REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2638/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937 , Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv I. tuženika NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčić, odvjetniku iz Tušak Miletić i Partneri odvjetničkom društvu iz Zagreba, Vlaška 84/4, II. tuženika JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima ST, MT, NTV, JTV, Karlu Golubić i GT, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa]. tuženika DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima ST, MT, NTV, JTV, Karlu Golubić i GT, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu KNEZOVIĆ & Partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u nazočnosti zastupnika tužitelja OT te punomoćnika I. tuženika BT, odvjetnika i punomoćnika II.-III. tuženih GT, odvjetnika, dana 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku NT OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju GRADU ZAGREBU OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb iznos od 4.540,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21. svibnja 2020. do isplate i to po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja GRAD ZAGREB koji glasi:

"Nalaže se II tuženiku JT, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa]. tuženoj DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. solidarno isplatiti tužitelju, GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 iznos od 4.540,58 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2020. po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana."

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu II. i III. tuženici solidarno naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju GRADU ZAGREB naknaditi II. tuženiku JT i III. tuženoj DT parnični trošak u iznosu od ukupno 825,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 2. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se I. tuženiku NT naknaditi tužitelju GRADU ZAGREB parnični trošak u visini sudskih pristojbi na tužbu 68,63 eur i sudske pristojbe za presudu 68,63 eur tj. ukupno 137,26 eur sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 2. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u roku od 15 dana.

VI. Odbija se I. tuženik VT sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj: P-1846/02 od 8. srpnja 2009., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.broj: Gž-890/10 od 28. svibnja 2013. naloženo tužitelju Gradu Zagrebu da tuženicama ŠT i TT naknadi iznos parničnog troška od 9.081,16 EUR (ranije 68.442,00 kn).

Nadalje, navodi da je zahtjevom za izravnu naplatu ustegnut s računa proračuna Grada Zagreba iznos od 9.081,16 EUR te je dana 15.11.2013. cjelokupni iznos uplaćen na račun punomoćnika ŠT i TT, odvjetnika NT.

Ističe da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj: Rev-x 1090/13-2 od 12. veljače 2020. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu posl.broj: Gž-890/10 od 28. svibnja 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj: P-1846/02 od 8. srpnja 2009., između ostalog i u dijelu odluke o troškovima postupka te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Navedeno Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, punomoćnik ŠT i TT, odvjetnik VT zaprimio je dana 20. svibnja 2020.

Nadalje, ističe da je I. tuženik VT kao punomoćnik HT podnio dana 15.10.2013. zahtjev za izravnu naplatu u svrhu naplate gore navedenog parničnog troška, te mu je dana 15.11.2023. parnični trošak uplaćen na račun, iako je HT preminula dana **.**.2009. pa je samim time i prestala vrijediti punomoć koju je ista dala navedenom punomoćniku.

Ističe da kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-x 1090/13 od 12. veljače 2020. ukinuta pravna osnova temeljem kojeg je izvršena naplata parničnog troška u odnosu na HT, ( ½ dijela od 9.081,16 EUR-a) u iznosu od 4.540,58 EUR-a, to je navedeni iznos I tuženi u obvezi vratiti tužitelju, sa zakonskim kamatama od 21. svibnja 2020. do isplate, tj. od dana kada je postao nepošteni stjecatelj navedenog iznosa.

Ističe da je dopisom Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 20.02.2025. I. tuženik pozvan dobrovoljno vratiti gore navedeni iznos, a kojem pozivu se I. tuženik nije odazvao u ostavljenom roku, iako je navedeni dopis uredno zaprimio.

Nadalje, ističe da je I. tuženik VT kao punomoćnik ŠT podnio dana 15.10.2013. zahtjev za izravnu naplatu gore navedenog parničnog troška, (½ dijela od 9.081,16 EUR-a), u iznosu od 4.540,58 EUR.

Nadalje, navodi da je ŠT preminula dana **.**.2017., a njezinim zakonskim nasljednicima utvrđeni su (temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠT, posl.br. O-5512/2017 od 29. rujna 2017.) II tuženi JT i III tuženica DT.

Ističe da kako je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Rev-x 1090/13 od 12. veljače 2020. ukinuta pravna osnova temeljem kojeg je izvršena naplata parničnog troška u odnosu na ŠT, (½ dijela od 9.081,16 EUR-a) u iznosu od 4.540,58 EUR-a, to su navedeni iznos II. tuženi i III. tužena solidarno kao zakonski nasljednici prvog nasljednog reda u obvezi vratiti tužitelju, sa zakonskim kamatama od 21. svibnja 2020. do isplate, tj. od dana kada su postali nepošteni stjecatelji navedenog iznosa.

Ističe da su dopisom Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje od 20.02.2025. II tuženi i III tužena pozvani dobrovoljno vratiti gore navedeni iznos, a kojem pozivu se II tuženi i III tužena nisu odazvali u ostavljenom roku, iako su navedeni dopis uredno zaprimili.

Nadalje, navodi da s obzirom da I. tuženi, II tuženi i III tužena do dana podnošenja ove tužbe nisu izvršili povrat isplaćenog, a nepripadajućeg iznosa na ime parničnog troška, tužitelj predlaže sudu temeljem odredbe čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima donijeti presudu kojom će naložiti I. tuženiku isplatiti tužitelju 4.540,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21.5.2020. do isplate, a II. i III. tuženiku naložiti solidarno isplatiti tužitelju 4.540,58 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 21.5.2020. do isplate, a traži da mu I.,II. i III. tuženici solidarno naknade parnični trošak za sudsku pristojbu za tužbu i presudu sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. I. tuženik (list 61-62 spisa) ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u zastari s obzirom da je odluka VSRH broj Rev-x 1090/13 donesena 12.02.2020. godine, a predmetna tužba pokrenuta je 10.04.2025. godine, u međuvremenu je dakle protekao zakonski rok od 5 godina koliko iznosi zastara za stjecanje bez osnove, a na temelju kojeg pravnog osnova tužitelj potražuje isplatu iznosa od 4.540,58 € od strane I-tuženika.

Nadalje, I-tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je navedeni iznos na ime troškova postupka protiv ovdje tužitelja, I-tuženik kao punomoćnik HT, ustegao s FINA-e temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1846/02 od 08.07.2009. godine. Ističe kako sukladno odredbama čl. 95. ZPP-a, punomoćnik može temeljem punomoći, od protivne stranke primiti dosuđene troškove, a što je upravo I-tuženik kao odvjetnik HT i učinio te naplatio od ovdje tužitelja, parnične troškove koje je ovdje tužitelj bio dužan naknaditi HT, stranci I-tuženika.

Nastavno tome, protiv I-tuženika koji djeluje u okviru punomoći HT, dakle u ime i za račun svoje stranke, pasivno legitimirana osoba u ovom postupku je HT, odnosno njeni nasljednici, a nikako I-tuženik kao punomoćnik HT, na isti način kako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu od strane nasljednika pok. ŠT, ovdje II i III tuženika.

Nadalje, ističe da s obzirom da je I-tuženik u ime i za račun (prema punomoći koja je predana FINA-i) neosnovano ustegnuo troškove postupka za tada već pok. HT, tada je I-tuženik počinio stjecanje bez osnove upravo u času naplate navedenih troškova, dakle dana 15.11.2013. godine, a s obzirom da prema stavu tužitelja, I-tuženik već tada ne bi bio ovlašten (jer mu je navodno stranka preminula 4 godine ranije) u ime i za račun HT, ustegnuti iznos novaca od tužitelja. Dakle, ističe da ukoliko je I-tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku jer da je ustegnuo iznos novaca za vrijeme kada mu je opunomoćitelj već preminuo, a kako to tvrdi tužitelj, tada je činjenica stjecaja bez osnove nastupila već trenutkom ustezanja iznosa putem FINA-e od tužitelja, te rok zastare vraćanja stečenog bez osnove (od 5 godina) se ima računati od 15.11.2013. godine, a ne kako to pogrešno tvrdi tužitelj, od dana donošenja odluke VSRH ili primitka iste od strane I-tuženika. Slijedom toga ističe da u predmetnom postupku tužitelj ne može od I-tuženika potraživati naknadu već to može isključivo od nasljednika HT, a u čije ime i za čiji račun su troškovi od tužitelja ustegnuti.

Dakle ističe da je I-tuženik stjecatelj bez osnove već od 2013. godine, a nikako od 2020. godine kada je donesena odluka VSRH s obzirom da se navedena odluka VSRH-a uopće niti ne odnosi na I-tuženika jer je HT preminula prije donošenja iste te je I-tuženiku punomoć prestala. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. II. i III. tuženici (list 57-58) ističu prigovor zastare. Tuženici ukazuju kako je nastupila zastara navodnog potraživanja tužitelja, s obzirom da je proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbama čl. 214. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelj se u tužbi poziva na institut stjecanja bez osnove s obzirom na doneseno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-x 1090/2013-2 od dana 12. veljače 2020. kojim su ukinute presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-890/10-2 od 28. svibnja 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1846/02 od 8. srpnja 2009. Međutim, ističe da je iz navedenog vidljivo da u slučaju kada bi bilo osnovano potraživanje tužitelja, da se primjenom instituta stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 (pet) godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S tim u vezi,ističe kako je jasno da je od donošenja rješenja Vrhovnog suda RH broj: Rev-x 1090/2013-2 od dana 12. veljače 2020. do podnošenja tužbe tužitelja protekao opći zastarni rok od pet godina. Tuženici nadalje osporavaju navode tužitelja da je punomoćnik ŠT i TT, odvjetnik VT zaprimio predmetno rješenje Vrhovnog suda RH dana 20. svibnja 2020.

Tuženici( II i III) dodatno ističu prigovor pasivne legitimacije s obzirom na to da tužitelj nije dokazao da su dosuđeni parnični troškovi isplaćeni tim tuženicima niti da bi isti bili isplaćeni ŠT i TT. U odnosu na dostavljene dokaze tužitelja koji se odnose na dopis Grada Zagreba upućen tuženicima tj. priložene dostavnice za II-tuženika i III-tuženika, ističu da iz istih ne proizlazi datum zaprimanja predmetnog dopisa niti je iz navedenog moguće zaključiti da se tužitelj zaista obratio tuženicima za isplatu prije pokretanja ovog spora. U tom smislu predlažu odbaciti tužbu kao nedopuštenu. Podredno tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev te u oba slučaja obvezati tužitelja da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka. Na roč. 28.10.2025. II. i III. tuženici ističu da nisu primili nikakva novčana sredstva te nemaju saznanja o navedenoj isplati novčani sredstava.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u presudu ovog suda P-1846/02 sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, presudu Županijskog suda u Zg Gž-890/10-2 od 28.5.2013., rješenje VSRH Rev-x 1090/2013-2, izvadak br. 319 Grada Zagreba i 288 (list 24 i 25 spisa) preslike povratnica, zahtjev za izravnu naplatu po odvjetniku NT od 15.10.2013., izvadak iz matice umrlih za ŠT, izvadak iz matice umrlih za HT, preslike punomoći (list 38), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Baković iza pok. ŠT sa potvrdom pravomoćnosti od 29.9.2017., podatke JRO RH MUP za II. i III. tužene i I. tuženika, rješenje o prekidu postupka ovog suda P-1506/20-38 od 8.6.2020., spis ovog suda P-1506/20, dostavnice -list 84 do 85 spisa (za koje tužitelj tvrdi da se odnose na dopis od 20.2.2025. kojim tužene poziva na dobrovoljno vraćanje utuženog iznosa – (prema dostavnici-list 85- I. tuženik zaprimio pismeno no datum primitka nije upisao, a za II. i III. tužene je naveden datum 25.2.2025.) pa je sud (list 83) dodijelio rok od 15 dana tuženicima za očitovanje sukladno prijedlogu tužitelja jesu li tuženi navedene dopise Grada Zagreba od 20.2.2025. zaprimili kojim se pozivaju na dobrovoljno podmirenje i isti se uopće nisu očitovali, no navedeno nije od utjecaja na rješenje ovog spora,jer pokušaj mirnog rješenja spora nije uvjet za podnošenje ove tužbe) odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Stranke( list 91 spisa- roč.27.2.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

6. Iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1846/02 od 8.7.2009. (list 8- 14) pravomoćne i ovršne 11.9.2013. sukladno potvrdi pravomoćnosti i ovršnosti između ostalog vidljivo je iz izreke tč. III da je tužitelj Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 dužan platiti I. tuženici ŠT iz [adresa]. tuženici TT iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 68.442,00 kune.

7. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br.:Gž 890/10-2 od 28.5.2013. (list 16-18) vidljivo je da se odbija žalba tužitelja Grada Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1846/02 od 8.7.2009. u dijelu pod stavkom II. i III. izreke.

8. Na ročištu 28.10.2025. izvršen je uvid u spis ovog suda P-1506/2020 u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB protiv I. tuženika ŠT i II. tuženika HT radi naknade štete, a kojemu je između ostalog priloženo rješenje VSRH Rev- x 1090/2013-2 od 12.2.2020. kojim se prihvaća revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-890/10-2 od 28. svibnja 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1846/02 od 8. srpnja 2009. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 432.741,36 kuna te u dijelu odluke o troškovima postupka te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je odlučeno da će se o trošku postupka povodom revizije odlučiti konačnom odlukom. Navedenom rješenju priložena je naredba od 16.3.2020. za dostavu tužitelju izravno odluke VSRH od 12.2.2020. te pun. I. i II. tuženice navedene odluke.

Dostavnice nisu fizički priložene, ali je vidljivo iz potvrde o otpravku da je Grad Zagreb zaprimio odluku o reviziji 29.4.2020., a punomoćnik odvjetnik VT prema potvrdi o otpravku – otpravak je uručen 20.5.2020. Slijedom odredbe čl. 1117 st. 2 ZOO stjecatelji se smatraju nepoštenim od dana dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka.

Nadalje, navedenom spisu priloženo je rješenje P-1506/20-38 od 8.6.2020. kojim se utvrđuje prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer su I. tuženica ŠT i II. tuženica HT umrle te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednik I. i II. tuženice ili skrbnik ostavine preuzme postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove to učiniti.

Ujedno je odlučeno da se roč. određeno za 18.9.2020. neće održati.

Iz obrazloženja cit. rješenja vidljivo je da je uvidom u podatke JRO MUP RH dostupne putem aplikacije e spis (list 97 i 98 spisa) utvrđeno da je I. tužena ŠT umrla **.**.2017. (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II. tužena HT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) umrla **.**.2009.

Navedenom rješenju priložena je dostavnica kojom se potvrđuje da je rješenje od 8.6.2020. Grad Zagreb zaprimio 3.7.2020. te su priložene potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena iz kojih je vidljivo da je odvjetnik VT rješenje o prekidu postupka P-1506/2020-38 od 8.6.2020. zaprimio dana 9.6.2020., a odvjetnik Mićo Ljubenko navedeno rješenje o prekidu postupka P-1506/2020-38 od 8.6.2020. zaprimio dana 12.6.2020.

9. Na ročištu 28.10.2025. – list 82 spisa tužitelj ističe da u to vrijeme (provedene ovrhe) Grad Zagreb nije imao saznanje da je II. tuženica HT već bila preminula, a posebno nije imao zakonskih temelja povrata predmetnog iznosa jer je isti bio ovršen temeljem pravomoćne presude. Nastavno Grad Zagreb je za smrt I. i II. tuženice saznao tek dostavom rješenja P-1506/2020 od 8.6.2020. kojim je utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, a koje rješenje je doneseno tek nakon donošenja revizijske odluke.

10. I. tuženik ističe (list 82- ročište 28.10.2025.) nespornim da je I. tuženik temeljem pravomoćne i ovršne presude P-1846/2002 kao punomoćnik I. i II. tužene ŠT i HT od tužitelja Grada Zagreba naplatio dosuđeni iznos parničnog troška od 68.442,00 kuna, a naplaćeno je 15.11.2013.

Tužitelj ističe da je navedeno i vidljivo iz izvatka broj 319 rashodi po obračunskim jedinicama – strana 24 sudskog spisa.

11. Iz izvatka broj 319 - rashodi po obračunskim jedinicama (list 24) vidljivo je da je odvjetniku NT **.**.2013. isplaćen na teret Grada Zagreba parnični trošak od 68.442,00 kn (P-1846/02- izravna naplata).

Notoran je fiksni tečaj konverzije 1 eur = 7,53450 kn pa je primjeren u tužbi navedeni iznos od 9.081,16 eur.

12. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (list 30-32) vidljivo je da je I. tuženik VT **.**.2013. podnio zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-1846/02 u cijelosti prema ovršnoj ispravi.

13. Iz izvatka iz matice umrlih (list 34) vidljivo je da je ŠT umrla **.**.2017., a iz izvatka iz matice umrlih (list 36) da je HT umrla **.**.2009.

14. Iz preslike punomoći (list 38) vidljivo je da su ŠT i HT odvjetnika Božu Kelava ovlastile na zastupanje u predmetu P-1846/02 Općinskog suda u Zagrebu dana 20.9.2003.

15. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŠT (Josip) Filković (list 40) O-5512/2017 UPP/OS-63/17 javnog bilježnika Marije Baković od 29.9.2017. vidljivo je da su u ostavinskom postupku kao zakonski nasljednici I. nasljednog reda utvrđeni DT, ostaviteljičina unuka i JT ostaviteljičin unuk koji su se prihvatili nasljedstva koje im pripada temeljem zakona.

16. Analizirajući sve provedene dokaze, a sud je proveo sve po strankama predložene dokaze i upozorio ih na posljedice dokazivanja (list 91 – ročište 27.2.2026.), valja istaći da je nedvojbeno utvrđeno da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12.2.2020. ukinuta cit. drugostupanjska i prvostupanjska odluka te u dijelu odluke o troškovima postupka predmet vraćen prvostupanjskom sudu.

Nije sporno da je I. tuženik bio punomoćnik u navedenom predmetu HT i ŠT te je nedvojbeno da je ŠT umrla **.**.2017. a njezini nasljednici su II. i III. tuženici (list 34 spisa).

Nedvojbeno je da je I. tuženik od tužitelja Grada Zagreba naplatio dosuđeni iznos parničnog troška od 68.442,00 kn 15.11.2013.

Nedvojbeno je da je HT preminula još 9.7.2009. (list 36) i da je smrću iste prestala njezina punomoć I. tuženiku i da je I. tuženik prisilnom naplatom 15.11.2013. naplatio parnični trošak iz navedenog postupka na svoj račun.

I. tuženik nije dokazao da ne bi bio pasivno legitimiran jer upravo je predmetni novac isplaćen I. tuženiku koji nije dokazao da ga je proslijedio strankama kojima je dosuđen pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom.

Štoviše, TT nije jer je preminula još 2009. godine kad je njemu prestala punomoć, a niti je dokazao da je novac proslijedio prednici II. i III. tuženika ili II. i III. tuženicima koji tvrde da novac nisu zaprimili.

Dakle, odvjetnik je zatražio izravnu naplatu kod FINA-e za dvije stranke koje je zastupao u ovršnoj presudi.

U trenutku naplate jedna stranka je već bila umrla pa mu je punomoć za nju prestala smrću (čl. 101 ZPP), a druga stranka je bila živa i punomoć za nju je vrijedila. FINA je cijeli iznos isplatila odvjetniku, a ne strankama.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je ukinuo ovršnu presudu i time parnični trošak, a tužitelj traži vraćanje primljenog troška (stjecanje bez osnove). Tužba je podnesena 10.4.2025. – list 1 spisa, a odvjetnik je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimio 20.5.2020. Slijedom odredbe čl. 1117 st. 2 ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

Odvjetnik tj. I. tuženik jest pasivno legitimiran jer je primio novac. Zatražio je naplatu, a za jednu stranku nije imao punomoć jer je stranka već bila umrla, a za drugu stranku jest imao punomoć, ali je on primio novac, a ne stranka.

U stjecanju bez osnove pasivno je legitimiran onaj koji je primio korist (čl. 1111 ZOO) - dakle, odvjetnik tj. I. tuženik.

Nasljednici stranke koja je bila živa u trenutku naplate nisu pasivno legitimirani jer oni nisu primili novac i nema dokaza da je odvjetnik novac proslijedio stranci tj. njihovom predniku. FINA je izvršila isplatu odvjetniku, a ne stranci. Stjecanje bez osnove traži da je netko stvarno stekao korist.

Prema tome, nasljednici nisu pasivno legitimirani ako stranka za života nije primila korist, a korist je primio punomoćnik. Dakle, nasljednici nisu stjecatelji i ne mogu biti obvezani na povrat.

17. Nasljednici stranke koja je bila mrtva u trenutku naplate nisu niti tuženi u ovom postupku, a i da jesu ne bi bili pasivno legitimirani jer je punomoć prestala smrću i odvjetnik je bez ovlasti izvršio naplaćivanje u njezino ime. Nasljednici nisu primili ništa. Ne postoji pravni temelj da se tereti ostavina za nešto što stranka nije primila.

18. Kod stjecanja bez osnove zastara teče

- od dana kada je stjecatelj primio korist ili

- od dana kada je prestao pravni temelj (čl. 1111 i čl. 1115 ZOO).

U ovom slučaju odvjetnik tj. I. tuženik je korist primio u trenutku naplate preko FINA- e, ali pravni temelj (ovršna presuda) prestao je postojati tek ukidnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Prema sudskoj praksi zastara teče od dana kada je odluka o ukidanju postala poznata stjecatelju. Odvjetnik je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimio 20.5.2020. Dakle, od tog dana zna da više nema pravnog temelja za zadržavanje novca. Zastara kod stjecanja bez osnove je pet godina (čl. 225 ZOO). Dakle, od 20.5.2020. do podnošenja tužbe 10.4.2025. nije proteklo pet godina i zastara nije nastupila. Zatezna kamata teče od 21.5.2020. jer se I. tuženik smatra nepoštenim stjecateljem od dana 20.5.2020. kada je zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. (čl. 1117 st. 2 ZOO). To što je odvjetnik poduzeo naplatu dok je jedna stranka već bila preminula ne utječe na zastaru, ali jača osnovu tužbe.

Prema tome, slijedom svega navedenog I. tuženik jest pasivno legitimiran, a nasljednici stranke koja je bila živa u trenutku naplate tj. II. i III. tuženici nisu. Nasljednici nisu odgovorni jer nisu primili korist (nema dokaza da su primili korist) već samo dokaz da je odvjetnik primio novac, a stjecanje bez osnove tereti stjecatelja a ne treće osobe.

19. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

20. Kamatna stopa dosuđena je do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 ZPP tj. tužitelju je I. tuženik u smislu čl. 154 st. 1 ZPP jer je u odnosu na I. tuženika uspio 100% u sporu dužan naknaditi potreban parnični trošak koji se sastoji od troška sudske pristojbe na tužbu po Tbr 1 t 2 TSP u iznosu od 68,63 eur i troška sudske pristojbe na presudu po Tbr 2 t 1 TSP u iznosu od 68,63 eur tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije u svezi čl. 7 tč. 3 ZSP što iznosi ukupno 137,26 eur. Stoga je odbijen zahtjev I. tuženika za naknadom parničnog troška.

22. II. i III. tuženicima je priznat potrebni parnični trošak u smislu čl. 154 st. 1 ZPP jer je u odnosu na njih odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pa su 100% uspjeli u sporu. II. i III. tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 14.5.2025. po Tbr 8/1

– 100 bodova, zastupanja na ročištu 28.10.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 27.2.2026. po Tbr 9/1 – 100 bodova, naknada po Tbr 40 tč. 1 – 10% za zastupanje više osoba (60,00 eur) i trošak PDV 25% - 165,00 eur ili ukupno 825,00 eur.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

tužitelju

pun. I. tuženika

pun. II. i III. tuženih

zvati tužitelja na sudsku pristojbu za presudu