtu, a lijevom nogom, i to koljenom udario u betonski rub šahte pri čemu je ozlijedio tu nogu.

20.4. Tuženik je u spis priložio uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika-tužitelja od 15. prosinca 1990., te od 8. veljače 2016. i 10. siječnja 2022., kao i svjedodžbe o osposobljenosti za rad na siguran način od 22. ožujka 2002. za građevinski radnik- građevinski radnik asfalter-rukovatelj finišerom i od 23. prosinca 2003. za rukovatelj građevinskim strojem, kojima dokazuje da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, odnosno za poslove rukovatelja građevinskim strojem, te je imao pripadajuće zdravstveno uvjerenje, međutim, sama činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način kao rukovatelj građevinskim strojem , ne oslobađa tuženika od odgovornosti. I iz nalaza i mišljenja vještaka Rapića (a isto to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka LĐ) nesumnjivo proizlaze propusti tuženika koji nije uputio i osposobio radnike, u ovom slučaju tužitelja, za rad na siguran, te su njegovi propusti u primjeni posebnih pravila zaštite na radu.

20.5. Po mišljenju vještaka Rapića (a i vještaka LĐ) tuženik nije osposobio tužitelja za rad na siguran način – prenošenje tereta na privremenom mjestu za ukrcaj tereta i time je postupio suprotno odredbama čl. 27. Zakona o zaštiti na radu, odredbama čl. 106. i čl. 107. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta, kao i odredbi čl. 6. Pravilnika o zaštiti radnika pri ručnom prenošenju tereta, a niti je utvrdio zdravstvenu sposobnost tužitelja za obavljanje poslova ukrcaja i iskrcaja, koji poslovi spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.

20.6. Dakle, po mišljenju vještaka Rapića (kao i vještaka LĐ) tužitelj je bio osposobljen za siguran način rada i imao je zdravstveno uvjerenje u odnosu na građevinske strojeve, odnosno rukovanje istima (tužitelj je osposobljen stručno, kvalitetno i sigurno za rad na strojevima na gradilištu), dok za poslove transportnog radnika nije imao zdravstveno uvjerenje ni uvjerenje temeljem kojeg se utvrđuje njegova sigurnost na radu, a poslovi transportnog radnika i radnika upravljanja građevinskim strojevima nisu isti poslovi.

20.7. Tuženik se ne može ekskulpirati svoje inače objektivne odgovornosti, pozivajući se isključivo na propuste tužitelja, međutim, ovaj sud smatra da u danoj situaciji postoje razlozi za djelomično oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu, a to zato jer je tužitelj nesmotreno, ne upotrebljavajući dovoljan stupanj pažnje, kao odrasla osoba, pri ispunjavanju svog radnog zadatka, ukrcavao limove u košaru kamiona pored otvorene šahte, čime je djelomično skrivio štetu. Naime, radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, obavljati poslove u skladu sa svojim znanjem, vještinama i osposobljenošću za rad, a što je tužitelj propustio pa je isti doprinio nastanku štete jer nije postupao s pažnjom prosječnog čovjeka, koji ima dugogodišnje radno iskustvo, prilikom ukrcavanja limova u košaru kamiona, a posebice jer je znao za otvorene šahte pa je s oprezom trebao postupati (tužitelj je iskazao da nakon što bi uzeo lim s nivoa ceste, otvor šahte bi ostao nezaštićen, tj. otvoren). I iz vještačenja vještaka Rapića nesumnjivo proizlazi da su propusti i na strani tužitelja koji radne zadatke nije obavljao s dužnom pažnjom, u skladu sa svojim znanjem i vještinama koje je stekao prilikom osposobljavanja za rad na siguran način. Ovakvim postupanjem, po ocjeni ovog suda, tužitelj je nedvojbeno doprinio nastanku ove nezgode, pri čemu njegov doprinos sud cijeni u omjeru od 20%.

20.8. Naime, tužitelj je, ne obrativši dužnu pažnju prilikom obavljanja radne operacije ukrcaja limova u košaru kamion, potpuno nesmotreno, a kako proizlazi i iz vještačenja vještaka i LĐ i Rapića, obavljao posao ukrcaja limova u košaru kamiona, a bio je svjestan otvorene šahte i da mora s dužnom pažnjom ukrcavati limove da ne bi upao u šahtu, a što je propustio pa je time doprinio nastanku štete, jer je kao odrasla osoba i kao dugogodišnji radnik, koji je imao na sebi propisana zaštitna sredstva, prilikom obavljanja radnog zadatka znajući za otvorenu šahtu bio dužan kretati se na siguran način pri ukrcaju limova u košaru kamion. I sam tužitelj je iskazao kako je bio svjestan činjenice da se nalazi otvorena šahta, jer je podizao limove i ubacivao ih u košaru kamiona, ali limove koje je već ranije skupio i ostavio u košaru kamiona nije imao vremena složiti jer bi se za tu radnju trebao dignuti u koš kamiona, a čekali su ih greber i bager za nastavak rada tog dana. Tužitelj nije bio dovoljno oprezan pri obavljanju radnog zadatka očito nastojeći što prije limove ukrcati u kamion pa je proklizao i pao u otvorenu šahtu.

21. Glede omjera tužiteljeve suodgovornosti nastanku štetnog događaja ovaj sud je mišljenja, u okolnostima konkretnog slučaja, koje su mu nalagale povećani dodatni oprez i pažnju pri obavljanju svoga posla, da je doprinio štetnom događaju od 20 % naspram odgovornosti tuženika od 80 %.

22. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

23. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

24. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Saslušani sudski vještak dr. ĐĐ, spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 16. studenoga 2021. navodi kako je tužitelj 8. 3. 2016. padom na radnom mjestu zadobio ozljedu lijevog koljena te mu je na HKP dijagnosticirano uganuće lijevog koljena i suspektna lezija medijalnog meniskusa, a nakon provedenih kontrola i fizikalne terapije, dana 16. 2. 2017. vrši se apostrofija tijekom koje se napravi klaveta koljena i razgibavanje. Odlazi na fizikalnu terapiju stacionarno, a nakon toga radi i daljnju fizikalnu terapiju. Kao posljedica udesa može se smatrati ograničena pokretljivost lijevog koljena lakšeg do srednjeg stupnja, a što cijeni umanjenje životne aktivnosti na 10%. Imajući u vidu i operacijski zahvat, jake bolove cijeni 2 dana, mjesec dana srednjeg intenziteta, te 2 mjeseca slabog intenziteta. Tuđu njegu i pomoć u oblačenju i obavljanju osobne higijene cijeni 2, odnosno 3 tjedna po 1 sat dnevno. Za pretpostaviti je da pri većim naporima, hodanju stajanju dolazi do oticanja koljena i pri dužem hodanju laganog šepanja te bih tako cijenio naruženost lakog stupnja, koja je uočljiva u ljetnim mjesecima, dakle ponekad. Kod tužitelja prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zdravstveno stanje koljena pri pregledu 10. 8. 2020. od strane ortopeda je stabilizirano.

26. Sudski vještak dr. Časlav Lončar u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 14. 4. 2022. navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, nastavio se strah sekundarni i dalje jakog intenziteta koji je mogao potrajati 4 dana, a 2 dana je održavan i trpljenjem boli jakog intenziteta i 2 dana zbog operativnog zahvata. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti 5 tjedana, a blagog intenziteta do 3 mjeseca. Prema nalazu ortopeda i ograničene pokretljivosti lijevog koljena tužitelj će cijeli život ulagati dodatne napore u svakodnevnom životu što dovodi do trajne povrede duševnog integriteta ovo procjenjujem da je lakog stupnja do 10%. Izraženi postotak se uklapa u postotak trajne povrede prava osobnosti koju je iskazao vještak ortoped, a iznosi 10%.

26.1. S obzirom na primjedbe tuženika, u dopuni vještačenja od 27.10.2022. vještak Časlav Lončar u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja. Navodi kako je strah i tjelesna bol najneprijatniji čovjekov događaj, a strah se dijeli na strah jakog, srednjeg i slabog intenziteta pa je tako procjenjivao pri davanju svog nalaza i mišljenja, a što se tiče trajne povrede duševnog integriteta, što je procijenio 10 %, ona je izazvana činjenicom da će tužitelj cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju koljena kako je to opisao vještak ortoped. Pri psihijatrijskom vještačenju se uvijek dijelom temelji na vještačkom nalazu i mišljenju vještaka somatske medicine pa njegova procjena od 10% uklapa se u procjenu vještaka spec. ortopeda i ista se ne pribraja u njegovoj procjeni tjelesnog oštećenja.

27. Na provedena vještačenja punomoćnica tužitelja nije imala primjedbi, a u konačnici nije imao primjedbi ni tuženik. S obzirom na to da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

28. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenja vještaka liječnika (ortopeda i psihijatra), te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (sveukupno 10 %), duševne boli zbog naruženosti, jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (hospitalizacija, operacija, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u iznosu od 7.300,00 eura, no s obzirom na suodgovornost tužitelja od 20 % iznos od 5.840,00 eura.

29. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 111,49 eura i troškove putovanja radi liječenja u iznosu od 99,54 eura.

30. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

31. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. ĐĐ tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 3 tjedna po 1 sat dnevno.

31.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete, tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istom ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njegove obitelji, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi), pa stoga tužitelju pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe „Lovret“ (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u visini od 5,21 eura (40,00 kuna), to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.

31.2. Tužitelju, s obzirom na prednje, pripada na ime naknade tuđe njege i pomoći zatraženi iznos od 111,49 eura (naime, tužitelju je tuđa njega i pomoć trebala ukupno 21 dan po 1 sat dnevno = 21 sat x 5,21 eura cijena jednog sata tuđe njege i pomoći pa tužitelja pripada 111,49 eura), ali uz suodgovornost od 20 % tužitelju je dosuđen iznos od 89,19 eura.

32. Glede troškova putovanja radi liječenja ovaj sud smatra i taj zahtjev tužitelja osnovanim. Naime, tužitelj je zbog ozljede imao troškove vezane za liječenje, radi odlaska na kontrole, fizikalno liječenje i dr. pa ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra primjerenim konkretnom slučaju zatraženi iznos od 99,54 eura za troškove putovanja radi liječenja, ali umanjeno za 20 % suodgovornosti iznos od 79,63 eura.

33. Tužitelju je, dakle, na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupan iznos od 6.008,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.929,19 eura teku od dana 18. studenoga 2020., kao dana podnošenja zahtjeva, a sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, iako je za troškove tuđe njege i pomoći, jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme kada je trošak učinjen, tj. usluga pružena pa i u slučaju kada nije došlo do angažmana treće osobe, već su tuđu njegu i pomoć tužitelju kao oštećenom pružali članovi njegovog domaćinstva, imao pravo na kamate od dana kada je taj trošak učinjen, ali od tada nije zatražen), pa do isplate, a na iznos od 79,63 eura od dana 2. travnja 2026, kao dana presuđenja, pa do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 2.054,09 eura, kao i za više zatražene kamate na iznos od 79,63 eura, za razdoblje od 18. studenoga 2020. do 1. travnja 2026., tužitelj odbijen, a kao u točki I izreke presude.

34. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.

35. Naime, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

35.1. U ovom slučaju, tužba je podnesena 26. studenoga 2020., a prema ZR utuženo potraživanje naknade štete zbog ozljede na radu od 8. ožujka 2016. nije zastarjelo jer nije protekao rok od 5 godina.

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a.

36.1. Tužitelju je, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup ročištu od 15. 9. 2021., 16.11.2021., 3. 2. 2022., 14. 4. 2022., 21. 9. 2022., 27.10.2022., 19. 2. 2024., 2. 9. 2024., 16.10.2024., 5.12.2024., 14. 4. 2025., 29. 9. 2025., 24. 11.2025. i 25. 2. 2026. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude od 8. 4. 2024. i 2. 4. 2026. po 100,00 eura, za sastav podneska od 22. 4. 2021., 10. 1. 2022., 1. 4. 2022. i 13. 7. 2022. po 200,00 eura, od 10. 9. 2021., 5.11.2021., 16. 9. 2022., 19. 1. 2024., 20.12.2024., 11. 3. 2025., 7. 4. 2025. i 21. 1. 2026. po 50,00 eura, za sastav žalbe od 23. 4. 2024. 250,00 eura, za sastav odgovora na žalbu od 14. 5. 2024. 200,00 eura, što iznosi ukupno 5.562,50 eura, na ime PDV-a iznos od 1.312,50 eura, na ime sudske pristojbe tužbe iznos od 127,08 eura i na ime sudske pristojbe presude iznos od 127,08 eura, sveukupno iznos od 6.816,66 eura.

34.2. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio u postupku sa 77,5 % (uspio u osnovu 80%, a 75 % u visini, odnosno ukupno sa 77,5 %), a tuženik je uspio s 22,5 %, to je razlika postotka uspješnosti 55 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 3.749,16 eura, uvećano za iznos od 238,90 eura na ime troškova medicinskog vještačenja daje ukupan iznos od 3.988,06 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 4.692,50 eura, tužitelj odbija. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 2. travnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

34.3. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 16. 9. 2021., 17. 9. 2021. i 9.12.2021. jer se radi o dostavi podataka o izabranom liječniku, te o dostavi dokaza o uplati troškova vještačenja, a koji podnesci nisu bili nužni ni potrebni za sam postupak.

U Splitu 2. travnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika