Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13 Slavonski Brod
Poslovni broj: Pr-1155/2021-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD, OIB: 91554844265, Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, zastupanog po punomoćniku Draženu Ivančiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne rasprave 10. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika Branka Glasa, odvjetnika iz Slavonskog Broda, a presude javno objavljene dana 2. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD isplatiti tužiteljici ZS s osnove razlike plaća za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2020. ukupan iznos od 5.716,25 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, a od 1. siječnja 2023. prema stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena do isplate, na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:
⎯ 188,60 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,
⎯ 264,90 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,
⎯ 277,48 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,
⎯ 157,32 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,
⎯ 224,33 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,
⎯ 220,75 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,
⎯ 217,78 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,
⎯ 191,02 EUR od 16. studenoga 2016. do isplate,
⎯ 185,82 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,
⎯ 232,30 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,
⎯ 184,29 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,
⎯ 114,48 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,
⎯ 63,49 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,
⎯ 128,46 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,
⎯ 131,67 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,
⎯ 81,12 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,
⎯ 115,89 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,
⎯ 150,80 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,
⎯ 133,97 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,
⎯ 112,83 EUR od 16. studenoga 2017. do isplate,
⎯ 138,11 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,
⎯ 160,76 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,
⎯ 110,17 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,
⎯ 76,33 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,
⎯ 8,85 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate,
⎯ 1,26 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate,
⎯ 88,50 EUR od 16. rujna 2018. do isplate,
⎯ 50,89 EUR od 16. listopada 2018. do isplate,
⎯ 88,50 EUR od 16. studenoga 2018. do isplate,
⎯ 61,68 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate,
⎯ 145,40 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate,
⎯ 80,37 EUR od 16. veljače 2019. do isplate,
⎯ 52,68 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate,
⎯ 50,17 EUR od 16. travnja 2019. do isplate,
⎯ 106,88 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate,
⎯ 176,99 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate,
⎯ 125,05 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate,
⎯ 122,14 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate,
⎯ 88,00 EUR od 16. rujna 2019. do isplate,
⎯ 95,94 EUR od 16. listopada 2019. do isplate,
⎯ 66,41 EUR od 16. studenoga 2019. do isplate,
⎯ 95,94 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate,
⎯ 114,48 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate,
⎯ 109,33 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,
⎯ 103,26 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate,
⎯ 20,86 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,
izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA „DR. JOSIP BENČEVIĆ“ SLAVONSKI BROD naknaditi tužiteljici ZS troškove parničnog postupka u iznosu od 1.973,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope ESB za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike plaće navodeći da je zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu doktorice medicine – specijalizantice iz internističke gastroenterologije. Navodi kako je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2016. do 30. travnja 2020. rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima te je ostvarivala sate prekovremenog rada. Ističe da joj je tuženik isplaćivao dodatak za posebne uvjete rada (25%) i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (10-12%) samo na bazu redovnog rada, dok na sate ostvarene u prekovremenom radu ti dodaci nisu obračunavani niti isplaćivani. Također, tužiteljica tvrdi da joj je tuženik pogrešno obračunavao plaću u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017. jer je primjenjivao umanjenu osnovicu od 5.108,84 HRK umjesto osnovice od 5.415,37 HRK. Slijedom pogrešnog obračuna dodataka i osnovice, tužiteljica tvrdi da su posljedično pogrešno obračunate i naknade za godišnji odmor i bolovanje. Dodatno, potražuje razliku naknade za odvojeni život i međumjesni prijevoz za vrijeme specijalizacije u Zagrebu. Tužiteljica se poziva na obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 9. prosinca 2019. prema kojem zdravstveni radnici imaju pravo na navedene dodatke kumulativno i za sate prekovremenog rada.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 28. lipnja 2021. u cijelosti osporio tužbeni zahtjev ističući prigovore nedostatka aktivne i promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Smatra da ne vrši sam obračun plaća, već to čini Centralni obračun plaća (COP) po napucima resornog ministarstva, pa stoga nema mogućnosti utjecati na način obračuna. Predložio je pozivanje Republike Hrvatske kao umješača. Tuženik drži da su dodaci pravilno isplaćivani isključivo na osnovnu plaću za redovni fond sati sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, konkretno Zaključku br. 48. Poziva se i na pravno mišljenje prof. dr. sc. PS prema kojem se svi dodaci obračunavaju samo na osnovnu plaću bez kumuliranja s prekovremenim radom. U odnosu na osnovicu, tuženik osporava pravnu valjanost Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2011. godine.
3. Tijekom postupka tužiteljica je podnijela podnesak od 8. ožujka 2024. godine kojim je, nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, uredila tužbeni zahtjev sukladno utvrđenim iznosima, tražeći ukupno 5.716,25 EUR bruto.
4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu specijalizantice, da je radila prekovremeno te da joj je tuženik isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost na osnovnu plaću za redovni fond sati, dok ti dodaci nisu plaćeni na sate ostvarene preko redovnog radnog vremena do 31. ožujka 2020. godine.
5. Sporno je pripadaju li tužiteljici predmetni dodaci i na sate ostvarene u prekovremenom radu, ima li pravo na isplatu plaće prema osnovici od 5.415,37 HRK, te pripadaju li joj razlike naknade za godišnji odmor, bolovanje, odvojeni život i prijevoz.
6. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o radu, obračunske isprave IP-1, evidencije o radnom vremenu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Borisu Belunjaku.
7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Borisa Belunjaka utvrđeno je da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kao doktorica medicine – specijalizantica uz koeficijent složenosti poslova od 1,6590. Vještačenjem je potvrđeno da su dodaci za posebne uvjete rada (u visini od 25%, odnosno 19% od 1. rujna 2019.) i dodatak za iznimnu odgovornost (u visini od 12%, odnosno 10%) obračunavani isključivo na redovni fond sati u razdoblju do 31. ožujka 2020. godine. Za ukupno 2.045 prekovremenih sati rada u tom razdoblju ovi dodaci nisu bili isplaćeni. Vještak je izračunao razliku plaće primjenjujući postotke dodataka na satnicu osnovne plaće bez položa jnog dodatka, sukladno Zaključku br. 48. Također, vještak je utvrdio razliku plaće zbog primjene osnovice od 5.415,37 HRK umjesto isplaćenih osnovica za razdoblje od 1. ožujka 2016. do 31. siječnja 2017., što ukupno iznosi 10.061,24 HRK. Utvrđene su i pripadajuće razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje koje proistječu iz manje obračunatih dodataka i osnovice. U pogledu naknade za odvojeni život i prijevoz, vještak je u tablici 8 prikazao iznose koje je tuženik isplatio, napominjući da tuženik nije dokumentirao svoj obračun. Ukupna razlika manje obračunate bruto plaće i naknada iznosi 43.069,10 HRK, odnosno 5.716,25 EUR.
8. Tuženik je u svojim primjedbama od 11. ožujka 2024. osporio nalaz vještaka navodeći da vještak nije primijenio prisilne propise i zaključke Zajedničkog povjerenstva koji izrijekom utvrđuju da se dodaci obračunavaju samo na redovni rad. Vještak se dodatno očitovao 14. ožujka 2024. ostajući u cijelosti kod svog nalaza, ističući da je primijenio pravna shvaćanja Vrhovnog suda RH i da je izračun rađen bez položajnog dodatka sukladno Zaključku br. 48. Pojasnio je da je metodologija ista kao u sličnim predmetima u kojima su donesene pravomoćne presude.
9. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka kao stručan, detaljan i temeljen na materijalnoj dokumentaciji iz spisa, nalazeći da su prigovori tuženika bili općeniti i pravne naravi, dok na matematički izračun nije bilo konkretnih primjedbi
10. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
11. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Plaću isplaćuje poslodavac. Poslodavac tužitelja je u utuženom razdoblju bila Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod pa je za ovo razdoblje pasivno legitimirana u ovom sporu.
12. U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva ističe se da su dodatci na plaću zdravstvenih radnika za razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to:
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 – na snazi od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. - dalje KU/13), kojim je u čl. 57. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 59. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 10%,
- Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – na snazi od 1. listopada 2015. – dalje Dodatak I) koji je u članku 4. izmijenio članak 59. KU/13 na način da dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine, od dana primjene predmetnog Dodatka I., iznosi 12%,
- Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18 – na snazi od 1. ožujka 2018. – dalje KU/18), kojim je u članku 55. utvrđen položajni dodatak liječnika za posebne uvjeta rada od 25% (Radna mjesta I. vrste) i u članku 57. dodatak za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12%,
- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike u namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, 128/17 i 47/18- Dopuna – na snazi od 1. prosinca 2017. – dalje TKU/17), kojim je u članku 55., a kasnijim TKU (128/17) u čl. 54. određeno pravo na posebne dodatke u skladu s granskim ugovorom. - odredbom članka 36. KU/13 i članka 34. stavak 1. i 2. KU/18 propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za radnika povoljnije,
- odredbom članka 59 TKU propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema stavku 2. istog članka naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.
Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 47. KU/13 i člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća
13. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad. Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji se ne primjenjuje na utuženo razdoblje, ali je u konačnici jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada. Iz navedenih razloga Zaključci Povjerenstva na koje se poziva tužena u dijelu obračunatih dodataka na plaću ne mogu se primijeniti jer su suprotni zakonskim propisima i prihvaćenim pravnim stavovima, kao i odredbama sklopljenih Kolektivnih ugovora. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor i bolovanje, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad), a u članku 95. stavak 5. Zakon o radu određuje da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca za razdoblje kad nije radio zbog opravdanih razloga (npr. bolovanje).
14. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Kako prema čl. 90. st. 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije petnaestog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, tako je kao datum početka tijeka kamata određen 16. datum slijedećeg mjeseca na iznose utvrđenih razlika plaće za pojedine mjesece.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na to da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora od 5.716,25 EUR i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici kao opravdane i potrebne priznao troškove za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu održanom 21. prosinca 2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu glavne rasprave u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava triju obrazloženih podnesaka od 3. siječnja 2022., 7. rujna 2023. i 8. ožujka 2024. u iznosima od po 200,00 EUR po svakom podnesku prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak sastava ostalog podneska od 3. siječnja 2022. u iznosu od 50,00 EUR, kao i stvarni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 623,80 EUR. Ukupno priznati trošak postupka iznosi 1.973,80 EUR, na koji iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.
16. Sud je odmjeravao priznate troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora koja odgovara konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne prema početnom, višem iznosu, kako je tužiteljica postavila troškovnik, a sukladno izričitoj odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovakvo postupanje utemeljeno je na intenciji zakonodavca da se troškovi odmjeravaju pravedno, a ne isključivo matematički, pri čemu se ističe da se uspjeh stranke treba računati prema zahtjevu koji je ostao na snazi u trenutku zaključenja rasprave. Naime, prema pravnim shvaćanjima koja analiziraju praksu Europskog suda za ljudska prava (poput predmeta Horvat i Čolić protiv Hrvatske), početno postavljeni zahtjevi koji se nakon vještačenja pokažu neopravdano previsokima ne bi smjeli služiti kao baza za izračun troškova po višim tarifnim razredima jer bi to dovelo do apsurdnih situacija u kojima troškovi postupka konzumiraju samu dosuđenu naknadu. Kako je tužitelj u ovom predmetu, nakon što je vještačenjem utvrđena objektivna visina njegove tražbine, sam smanjio zahtjev i uskladio ga s nalazom, on je time prihvatio realnu vrijednost spora, pa se i sve prethodno poduzete radnje moraju vrednovati prema tom konačnom, osnovanom zahtjevu kako se tuženiku ne bi nametnuo nerazmjeran teret plaćanja troškova za dio zahtjeva koji je bio neosnovano postavljen.
17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 2. travnja 2026.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku
3. Porezna uprava po pravomoćnosti
