Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-134/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Pavičiću iz Bjelovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 23. veljače 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati novčani iznos od 8.018,91 EUR – a (slovima: osam – tisuća – osamnaest-eura-i-devedeset-jedan-cent) uvećano za zakonsku zateznu kamatu, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 1. listopada 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 2.174,58 eura.

III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 0253569773 da tužitelju CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.409,50 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući ovu kamatu od dana donošenja prvostupanjske odluke do konačne isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. godine podnio tužbu sudu protiv tuženika radi isplate preplaćenog iznosa koji je nastao kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi promjenjive kamatne stope i valute CHF, a imajući u vidu da u provedenoj konverziji tuženik nije u cijelosti priznao tužitelju preplaćeni iznos.

Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili 19. prosinca 2006. godine Ugovor o kreditu, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 47.000,00 CHF.

Odredbom članka 4. Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30 % godišnje.

Isto tako su stranke 9. prosinca 2015. godine sklopili Dodatak Ugovora o kreditu (list 213 spisa) temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj navodi da je u razdoblju od sklapanja ugovora tuženik jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž.7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 47.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu isplati iznos preplate zbog promjene kamatne stope, a sve na temelju toga što su ništetne odredbe ugovora o kreditu od 19. prosinca 2006. godine u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,30 % godišnje.

Tužitelj također predlaže da se naloži tuženiku da mu isplati iznos preplate temeljem ništetnih odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 6. listopada 2025. godine (list 253 spisa), a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva kao i visinu. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe jer je restituiran nakon što je sklopio Dodatak Ugovora o kreditu 9. prosinca 2015. godine. Tuženik navodi da je Dodatak Ugovoru o kreditu zaključen između stranaka temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je uložio i prigovor zastare.

3. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 19. prosinca 2006. godine Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 47.000,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

Odredbom članka 4. predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,30 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 47.000,00 CHF i kamata otplaćuju u 180 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

Prema odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

Ovaj sud je mišljenja da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti pravosudni policajac i da je završio srednju upravnu školu što znači da tužitelj nije stručnjak za financijska i kreditna pitanja. Tužitelj je iskazao da mu nitko u banci nije pojasnio pojedine odredbe ugovora o kreditu pa tako ni odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u cijelosti kao jasan, uvjerljiv i objektivan.

Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Kako su odredbe članka 4. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

4. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

Ne može se pravo potrošača na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kako to navodi tuženik.

5. U svom pismenom nalazu i mišljenju (list 227 spisa) financijski vještak Lidija Jurković je utvrdila da preplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 2.407,37 eura, a da preplata temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznosi 3.122,07 eura.

Prema zahtjevu tuženika vještak je obračunao zakonsku kamatu na pozitivne razlike do dana konverzije 30. rujna 2015. godine, a što iznosi ukupno 3.122,07 eura. Vještak je također u svom nalazu utvrdio i razliku naplaćene glavnice kredita koja iznosi 1.375,33 eura.

Dakle, ukupne pozitivne razlike po gore navedenim osnovama iznose 11.839,86 eura.

Vještak je utvrdio i priznatu preplatu u iznosu od 3.820,95 eura te je tim iznosom umanjio iznos od 11.839,86 eura na ime ukupnih pozitivnih razlika te je nakon prijeboja dobio iznos od 8.018,91 eura.

Sve je to financijski vještak pojasnio u svom podnesku od 16. rujna 2025. godine (list 250 spisa).

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz financijskog vještaka s obzirom da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, a prigovori tuženika su pravne prirode.

6. Tužitelj je konačno odredio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 6. listopada 2025. godine (list 253 spisa), a kako je to navedeno u izreci ove presude. Na temelju svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci i usvojiti precizirani tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom financijskog vještaka u cijelosti.

7. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 11. lipnja 2019. godine, nije nastupio zastarni rok od pet godina.

8. Nakon što je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev (list 253 spisa) na raspravi 25. veljače 2026. godine tuženik se protivio ovakvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

Uvidom u spis vidljivo je da je tužitelj u tužbi potraživao ukupan iznos od 67.451,02 kuna, odnosno 8.952,29 eura. Osim tog iznosa na ime razlike glavnice tužitelj je potraživao iznos od 9.351,82 kune, odnosno 1.241,20 eura. Dakle, u tužbi tužitelj je ukupno potraživao iznos od 10.193,49 eura.

Kako je tužitelj svojim preciziranim tužbenim zahtjevom potraživao ukupan iznos od 8.018,91 eura, a tužbom je tražio iznos od 10.193,49 eura, valjalo ga je odbiti za dio prekomjerno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.174,58 eura, a kako je riješeno u izreci u točki II.

9. Što se tiče prigovora mjesne nenadležnosti, to pitanje je već riješeno u tijeku postupka odlukom Općinskog suda u Bjelovaru.

10. Tužitelju je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. ZPP-a, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podnesaka od 12. kolovoza 2019., 6. studenog 2019., 30. siječnja 2020., 5. siječnja 2021., 9. svibnja 2025., 14. srpnja 2025. i 6. listopada 2025. godine, zastupanja na ročištima od 28. studenog 2024., 12. svibnja 2025. i 23. veljače 2026. godine, sve po 200,00 eura te trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 2.750,00 eura.

Tužitelj je imao i troškove vještačenja u iznosu od 300,00 eura.

Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja iznose 3.050,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu jer je uvidom u spis utvrđeno da pristojbu nije platio do sada.

Što se tiče uspjeha u parnici, treba napomenuti da je tuženik pored visine tužbenog zahtjeva osporavao i osnovanost istog. Stoga je po pitanju osnovanosti tužitelj uspio sa svojim zahtjevom 100 %.

Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tužitelju je dosuđen iznos od 8.018,91 eura, a odbijen je za preostali dio tužbenog zahtjeva iz tužbe u iznosu od 2.174,58 eura. Po osnovu visine uspjeh tužitelja u parnici je 79 %, a uspjeh tuženika je 21 %. Dakle, uspjeh tužitelja po pitanju osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva je 89,50 %, dok je uspjeh tuženika 10,50 %.

Razlika gore priznatih uspjeha u parnici stranaka iznosi 79 % u korist tužitelja.

Stoga je sud tužitelju dosudio ukupne parnične troškove u tom omjeru, a što od iznosa 3.050,00 eura iznosi 2.409,50 eura.

U Kutini 2. travnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Matko Pavičić, Bjelovar, Mihanovićeva 1

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18