Pn-7/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

Dr. Franje Tuđmana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E  I  P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji ovog suda Ani Kević Brakus, u parničnom postupku tužitelja: FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici iz Zagreba, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika: ad/1 Allianz osiguranje d.d., Heinzelova 70, Zagreb, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Mario Depolo, odvjetniku u Splitu i ad/2 Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćniku ŠD, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 25. veljače 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KD, punomoćnika tuženika ad.1) i punomoćnika tuženika ad.2), dana 2. travnja 2026. godine, bez prisutnosti stranaka,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe na način određen podneskom od dana 24. studenog 2021.g.

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, da isplati tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete novčani iznos od ukupno 13.163,17 EUR- a i to kako slijedi:

- iznos od 6.366,18 EUR-a zbog smrti sina ĆD,

- iznos od 3.196,89 EUR-a zbog smrti supruge UD,

- iznos od 1.800,05 EUR-a zbog smrti unuke ND,

- iznos od 1.800,05 EUR-a zbog smrti unuka DD, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. travnja 2016. godine pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se nalaže Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, da isplate tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete novčani iznos od 19.908,42EUR-a (150.000,00kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. travnja 2016. godine pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zbog smrti snahe FDJ, kao neosnovan.

III. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 13.163,17 EUR-a, pa do zatraženog iznosa od 81.624,53 EUR-a (615.000,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. travnja 2016. godine pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatske ceste odbija se kao neosnovan.

IV. U odnosu na tuženika Allianz osiguranje d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, u cijelosti se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.034,22EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. travnja 2026.g. godine kao dana presuđenja pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VI. Nalaže se tužitelju AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Allianz osiguranje d.d. , Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 , trošak parničnog postupka u iznosu od 6.147,60EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. travnja 2026.g. godine kao dana presuđenja pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. travnja 2016.g. i tijekom postupka navodi da je dana 3. siječnja 2015. godine na ulazu u grad [adresa] osobni automobil marke Toyota Avensis reg. oznake [registarska oznaka] sletio s Atlagića mosta koji se nalazi iznad rijeke Krke u rijeku Krku i da su u toj prometnoj nezgodi smrtno stradali sin tužitelja BD, koji je upravljao osobnim automobilom, te putnici UD, supruga tužitelja, FDJ, snaha tužitelja, te OD i PD, unuci tužitelja. Vozilo marke Toyota Avensis s kojim je počinjena prometna nezgoda da je bilo u vlasništvu pok. FDJ i da je bilo osigurano kod Allianz osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 04012223636 koja je vrijedila od 15. srpnja 2014. godine do 15. srpnja 2015. godine. Mjesto prometne nezgode da je grad [adresa] iznad rijeke Krke, koji se nalazi na državnoj cesti D -33. Prije slijetanja u korito rijeke Krke osobni automobil da je probio ogradu na mostu koja je trebala spriječiti slijetanje automobila da je bila održavana i da je bila u ispravnom stanju. Državna cesta D-33 da se nalazi pod upravom Hrvatskih cesta d.o.o., te da su iste imale dužnost održavati predmetnu ogradu na mostu i brinuti se o valjanosti i ispravnosti iste. Da je ograda bila u ispravnom stanju i da je održavana na adekvatan način da bi zaustavila osobni automobil koji se nije kretao velikom brzinom, te da isti ne bi probio ogradu i pao u korito rijeke Krke. Zbog stravične obiteljske tragedije u kojem su u jednom trenutku smrtno stradali svi članovi obitelji tužitelja da je isti pretrpio tešku duševnu bol koja nikada neće prestati i koja će trajati najjačim intenzitetom do kraja njegovog života. Tužitelj i smrtno stradali članovi njegove obitelji da su živjeli u zajedničkom domaćinstvu u složnoj ekonomskoj i emotivnoj zajednici. Ta činjenica da proizlazi i iz zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da su svi živjeli na istoj adresi u [adresa], na kojoj adresi prebiva i tužitelj. Tužitelj da je po istom štetnom događaju pokrenuo dva odvojena postupka i to protiv tuženika Allianz osiguranje pod brojem: Pn-29/16 a protiv tuženika Hrvatske ceste pod brojem: Pn-36/16 te da su ti predmeti rješenjem ovog suda broj: Pn-29/16 od 9. rujna 2016. godine spojeni radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja. Tužitelju da je od strane tuženika ad/1 Allianz osiguranje prije pokretanja parničnog postupka isplaćen nesporni dio pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 185.000,00 kuna i to s osnova duševne boli zbog smrti supruge UD iznos od 110.000,00 kuna te zbog smrti unuke OD iznos od 37.500,00 kuna i zbog smrti unuka SD iznos od 37.500,00 kuna, stoga tužitelj od ovog tuženika u tužbi zahtijeva isplatu preostalog iznosa neimovinske štete od ukupno 615.000,00 kuna i to: zbog smrti sina 250.000,00 kuna, zbog smrti supruge 140.000,00 kuna, zbog smrti snahe 100.000,00 kuna, zbog smrti unuke 62.500,00 kuna i zbog smrti unuka 62.500,00 kuna. Od tuženika Hrvatske ceste d.o.o. tužitelj u tužbi zahtijeva isplatu s osnova naknade neimovinske štete od ukupno 800.000,00 kuna i to: zbog smrti sina 250.000,00 kuna, zbog smrti supruge 250.000,00 kuna, zbog smrti snahe 100.000,00 kuna, zbog smrti unuke 100.000,00 kuna i zbog smrti unuka 100.000,00 kuna.

1.1. Podneskom od 24. studenoga 2021. godine (l.s. 323) tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika ad.1) i ad.2) zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete isplatu ukupnog iznosa od 615.000,00 kuna i to: zbog smrti sina 330.000,00 kuna, zbog smrti supruge 220.000,00 kuna, zbog smrti snahe 150.000,00 kuna, zbog smrti unuke 112.500,00 kuna i zbog smrti unuka 112.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dan 15. travnja 2016. godine pa do isplate te naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik Allianz osiguranje d.d. u odgovoru na tužbu i tijekom postupka istaknuo je da je nesporno da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti te da je tužitelj bio u srodstvu sa svim poginulima u prometnoj nezgodi. Osporava pravo tužitelju na naknadu štete zbog smrti sina ĆD, te zbog smrti snahe FDJ. Pok. BD da je u nesreći sudjelovao kao vozač predmetnog vozila, te da u smislu odredbe čl. 23. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog smrti vozača koji je upravljao vozilom kojim je prouzročena šteta. Što se tiče zahtjeva za naknadom štete zbog smrti snahe ističe da je odredbom čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određen krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti bliske osobe, a to da su bračni drug, djeca, roditelji, braća, sestre i bake i djedovi, pod posebnim uvjetima. Iz navedene zakonske odredbe da proizlazi da ne postoji zakonska osnova temeljem koje bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete zbog smrti snahe. U odnosu na ostale preminule osobe da je tužitelju isplaćen nesporan iznos štete, te da je ta isplata izvršena na temelju suodgovornosti istih radi pristanka na vožnju sa osobom pod utjecajem alkohola i droga. Pri tome da je neodlučno što se radi o maloj djeci jer je sudska praksa zauzela stav prema kojem se propust roditelja koji su odgovorni za mlt. djecu uračunava kao suodgovornost na strani djece, pa samim time i tužitelja kao oštećene osobe. Pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Pn-1946/15 da se vodi parnični postupak po tužbi roditelja pok. FDJ a kojem spisu već prileži niz podataka od Centra za vještačenja Ivan Vučetić, zatim zdravstveni karton pok. ĆD, radi utvrđenja da li je pok. ED koristio lijekove koji su mogli dovesti do prisutnosti amfetamina u krvi ili je riječ o zlouporabi opojnih droga. Do probijanja zaštitne ograde na mostu da je došlo iz razloga što ista nije zadovoljavala sigurnosne standarde.

3. Tuženik ad/2 u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari iz razloga što nije bio dužan održavati pješačku ogradu na Atlagića mostu već da je održavanje iste bila obveza jedinice lokalne samouprave obzirom da državna cesta D- 33 prolazi kroz grad [adresa]. Ta ograda da nije bila namijenjena za zaustavljanje vozila već da je bila riječ o pješačkoj ogradi namijenjenoj isključivo osiguranju pješaka od pada s površine koju moraju i smiju koristiti. Atlagića most da je izgrađen 1954. godine, te da Hrvatske ceste ne raspolažu građevinsko-prometnom dokumentacijom za predmetnu dionicu ceste, pa tako ni za taj most. Odredbom čl. 61. st. 2. Zakona o cestama da je propisano da je za javne ceste koje su izgrađene do stupanja na snagu Zakona o cestama, a nemaju prometni elaborat, mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme. Sukladno navedenoj odredbi da nije postojala obveza postavljanja odbojne ograde na mostu, a održavanje postojeće pješačke ograde da nije bilo u nadležnosti Hrvatskih cesta. Sve da su Hrvatske ceste i bile dužne održavati predmetnu pješačku ogradu da ne bi bile odgovorne za nastanak nezgode. Osim što pješačka ograda nije namijenjena za zaustavljanje vozila da ista sama po sebi nije u nikakvoj uzročnoj vezi sa gubitkom kontrole na vozilu i skretanje istog iz kolničkog traka. Stanje pješačke ograde koja se nalazi izvan kolničkog traka da se ne može smatrati uzrokom nezgode, jer je primarni uzrok nezgode bila neprilagođena i nedopuštena brzina, što je dovelo do gubitka kontrole nad vozilom i udara istog u pješačku ogradu na mostu. Bez rušenja postojećeg mosta da nije moguće postavljanje odbojne ograde na kolniku a niti na nogostupu zbog minimalnih širina kolničkih traka sukladno zakonskim propisima. Nikakvim vještačenjem da sada ne bi bilo moguće utvrditi kakve bi bile posljedice prometne nezgode da automobil nije probio ogradu i sletio u rijeku.

3.1. Nakon uređenja tužbe tuženik ad/2 se podneskom od 24. studenoga 2021. godine usprotivio i tako uređenoj tužbi ističući da je riječ o preinaci povećanjem tužbenog zahtjeva, te je predložio sudu da takvu preinaku ne dopusti. Također, istaknuo je prigovor zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva navodeći da se pitanje zastare procjenjuje samostalno tako da je za taj dio tražbine na koji se odnosi preinačena tužba bitan dan preinake tužbe, a ista da je izvršena dana 2. srpnja 2021. godine i da se smatra da je za taj povećani dio parnica pokrenuta tog dana. Imajući u vidu da se prometna nezgoda dogodila 3. siječnja 2015. godine, a tužba da je preinačena 2. srpnja 2021. godine da je nastupila zastara potraživanja za povećani dio tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

4. Tuženik ad/1 je također istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva navodeći da se prometna nezgoda dogodila dana 3. siječnja 2015. godine i da je od tog dana pa do dana povećanja tužbenog zahtjeva sukladno novim orijentacijskim kriterijima istekao trogodišnji zastarni rok. Što se tiče navoda tuženika ad/2 istaknuo je da je odredbom čl. 26. st. 1. Zakona o cestama propisano da u posao održavanja javnih cesta spada redovito i izvanredno održavanje, a odredbom čl. 4. istog Zakona da je propisano da javnu cestu čine između ostalog i zaštitne sigurnosne ograde, te da je upravo tuženik ad/2 bio dužan postaviti zaštitnu ogradu koja bi u ovom konkretnom slučaju spriječila nastanak štete.

5. Očitujući se na navode tuženika tužitelj tijekom postupka ističe da sin tužitelja nije bio vlasnik niti korisnik vozila, te da se na ovaj konkretan slučaj ne bi mogla primijeniti odredba čl. 23. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Što se tiče zahtjeva za naknadu štete zbog smrti snahe ističe da su tužitelj i njegova supruga, te njegov sin, snaha i unuci živjeli u emocionalnoj i ekonomskoj zajednici dugi niz godina, da su se međusobno voljeli, poštivali i ekonomski pomagali, te da su tvorili jednu skladnu i iznimno povezanu obitelj, a tužitelj i njegova supruga da su sa snahom razvili odnos sličan odnosu roditelja i djeteta i da je izvan svake sumnje da tužitelj zbog njene smrti intenzivno pati kao da je izgubio još jedno dijete. Odredbom čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima da je taksativno naveden krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu, međutim da je ta zakonska definicija ostavila mogućnost sudskoj praksi da taj krug osoba proširi vodeći se pritom kao orijentirima pravnim standardima "bliske osobe" i "trajnija zajednica života". Također smatra da su neosnovani navodi tuženika da su pok. supruga, snaha i unuci tužitelja suodgovorni za nastanak štetnog događaja jer su pristali na vožnju sa vozačem koji je bio pod utjecajem droge i alkohola. Udio alkohola u krvi pok. ĆD da je iznosio 0,23 g/kg, dok je u mokraći iznosio 0,00 g/kg, te da je jasno da isti u vrijeme vožnje nije bio u alkoholiziranom stanju, a vještačenjem da nije utvrđeno da je prisutnost amfetamina mogla utjecati na njegove vozačke sposobnosti. Navodi tuženika ad/2 da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari da su neosnovani obzirom da se nezgoda dogodila na državnoj cesti D-33 koja prolazi kroz grad [adresa], te da je predmetna cesta kao takva javno dobro u općoj upravi u vlasništvu Republike Hrvatske koja je dana na upravljanje tuženiku. Odredbom čl. 17. st. 1. i 2. Zakona o cestama da je propisano da se javne ceste održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a odredbom čl. 26. istog Zakona da je propisano da održavanje javnih cesta uključuje planiranje i održavanje mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje te stručni nadzor kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova. Iz citiranih zakonskih odredbi da proizlazi da je tuženik ad/2 odgovoran za osiguranje sigurnosti prometa na Atlagića mostu te da željezna ograda koja odjeljuje kolnik i nogostup od rijeke ni u kom slučaju se ne bi mogla smatrati pješačkom ogradom niti bi se nogostup uz ogradu mogao smatrati pješačkom stazom. Da je neživotno i nelogično, te protivno svim pravilima osiguranja sigurnosti u prometu očekivati da bi javna cesta koja prolazi preko rijeke u slučaju da ne postoji nogostup za pješake bila bez ikakve ograde. Predlaže tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u smrtne listove za ĆD, UD, ŠDJ, OD i DD, zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KR-DO-3/15 od 03. siječnja 2015. godine, policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 04012223636 od 15. srpnja 2014. godine, uvjerenja o prebivalištu za smrtno stradale prednike tužitelja, zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " CD" od 14. siječnja 2015. godine, izvješće PU Šibensko-kninske broj: 511-13-03-5252-2/16 od 6. lipnja 2016. godine, mišljenje Službe kemijsko - fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra "Ivan Vučetić" od 29. siječnja 2015. godine, izveden je dokaz kombiniranim prometno-građevinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Nevenu Kralj i ČD, izveden je dokaz vještačenjem po Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja " CD", izveden je dokaz vještačenjem po Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke Stanku Smodlaki te njegovo usmeno saslušanje i saslušanje tužitelja kao stranke te saslušanje vještaka Nevena Kralj.

7. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad/2 djelomično je osnovan, a u odnosu na tuženika ad/1 je u cijelosti neosnovan.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženici s osnova naknade neimovinske štete zbog smrti sina, supruge, snahe i dvoje unuka isplate, pored nesporno isplaćenog iznosa od strane tuženika ad .1) od 185.000,00 kuna (23.553,72 EUR-a), dodatni novčani iznos od ukupno 615.000,00 kuna (81.624,53 EUR-a).

8.1. Napominje se da je na tužitelju dokazati - probatio incumbit actori, dakle, teret dokazivanja je na onome koji tvrdi da neka činjenica postoji, a ne na onome koji je poriče (tuženik) - probacio incumbit ei qui affirmat none ei qui negat

9. Temeljem odredbe članka 8. ZPP-a sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio da među strankama u ovom postupku nije sporno da je osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je počinjena prometna nezgoda u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano kod tuženika ad.1) temeljem police o osiguranju od automobilske odgovornosti broj: 04012223636 od 15. srpnja 2014. godine. Također nije sporno da je tuženik ad/1 prije pokretanja sudskog postupka isplatio tužitelju nesporni dio neimovinske štete zbog smrti supruge u iznosu od 110.000,00 kuna, te zbog smrti unuka od po 37.500,00 kuna, ukupno 185.000,00 kuna. Između tužitelja i tuženika ad/1 sporni su osnov i visina preostalog dijela neimovinske štete, a između tužitelja i tuženika ad/2 sporni su i osnov i visina štete u cijelosti s obzirom da tuženik ad/2 osporava bilo kakvu odgovornost za nastanak štete, odnosno osporava svoju pasivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari. Također između stranaka sporna je i zastara potraživanja za povećani dio tužbenog zahtjeva.

9.1. Sporno je u postupku tko je bio dužan održavati predmetnu ogradu, je li ista bila održavana, te u slučaju da je predmetna ograda bila održavana u skladu s propisima, da li bi takva ograda spriječila pad vozila u rijeku.

10. Vještak ČD u svom nalazu i mišljenju iz rujna 2017. godine ističe da su uviđajem na licu mjesta uzeti svi relevantni podaci o ogradi na Atlagića mostu preko rijeke [adresa] u [adresa] te da je izvršeno fotografiranje karakterističnih detalja oštećenja na lijevoj i desnoj strani mosta po cijeloj dužini ograde. Obzirom da je dio ograde na mostu koji je bio oštećen u trenutku nastanka prometne nezgode saniran, da se stanje ograde bazira na neoštećenom dijelu sa lijeve i desne strane mosta pod pretpostavkom da je i oštećeni dio mosta bio jednak neoštećenom dijelu. Detaljnim pregledom stanja ograde da je utvrdio da je ista loše održavana, da je na više mjesta uslijed hrđe došlo do oštećenja donje cijevi promjera Ø 50 i da je se na nekim mjestima ista odvojila, a radi oštećenja boje da je također na više mjesta vidljiva hrđa. Spoj na stupovima električne rasvjete gornje cijevi mosta rukohvata i donje cijevi da je na više mjesta oslabljen te da je moguće pomicanje ograde. Na postojećim nosačima ograde koji su bili zabetonirani u konzolu mosta na dubini od 20 cm da nije bilo adekvatne antikorozivne zaštite zbog čega je željezni nosač u razini gornjeg dijela površine konzole uslijed vlage oslabio a zbog toga da je oslabio i konstruktivni nosač i da su nosači željezne ograde uslijed udara vozila imali manju otpornost na udar a prema europskim normama da je na mostu trebala biti razina zadržavanja H2. Također da je sanacija ograde na mjestu nesreće loše izvedena pa sagledavajući sve navedene parametre vještak zaključuje da ograda na Atlagića mostu nije dovoljno čvrsta.

10.1. Očitujući se na prigovor tužitelja i tuženika ad/2 na njegov nalaz i mišljenje vještak ČD u dopunama nalaza i mišljenja od 22. listopada 2018. i 16. veljače 2019. godine ističe da je na temelju uvida u oštećenja na ogradi mosta utvrdio da ista nije stabilna i dovoljno čvrsta da zadrži vozilo pri nesreći te da je hitno potrebno izvršiti kontrolu kvalitete i čvrstoće materijala ograde od strane ovlaštenog laboratorija ili zavoda jer je postojeća ograda vrlo nesigurna i da se mogu očekivati nesreće sa smrtnim posljedicama. Prema europskim smjernicama pri odabiru zaštitne ograde na mostovima da je potrebno osim kriterija zadržavanja vozila razmotriti i učinak udara na korisnike vozila te deformaciju sustava zadržavanja. Da bi dao točan odgovor da li je predmetna ograda namijenjena za osiguranje pješaka ili vozila da bi trebao izvršiti uvid u projektno tehničku dokumentaciju koja je sastavni dio građevinske dozvole mosta ali da je uviđajem na licu mjesta i uvidom u stanje ograde utvrdio da se radi o ogradi namijenjenoj kako za osiguranje pješaka, tako i za osiguranje vozila i da na to upućuju dimenzije metalnih elemenata od kojih je ista sagrađena. Prilikom uviđaja na licu mjesta da je utvrdio da je ograda neodržavana, oštećena, rasklimana i da su na više mjesta metalni profili zbog hrđe oštećeni i kao takvi nesigurni. Ograda u takvom stanju nije dovoljno čvrsta čak ni za pješaka s obzirom da se na pojedinim mjestima ista pomiče sa kamenim blokom u koji je učvršćena, te da postoji mogućnost da dođe do prevrtanja ograde. Što se tiče poboljšanja stanja ograde na razini H2 europskih normi da se to odnosi na novo projektirane objekte ali da postoji mogućnost i rekonstrukcije postojećih objekata i da ima takvih primjera rekonstrukcija ograda na mostu.

11. Vještak Neven Kralj u svom nalazu i mišljenju od 11. srpnja 2018. godine ističe da je do prometne nezgode došlo u gradu [adresa] na Atlagića mostu iznad rijeke Krke, na državnoj cesti broj D-33. Prije nastanka prometne nezgode osobno vozilo marke Toyota Avensis reg. oznake [registarska oznaka] da se kretalo južnim prometnim trakom navedene dionice iz pravca zapada u pravcu istoka i da se je neposredno prije naleta desnim kotačima na lijevi rub južnog pješačkog nogostupa kretalo brzinom od oko 61,3 km/h ili 16,9 m/s. Nakon struganja desnim kotačima po lijevom rubu južnog nogostupa i penjanja vozila na pješački nogostup da dolazi do naleta osobnog vozila na zaštitnu metalnu ogradu pri brzini od oko 48 km/h uslijed čega dolazi do probijanja metalne ograde, te struganja podvozja vozila po južnom rubu nogostupa do udaljenosti od 30 metara od početne točke mjerenja, a nakon toga do pada vozila u rijeku Krku pri brzini od 10 km/h. Mjerenjem desnog zavoja koji prethodi Atlagića mostu da je izmjerena granična brzina kretanja od 47,2 km/h ili 12,9 m/s, te da od te brzine ne bi došlo do destabilizacije vozila prilikom prolaska desnog zavoja a uz dobru tehniku vožnje da se taj zavoj može savladati brzinom kretanja od oko 50 km/h. Obzirom da se osobno vozilo neposredno prije ulaska u prostor mosta kretalo brzinom od 61,3 km/h što je bitno veća brzina od granične brzine kretanja da je nesporno da je do destabilizacije vozila došlo zbog prekomjerne brzine kretanja vozila i utjecaja centrifugalne sile u desnom zavoju. Zaštitna ograda na mostu koja je postavljena uz južni rub pješačkog nogostupa da svojom konstrukcijom, položajem i trenutnim stanjem da nije udovoljavala kriterijima koji su nužni za zaustavljanje osobnog vozila sa kolničke površine. Pregledom djelomične rekonstrukcije predmetne zaštitne ograde da je utvrdio da je i u tom rekonstruiranom dijelu ograda postavljena na gotovo identičan način i da je ponovno u lošem stanju sa bitnim tragovima korozije na temeljima i na svim elementima. Da se je uz južni rub kolnika nalazila metalna ograda koja se postavlja uz prometnice da bi ista spriječila izlijetanje osobnog vozila izvan kolnika, te da brzina kretanja u trenutku udara od oko 48 km/h ne bi prouzročila izlijetanje osobnog vozila izvan južnog ruba kolnika i pada istog u rijeku Krku.

12. Očitujući se na prigovore tužitelja i tuženika ad/2 vještak Neven Kralj u dopunama nalaza i mišljenja od 9. listopada 2018. i 28. siječnja 2019. godine ističe da bi na prometnici koja prolazi preko Atlagića mosta i rijeke [adresa] u [adresa] bilo uputno postaviti zaštitnu metalnu ogradu određenih karakteristika uz lijevi i desni rub kolničke površine, kako bi se kolnička površina odijelila od nogostupa i kako bi sprječavala mogući izlazak vozila u zavoju sa prometnice a na takav način bi spriječila ugrožavanje pješaka po nogostupu kao i pad vozila u rijeku Krku. U trenutku nezgode da je na predmetnom dijelu ceste ograničenje brzine bilo 50 km/h, a da je nakon nezgode ograničenje brzine na istom dijelu 30 km/h te da je jasno da signalizacija u trenutku nezgode nije bila prilagođena uvjetima prometnice gledano iz smjera kretanja osobnog vozila marke Toyota. Uz pravilno postavljenu prometnu signalizaciju i pravilno projektiranu predmetnu prometnicu sa svim mjerama koje je bilo potrebno napraviti za siguran i neometan promet preko Atlagića mosta znak opasnosti uz nakon nezgode postavljeno ograničenje brzine da ne bi bio potreban. Prilikom izrade nalaza i mišljenja da je vršio mjerenja kritičnog dijela zavoja na licu mjesta te da je izmjerio radijus zavoja u veličini od 36,3 metra. Izvatkom iz geodetskog snimka državne [adresa] u [adresa] na koju se poziva tuženik ad/2 u svom prigovoru na njegov nalaz i mišljenje ne raspolaže te kada bi navodi tuženika bili čak i točni da radijus desnog zavoja iznosi 43,78 metara da bi to uzrokovalo povećanje granične brzine gibanja za 2,84 km/h ali da to uz navedene parametre vertikalne signalizacije ne bi utjecalo na dinamiku nastanka nezgode kao ni na zaključak vještaka. Postavljanje zaštitne metalne ograde da bi bilo uputno iz razloga što bi ista spriječila izlijetanja vozila u zavoju nakon destabilizacije ali da bi u tom slučaju trebalo raditi rekonstrukciju ceste radi potrebne širine kolnika.

12.1. Vještak Neven Kralj u svom iskazu ističe da metalna pješačka zaštitna ograda na mostu svojim temeljima, konstrukcijom i općim stanjem nije bila u mogućnosti zadržati osobno vozilo nakon izlijetanja istog sa kolnika te spriječiti pad vozila u rijeku. Da bi se postavila zaštitna metalna ograda da je potrebno izvršiti rekonstrukciju kolničke površine na mostu. Da je takva ograda postojala na mostu da ne bi došlo do probijanja iste i do pada vozila u rijeku već da bi došlo do struganja vozila po rubu ograde, a kakve bi štetne posljedice u tom slučaju bile za putnike u vozilu da ovisi o tome u kakvom su položaju bila tijela putnika u vozilu, odnosno da li su isti bili vezani, te ukoliko bi došlo samo do struganja vozila uz ogradu da bi silina struganja zaustavila vozilo i da se velikom sigurnošću može utvrditi da ne bi došlo do ozbiljnih štetnih posljedica. Za postavljanje metalne zaštitne ograde da je potrebno izvršiti rekonstrukciju mosta odnosno kolničke površine s obzirom na postojeću konstrukciju mosta bilo potrebno izvršiti rekonstrukciju nogostupa kvalitetnim temeljenjem kako bi širina kolnika ostala ista, a to da ne bi zahtijevalo proširenje pješačke staze. Prilikom dolaska na ročište da je primijetio da je izvršena rekonstrukcija mosta ali da je na istu ponovno postavljena pješačka ograda.

12.2. Mišljenje vještaka ČD kao i vještaka Kralja se razilaze u pogledu činjenice o kakvoj vrsti (klasi) ograde je u konkretnom slučaju riječ, zaštitnoj ili pješačkoj sve u smislu odredbi Pravilnika o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) pa je sud u postupku proveo i prometno vještače nje po vještaku Stanku Smodlaki koji je u svom vještvu naveo da ukupna širina nogostupa iznosi 120 cm, središnji dio nogostupa da je asfaltni, a da je omeđen betonskim rubnikom s lijeve strane širine 17 cm, a sa desne strane širine 18 cm. Asfaltni dio nogostupa u sredini nogostupa da je širine 85 cm, razina nogostupa da je viša od razine kolnika za 5 cm, a visina pješačke zaštitne ograde iznosi 90 cm. Na Atlagića mostu sa sjeverne i južne strane obzirom na tehničke mogućnost moguće da je postaviti metalnu zaštitnu odbojnu ograda za vozila, stupnja zadržavanja H2 i ograda za pješake na samom vanjskom rubu mosta iznad rijeke ali ta metalna zaštitna odbojna ograda da treba zadovoljavati uvjete prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama sukladno s normom HRN EN 1317., na postojećem nogostupu Atlagića mosta da se može postaviti i učvrstiti metalna odbojna zaštitna ograda za vozila H2 i ograda za pješake a vanjski rubovi nogostupa da su betonski kako bi se mogli stupovi i plašt ograde učvrstiti temeljnim vijcima.

12.3. U odnosu na uzrok izlijetanja vozila sa kolnika i pad u rijeku Krku je naveo da je vozilo vjerojatno zbog veće brzine kretanja kroz ovaj desni zavoj izletjelo na unutarnji dio zavoja te da nije značajno veća brzina kretanja predmetnog vozila (60 km/h) od granične brzine kretanja (51 km/h) u tom desnom zavoju. Ako bi brzina kretanja vozila iznosila 65 km/h i više da bi najvjerojatnije vozilo zbog izrazito oštrog desnog zavoja izletjelo na drugu stranu kolnika, odnosno na obodni dio desnog zavoja jer da se vozilo destabilizira pred prijelazni dio iz krivine na pravac Atlagića mosta, vjerojatno zbog veće brzine kretanja vozila od granične brzine u ovom desnom zavoju te moguće nekontroliranog gibanja vozila od strane vozača. Brzina kretanja vozila pred izlijetanja da je realna i tehnički održiva, da nije bilo značajnog usporenja u prelazu s kolnika na nogostup zbog male visinske razlike, da kritične prigode nije na nogostupu postavljena zaštitna odbojna metalna ograda za vozila, nego samo za pješake. Postavljena metalna zaštitna ograda za pješake da je u tehnički neispravnom stanju, da je korodirala, da su bili odvojeni bitni konstrukcijski dijelovi ograde. Da se vozilo kretalo uz graničnu brzinu ili manju brzinu od 51 km/h da bi se uz kontrolirano upravljanje od strane vozača moglo zadržati na kolniku a vozač da je mogao zadržati vozilo na kolniku i pri navedenoj brzini kretanja od 60 km/h, uz kontrolirano upravljanje. Predmetna pješačka metalna ograda da nije u funkciji zaštite vozila od izlijetanja sa kolnika, a prema svojim tehničkim karakteristikama zapravo da nije ni za zaštitu pješaka. Imenovani vještak saslušan je na ročištu održanom dana 25. veljače 2026.g.

12.4. Dakle vještak ČD je naveo da bi dao točan odgovor da li je predmetna ograda namijenjena za osiguranje pješaka ili vozila da bi trebao izvršiti uvid u projektno tehničku dokumentaciju koja je sastavni dio građevinske dozvole mosta ali da je uviđajem na licu mjesta i uvidom u stanje ograde utvrdio da se radi o ogradi namijenjenoj kako za osiguranje pješaka tako i za osiguranje vozila i da na to upućuju dimenzije metalnih elemenata od kojih je ista sagrađena dok je vještak Kralj naveo da se radi o pješačkoj ogradi.

12.5. Nalaz i mišljenje vještaka ČD sud je prihvatio u svemu osim u dijelu u kojem isti navodi da je ograda na mostu bila i za osiguranje pješaka i za osiguranje vozila jer vještaci Neven Kralj i Stanko Smodlaka, čije mišljenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručne i objektivne, te izrađene u skladu sa pravilima građevinske odnosno prometne struke, navode da je bila riječ o pješačkoj ogradi a ne ogradi za osiguranje vozila jer to nije bila metalna zaštitna odbojna ograda kako je to propisano naprijed navedenim Pravilnikom.

13. Sud nije bio u mogućnosti izvesti dokaz usmenim saslušanjem vještaka ČD obzirom da je isti tijekom trajanja ovog postupka preminuo ali se je vještak pismenim putem očitovao na prigovore tužitelja i tuženika ad/2 na njegov nalaz i mišljenje. Također, ovaj sud smatra da je postavljena ograda bila pješačka a ne za zaštitu vozila a, uzgredno se napominje, obzirom da ista uopće nije bila održavana da nije bila sigurna niti za zaštitu pješaka niti od izlijetanja vozila u rijeku Krku.

14. U Odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3269/24 od 31. listopada 2024.g. izraženo je slijedeće pravno stajalište: "Sve da su i poštivani tehnički standardi važeći u vrijeme gradnje to ne podrazumijeva da je postojeća zaštitna ograda dostatna da bi se njome osiguralo sigurno odvijanje prometa, drugim riječima neovisno o legalnosti izgradnje to ne utječe na svakodobnu obvezu održavača ceste da osigura sigurno odvijanje prometa na cesti postavljanjem adekvatne žičane ograde", a koja dužnost održavanje je, prema stavu ovog suda, bila na tuženiku ad.2) 15. Sukladno naprijed navedenom Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama u čl. 79. navodi se da postojanje pješačke ograde služi za zaštitu pješaka i biciklista dok se u čl. 74. Pravilnika navodi da odbojna zaštitna ograda koja služi za sprječavanje izlijetanja vozila s kolnika. Dakle, kombinirane ograde za zaštitu i pješaka i vozila ne postoje.

16. Člankom 10. ZPP-a propisano je da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku te poštujući načelo koncentracije glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije radim čega je ovaj sud odbio prijedlog tuženika ad.2) za izvođenje dokaza novim vještačenjem po vještaku građevinske struke iz razloga što smatra takav prijedlog suvišnim s obzirom na činjenicu da je nakon prometne nezgode i nakon izrade nalaza i mišljenja po vještaku građevinske struke ČD tuženik ad.2) izvršio rekonstrukciju Atlagića mosta preko rijeke [adresa] u [adresa] kao i ograde na mostu, tako da most a niti ograda više ne odgovaraju stanju i karakteristikama istih u trenutku nastanka prometne nezgode kao niti u trenutku izrade nalaza i mišljenja. 16.1. Samim činom rekonstrukcije Atlagića mosta tuženik ad.2) je indirektno priznao da je održavanje cesta njegova odgovornost a ne odgovornost lokane samouprave kako je on to tijekom postupka tvrdio. Iz nalaza i mišljenja vještaka Kralja i ČD te vještaka Smodlake razvidno je da predmetne ograda na Atlagića mostu nije održavana u skladu s propisima a da je ista bila održavana u skladu s propisima da do izlijetanja vozila u rijeku ne bi ni došlo.

17. Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u dopuni nalaza i mišljenja od 17. prosinca 2020. godine je utvrdio da je prema zapisniku o vještačenju broj: 511-01-114/2-AL-59/2015 od 14. siječnja 2015. godine izrađenom po zahtjevu Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku utvrđeno da je ED u trenutku smrti bio trijezan. Što se tiče prisutnosti utvrđene koncentracije amfetamina u krvi i urinu pok. ĆD na njegove vozačke sposobnosti, a koja je u krvi iznosila 13,9 mg/ml a u mokraći 880 mg/ml, ističe se da s obzirom da je kod imenovanog utvrđena znatno niža koncentracija amfetamina u krvi od one koja se navodi u literaturi te navodi da on vrlo vjerojatno u trenutku smrti nije bio pod utjecajem amfetamina.

17.1. Na dopunu nalaza i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" stranke nisu imale prigovora te isto ovaj sud u cijelosti prihvaća.

18. Odbor za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2021. godine utvrdio je da je kod pok. ĆD u krvi utvrđena prisutnost apsolutnog alkohola od 0,23 g/kg, a u mokraći od 0,00 g/kg, te da se osoba pri takvoj koncentraciji alkohola u krvi nalazi u trijeznom stanju. Što se tiče prisutnosti amfetamina u krvi za koju je toksikološkom analizom dokazana prisutnost od 13,9 mg/ml a u mokraći 880 mg/ml u nalazu i mišljenju se ističe da nije moguće niti potvrditi a niti isključiti da je utvrđena koncentracija amfetamina u krvi sada pok. ĆD mogla djelovati na njegove vozačke sposobnosti. S obzirom da je štetni događaj završio sa smrtnim posljedicama za sve putnike u vozilu, da nema podataka o ponašanju sada pok. ĆD prije i tijekom štetnog događaja, te da se stoga ne može utvrditi da li je njegovo ponašanje bilo takvo da su putnici u vozilu to mogli primijetiti.

18.1. Na nalaz i mišljenje navedenog Odbora za sudbena mišljenja stranke nisu imale prigovora, te ga ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan i izrađen u skladu sa pravilima medicinske struke.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da u stanu površine 59 m2 koji se nalazi na adresi [adresa], živi zadnjih 30 godina i da je u tom stanu živio sa svojom suprugom UD i njihovom djecom ĆD i CD, te da je i njegov sin nakon što se je oženio živio sa svojom suprugom i sa tužiteljem i njegovom suprugom otprilike godinu dana. Kada su njegov sin i nevjesta dobili drugo dijete da su se preselili u drugi iznajmljeni stan u [adresa] ali da su se i dalje svakodnevno viđali. Jedno vrijeme da je njegova snaha sezonski radila u Vodicama i da su u to vrijeme njegov sin, te njegova supruga i dijete živjeli u kući u [adresa], u vlasništvu tužitelja , ali da su se i u tom vremenu viđali koliko god je to bilo moguće. Sa svojom snahom da je bio u dosta dobrim odnosima.

20. Odredbom čl. 4. toč. 1. i 9. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21, dalje: ZC) propisano je da javnu cestu čine cestovna građevina (donji spoj, kolnička konstrukcija, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, nasip, pothodnik i nadhodnik), te da su građevine i oprema za zaštitu ceste, prometa i okoliša (snjegobrani, vjetrobrani, zaštita od osulina i nanosa, zaštitne i sigurnosne ograde, zaštita od buke i drugih štetnih utjecaja na okoliš i sl.).

21. Odredbom čl. 17. st. 1. ZC-a propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskim načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu dok je stavkom 2. propisano da se javne ceste održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, a odredbom čl. 26. istog Zakona da je propisano da održavanje javnih cesta uključuje planiranje i održavanje mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje te stručni nadzor kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova.

22. Odredbom čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13 i 148/13, dalje Pravilnik) propisano je da su upravitelji cesta obvezni osigurati da se ceste održavaju na način da se na istima omogući siguran promet, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke.

23. U skladu sa odredbom čl. 45. st. 1. toč. 5. Pravilnika izvanredno održavanje cesta posredno obuhvaća zamjenu, ugrađivanje nove i poboljšanje vertikalne prometne signalizacije i opreme ceste (kilometarski i smjerokazni stupići, zaštitne ograde i sl.).

24. Pravilnik o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05, 14/11) propisao je člankom 1. namjenu, vrstu, značenje, oblik, boje, dimenzije, karakteristike i postavljanje prometnih znakova, signalizacije i opreme na cestama, koje se koriste za cestovni promet. Članak 2. stavak 1. propisuje da su prometni znakovi, signalizacija i oprema na cestama su sredstva i uređaji koji sudionike u prometu upozoravaju na opasnost, definiraju zabrane, ograničenja i obaveze te pružaju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan promet dok je stavkom 2. propisano da prometne znakove, signalizaciju i opremu na cestama čine: 1. prometni znakovi, i to: znakovi opasnosti, znakovi izričitih naredbi, znakovi obavijesti, znakovi obavijesti za vođenje prometa, dopunske ploče, promjenjivi prometni znakovi, 2. prometna svjetla, i to: prometna svjetla za upravljanje prometom, prometna svjetla za upravljanje prometom pješaka i biciklista, prometna svjetla za upravljanje javnim gradskim prometom, prometna svjetla za označavanje prijelaza ceste preko željezničke pruge, prometna svjetla za obilježavanje radova na cesti i drugih zapreka i oštećenja kolnika, 3. oznake na kolniku i drugim prometnim površinama, i to: uzdužne oznake na kolniku , poprečne oznake na kolniku, ostale oznake na kolniku i drugim prometnim površinama, 4. prometna oprema ceste, i to: oprema za označavanje ruba kolnika , oprema za označavanje vrha prometnog otoka, oprema, znakovi i oznake za označavanje zavoja, radova, zapreka i oštećenja kolnika, oprema za vođenje i usmjeravanje prometa u zoni radova na cesti, zapreka, privremenih opasnosti i oštećenja kolnika , branici i polubranici, prometna zrcala, zaštitne odbojne ograde, oprema protiv zasljepljivanja, zaštitne žičane ograde, pješačke i biciklističke ograde, ublaživači udara, oprema za ručno upravljanje prometom, pokazivač smjera vjetra, mjerni, upravljački i nadzorni uređaji (brojači prometa, meteorološke postaje, video nadzor i dr.) , 5. oprema i mjere za smirivanje prometa, 6. cestovna rasvjeta.

25. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka i svih naprijed navedenih zakonskih regulativa ovaj sud zaključuje da je obveza tuženika ad.2) Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb bila da predmetnu dionicu ceste sukladno citiranim zakonskim odredbama održava na način da se istom može odvijati siguran i neometan promet, a što je tuženik ad.2) propustio učiniti, odnosno isti je propustio na Atlagića mostu postaviti zaštitnu ogradu čije bi postojanje spriječilo slijetanje vozila sa mosta u rijeku Krku pri brzini od 61,3 km/h ili 16,9 m/s, u trenutku ulaska u desni zavoj, odnosno pri brzini od 48 km/h u trenutku udara u ogradu, te je takvo ponašanje tuženika u direktno j uzročno-posljedičnoj vezi sa padom vozila u rijeku i sa nastalom štetom. Vještak Kralj je istaknuo da metalna pješačka zaštitna ograda na mostu svojim temeljima, konstrukcijom i općim stanjem nije bila u mogućnosti zadržati osobno vozilo nakon izlijetanja istog sa kolnika te spriječiti pad vozila u rijeku, a da bi se postavila zaštitna metalna ograda da je potrebno izvršiti rekonstrukciju kolničke površine na mostu e da je takva ograda postojala na mostu da ne bi došlo do probijanja iste i do pada vozila u rijeku već da bi došlo do struganja vozila po rubu ograde radi čega je, prema stavu ovog suda, tuženik ad.2) trebao izvršiti postavljanje metalne zaštitne ograde rekonstrukcijom nogostupa kvalitetnim temeljenjem, međutim , tuženik to nije učinio niti nakon što je izvršio rekonstrukciju mosta i ograde na mostu tako da i dalje postoji opasnost od nastanka prometne nezgode na mostu sa tragičnim posljedicama. Vještak je u svom iskazu naveo da do pada vozila u rijeku ne bi došlo da je na mostu bila postavljena zaštitna ograda, niti da bi pri brzini kojom se je kretalo vozilo kojim je upravljao prednik tužitelja isto moglo probiti ogradu već da bi se isto zaustavilo struganjem i da sa velikom sigurnošću ne bi došlo do ozbiljnih posljedica za vozača i putnike u vozilu. Predmetna dionica predstavlja državnu cestu D-33 sa prilično gustim prometom osobnih vozila te je ista prvenstveno namijenjena za promet osobnih vozila, a Atlagića most se nalazi na samom ulazu u grad [adresa] te je tim mostom puno veći promet vozila nego pješaka a da tuženik ad.2) pogrešno smatra da bi ogradu na mostu sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu trebala održavati jedinica lokalne samouprave a ne on.

26. Popravljanje neimovinske štete je moguće u dva oblika i to kao nenovčana naknada ili moralna satisfakcija (čl.1099. ZOO-a) i pravična novčana naknada (čl.1100. do 1102. ZOO-a).

26.1. Ovaj sud smatra da tuženik ad.2) temeljem odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO-a) kojima je određen krug osoba koje imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti bliske osobe, a to da su bračni drug, djeca, roditelji, braća, sestre i bake i djedovi, pod posebnim uvjetima, ima obvezu naknaditi tužitelju nastalu štetu. Nadalje, iz navedene zakonske odredbe proizlazi da ne postoji zakonska osnova temeljem koje bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete zbog smrti snahe nego samo neimovinsku štetu zbog smrti sina, supruge te dvoje unučadi obzirom da je između tužitelja i njegove unučadi, a kako to tužitelj potvrđuje u svom iskazu i koji ovaj sud prihvaća, postojala trajnija zajednica života.

26.2. Što se tiče naknade štete zbog smrti tužiteljeve snahe za istaći je da temeljem citirane zakonske odredbe ista ne spada u krug članova uže obitelji tužitelja te je u tom dijelu tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.2) valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, ista, prema stavu ovog suda, nije bila u uskoj emotivnoj niti životnoj zajednici sa tužiteljem radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

27. Člankom 1092. st.1. ZOO-a regulirano je da oštećeni koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

28. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je prednik tužitelja ED kao vozač osobnog vozila u trenutku nastanka prometne nezgode bio trijezan, te da nije moguće niti potvrditi a niti isključiti da je utvrđena koncentracija amfetamina u krvi sada pok. ĆD mogla utjecati na njegove vozačke sposobnosti. Teret dokaza navedenih odlučnih činjenica je na tuženiku ad.2) a kako isti te činjenice nije dokazao ovaj sud smatra da je pok. ED u trenutku nastanka prometne nezgode bio trijezan te da prisutna koncentracija amfetamina u krvi nije utjecala na njegove vozačke sposobnosti. Obzirom da se osobno vozilo kojim je upravljao sada pok. ED prije naleta desnim kotačima na lijevi rub južnog pješačkog nogostupa kretalo brzinom od oko 61,3 km/h ili 16,9 m/s, a granična brzina za savladavanje desnog zavoja koji prethodi Atlagića mostu iznosi 47,2 km/h ili 12,9 m/s, po mišljenju ovog suda prekomjerna brzina je uzrok destabilizacije vozila, te je vozač vozila doprinio nastanku prometne nezgode, a koji doprinos ovaj sud utvrđuje u iznosu od 21,7%. Navedeno iz razloga jer je isti, prema mišljenju vještaka Nevena Kralja vozio oko 61,3 km/h a granična brzina za savladavanje desnog zavoja koji prethodi Atlagića mostu iznosi 47,2 km/h pa je to prekoračenje brzine od 21,7% radi čega je dosuđeni iznos valjalo umanjiti za taj postotak.

29. Kod utvrđivanja visine pretrpljene štete sud je imao u vidu da je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020.g. i 15. lipnja 2020.g. zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2009., broj SU-1331-VI/02 i 1372-11/02 na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, s tim da se navedeni kriteriji i povećani iznosi primjenjuju u situaciji kada se sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO 2005. Izmijenjeni Orijentacijski kriteriji primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, tj. od dana prihvaćanja na sjednici građanskog odjela 15. lipnja 2020.g. pa se tako primjenjuju i u ovom postupku. Radi navedenog sud je dopustio preinaku tužbe radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

30. Obzirom da je od strane tuženika ad.1) tužitelju isplaćen iznos štete prije podnošenja tužbe u iznosu od 185.000,00 kuna i to zbog smrti supruge iznos od 110.000,00 kuna te zbog smrti dvoje unuka iznos od po 37.500,00 kuna i to po osnovi osigurane svote od posljedica nesretnog slučaja, a zbog smrti sina mu nije isplaćeno ništa, te iznose valjalo je uračunati u naknadu štete koja pripada tužitelju u smislu odredbe čl. 972. st. 3. ZOO-a jer isti nema kao oštećenik pravo kumuliranja odštetnog zahtjeva prema trećoj osobi.

30.1. Naime, ovaj sud je stava da tužitelju zbog smrti sina pripada pravo na isplatu iznosa od 220.000,00kuna (29.199,02 EUR-a), zbog smrti supruge isto toliko, zbog smrti unuke 100.000,00kuna (13.272,28 EUR-a) i zbog smrti unuka isto toliko.

30.2. Kad se od navedenih iznosa u pasosu broj 21. obrazloženja presude odbiju iznosi koji su im već prethodno isplaćeni od tuženika ad.1) pa se onda od tih iznosa odbije 21,7% koliko iznosi doprinos vozača nastanku prometne nezgode proizlazi da tužitelju pripada iznos od 6.366,18 EUR-a zbog smrti sina ĆD, iznos od 3.196,89 EUR-a zbog smrti supruge UD, iznos od 1.800,05 EUR- a zbog smrti unuke ND te iznos od 1.800,05 EUR-a zbog smrti unuka DD, jer su isti s tužiteljem bili u trajnoj životnoj zajednici i emocionalno povezani s njim, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

30.3. U preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 13.163,17 EUR-a, pa do zatraženog iznosa od 81.624,53 EUR-a (615.000,00 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 15. travnja 2016. godine pa do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Hrvatske ceste odbijen je kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

31. Temeljem članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, dok je člankom 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, slijedom čega tužitelj osnovano postavlja zahtjev za isplatom zateznih kamata od dana podnošenja tužbe.

32. Tuženik ad.2) je isticao prigovor zastare temeljem odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a i to u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva navodeći da je protekao trogodišnji zastarni rok od nastanka štete tj. od 3. siječnja 2015. godine pa do povećanja tužbenog zahtjeva odnosno do 24. studenoga 2021. godine. U odnosu na istaknuti prigovor zastare napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio pravno shvaćanje Građanskog odjela na drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024.g. pod brojem Su-IV-123/2024-5 u kojem se navodi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Kako se u ovom predmetu radi o nepravnoj preinaci, zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom predmetu pa stoga zastara nije niti nastupila za preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Radi navedenog u izreci rješenja dopuštena je preinaka tužbe , kako je to naprijed već navedeno.

33. U odnosu na tuženika ad.1) Allianz osiguranje d.d. tužbeni zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan jer isti nije odgovoran za nastanak štete tužitelju nego je odgovornost na tuženiku ad.2) jer je on, kako je već naprijed navedeno, sukladno citiranim zakonskim propisima, bio dužan održavati cestu na kojoj se dogodilo izlijetanja vozila u rijeku i pogibija pet osoba, radi čega je trebalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

34. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

35. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tužitelju kao opravdanim valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iz reda odvjetnika dok je VPS bio 800.000.00kuna (106.178,25EUR-a) i to za sastav tužbe 299,38 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Ot-a), za sastav 4 obrazložena podneska tijekom trajanja cijelog prvostupanjskog postupka od po 799,38 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Ot-a) i to za sastave podnesaka od 18.6.2018, 25.9.2018., 5.7.2021., 11.10.2021., zatim za zastupanje na ročištima od 8. rujna 2016., 27. listopada 2016., 19. siječnja 2017., 21. veljače 2017., 20. travnja 2017. godine, 5. studenoga 2019. godine, 17. lipnja 2021., 1. rujna 2021., godine u iznosu od po 799,38 bodova svako (Tbr. 7. toč. 1. Ot-a), zatim za sastav podnesaka od 6.12.2016. 50% odnosno 399,69 bodova, za podneske od 5.7.2016., 18.1.2017., 16.3.2017., 26.3.2018., 31.7.2018., 26.11.2018., 7.2.2019., 9.9.209., 13.2.2020., 29.6.2020., 18.12.2020., 25.3.2021., 1.4.2021., 3.5.2021., svaki 25% od 799,38 bodova odnosno 199,84boda, ukupno 14.178,78EUR-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, iznosi 17.723,47EUR-a.

35.1. Dok je vrijednost predmeta spora bila 81.624,53EUR-a (615.000,00kuna) tužitelju je kao opravdan obistinjen trošak za sastav podnesaka od 24.11.2011. i to 50% odnosno 614,76 EUR-a, za podneske od 9.4.2025. 25% bodova odnosno 307,28EUR-a te 307,28EUR-a za podnesak od 19.1.2026. odnosno 25% od 1.229,52EUR-a (koliko je propisano za svaku radnju). Ukupno je to 1.229,32 EUR-a uz pripadajući PDV iznosi 1.536,65EUR-a.

36.2. Trošak prvog vještačenja tužitelja je bio 5.800,00 kuna (769,79EUR-a) a drugog 1.875,00EUR-a, trošak sudske pristojbe na presudu iznosi od 3.955,00 kuna (524,92EUR-a), što ukupno iznosi 3.169,71EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer ista nije plaćena a za njezino plaćanje je nastupila zastara. Dakle sveukupni trošak tužitelja u odnosu na tuženika ad.2) je 22.429,83EUR-a. 27.4. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška valjalo je odbiti kao neosnovan.

36.3. Dakle, tužitelj je u ovom postupku uspio u odnosu na tuženika ad.2) sa 16,12%.

36.4. Tuženiku ad.2) je kao opravdan valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 11.500,00 kuna (1.526,31EUR), a koji se odnosi na predujam za toksikološko i psihijatrijsko vještačenje. Tuženik ad.2) je uspio u postupku sa 83,88%. Kad se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (16,12%) dobije se 67,76%.

36.5. Nadalje, tuženiku ad.2) koji je većoj mjeri uspio u ovom postupku se odmjerava naknada dijela od ukupnih troškova (koji iznose 1.526,31EUR-a) koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (67,76%) iz čega proizlazi da je tužitelj dužan platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.034,22EUR-a (67,76% x 1.526,31EUR : 100 = 1.034,22EUR-a) radi čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude. 36.6. Odluka o naknadi troškova postupka tuženiku ad.1) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku ad.1) kao opravdanim valjalo priznati trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku iz reda odvjetnika dok je vrijednost predmeta spora bila 800.000.00kuna (106.178,25EUR-a) i to za sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 31. listopada 2019. godine od po 199,84 boda (Tbr. 8. toč. 1. Ot-a), za zastupanje na ročištima od 8. rujna 2016. i 27. listopada 2016., 19. siječnja 2017., 21. veljače 2017. godine, 5. studenoga 2019. godine, 17. lipnja, 1. rujna i 30. studenoga 2021., po 199,84 boda svako, ukupno 3.996,80EUR-a što uvećano za PDV iznosi 4.996,00EUR-a.

37.7. Dok je vrijednost predmeta spora bila 615,000,00kuna tuženiku ad.1) je kao opravdan obistinjen trošak za zastupanje na dane 27.6.2025., 20.1.2026. i 25.2.2026. te za sastav podneska od 16.1.2026. godine u iznosu od po 1.229,52EUR- a svaki što ukupno iznosi 4.918,08EUR-a, uvećano za PDV po stopi od 25%, 6.147,60EUR-a. U preostalom dijelu zahtjev tuženika ad.1) za naknadom parničnog troška valjalo je odbiti kao neosnovan. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. Izreke presude.

38. Obzirom da je u Republici Hrvatskoj službena valuta EUR od dana 1. siječnja 2023.g. to je u izreci presude dosuđen iznos u eurima uzimajući u obzir da je tečaj konverzije na taj dan bio 7,53450 za 1,00 EUR.

U Kninu, 2. travnja 2026. godine.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje županijski sud iz čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (''Narodne novine'' 128/14 i 67/18) i čl. 51. st. 2. Pravilnika o radu u sustavu eSpisa (''Narodne novine'' 35/15).

DN-a: sukladno zapisniku o objavi