Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-44/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog sudske savjetnice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužitelja VŠK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske agencija za poljoprivredu i hranu, iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63 C, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnica Antonija Jurajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., iz Osijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju VŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10 %, plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, OIB: 35506269186, da tužitelju VŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati dodatak na plaću u ukupnom bruto iznosu od 7.009,78 eura (sedam tisuća devet eura i sedamdeset osam centi) sa zateznim kamatama po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 171,41 eura od dana 16. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 164,55 eura od dana 16. listopada 2020. do isplate

- na iznos od 164,55 eura od dana 16. studenog 2020. do isplate

- na iznos od 164,55 eura od dana 16. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 164,55 eura od dana 16. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 171,20 eura od dana 16. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 171,20 eura od dana 16. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 171,20 eura od dana 16. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 171,20 eura od dana 16. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 171,20 eura od dana 16. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 171,52 eura od dana 16. srpnja 2021. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. kolovoza 2021. do isplate

- na iznos od 140,70 eura od dana 16. rujna 2021. do isplate

- na iznos do 148,53 eura od dana 16. listopada 2021. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. studenog 2021. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. prosinca 2021. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. siječnja 2022. do isplate

- na iznos od 176,89 eura od dana 16. veljače 2022. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. ožujka 2022. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. travnja 2022. do isplate

- na iznos od 171,98 eura od dana 16. svibnja 2022. do isplate

- na iznos od 180,08 eura od dana 16. lipnja 2022. do isplate

- na iznos od 192,64 eura od dana 16. srpnja 2022. do isplate

- na iznos od 180,95 eura od dana 16. kolovoza 2022. do isplate

- na iznos od 194,90 eura od dana 16. rujna 2022. do isplate

- na iznos od 179,67 eura od dana 16. listopada 2022. do isplate

- na iznos od 190,45 eura od dana 16. studenog 2022. do isplate

- na iznos od 190,45 eura od dana 16. prosinca 2022. do isplate

- na iznos od 95,12 eura od dana 16. siječnja 2023. do isplate

- na iznos od 190,45 eura od dana 16. veljače 2023. do isplate

- na iznos od 190,45 eura od dana 16. ožujka 2023. do isplate

- na iznos od 191,68 eura od dana 16. travnja 2023. do isplate

- na iznos od 194,25 eura od dana 16. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 194,25 eura od dana 16. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 206,63 eura od dana 16. srpnja 2023. do isplate

- na iznos od 196,53 eura od dana 16. kolovoza 2023. do isplate

- na iznos od 211,72 eura od dana 16. rujna 2023. do isplate

- na iznos od 195,13 eura od dana 16. listopada 2023. do isplate

- na iznos od 204,88 eura od dana 16. studenog 2023. do isplate

- na iznos od 102,44 eura od dana 16. prosinca 2023. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu dodatka na plaću.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, OIB: 35506269186 da naknadi tužitelju VŠK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.309,03 eura (tisuću tristo devet eura i tri centa), sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 8. travnja 2025. podnio ovome sudu tužbu radi isplate protiv tuženika kao poslodavca. U tužbi navodi da je zaposlenik tuženika , te da trenutno radi na radnom mjestu Voditelj ustrojstvene jedinice 2, Centar za rasadničarstvo i sjemenarstvo, te da je prethodno bio zaposlen na radnom mjestu Rukovoditelj odjela, Odjel-Laboratorij za ispitivanje sjemena, a koja radna mjesta su mjesta s posebnim uvjetima rada temeljem odredbe čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" 5/84.), koji se primjenjuje u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o zaštiti na radu. Navodi kako se, temeljem odredbi Ugovora o radu na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje Temeljeni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u čl. 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i odredbom čl. 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od dana 23. lipnja 2020., kao i odredbom čl. 5. st. 2. Pravilnika o plaćama i naknadama iz 2010., a pravo na dodatak na plaću za rad na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada proizlazi i iz Odluke tuženika od dana 1. lipnja 2018., kojom Odlukom je tužitelju utvrđeno pravo na dodatak od 10%. Navodi kako je u utuženom razdoblju tužitelj bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini od 10% plaće nije mu bio isplaćivan. Navodi kako je tuženik kao poslodavac prestao tužitelju isplaćivati navedeni dodatak od kolovoza 2020. iz tužitelju nepoznatih razloga, te da je počeo tužitelju isplaćivati navedeni dodatak nakon 15. studenoga 2023. Prema stajalištu tužitelja isti je imao pravo na isplatu dodatka i u utuženom razdoblju i to u istoj visini u kojoj mu se navedeni dodatak isplaćivao prije nego je tužitelj prestao sa isplatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, te da je isti u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu Rukovoditelj odjela, Odsjek-Laboratorij za ispitivanje sjemena, u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo, a koje radno mjesto je mjesto sa posebnim uvjetima rada, međutim tuženik osporava tužitelju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tužitelj je s tuženikom zaključio ugovor o radu kojim je u članku 10. Ugovora određeno da je poslodavac dužan radniku isplaćivati plaću i druge naknade sukladno propisima o radu i aktima poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada, te sukladno Kolektivnom ugovoru. U vrijeme zaključenja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. kojim je bio propisan dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%. Odredbom čl. 27. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. određeno je kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti svi prethodni Pravilnici o plaćama. Sklapanjem ugovora o radu tužitelj je pristao da mu se plaća obračunava na temelju zakonskih, podzakonskih i internih akata, kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima HAPIH od 23. lipnja 2020. Odredbom članka 3. navedenog Pravilnika propisano je da će se prava na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim Kolektivnim ugovorom. Odredbom članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama propisano je pravo radnika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini, već je propisano da će se visina tog dodatka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Navodi kako u utuženom razdoblju nije bio zaključen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, pa stoga nije postojala pravna osnova za isplatu dodatka za posebne uvjete rada za utuženo razdoblje. Tuženik tvrdi da se na njega primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama, pa ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim Zakonom i ne može isplaćivati dodatke na plaću koji nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Dana 15. studenog 2023. sklopljen je Granski kolektivni ugovor za zaposlenike tuženika kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog Kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u Ugovore o radu za tužiteljicu (list 6-12 spisa), Odluku tuženika od 1. lipnja 2018. (list 14 spisa), obračunske liste za tužiteljicu (list 15-72 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama (list 82-90 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materi jalnim pravima od 23. lipnja 2020. (list 91-99 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 127-146 spisa), Kolektivni ugovor od 15. studenog 2023. (list 147- 151 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike od 18. svibnja 2022. (list 157-179 spisa), Temeljni kolektivni ugovor od 1. prosinca 2017. (list 181- 199 spisa), obračun dodatka na plaću za tužiteljicu u utuženom periodu (list 206 spisa), te u ostalu dokumentaciju u spisu.

3.1.Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja ocjenjujući navedeni dokaz nepotrebnim budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno , a također u dokaznom postupku nije provedeno ni financijsko-knjigovodstveno vještačenje s obzirom da je tuženik dostavio obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini 5% i 10%, a koji obračun je tužitelj prihvatio, te u konačnici i tužbeni zahtjev uskladio sa tuženikovim obračunom dodatka od 10%.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku vezano uz isplatu dodatka na plaću zbog obavljanja poslova sa posebnim uvjetima rada u periodu od kolovoza 2020. do 15. prosinca 2023.

6. U ovoj pravnoj stvari između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio zaposlenik tuženika, kao niti činjenica da je isti u utuženom periodu obavljao poslove s posebnim uvjetima rada sukladno odredbi čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Među parničnim strankama nije bila sporna niti činjenica da je tužitelju do srpnja 2020. isplaćivan dodatak na plaću po osnovu obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 10%, kao niti činjenica da je tuženik u periodu od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. tužitelju prestao isplaćivati navedeni dodatak, te da je od 15. studenog 2023. tužitelju ponovno isplaćivan dodatak u visini od 5%.

7. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom.

8. Ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08,. 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uvidom u ugovor o radu od 10. srpnja 2020. (list 6-7 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom periodu, bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj odjela, Odsjek-Laboratorij za ispitivanje sjemena, u Centru za sjemenarstvo i rasadničarstvo .

10. Odredbom čl. 5. Ugovora o radu propisano je da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji odmor, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće i dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" 27/01., i 39/09.,), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

11. Iz odluke tuženika od 1. lipnja 2018. (list 14 spisa) proizlazi, između ostalog, da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.

12. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. (list 91-99 spisa), proizlazi da je odredbom čl. 2. st. 1. Pravilnika propisano da plaću djelatnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je stavkom 3. propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, te dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća. Odredbom čl. 27. Pravilnika propisano je da stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovoga Pravilnika, te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama.

13. Iz Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. (list 127-146 spisa) proizlazi da je odredbom čl. 5. Pravilnika bilo propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima rada, te je navedenom odredbom bila propisana i visina tog dodatka u iznos od 10% od osnovne plaće.

14. Uvidom u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. (list 181-200 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je stavkom 2. propisano da će se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Uvidom u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. (list 157-180 spisa), sud je utvrdio da je identična odredba sadržana u čl. 53. navedenog TKU.

15. Granski kolektivni ugovor sklopljen je 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, pa tako i u utuženom razdoblju od kolovoza 2020. do studenog 2023., nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., odnosno članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022.

16. Odredbom čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.,- u nastavku ZOR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZOR, propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

17. U utuženom razdoblju bio je na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku.

18. S obzirom da je i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 1. prosinca 2017., kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike od 6. svibnja 2022., također bilo propisano pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, te s obzirom na činjenicu da u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom periodu radio na poslovima s posebnim uvjetima rada, sud je utvrdio da tužitelj, i u utuženom periodu, ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada.

19. Odredbom članka 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu od 15. studenog 2023. propisano je da radniku Agencije koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima. Dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće. Odredbom čl. 2. navedenog Kolektivnog ugovora je također propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Zakonom o radu, Ugovorom o radu, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, propisom koji obvezuje Agenciju i radnike, ili sporazumom sklopljenim s Radničkim vijećem, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

20. Prema ocjeni ovog suda, okolnost što u utuženom razdoblju nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka za posebne uvjete rada, nije od utjecaja na tužiteljevo pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada , jer to pravo nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o radu, Odluke poslodavca, Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, pa u konačnici i iz odredbi ZOR-u. Zaključno, svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo je propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, odnosno navedeno pravo na dodatak za posebne uvjete rada nije bilo ukinuto u utuženom razdoblju, nego samo nije bila propisana visina tog dodatka.

21. Činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica što poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a raniju odluku je ukinuo Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020., prema ocjeni ovog suda, ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada.

22. Imajući u vidu činjenicu da je prema Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika), da je dodatak u visini 10% bio utvrđen i Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018., te da visina toga dodatka u utuženom periodu nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sve do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., sud je ocijenio da u konkretnom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZOR, pa u konačnici i odredbe čl. 2. Kolektivnog ugovora od 15. studenog 2023., na način da se, i za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023., tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u visini od 10%.

23. U odnosu na prigovor tuženika da je isti državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom , za istaći je da je i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. tuženik bio državna agencija , te da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada, a na temelju tog Pravilnika je donio i Odluku od 1. lipnja 2018. kojim je bila propisana visina dodatka od 10%.

24. Iz uvida u obračun dodatka na plaću koji je izvršen od strane tuženika (list 206 spisa) proizlazi da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, u utuženom periodu, iznosi 7.009,78 eura, a dodatak od 5% u utuženom periodu iznosi 3.504,86 eura.

25. Tužitelj je podneskom od 25. kolovoza 2025. uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom dodatka za posebne uvjete rada od 10%.

26. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, te je stoga tužitelju za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. priznat ukupni iznos od 7.009,78 eura bruto (čl. 433.a st. 1. ZPP- a), sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO), tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate te je stoga odlučeno kao u točki I. i II. Izreke presude.

26.1. Tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan u dijelu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće koji su sadržani u dosuđenom bruto iznosu, budući da isti dospijevaju tek s isplatom sukladno čl. 24. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23. i 152/24.), te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke presude.

27. Prema ocjeni ovoga suda, a kako je to uvodno i obrazloženo, tužitelj u utuženom periodu ima pravo na dodatak na plaću u istom iznosu u kojemu mu se taj dodatak isplaćivao i ranije, te stoga sud nije uzeo u obzir tuženikov obračun dodatka od 5% , a osim toga Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. je propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a (tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i to vezano uz zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi). Tužitelju je, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), trošak sastava dva obrazložena podneska od 20. svibnja 2025., te podneska od 25. kolovoza 2025., za svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 8. srpnja 2025. i 12. ožujka 2026., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 1.000,00 eura, te uvećano za PDV od 25% predstavlja iznos parničnog troška od 1.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 59,03 eura, a što ukupno čini iznos dosuđenog parničnog troška od 1.309,03 eura, te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke presude.

29. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji sa na odredbi čl. 29. ZOO, a u vezi sa odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

Osijek, 2. travnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

u.z. Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

- nakon pravomoćnosti

3. Porezna uprava