REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-748/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Marko Mučnjak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva KUŽELIČKI & MUČNJAK, d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupa Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 30. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika Marka Mučnjaka, odvjetnika iz Zagreba i zz punomoćnika tuženika Frana Majića, odvjetnika iz Zagreba, dana 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 6.1 Ugovora o kreditu broj 240311014208, sklopljenog između tužitelja HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, kao kreditora, a kojom je odredbom ugovoreno: „„Korisnik kredita se obvezuje platiti troškove odobravanja kredita u iznosu od 16,59 EUR ( slovima: šesnaesteurapedesetdvacentieura), jednokratno, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita.“

II. Nalaže se tuženiku OTP banka dioničko društvo, OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, isplatiti tužitelju HC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 16,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.3.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 16,59 EUR za razdoblje od 18.2.2024. do 13.3.2024.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 776,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 2. travnja 2026. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5.2.2026. navodi da je dana 11.3.2024. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 240311014208. Sukladno odredbi čl. 6.1. Ugovora nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti troškove odobravanja kredita u iznosu od 16,59 EUR jednokratno, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita. Poziva se na odredbu čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO prema kojem tuženik nije imao zakonsko uporište naplatiti od tužitelja nikakvu naknadu što znači da je tuženik u predmetnom ugovoru o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna navedenom članku zbog čega je ista i ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe bio dužan i platio iznos od 16,59 EUR. U traženju pravne zaštite također se poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj naglašava da sa tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu neovisno o tome da li se radi o odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbama koje se odnose na naplatu naknade za obradu kredita. Zbog navedenog jasno je kako je odredba ugovora o kreditu u pogledu naplate naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da su stranke dana 11.3.2024. sklopile ugovor o kreditu broj 240311014208. Ističe prigovor vezano uz postavljenu vrijednost predmeta spora. Navodi da tužitelj tvrdi da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva tzv. ulazna naknada ništetna sukladno čl. 6.1 ugovora o kreditu. Tuženik ne osporava činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva u ovom dijelu, ali ne priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik ne osporava ni visinu tužbenog zahtjeva u ovom dijelu, ali ne priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Slijedom izloženog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu, potvrdu tuženika o troškovima obrade kreditnog zahtjeva u iznosu od 16,59 EUR vezano uz predmetni kredit te nalog o naplati troškova obrade kredita.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ovaj sud smatra u cijelosti osnovanim zahtjev tužitelja.

5. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita te isplata naplaćenog iznosa naknade za obradu kredita u iznosu od 16,59 EUR sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita dana 11.3.2024. sklopili Ugovor o kreditu broj 240311014208, a kojim Ugovorom je određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti troškove odobravanja kredita u iznosu od 16,59 EUR jednokratno, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita. Nije sporno ni to da je navedena naknada naplaćena od strane tuženika.

8. Valja reći da tuženik ne osporava činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva kao ni visinu tužbenog zahtjeva međutim ne priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. U ocjeni osnovanosti tuženog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice vezano uz ništetnost odredbe ugovora o kreditu o plaćanju jednokratne naknade za odobravanje kredita te isplatu potraživanog iznosa. To iz sljedećih razloga.

10. Odredbom čl. 59 Zakona o zaštiti potrošača određeno je da ugovor o potrošačkom zajmu između ostalog mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Isto tako odredbom čl. 81 st. 1 citiranog Zakona određeno je da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 81 st. 2 citiranog Zakona propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dok je stavkom 3 propisano da činjenica da se o pojedinim asketima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Odredbom čl. 81 st. 4 citiranog Zakona propisano je ako trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbu u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

11. Saslušan tijekom postupka tužitelj je u jasnom i uvjerljivom iskazu te kao takovom i prihvaćenom od strane ovog suda naveo da je predmetni ugovor sa tuženikom zaključio 2024. godine time da se radilo o ugovoru kojim je ostvario sredstva za svoje osobne potrebe točnije za život budući ima sina nezaposlenog i sa zdravstvenim problemima te su mu sredstva bila nužna za životne potrebe. Naveo je da je ugovor sadržajno priredila banka te se ne sjeća da bi mu djelatnik banke rekao o naknadi koja je predmet ovog postupka. Ta naknada i troškovi oduzeti su od iznosa prilikom isplate kredita. Naveo je da ni na koji način nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora pa tako ni na ovu odredbu koja se odnosi na predmetnu naknadu., a što je uostalom i općepoznata činjenica.

12. Jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja te kao takav i prihvaćen od strane ovog suda ukazuje da ni na koji način nije mogao utjecati na plaćanje predmetne naknade, budući da se radilo o tipskom ugovoru koji je sadržajno priredila banka, a navedena naknada navedena je kao jedna odredba ugovora na koju ni na koji način nije mogao utjecati niti mu je ona pojašnjena od strane djelatnika banke.

13. Slijedom svega izloženog ovaj sud prihvaća navode tužitelja o ništetnosti jednokratne naknade točnije tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, nalazi utvrđenim da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji predmetna naknada niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu što je dovelo da takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu obveza na štetu potrošača te je iz svih navedenih razloga takva ugovorena naknada ništetna ugovorna odredba te daje pravo tužitelju potraživanja iznosa od 16,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.3.2024. do plateža, budući je tuženik dana 12.3.2024. naplatio navedenu naknadu (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO-a), a što proizlazi iz naloga za plaćanje tuženika od 12.3.2024. (list 11 spisa). Kao što je ranije rečeno tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije osporavao činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva kao ni visinu tužbenog zahtjeva međutim nije priznao osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 16,59 EUR za razdoblje od 18.2.2024. do 13.3.2024. budući je predmetna naknada naplaćena dana 12.3.2024. godine, a što proizlazi iz naloga za plaćanje tuženika (list 11 spisa).

15. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 5. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to Tbr. 7 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 48 i 50. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe 100 bodova, podnesak 12.3.2025. 100 bodova te ročište 30.3.2026. 100 bodova ili ukupno 300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 600,00 EUR te 25% PDV-a 150,00 EUR ili ukupno 750,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 776,55 EUR, time da nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu budući nije obveznik plaćanja iste imajući u vidu odredbu čl. 11 st. 1 toč. 5 Zakona o sudskim pristojbama. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona. Vezano uz vrijednost predmeta spora valja reći da je ista utvrđena prema zbroju svih navedenih zahtjeva, a sukladno odredbi čl. 37 st. 1 ZPP-a u svezi sa čl. 40 st. 2 ZPP-a jer je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za isplatu kao samostalni zahtjev koji ima svoju posebnu vrijednost predmeta spora.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u pet primjeraka.

Dna:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.