Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-613/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VRĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica VR i dr. dipl. pravnicama u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV, broj 2, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo kulture, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dne 9. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika zz tužene, dne 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj, Republici Hrvatskoj za Ministarstvo kulture, tužiteljici VRĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti bruto iznos od 713,80 €, na ime razlike plaće za vremensko razdoblje između 1. ožujka 2024. do 1. rujna 2024. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

na iznos od 100,65 € od 15. 04.2024. do isplate,

na iznos od 107,77 € od 15. 05.2024. do isplate,

na iznos od 101,06 € od 15. 06.2024. do isplate,

na iznos od 101,08 € od 15. 07.2024. do isplate,

na iznos od 101,09 € od 15. 08.2024. do isplate,

na iznos od 101,07 € od 15. 09.2024. do isplate,

na iznos od 101,08 € od 15. 10.2024. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.

II. Dužna je tužena, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 925,60 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 11. listopada 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi kako je dana 1. siječnja 1996. tužiteljica preuzeta iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Ministarstvo kulture temeljem Zakona. U Zavodu za zaštitu spomenika kulture, koji je pravni prednik Ministarstva kulture i medija, bila je zaposlena od 22. veljače 1994. i od tada do danas nije imala prekida radnog staža u Ministarstvu kulture, odnosno Zavodu kao njegovom pravnom predniku, te je preuzeta u državnu službu za obavljanje istih poslova koje je do preuzimanja obavljala u Zavodu. Sukladno članku 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (N.N. 112/2017) od 9. studenoga 2017. službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave. Kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatrat će se rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida dužeg od osam dana. Prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje Kolektivnog ugovora, ukupni radni staž ostvaren u državnoj službi smatra se ukupni radni staž ostvaren u svim državnim tijelima. Iznimno, odredbom članka 7. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave. Navedena odredba se na službenike i namještenike primjenjuje od dana primjene Kolektivnog ugovora iz 2017., odnosno od 1. studenoga 2017. Prema tumačenju Zajedničke komisije broj 3/7 od 23. svibnja 2018., odredba članka 7. Kolektivnog ugovora primjenjuje se na prava iz Kolektivnog ugovora od 1. studenog 2017. pri čemu se u ukupni radni staž ubraja i staž ostvaren u razdoblju prije 1. studenog 2017. sukladno kriterijima iz članka 7. Kolektivnog ugovora. Prema tumačenju broj 6/7 od 22. veljače 2019., službenik i namještenik zadržava kontinuitet svog rada, odnosnog radnog staža, sukladno članku 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, neovisno o tome je li do preuzimanja ili premještaja došlo prije ili nakon stupanja na snagu ovog Kolektivnog ugovora. Međutim, tužena priznaje tužiteljici za ostvarivanje prava iz radnog odnosa samo radni staž ostvaren od 15. srpnja 1994. godine, iako joj je sukladno odredbama Kolektivnog govora i tumačenjima Zajedničke komisije, od 2017. godine trebalo priznati radni staž od 22. veljače 1994. koji je ostvaren u Ministarstvu kulture i pravnim prednicima Ministarstva. Naime, do donošenja presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4869/10, od 14. listopada 2010. tužena je tužiteljici priznala kontinuirani rad u državnoj službi od 1. 1. 1996., a nakon navedene presude (poslovni broj Pr-4869/10 od 14. listopada 2010.), tužena je priznala kontinuitet zaposlenja u državnoj službi samo od 15. srpnja 1994., pozivajući se na navedenu presudu. Člankom 39. Kolektivnog ugovora utvrđeno je pravo državnim službenicima na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, i to za: - 20 do 29 godina 4%, od 30 do 34 godine 8%, od 35 i više godina 10%. Izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (N.N. br.29/24) od 11. ožujka 2024. godine, koje se primjenjuju od 1. ožujka 2024., određuju da zatečeni službenici i namještenici koji su do dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Ugovora stekli pravo na postotno uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, ostvaruju pravo na dodatak za radni staž u državnim tijelima u visini stečenog postotka uvećanja koeficijenta koji je ostvaren do dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Ugovora, a dodatak se obračunava na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž, a zatečeni službenici i namještenici zadržavaju ga do prestanka državne službe.

1.1.Nadalje, navodi se da je tužiteljica 22. veljače 2014. stekla pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova za 4%, a 22. veljače 2024. pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova za 8%, međutim, to pravo nije joj utvrđeno u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora, te joj se od srpnja 2014. isplaćuje koeficijent složenosti poslova uvećan za 4%, a zbog toga joj je tijekom utuženog razdoblja isplaćivana umanjena plaća, čime je pretrpjela štetu proizašlu iz pogrešno utvrđenih godina radnog staža. Tuženici su bile poznate činjenice o stažu tužiteljice te je bila dužna po službenoj dužnosti donijeti Rješenje o plaći i uvećanju koeficijenta, a tužiteljica je od tužene tražila da joj izmijeni Rješenje o plaći, odnosno da joj zakonito isplati plaće, no tužena se do danas na navedeno nije očitovala.

1.2. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici tužiteljici isplatiti razliku plaće, odnosno naknaditi joj štetu radi uvećanja koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta od 8 % za staž ostvaren u državnim tijelima za razdoblje od 22. veljače 2024. do 30. rujna 2024. godine, u iznosu koji će biti utvrđen nakon što tužena izvrši obračun pripadajuće razlike plaće ili ona bude utvrđena financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu od 11. prosinca 2024. tužena navodi kako osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlaže isti odbiti, a tužiteljicu obvezati na nadoknadu tuženoj parničnog troška. Navodi kako je tužiteljica zaposlena od 22. veljače 1994. u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu, te je s danom 15. srpnja 1994. preuzeta u Ministarstvo kulture i prosvjete sukladno odgovarajućem rješenju. Rad u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture se smatra radom u državnom tijelu niti postoje pravni temelji za tvrdnje da su Regionalni zavodi za zaštitu spomenika kulture pravni prednici današnjeg Ministarstva kulture, a isto se odnosi i na općinske zavode za zaštitu spomenika kulture. Slijedom toga, djelatnicima bivših Regionalnih i općinskih zavoda za zaštitu spomenika kulture neprekidna služba odnosno rad u državnim tijelima priznaje se od srpnja 1994. kada su preuzeti u Ministarstvo kulture i prosvjete, a da je takvo tumačenje nedvojbeno ispravno potvrđuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-4869/10 od 14. listopada 2010. Sukladno tome, tužiteljici je isplatila jubilarna nagrada za 20 godina neprekidne službe u državnim tijelima u kolovozu 2014. te jubilarna nagrada za navršenih 25 godina neprekidne službe u državnim tijelima u kolovozu 2019., a jubilarna nagrada za navršenih 30 godina neprekidne službe u državnim tijelima službenici je isplaćena u kolovozu 2024. godine. Sukladno članku 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 56/22, 127/22, 58/23 i 128/23) službenik i namještenik ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima i to za 20 do 29 godina staža u iznosu 4%, od 30 do 34 godine staža u iznosu 8%, od 35 i više godina staža u iznosu 10%. S obzirom na to da je tužiteljica u srpnju 2014. navršila 20 godina radnog staža u državnim tijelima istoj se od kolovoza 2014. do danas uvećava koeficijent složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima u iznosu 4% i istoj pripada pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta isključivo u iznosu od 4% jer je u državnom tijelu zaposlena tek od srpnja 1994. godine te na dan 1. ožujka 2024. nije imala ostvarenih 30 godina radnog staža u državnim tijelima i stoga zaključno nema pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta u iznosu 8%.

2.1. Nadalje, ružena ističe kako sukladno članku 104. navedenog Kolektivnog ugovora, koji se primjenjuje od 1. studenoga 2017. ne postoji pravna osnova prema kojoj bi se citirana odredba članka 7. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike mogla primijeniti retroaktivno na slučajeve preuzimanja službenika iz javne službe koji su po sili zakona preuzeti u državno tijelo 1994., već se ista odredba primjenjuje isključivo za slučajeve preuzimanja po sili zakona, odnosno premještaja u državno tijelo nakon 1. studenoga 2017. Osim toga, sukladno članku 9. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 29/24) koje su stupile na snagu 1. ožujka 2024. zatečeni službenici i namještenici koji su do dana stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna Ugovora stekli pravo na postotno uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, ostvaruju pravo na dodatak za radni staž u državnim tijelima u visini stečenog postotka uvećanja koeficijenta koji je ostvaren do dana stupanja na snagu izmjena i dopuna Ugovora. Državni službenici i namještenici nakon 1. ožujka 2024. nemaju pravo na daljnje povećanje dodatka za radni staž u državnim tijelima za navršene godine radnog staža u državnim tijelima.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 12. srpnja 2024., odgovora tužene na zahtjev za mirno rješenje spora od 13. rujna 2024., rješenja Ministarstva kulture i prosvjete od 15. srpnja 1994., preslika presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-4869/2010od 14. listopada 2010., rješenja Ministarstva kulture i medija o rasporedu državne službenice od 1. listopada 2020., elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom stažu tužiteljice od 1. ožujka 2024., dopisa Ministarstva uprave upućenog Ministarstvu kulture 27. listopada 2009.,rješenja Ministarstva kulture i prosvjete od 15. srpnja 1994., preslika presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu br. Pr-41/2024- 20 od 2.listopada 2025., obračuna razlike plaće za tužiteljicu za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 30. rujna 2024. izrađenog po tuženici, dok je tužiteljica odustala od prijedloga za izvođenje dokaza njezinim saslušanjem pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlena od 22. veljače 1994. u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu,

- da su rješenjem Ministarstva kulture i prosvjete od 15. srpnja 1994. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti spomenika kulture prestali s radom regionalni i općinski zavodi za zaštitu spomenika kulture, između ostalog i u Splitu u kojem je radila tužiteljica, a koje je s danom 15. srpnja 1994. preuzelo Ministarstvo kulture i prosvjete,

- da je rješenjem o rasporedu državne službenice Ministarstva kulture i medija od 1. listopada 2020. tužiteljica raspoređena na radno mjesto više inspektorice zaštite kulturnih dobara u Službi za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine s mjestom rada u Splitu

- visina tužbenog zahtjeva.

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno prijeporno je je li tužiteljica ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti radnog mjesta ostvaren u državnim tijelima u iznosu od 8 % za ostvarenih 30 godina radnog staža.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće s osnova uvećanja koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima u iznosu od 8 % za ostvarenih 30 godina radnog staža za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 1. rujna 2024., podredno zahtjev za naknadom štete, kao razlika između isplaćene plaće i plaće uvećane za dodatak od 8 % za radni staž ostvaren u državnim tijelima za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 1. rujna 2024.

8. Odredbom članka 7. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017), koji je u primjeni od 1. studenoga 2017., ugovoreno je da službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave, a st.2. istog članka da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatrat će se rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida dužeg od osam dana.

9. Odredbom članka 7. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/2022), koji je u primjeni od 1. svibnja 2022., ugovoreno je da službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji se po sili zakona preuzima u državno tijelo, odnosno koji se zbog potreba službe, temeljem posebnog propisa o službeničkim odnosima, premješta u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržava kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave, a stavkom 2. istog članka u slučaju iz stavka 1. ovog članka kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatrat će se rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida dužeg od osam dana.

10. Odredbom članka 7. stavak 1. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 29/24) ugovoreno je kako službenik i namještenik tijela jedinice lokalne ili područne samouprave i službenik iz javne službe koji je po sili zakona bio preuzet u državno tijelo, odnosno koji je zbog potreba službe, na temelju propisa koji su bili na snazi u vrijeme premještaja, bio premješten u državno tijelo na temelju pisanog sporazuma čelnika državnog tijela i tijela jedinice lokalne ili područne samouprave, odnosno javne službe, za ostvarivanje svojih radnih i materijalnih prava, zadržat će kontinuitet svog rada odnosno radnog staža kao ukupni staž ostvaren u državnom tijelu, javnoj službi i jedinici lokalne i područne samouprave, stavkom 2. službeniku i namješteniku kojem se radno-pravni status državnog službenika promijeni u radno-pravni status javnog službenika ili obrnuto, neprekinuti staž u državnoj i javnoj službi smatra se neprekidnim stažem u javnoj službi, odnosno državnoj službi, za ostvarivanje radnih i materijalnih prava, stavkom 3. u slučaju iz stavka 1. i 2. ovoga članka kao neprekinuti rad odnosno radni staž smatrat će se rad ostvaren u državnim tijelima, javnim službama i jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave između kojeg nije bilo prekida dužeg od osam dana.

11. Odredbom članka 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/22) propisano je da službenik i namještenik ima pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima i to za: 20 do 29 godina 4%, od 30 do 34 godine 8% i od 35 i više godina 10%.

12. Odredbom članka 101. stavak 1. istog Kolektivnog ugovora ugovoreno je kako za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora, stavkom 8. istog članka kako tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati danog tumačenja.

13. Zajednička komisija u tumačenju broj 3/7 od 23 svibnja 2018. navodi kako se odredba čl. 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike primjenjuje na prava iz Kolektivnog ugovora od 1. studenoga 2017. pri čemu se u ukupni radni staž ubraja i staž ostvaren u razdoblju prije 1. studenoga 2017. sukladno kriterijima iz čl.7. Kolektivnog ugovora.

14. Zajednička komisija u tumačenju broj 6/7 od 22. veljače 2019. navodi kako službenik i namještenik zadržava kontinuitet svog rada, odnosno radnog staža, sukladno čl. 7. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike neovisno o tome je li do preuzimanja ili premještanja došlo prije ili nakon stupanja na snagu ovog Kolektivnog ugovora te u tumačenju broj 7/7 od 6. veljače 2020. navodi se kako se odredba čl. 7. Kolektivnog ugovora primjenjuje na službenike i namještenike koji su u državno tijelo preuzeti temeljem zakona iz jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, odnosno iz javne službe ili su premješteni temeljem pisanog sporazuma čelnika tijela, neovisno o tome je li do tog preuzimanja, odnosno premještaja došlo prije sklapanja ovog kolektivnog ugovora ili nakon toga.

15. Imajući u vidu citirane odredbe KU-a , te tumačenja zajedničke komisije, koja sukladno citiranoj odredbi imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te su ih se svi potpisnici Kolektivnog ugovora dužni pridržavati, kontinuitet radnog staža za ostvarivanje radnih i materijalnih prava priznaje se neovisno o vremenu preuzimanja u ovome slučaju temeljem zakona iz javne službe u državnu službu, jer bez uključivanja ranijeg staža njegova primjena ne bi bila dosljedna cilju zaštite prava preuzetih službenika i namještenika. Tužiteljica je u veljači 2024. godine navršila 30 godina radnog staža (uključujući razdoblje rada u Zavodu za zaštitu spomenika kulture, koji se sukladno članku 7. KU smatra neprekinutim stažem za ostvarivanje radnih i materijalnih prava) i time je ostvarila pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za 8%.

16. Stoga, navodi tužene kako se čl. 7. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017) primjenjuje od 1. studenoga 2017. te stoga ne postoji pravna osnova prema kojoj bi se citirana odredba članka 7. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike mogla primijeniti retroaktivno na slučajeve preuzimanja službenika iz javne službe koji su po sili zakona preuzeti u državno tijelo 1994., već se ista odredba primjenjuje isključivo za slučajeve preuzimanja po sili zakona, odnosno premještaja u državno tijelo nakon 1. studenoga 2017. su po mišljenju ovog suda neutemeljeni.

17. Naime, odredbom članka 9. stavak 1. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 29/24), koje su stupile na snagu 1. ožujka 2024., propisano je kako zatečeni službenici i namještenici koji su do dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Ugovora stekli pravo na postotno uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, ostvaruju pravo na dodatak za radni staž u državnim tijelima u visini stečenog postotka uvećanja koeficijenta koji je ostvaren do dana stupanja na snagu ovih izmjena i dopuna Ugovora, a stavkom 2. istog članka dodatak iz stavka 1. ovoga članka obračunava se na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za radni staž, stavak 3. istog članka dodatak iz stavka 1. ovoga članka zatečeni službenici i namještenici zadržavaju do prestanka državne službe.

18. Kako je tužiteljica u veljači 2024. ostvarila 30 godina radnog staža, dakle prije stupanja na snagu primjene odredbe članka 9. Izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora, ista je stekla pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova od 8%.

19. Tužiteljica je sukladno izračunu tužene priloženom u spisu (str. 80/81 spisa), podneskom od 6. ožujka 2026., uredila tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu iznosa od 713,80 eura bruto na ime razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 1. rujna 2024., s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok podrednim tužbenim zahtjevom potražuje od tužene na ime naknade štete isplatu iznosa od 713,80 eura, koji predstavlja razliku između isplaćene plaće i plaće uvećane za dodatak od 8 % za radni staž ostvaren u državnim tijelima za razdoblje od 1. ožujka 2024. do 1. rujna 2024.

20. Tužiteljici je, a s obzirom na to da visina tužbenog zahtjeva nije prijeporna, jer je tužiteljica isti postavila sukladno izračunu dostavljenom od strane tužene, dosuđen zatraženi iznos od 713,80 eura na ime razlike plaće.

20.1. Na dosuđeni iznos od 713,80 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni bruto iznos teku od petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) pa je u tom dijelu tužiteljica odbijena u zahtjevu, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

21. S obzirom na to da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće, to onda nije ni odlučivao o alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu radi naknade štete.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19 i 80/22 - drugdje u tekstu ZPP-a) i čl. 2., 6. i 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine br. 150/05) pa je tužiteljici, koja u neznatnom dijelu nije uspjela u sporu, za koji dio nije ni nastao poseban, dosuđen trošak u cijelosti u ukupnom iznosu od 925,60 eura, a na ime putnog troška radi dolaska na ročišta od 6.10.2025. i 9. 3. 2026. (410 km x 2 = 820 km x 0,50 eura = 410,00 eura + 52,80 eura /cestarina u visini od 26,40 x 2) = 462,80 eura x 2 = 925,60 eura).

U Splitu 2. travnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude parnične stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene