Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-157/2025.-14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Denis Pedić iz Popovače, protiv tuženika OTP BANKE HRVATSKA d.d. iz Splita, Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 4. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Marka Galovića, na temelju članka335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 061113383143 koji su 13. studenog 2006. sklopili tužiteljica ŽČV iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik OTP banka Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 kao kreditor u dijelu kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,89% godišnje.

II Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 da tužiteljici ŽČV iz [adresa] isplati iznos od 6.906,87 € (šest tisuća devetsto šest eur i osamdeset i sedam cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.2.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 42,39 € od 1.2.2008.,

- na iznos od 53,74 € od 1.3.2008.,

- na iznos od 54,41 € od 1.4.2008.,

- na iznos od 52,77 € od 1.5.2008.,

- na iznos od 52,18 € od 1.6.2008.,

- na iznos od 62,28 € od 1.7.2008.,

- na iznos od 70,11 € od 1.8.2008.,

- na iznos od 70,27 € od 1.9.2008.,

- na iznos od 71,23 € od 1.10.2008.,

- na iznos od 77,27 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 91,18 € od 1.12.2008.,

- na iznos od 105,80 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 106,95 € od 1.3.2009.,

- na iznos od 105,74 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 105,46 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 103,62 € od 1.6.2009.,

- na iznos od 112,33 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 115,38 € od 1.8.2009.,

- na iznos od 116,51 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 115,65 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 114,82 € od 1.11.2009.,

- na iznos od 116,28 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 117,66 € od 1.1.2010.,

- na iznos od 119,10 € od 1.2.2010.,

- na iznos od 118,53 € od 1.3.2010.,

- na iznos od 121,06 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 120,21 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 121,39 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 128,06 € od 1.7.2010.,

- na iznos od 124,09 € od 1.8.2010.,

- na iznos od 133,43 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 128,70 € od 1.10.2010.,

- na iznos od 129,60 € od 1.11.2010.,

- na iznos od 133,21 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 138,93 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 127,03 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 103,60 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 87,43 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 87,77 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 93,12 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 93,72 € od 1.7.2011.,

- na iznos od 99,62 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 97,23 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 93,62 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 93,35 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 92,79 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 93,84 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 95,00 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 94,85 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 93,80 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 93,94 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 94,25 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 93,50 € od 1.7.2012.,

- na iznos od 93,34 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 92,63 € od 1.9.2012.,

- na iznos od 91,50 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 92,41 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 92,60 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 92,21 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 90,37 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 91,27 € od 1.3.2013.,

- na iznos od 91,30 € od 1.4.2013.,

- na iznos od 90,57 € od 1.5.2013.,

- na iznos od 88,86 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 87,71 € od 1.7.2013.,

- na iznos od 88,30 € od 1.8.2013.,

- na iznos od 88,62 € od 1.9.2013.,

- na iznos od 89,80 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 88,78 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 88,88 € od 1.12.2013.

- na iznos od 88,91 € od 1.1.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 061113383143 koji su 13. studenog 2006. sklopili tužiteljica ŽČV iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik OTP banka Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 da tužiteljici ŽČV iz [adresa] isplati iznos od 9.509,10 € (devet tisuća petsto devet eur i deset cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 4,71 € od 1.4.2008.,

- na iznos od 27,32 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 29,56 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 33,42 € od 1.2.2009.,

- na iznos od 35,94 € od 1.3.2009.,

- na iznos od 29,27 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 28,23 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 22,51 € od 1.6.2009.,

- na iznos od 20,04 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 17,73 € od 1.8.2009.,

- na iznos od 22,59 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 19,32 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 19,28 € od 1.11.2009.,

- na iznos od 22,01 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 30,27 € od 1.1 2010.,

- na iznos od 35,72 € od 1.2.2010.,

- na iznos od 33,88 € od 1.3.2010.,

- na iznos od 43,50 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 46,39 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 43,57 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 72,31 € od 1.7.2010.,

- na iznos do 53,73 € od 1.8.2010.,

- na iznos od 99,80 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 63,88 € od 1.10.2010.,

- na iznos od 93,96 € od 1.11.2010.,

- na iznos od 130,76 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 116,96 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 104,01 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 107,00 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 99,55 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 102,55 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 135,31 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 139,95 € od 1.7.2011.,

- na iznos od 176,25 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 163,14 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 142,67 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 142,18 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 139,99 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 147,49 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 155,75 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 156,05 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 150,94 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 153,09 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 156,23 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 152,96 € od 1.7.2012.,

- na iznos do 153,30 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 150,29 € od 1.9.2012.,

- na iznos od 144,46 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 151,64 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 154,22 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 153,27 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 143,20 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 150,28 € od 1.3.2013.,

- na iznos od 151,95 € od 1.4.2013.,

- na iznos od 148,85 € od 1.5.2013.,

- na iznos od 139,56 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 133,81 € od 1.7.2013.,

- na iznos do 139,01 € od 1.8.2013,

- na iznos od 142,62 € od 1.9.2013.,

- na iznos do 151,76 € od 1.10.2013,

- na iznos od 146,82 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 149,12 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 151,02 € od 1.1.2014.,

- na iznos od 149,75 € od 1.2.2014.,

- na iznos od 153,30 € od 1.3.2014.,

- na iznos od 151,48 € od 1.4.2014.,

- na iznos od 147,93 € od 1.5.2014.,

- na iznos od 146,33 € od 1.6.2014.,

- na iznos od 147,04 € od 1.7.2014.,

- na iznos od 151,49 € od 1.8.2014.,

- na iznos od 156,05 € od 1.9.2014.,

- na iznos od 155,64 € od 1.10.2014.,

- na iznos od 157,93 € od 1.11.2014.,

- na iznos od 161,21 € od 1.12.2014.,

- na iznos od 159,87 € od 1.1.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.2.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.3.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.4.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.5.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.6.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.7.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.8.2015.,

- na iznos od 161,73 € od 1.9.2015.

sve do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glas:

Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 da tužiteljici ŽČV iz [adresa] isplati iznos od 4.490,46 € (četiri tisuće četiristo devedeset eur i četrdeset i šest cent), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od počev od 1.10.2015. do31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

''Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 49.447,01 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

VII Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.255,78 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 2.4.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 13.11.2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 061113383143, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB. Isto tako su stranke 22.1.2016. sklopile Dodatak br. 1 Ugovoru o kreditu br. 151109070542 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Odredbom članka 3. Ugovora određeno je da kamatna stopa iznosi 4,89 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenljiva.

Nadalje tužiteljica navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika OTP banke Hrvatska d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno je da će se otplata kredita vršiti u 240 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate, dok je odredbom članka 1.5. Ugovora određeno da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati po CHF srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika OTP banke Hrvatska d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 061113383143 koji su 13. studenog 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva, a preko ugovorene kamatne stope od 4,89% i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici na ime razlike po osnovi promjenljive kamatne stope iznos od 52.063,12 kn, na ime tečajne razlike iznos od 74.127,50 kn i na ime razlike neotplaćene glavnice iznos od 32.749,59 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 6.906,87 €, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 9.509,10 € i na ime razlike neotplaćene glavnice iznos od 4.490,46 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je sporno jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne.

Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, te navodi da u ovom sporu nema mjesta preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer da je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos. Isto tako tuženik ukazuje na općepoznatu činjenicu da je 30.9.2015. stupio na snagu izmijenjeni i dopunjeni Zakon o potrošačkom kreditiranju kojim je za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF određena obveza banaka ponuditi korisnicima kredita konverziju kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR.

U konkretnom slučaju stranke su sklopile Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu, te je provedbom konverzije Ugovora tužiteljica dovedena u položaj kao da je s tuženikom prvobitno sklopila ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a koji ugovor o kreditu nije bio predmet rasprave niti ocjene nepoštenosti u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenute od strane udruge Potrošač.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva i stoga ova odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti, a odredba o promjenljivosti kamatne stope nije protivna načelu savjesnosti i poštenja i ona nije uzrokovala znatnu neravnotežu ugovornih strana.

Tuženik prigovara i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 13.11.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu broj 151109070542 od 22.1.2016, izvršio uvid u obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, pregled uplata po kreditu, otplatni plan, potvrde o plaćenim kamatama, obavijest o izmjeni kamatne stope, pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković i saslušao tužiteljicu.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 13.11.2006. Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB.

6. Odredbom članka 3. predmetnog Ugovora propisana je kamatna stopa od 4,89% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenljiva.

Odredbom članka 1.5. Ugovora određeno da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati po CHF srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla kod zaključenja Ugovora o kreditu pregovarati o ugovornim odredbama i sadržaju ugovora već joj je dan na potpis unaprijed sastavljeni ugovor.

U banci joj je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najpovoljnija opcija.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužiteljica također nije mogla pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljicom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužiteljici objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 1.5. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed

1 0

formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

19. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20 Kako su odredbe članka 1.5. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

1 1

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 ŽČ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužiteljica kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazila da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njenu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

23. Ističe se također da da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

24. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

25. Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

26. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da pozitivna razlika kamate iznosi 7.013,47 €, ukupna pozitivna tečajna razlika iznosi 9.510,71 €, dok negativna tečajna razlika iznosi 217,37 €.

Na dan konverzije tuženik je izračunao novu glavnicu EUR koja je za 4.490,46 € veća nego što je bila uz pretpostavku ništetnih odredbi ugovora.

Prijebojem više zaračunate novog EUR kredita i priznate preplate od 6.237,93 € ostaje još preplate po konverziji u iznosu od 1.747,47 € i taj iznos je prebijen sa dijelom izračunate zakonske zatezne kamate.

Po mišljenju vještakinje tužiteljica je predmetnom konverzijom djelomično obeštećena i to u iznosu od 6.237,93 € dok su njena potraživanja daleko veća.

27. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, tuženik nije prigovorio nalazu i mišljenju u roku zadanom od strane suda i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

28. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužiteljica predmetnom konverzijom nije obeštećena u cijelosti i da je potraživanje tužiteljice veće od preplate priznate po konverziji.

Slijedom navedenog tužiteljici je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 6.906,87 € i na ime tečajne razlike iznos od 9.509,10 €.

1 2

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

29. Zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove razlike preplate sa razlikom neotplaćene glavnice kredita u iznosu od 4.490,46 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora. Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužiteljica prihvatila, a u tužbi nije iznio činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

30. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 10.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

31. Tuženik je u tijeku postupka postavio procesni prigovor radi prijeboja u iznosu od 49.447,01 kn, a koji iznos se odnosi na u konverziji umanjenu neotplaćenu glavnicu. Kako tužitelj navedeni iznos nije primio odnosno nije ga stekao bez osnove to niti ne postoji njegova obveza vraćanja navedenog iznosa i stoga je prigovor radi prijeboja valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

32. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 89% ( u odnosu na osnov je tužiteljica uspjela 100% i u odnosu na visinu 78%, a što ukupno iznosi 89%).

Tuženik je u sporu uspio sa 11%.

Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 78%.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 500,00 €, sastava podneska od 10.1.2020. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 27.1.2020. 500,00 €, na ročištu od 30.9.2025. 500,00 €, sastava podneska od 11.12.2025. 500,00 €, zastupanja na ročištu od 4.3.2026. 500,00 €, na ročištu od 2.4.2026. 100,00 €, PDV-a € i trošak predujma za financijsko vještačenje 299,08 € ili ukupno 4.174,08 €.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 78% dosuđen joj je trošak u iznosu od 3.255,78 €.

1 3

33. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 2. travnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Denis Pedić, Popovača

2.Odvjetničko društvo Žurić i Partneri, Zagreb