Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-234/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja ŠFT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju GFT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, isplatiti tužitelju GFT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dodatak na plaću za vremensko razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2021., u ukupnom bruto iznosu od 1.856,77 eura (tisuću osamsto pedeset šest eura i sedamdeset sedam centi), sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi:

- iznos od 133,24 eura od dana 16. rujna 2020. do isplate

- iznos od 128,01 eura od dana 16. listopada 2020. do isplate

- iznos od 128,25 eura od dana 16. studenog 2020. do isplate

- iznos od 97,53 eura od dana 16. prosinca 2020. do isplate

- iznos od 111,82 eura od dana 16. siječnja 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. veljače 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. ožujka 2021. do isplate

- iznos od 122,16 eura od dana 16. travnja 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. svibnja 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. lipnja 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. srpnja 2021. do isplate

- iznos od 115,54 eura od dana 16. kolovoza 2021. do isplate

- iznos od 133,79 eura od dana 16. rujna 2021. do isplate

- iznos od 115,55 eura od dana 16. listopada 2021. do isplate

- iznos od 101,93 eura od dana 16. studenog 2021. do isplate

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.125,00 eura (tisuću sto dvadeset pet eura) sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koje ja na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. prosinca 2024. podnio ovome sudu tužbu radi isplate protiv tuženika kao poslodavca. U tužbi navodi da je dugogodišnji zaposlenik tuženika, te da radi na radnom mjestu stručni suradnik, a navedeno radno mjesto je mjesto s posebnim uvjetima rada temeljem odredbe čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" 5/84.), koji se primjenjuje u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o zaštiti na radu. Navodi kako je navedenu činjenicu i pravo potvrdio i poslodavac donošenjem Odluka kojima je utvrđeno da se tužitelju plaća uvećava za 10% s obzirom da tužitelj radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada. Navodi kako se, temeljem odredbe čl. 5. Ugovora o radu, na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljeni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u čl. 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i odredbom čl. 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. Navodi kako je u utuženom razdoblju tužitelj bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini od 10% plaće nije mu bio isplaćivan. Navodi kako tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju nije isplaćivao navedeni dodatak iz tužitelju nepoznatih razloga dok je do mjeseca srpnja 2020. predmetni dodatak tužitelju redovito isplaćivan. Prema stajalištu tužitelja isti je imao pravo na isplatu dodatka i u utuženom razdoblju i to temeljem odredbe članka 54. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i sukladno Pravilniku o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. , pa kako tužitelju navedeni dodatak nije isplaćivan tužitelj je podnio predmetnu tužbu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 12. ožujka 2026., tužitelj predlaže da sud utvrdi da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane, te predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju, na ime dodatka na plaću za utuženi period, isplati iznos od 1.856,77 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, kao niti činjenica da tuženik radi na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada. Međutim, tuženik osporava da bi tužitelj u utuženom periodu imao pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada. Navodi kako je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o radu kojim je u članku 5. Ugovora određeno da je poslodavac dužan radniku isplaćivati plaću i druge naknade sukladno propisima o radu i aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada, te sukladno Kolektivnom ugovoru. U vrijeme zaključenja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. kojim je bio propisan dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%. Sklapanjem ugovora o radu tužitelj je pristao da mu se plaća obračunava na temelju zakonskih, podzakonskih i internih akata, kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. Odredbom članka 3. navedenog Pravilnika propisano je da će se prava na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim Kolektivnim ugovorom. Odredbom članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je pravo radnika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini, već je propisano da će se visina tog dodatka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Navodi kako u utuženom razdoblju nije bio zaključen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, pa stoga nije postojala pravna osnova za isplatu dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tuženik tvrdi da se na njega primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, pa ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim Zakonom i ne može isplaćivati dodatke na plaću koji nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Dana 15. studenog 2023. sklopljen je Granski kolektivni ugovor za zaposlenike tuženika kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog Kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u Pravilnik o poslovima sa posebnim uvjetima rada (list 17-32 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017. (list 33 - 54 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (list 55-63 spisa), Odluka tuženika o posebnom dodatku (list 66-70 spisa), obračunske liste za tužiteljicu (list 71-90 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 99-118 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u HAPIH-u od 15. studenog 2023. (list 123-127 spisa), izračun tuženika (list 138 spis), te ostalu dokumentaciju u spisu.

3.1.Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno , a također u dokaznom postupku nije provedeno ni financijsko-knjigovodstveno vještačenje s obzirom da je tuženik dostavio obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a koji obračun je tužitelj prihvatio, te u konačnici i tužbeni zahtjev uskladio sa tuženikovim obračunom dodatka od 10%.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku vezano uz isplatu dodatka na plaću zbog obavljanja poslova sa posebnim uvjetima rada u periodu od mjeseca kolovoza 2020. do mjeseca listopada 2021.

6. U ovoj pravnoj stvari između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika, kao niti činjenica da je isti u utuženom periodu obavljao poslove s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Među parničnim strankama nije bila sporna niti činjenica da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću po osnovu obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10%, kao niti činjenica da u periodu od mjeseca kolovoza 2020. do mjeseca listopada 2021. tužitelju nije isplaćivan navedeni dodatak na plaću.

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

8. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08,. 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Parnične stranke su suglasno iskazale da je odredbom čl. 5. Ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji odmor, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01., i 39/09.), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

10. Iz odluke tuženika od 1. lipnja 2018. (list 67 spisa) proizlazi između ostalog da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.

11. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (list 55-64 spisa) proizlazi da je odredbom čl. 2. st. 1. Pravilnika propisano da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću , dok je stavkom 3. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, te dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća. Odredbom čl. 27. Pravilnika propisano je da stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama.

12. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 99-118 spisa) proizlazi da je odredbom čl. 5. Pravilnika bilo propisano da, djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada, te je navedenom odredbom bila propisana i visina tog dodatka u iznos od 10% od osnovne plaće.

13. Uvidom u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., a koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. (list 33-54 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću , dok je stavkom 2. propisano da će se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrdit i granskim kolektivnim ugovorima. Identičnu odredbu sadrži i čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

14. Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, pa tako i u utuženom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023., nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54 . Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017. , odnosno članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

15. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.,- u nastavku ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZOR propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

16. U utuženom razdoblju bio je na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku.

17. S obzirom da je i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike od 6. svibnja 2022., također bilo propisano pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, te s obzirom na činjenicu da u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom periodu radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, sud je utvrdio da tužitelj, i u utuženom periodu, ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

18. Odredbom članka 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće. Odredbom čl. 2. navedenog Kolektivnog ugovora je također propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Zakonom o radu, Ugovorom o radu, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, propisom koji obvezuje Agenciju i radnike, ili sporazumom sklopljenim s Radničkim vijećem, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

19. Prema ocjeni ovog suda, okolnost što u utuženom razdoblju nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o radu, Odluke poslodavca, Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pa u konačnici i iz odredbi ZOR-u. Zaključno, svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, odnosno navedeno pravo na dodatak za posebne uvjete rada nije bilo ukinuto u utuženom razdoblju, nego samo nije bila propisana visina tog dodatka.

20. Činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a raniju odluku je ukinuo Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020., prema ocjeni ovog suda, ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

21. Imajući u vidu činjenicu da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika), da je dodatak u visini 10% bio utvrđen i Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018., te da visina toga dodatka u utuženom periodu nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., sud je ocijenio da u konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZOR, pa u konačnici i odredbe čl. 2. Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., na način da se i za utuženo razdoblje, od kolovoza 2020. do listopada 2021., tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u visini od 10%.

22. U odnosu na prigovor tuženika da je isti državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom , za istaći je da je i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. tuženik bio državna agencija , te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. kojim je bila propisana visina dodatka od 10%.

23. Iz uvida u obračun dodatka na plaću koji je izvršen od strane tuženika (list 138 spisa) proizlazi da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, u utuženom periodu, iznosi 1.856,77 eura.

24. Tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2026. uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom dodatka za posebne uvjete rada od 10%.

25. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, te je stoga tužitelju za razdoblje od kolovoza 2020. do listopada 2021. priznat ukupni iznos od1.856,77 eura bruto (čl. 433.a st. 1. ZPP-a), sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO), tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno članku 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23. i 152/24.), te je stoga odlučeno kao u točki I. i II. Izreke presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 12. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima od 11. ožujka 2025. i 13. ožujka 2026., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) , te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3.), a što ukupno iznosi 900,00 eura, te uvećano za PDV od 25% predstavlja iznos dosuđenog parničnog troška od 1.125,00 eura, kao u točki III. Izreke presude.

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji sa na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

u.z. Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

- nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava