REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj: Ovr-258/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Z A K L J U Č A K

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola po sucu Tamari Došen, kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijalista Gorana Lipljana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Pula-Pola, protiv ovršenika NJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aleksandri Simić, odvjetnici iz Pule, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, 2. travnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka protiv ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga navedenih u prijedlogu ovršenika od 14. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodu ovrhe koji je ovršenik podnio ovome sudu 14. ožujka 2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podneskom zaprimljenim na ovome sudu 14. ožujka 2026. podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate kojeg je pokrenuo ovrhovoditelj dana 6. ožujka 2026. na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Rijeci, posl. br. K-39/07 od 21. 1. 2009., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž- 635/09 od 5. 11. 2009., pravomoćne 5. studenog 2009. i ovršne 16. travnja 2010., te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u navedenom postupku. Ovršenik u svom prijedlogu ističe prigovor zastare tražbine utvrđene predmetnom ovršnom ispravom zbog proteka roka iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i ona za koje zakon inače predviđa kraći rok. Ovršenik također navodi da bi provedbom ovrhe (izravne naplate) trpio nenadoknadivu štetu obzirom mu je zapljenom svih sredstava koja ima na računu onemogućena egzistencija, a tražbina iz osnove za plaćanje je u zastari. Kao dokaz predmetnih navoda, ovršenik je dostavio presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. K-39/07 od 21. 1. 2009., preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž- 635/09 od 5. 11. 2009., zahtjev za izravnu naplatu i specifikaciju tražbine, specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje te je predložio da sud po potrebi izvrši uvid u spis Županijskog suda u Rijeci, posl. br. K-39/07 i sasluša ovršenika. Slijedom svega navedenog, ovršenik je predložio da sud temeljem članka 50. stavka 1. t. 5 i 11. u vezi sa člankom 210. stavkom 1. i 2. Ovršnog zakona proglasi predmetnu pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate nedopuštenim te da odgodi ovrhu (nalogom Fini da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja), kao i da obveže ovrhovoditelja da naknadi ovršeniku troškove ovog postupka koje mu je prouzročio .

2. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao na način da je isti u cijelosti osporio. Ovrhovoditelj navodi da se ovršenikov dug ovrhovoditelju odnosi na oduzetu imovinski korist ostvarenu počinjenjem kaznenoga djela, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br, K- 39/07 od 21. siječnja 2009., preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Kž -635/09 od 05. studenog 2009. Ovrhovoditelj ističe da je odredbom članka 85. stavka 4. Kaznenog zakona propisano da oduzimanje imovinske koristi ne zastarjeva. Također u prijelaznim i završnim odredbama u čl.385. KZ/11 propisano je da ako do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 2013.) nije nastupila zastara imovinske koristi primjenjivati će se odredba čl. 85. st. 4. ovog Zakona, a prema navedenom članku 85. st. 4. Kaznenog zakona oduzimanje imovinske koristi ne zastarjeva. Dakle, neosnovan je ovršenikov prigovor zastare predmetne tražbine iz razloga što oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva. U konkrenom slučaju, glede imovinske koristi iz ovršne isprave primjenjuje se Kazneni zakon kao lex specialis, a ne odredba Zakona o obveznim odnosima. Sukladno svemu navedenom, ovrhovoditelj je predložio da sud odbije prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa po predmetnom zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja, da odbije prijedlog za odgodu ovrhe te da obveže ovršenika na naknadu troška ovrhovoditelju za sastav ovog podneska u iznosu od 200,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

3. Odredbom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine”, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024; dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema stavku 2., na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju se odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ).

3.1. Člankom 50. stavkom 1. točkom 1. Oz-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava; točkom 3. je propisano da može podnijeti žalbu ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka , dok je točkom 5. propisano da žalbu može podnijeti ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Članak 50. stavak 5. propisuje da u povodu žalbe iz stavka 1. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Člankom 52. stavkom 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Stavkom 4. istog članka određeno je da iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

4. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 5. OZ–a.

4.1. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, tj. navodi da je predmetno potraživanje u zastari.

5. Kako ovršenik ističe razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članaka 52. stavak 4. OZ-a), temeljem odredbe članka 210. OZ-a u vezi sa člankom 52 stavkom 1. i 3. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

6. Člankom 65. stavka 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana. Stavkom 2. istog članka propisano je da će odluku o prijedlogu za odgodu sud donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Dakle, sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe ako su kumulativno ispunjena oba uvjeta navedena u članku 65. stavku 1. OZ -a, naime, vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnost nastupanja nasilja i ispunjenje jednog od uvjeta navedenih u točci 1. do 11. narečene odredbe.

7. Svojim prijedlogom od 14. ožujka 2026., ovršenik je osim odgode predložio i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa njegovih novčanih sredstava zaplijenjenih u gore navedenom postupku izravne naplate, čime je ispunjen uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 1. OZ-a.

8. Ispitujući postojanje drugog od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe, naime vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno vjerojatnost potrebe sprečavanja nasilja (pri čemu se na potonji razlog ovršenik ni ne poziva), sud ističe da se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete odnosno takve štete koju ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se nastavno provela. Šteta koju ovršenik trpi kao nužnu posljedicu provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio, ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom. U tom smislu, sud ukazuje i na mnogobrojnu sudsku praksu županijskih sudova, pa tako primjerice u presudama GŽ Ovr-199/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-1910/2019 ŽS Zagreb, GŽ Ovr-320/2019 ŽS Pula, GŽ Ovr-224/2019 ŽS Rijeka. Teret dokaza gore navedene vjerojatnosti je na ovršeniku. Ovršenik u prijedlogu samo paušalno navodi da bi mu provedbom ovrhe bila ugrožena egzistencija. Naposlijetku, ovrhovoditelj se nije suglasio sa prijedlogom za odgodu ovrhe pa nema mjesta ni primjeni odredbe članka 69. stavka 1. OZ kojom je propisano da ako se ovrhovoditelj suglasi s prijedlogom ovršenika o odgodi ovrhe, odnosno ako se ovrhovoditelj i ovršenik suglase s prijedlogom treće osobe o odgodi ovrhe, sud će odgodu odrediti ne ispitujući postoje li za to propisane pretpostavke.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbi članka 65. stavka 1. i 2. OZ -a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

10. O troškovima ovoga postupka, po stavu ovoga suda, potrebno je odlučiti u parnici na koju je ovršenik upućen, a sukladno uspjehu stranaka u istoj.

U Puli-Pola, 2. travnja 2026.

Sudac

Tamara Došen

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku od osam (8) dana od dana dostave rješenja, ovome sudu, pismeno u tri (3) primjerka, osim ako se podnosi putem e-komunikacije sa sudom.

Dna:

1. Ovrhovoditelju po ODO Pula-Pola,

2. Ovršeniku po punomoćnici, uz podnesak ovrhovoditelja od 24. ožujka 2026.