Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: Povrv-349/2023-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje u tekstu tužitelj) Cash – Exspert S.L. Španjolska, Av. Diagonal 468/8/22, OIB: 45946454923, protiv tužene – protutužiteljice (dalje u tekstu tužena) DD (prije D) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vuković Ivanu, odvjetniku iz Križevaca, radi isplate, nakon zaključene, neposredne, glavne i javne rasprave održane dana 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni, odvjetnice Monike Mihalić i punomoćnika tužene u zamjeni, odvjetničkog vježbenika ED, **.**.2026., donio, objavio i

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta posl.br. Ovrv-7673/2023 od 25. srpnja 2023. kojim se nalaže tuženoj DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, OIB: 45946454923, isplati novčani iznos od 1.326,97 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

- na iznos od 441,97 eura od 14.06.2023.,

- na iznos od 221,25 eura od 29.06.2023.,

- na iznos od 221,25 eura od 29.06.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 22-75727, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 20,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 22-75727, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da su djelomično ništetne pojedine ugovorne odredbe u Ugovoru o zajmu ES-22-75727, koji je dana 29.11.2022., sklopljen između tužitelja CASH-EXPERT S.L., Španjolska, Barcelona, Av. Diagonal 468/8/22, OIB: 45946454923 i tužene DD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to ugovorne odredbe čl. 1.2., 1.3. i 1.4. koje glase: “ „1.2 Zajmodavac je dana 30.11.2022. dostavio Zajmoprimcu obavijest kojom obavještava Zajmoprimaca da mu je odobren zajam u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 EUR). 1.3 Zajmoprimac je putem SMS poruke poslane dana 30.11.2022. zatražio od Zajmodavca isplatu zajma, te je Zajmodavac dana 30.11.2022. na račun Zajmoprimca izvršio isplatu zajma u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 150.00 kn (19,91 EUR). 1.4 Zajmoprimac će iznos zajma vratiti Zajmodavcu, uvećan za pristojbu u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 EUR), odnosno ukupno 17.000,00 kn (2.256,29 EUR), sukladno otplatnom planu koji je u prilogu ovog Ugovora.“

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.276,55 eura do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja tekuće godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 01. srpnja tekuće godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužena s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

Tužitelj (prije ovrhovoditelj) podnio je javnom bilježniku Sanji Ledić ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene (prije ovršenice) radi naplate dospjele tražbine u iznosu od 1.326,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Javni bilježnik Sanja Ledić donijela je 25. srpnja 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-992/2023.

Tužena je podnijela prigovor protiv prije navedenog rješenja o ovrsi u bitnome navodeći kako poriče da bi bila u obvezi prema ovrhovoditelju, te da joj nije jasno o kakvim se potraživanjima ovrhovoditelja radi. Opreza radi ističe i prigovor zastare, te prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. 4.

Javni bilježnik je spis dostavio ovome sudu, radi odlučivanja o podnesenom prigovoru.

Sud je postupio temeljem odredbe čl. 57 st. 4 Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24; dalje OZ), te stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (list 50).

Dana 03.04.2024. tužena je podnijela protutužbu protiv tužitelja (list 167- 169), radi utvrđenja djelomične ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u predmetnom ugovoru o zajmu koji je tužena sklopila s tužiteljem, te je sud na pripremnom ročištu 09. siječnja 2025. spojio parnice, odnosno spojio predmet Povrv-349/2023 i P- 156/2024 radi zajedničkog raspravljanja uz nastavljanje raspravljanja pod poslovnim brojem Povrv-349/2023 (list 216).

Odlučujući o osnovanosti postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva, sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u ispis otvorenih stavki (list 10), prigovor tužene s prilozima (44-49), podnesak tužitelja (list 53-118), podnesak tužene s prilozima (list 119-165, 167-169), podnesak tužitelja (list 172-176), podnesak tužene (177-213, 215, 219-221), izvršeno je saslušanje tužene DD (list 224-225), pročitan je dopis Zagrebačke banke d.d. (list 229, 235-236).

Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP- a), sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tužene osnovan.

U odgovoru na prigovor tužitelj navodi da je tužena je kao zajmoprimac sa trgovačkim društvom Cash-Expert s.l., Barcelona, Avenida Diagonal 468/8, kao zajmodavcem 30. studenog 2022. na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva Cash-Expert s.l., sklopio ugovor o zajmu br. ES-22-75727. Prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, prema čl. 499. ZOO- a za postojanje ugovora o zajmu potrebno je da su se stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca i vremenu trajanja zajma. Obzirom da zakonodavac za ugovor o zajmu ne propisuje određeni oblik, takav se ugovor smatra neformalnim dvostrano obvezujućim ugovorom, pa stoga može biti sklopljen u bilo kojoj formi. U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tužena je zatražila zajam u ukupnom iznosu od 10.000,00 HRK (1.327,23 EUR) i obvezao se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 7.000,00 HRK (929,06 EUR), s krajnjim dospijećem dana 29.05.2023. godine. Sklapanje ugovora uređeno je čl. 4. i 5. Općih uvjeta. Nakon što je tužena podnijela Zahtjev za odobrenje zajma te podnio odgovarajuću dokumentaciju, te poslao SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je plaćen na njegov bankovni račun. U skladu s čl. 5. Općih uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca, upoznavanje s Općim uvjetima prije sklapanja Ugovora o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tužene da Opće uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški, te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez istog nemoguće sklopiti Ugovor o zajmu. Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tužena je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati. Prihvatom Općih uvjeta, tužena je sukladno odredbi čl. 5. istih dostavio presliku svoje bankovne kartice Raiffeisen bank iz kojeg je vidljiv broj istog te presliku svoje osobne iskaznice te izvod po računu kao i platnu listu. Temeljem navedenog ugovora, tužena je za isplatu iznosa zajma sukladno čl. 6. Općih uvjeta poslao SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ŽELIM ISPLATU ODOBRENOG ZAJMA ES-22- 75727“. Zajmodavac Cash-Expert s.l. je tuženoj dana 30. 11. 2022. isplatio novčani iznos od 9.850,00 HRK (odnosno 10.000 HRK umanjeno za 150,00 HRK troškova obrade zajma), dok se tužena obvezala vratiti iznos od 10.000,00 HRK (1.327,23 EUR), uvećan za 7.000,00 HRK (929,06 EUR) pristojbe, sukladno čl. 7. i 8. Općih uvjeta, i to najkasnije sa danom 29. svibnja 2023.. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima. Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio, uplativši iznos zajma na tekući račun tužene dok zajmoprimac, ovdje tužena, nije izvršio svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate, koju je tužitelj dokazao potvrdom Croatia banke uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos prostojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Nadalje, na stranici tužitelja, na koju je tužena pristupila svojevoljno, jasno je vidljivo objašnjenje pojma prolongata, odnosno upozorenje; Kratkoročne online pozajmice namijenjene su da Vam pomognu premostiti iznenadne, neplanirane nelikvidnosti između Vaših redovnih primanja. Prolongiranje otplate zajma Vam stvara dodatne troškove, te Vas stoga molimo da obveze po zajmu podmirite unutar ugovorenog roka kako ne biste došli u situaciju da morate prolongirati otplatu kratkoročnog zajma i time si stvoriti nove troškove. Mogućnost prolongiranja roka otplate zajma predviđena je isključivo kako bi Vam se u iznimnim slučajevima, kada nikako niste u mogućnosti u ugovorenom roku otplatiti zajam, izišlo u susret, te tako spriječilo pokretanje prisilne naplate (ovrhe) zbog nepoštivanja ugovornih obveza.“ Slijedom navedenog, ukupni dug tužene prema 1.326,97 EUR, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima zajmodavca i ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je pokrenuo predmetni ovršni postupak. U ugovoru o zajmu ES-22-75727 u točki 1.6. jasno piše kako zajmodavac ima pravo jednostrano otkazati ugovor u slučaju kada zajmoprimac kasni s isplatom bilo koje rate, u kojem slučaju cjelokupni ostatak duga i ukupan iznos pristojbe dospijevaju na naplatu danom otkaza ugovora te otkaz ugovora dostavlja se zajmoprimcu putem elektroničke pošte. Navodi tužene su netočni i paušalni, pogotovo u dijelu gdje navodi da nije sklopio nikakav ugovor sa zajmodavcem s obzirom da je upravo zajmodavcu dostavio svu potrebnu osobnu dokumentaciju. Sukladno odredbama ugovora zajmodavac je raskinuo ugovor o zajmu budući da tužena nije platila ratu do dospijeća niti u naknadnom roku od 5 dana po dospijeću čime su na naplatu došao ukupni iznos dugovanja, a što je tužitelj mogao utužiti prema Općim uvjetima i Ugovoru o zajmu.

10.

Tužena u podnesku od 21. prosinca 2023. navodi je s tužiteljem sklopila Ugovor o zajmu, a Ugovor je kao unaprijed pripremljeni i standardizirani obrazac Ugovora pripremio sam tužitelj. U samom Ugovoru i to čl. 1. stoji: „1.2 Zajmodavac je dana 30.11.2022. dostavio Zajmoprimcu obavijest kojom obavještava Zajmoprimaca da mu je odobren zajam u iznosu od 10000.00 kn (1.327,23 EUR), na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu u iznosu od 7000.00 kn (929,06 EUR). 1.3 Zajmoprimac je putem SMS poruke poslane dana 30.11.2022. zatražio od Zajmodavca isplatu zajma, te je Zajmodavac dana 30.11.2022. na račun Zajmoprimca izvršio isplatu zajma u iznosu od 10000.00 kn (1.327,23 EUR) umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 150.00 kn (19,91 EUR). 1.4 Zajmoprimac će iznos zajma vratiti Zajmodavcu, uvećan za pristojbu u iznosu od 7000.00 kn (929,06 EUR), odnosno ukupno 17.000,00 kn (2.256,29 EUR), sukladno otplatnom planu koji je u prilogu ovog Ugovora. Nejasno je i pritom što to točno predstavlja pristojba u visini od 7000.00 kn (929,06 EUR) te da li isto predstavlja ugovorenu kamatu ili naknada za obradu zahtjeva za zajam. Tužena naglašava kako ona s tužiteljem nikada nije pojedinačno pregovarala o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita ili pristojbi. Zbog navedenog, jasno je kako je odredba Ugovora o kreditu u pogledu naplate pristojbi i naknade za obradu kreditnog zahtjeva ništetna ugovorna odredba. U svakom slučaju, tužitelj u svojem podnesku navodi da bi iznos od 7000.00 HRK (929,06 EUR) predstavljao nekakvu pristojbu. Nejasno je na koji način je ta pristojba utvrđena te je ista ukoliko predstavlja neku vrstu naknade za obradu zahtjeva za zajam ili zajma, ugovorena na nezakonit i tuženoj nejasan način. Ista je zbog navedenog, a kako je već naznačeno i nepoštena i ništetna Ugovorna odredba o kojoj tužena s tužiteljem nije posebno pregovarala. Ukoliko bi navedena naknada pak predstavljala neku vrstu ugovorene kamate tada je ta ugovorna odredba ništetna, jer na iznos zajma od 10000.00 HRK (1.327,23 EUR) kamata u iznosu od čak 7000.00 HRK (929,06 EUR) predstavlja prekoračeni maksimalni iznos visine kamate koja se može ugovoriti. U svakom slučaju, u samom ugovoru o zajmu niti ne stoji koja je to stopa kamate ugovorena (ako naknada jest kamata) pa zbog navedenog tužitelj nije i ne može biti ovlašten naplaćivati nešto što tužitelju nije pojasnio i o čemu s njime nije posebno pregovarao. U svakom slučaju, u Općim uvjetima tužitelja nije obrazloženo što predstavlja naknada i u kojoj visini je ista određena. Tužena je tužitelju vratila zajam, ali je tužena isti knjižila pod stavke „naknada za odgodu otplate zajma“. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka, odnosno prolongatu za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice, upravo kod prolongata radilo o ugovornoj kazni za zakašnjenje definiranoj odredbama čl. 350. st. 1. ZOO. Istim odredbama čl. 350.st.1. ZOO-a propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Međutim, čl. 350. st. 3. ZOO propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Dakle, po prethodno citiranoj kogentnoj odredbi ZOO-a ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ex lege je ništetno, a u predmetnom slučaju se radi upravo o novčanoj obvezi i to zajmu. Sama činjenica da je tužena dobrovoljno plaćala predmetne prolongate ne znači da su isti valjani, budući da su ništetni po samom Zakonu. Tužena je samo svojim ukupnim uplatama na ime prolongiranja roka otplate zajma podmirio glavnicu predmetnog potraživanja svojim višestrukim uplatama, a što je vidljivo i iz Aneksa ugovora i potvrda o uplati istih iznosa koje sam tužitelj dostavlja uz podnesak. Točan iznos uplaćenih prolongata predlaže se pribaviti od tužitelja koji raspolaže tim podacima, jer isti trebaju biti zavedeni u poslovnim knjigama. Sama naknada iznosi 70% same glavnice, i ista nije sukladna odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) u kojemu je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Naime, očit je nerazmjer između visine glavnice samog zajma od 10000.00 HRK (1.327,23 EUR) i ukupno uplaćenih iznosa prolongata kao i pristojbe koju bi trebao platiti, budući da je tužena po predmetnom Ugovoru o zajmu primio ukupno 10000.00 HRK (1.327,23 EUR), umanjeno za trošak obrade zajma u iznosu od 150,00 kn, a na ime prolongata je uplaćivao značajna sredstva, a što slijedi iz svake pojedine odgode otplatnog plana koje je priložio tužitelj iz kojih je vidljivo da je tužitelj svaku pojedinu odgodu roka otplate zajma uvjetovao prethodnom uplatom više puta naknade za odgodu. Dodatne i točne podatke i potvrdu o uplatama prolongata tužena predlaže pribaviti od tužitelja Predmetni Ugovor o zajmu potrošački je ugovor i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - u daljnjem tekstu: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6. st. 1. Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda suda EU C - 280/2013). Tužena ukazuje sudu na činjenicu da je sudska praksa već zauzela svoj stav o ovakvim Ugovorima o zajmu te je prema stavu Županijskih sudova potrebno odbiti tužbene zahtjeve tužitelja.

11.

Tužitelj u odgovoru na protutužbu od 23.04.2024. (list 172-175) navodi da se protivi svim navodima i dokazima iznesenim u podnesku i protutužbi tužene od dana 04.04.2024. te ostaje pri navodima i dokazima iz podneska od 29.11.2023. u kojem se očituje na prigovor tužene protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Sanje Ledić iz Sesveta posl.br. Ovrv-7673/2023 od 25. srpnja 2023.. Tužitelj posebno naglašava kako tužena nema osnove za podnošenje protutužbe obzirom da je predmet spora platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Tužitelj je u cijelosti isplatio navedeni zajam temeljem zahtjeva tužene, uz koji je zahtjev za zajam tužena dostavila svu dokumentaciju, sukladno općim uvjetima tužitelja, koji su javno objavljeni na internetskoj stranici tužitelja. Tužena je tako dostavila tužitelju presliku svoje osobne iskaznice te tekućeg računa. Naime, tužena je pokazala volju na sklapanje ugovora o zajmu, posjetom internet stranice tužitelja te označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici tužitelja, tužena je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavio da će ih se pridržavati, te uz prihvat općih uvjeta, dostavio je svu osobnu dokumentaciju potrebnu za sklapanje ugovora o zajmu. Tužena je svojevoljno pristupio na stranice tužitelja, svojevoljno dostavio cjelokupnu dokumentaciju potrebnu za odobravanje konkretnog iznosa zajma te svojevoljno prihvatio uvjete pod kojima se isplaćuje zajam na račun tužene. Tužitelj smatra da se svi prigovori tužene temelje isključivo na naknadnom predomišljanju tužene da plati naknadu za zajam, koji je, sukladno Ugovoru isplaćen u roku od 24 sata od trenutka kada ga je tužena zatražila. Neosnovano tužena drži da je kao ugovorena strana vratila tužitelju cjelokupni iznos koji joj je on isplatio temeljem Ugovora o zajmu. Naime, radi se o iznosu uplaćenom na ime pristojbe prolongata, a što se odnosi na prolongat dospijeća zajma, te ne predstavlja tražbinu tužitelja, pa isti nije niti naveden u knjizi otvorenih stavaka, upravo stoga što se ne odnosi na izvršenu isplatu zajma u iznosu od 1.327,23 eur (10.000 kn) umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 20 eur (150,00 kn) i uvećane za pristojbu u iznosu od 929,06 eur (7.000,00 kn), sukladno otplatnom planu priležećem spisu, a kako je to pobliže navedeno i u tabeli zajmova i tabeli pristojbi prolongata koje su sastavni dio Općih uvjeta tužitelja. Slijedom navedenog, ukupni dug tužene je 1.326,97 EUR. Sukladno čl. 10. Općih uvjeta, na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili prolongirati rok otplate te je dužan na bankovni račun zajmodavca uplatiti iznos pristojbe prolongata u visini od 20% od neotplaćene glavnice uvećano za iznos troška obrade prolongata zajma. Nadalje, na stranici tužitelja, na koju je tužena pristupila svojevoljno, jasno je vidljivo objašnjenje pojma prolongata, odnosno upozorenje: „Kratkoročne online pozajmice namijenjene su da Vam pomognu premostiti iznenadne, neplanirane nelikvidnosti između Vaših redovnih primanja. Prolongiranje otplate zajma Vam stvara dodatne troškove, te Vas stoga molimo da obveze po zajmu podmirite unutar ugovorenog roka kako ne biste došli u situaciju da morate prolongirati otplatu kratkoročnog zajma i time si stvoriti nove troškove. Mogućnost prolongiranja roka otplate zajma predviđena je isključivo kako bi Vam se u iznimnim slučajevima, kada nikako niste u mogućnosti u ugovorenom roku otplatiti zajam, izišlo u susret, te tako spriječilo pokretanje prisilne naplate (ovrhe) zbog nepoštivanja ugovornih obveza. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako su prigovori neosnovani i svode se na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u Ugovoru o Zajmu, na koje je izričito pristao prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu, te tužitelj ističe kako ne postoje dokazi da je utužena tražbina plaćena u cijelosti kako to navodi tužena. Tužena traži od suda utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o zajmu ES-22-75727 sklopljen 30.11.2022. uz objašnjenje kako tužena nije bio svjesna da uplatama ne utječe na otplatu glavnice, što nikako nije točno obzirom da je tužena zaprimila sve anekse ugovora kao i nove otplatne planove.

12.

Tužena DD (djevojački D) u svom iskazu navodi da je prije 3 godine imala potrebu dobaviti određena materijalna sredstva, te je pronašla na internetu tvrtku tužitelja i zatražila od istih zajam od 10.000,00 kuna, zna da je trebala priložiti tom zahtjevu posljednje 3 platne liste, kao i presliku svoje osobne iskaznice, sve je to poslala na internetsku stranicu tužitelja, te joj je odobren zatraženi kredit na rok otplate od 10 mjeseci, bilo joj je isplaćeno na njen bankovni račun nešto manje od 10.000,00 kuna, zna da je od toga bio odbijen i neki manji novčani iznos na ime provizije, mjesečna rata otplate trebala je biti negdje oko 750,00 kuna. Uplaćivala je rate kako je mogla, no kada nije mogla uplatiti ratu uplatila je prolongant prema traženju tužitelja. Sav novac koji je dobila na ime predmetnog zajma vratila je tužitelju, a i više od toga. U to vrijeme imala je otvoren račun kod Zagrebačke banke i sve uplate nasuprot tužitelja plaćale su se s njenog tekućeg računa kod Zagrebačke banke. Nije imala mogućnosti s nikim pregovarati oko uvjeta zajma, a niti oko uvjeta prolongata zajma. Nije ništa dobila od tužitelja, pa ni Opće uvjete. Tužitelj nije unaprijed pripremio nikakav ugovor. Nije ništa potpisala kao znak prihvata bilo kakvih uvjeta tužitelja, samo je poslala svoje platne liste i presliku osobne iskaznice. Na ime prolongata uplatila je oko 500,00 eura i više od toga. Prestala je plaćati prolongate i rate kada je shvatila da je znatno preplatila svoju ugovorenu obvezu nasuprot tužitelja. Iz tvrtke tužitelja su ju stalno kontaktirali, znali su ju zvati na posao i kod susjeda kada se nije javljala. Bili su jako bezobrazni nasuprot nje. Nikakvo pojašnjenje od strane tužitelja nije bilo u vezi zajma, samo je dobila SMS poruku da joj je kredit odobren. Nije joj bilo pojašnjeno ništa u svezi s pristojbom od nešto više od 900,00 eura, a na iznos kredita od 10.000,00 kuna. Osobno je i slobodno pristupila na internetske stranice tužitelja i zatražila predmetni zajam, te je dobrovoljno dostavila sve potrebne osobne dokumente, te je na svoj tekući račun zaprimila iznos zajma koji je dogovoren.

13.

Nesporno je kako su stranke sklopile ugovor o zajmu broj ES-22-75727 od 30.11.2022., te je tužitelj kao zajmodavac tuženoj kao zajmoprimcu isplatio iznos od 9.850,00 kuna (odnosno 10.000,00 kuna umanjeno za 150,00 kuna troškova obrade zajma), kao i to da se tužena navedenim ugovorom obvezala tužitelju vratiti iznos od 10.000,00 kuna (1.327,23 eura) uvećan za 7.000,00 kuna (929,06 eura), pristojbe najkasnije s danom 29. svibnja 2023. prema otplatnom planu od 30.11.2022. (list 94- 97), a koje nesporne činjenice proizlaze iz priložene pisane dokumentacije tužitelja i tome sukladnog navoda tužene.

14.

Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno da li je tužena obvezna tužitelju vratiti iznos od 1.326,97 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je naznačeno u tužbenom zahtjevu. Također je sporna osnovanost protutužbenog zahtjeva, odnosno je li Ugovor o zajmu broj ES-22-75727 sklopljen među strankama 30. studenog 2022. ništetan glede odredbi 1.2., 1.3. i 1.4..

15.

Uvidom u pismenu dokumentaciju priležeću na listu 98-117 sud utvrđuje da su osim osnovnog Ugovora o zajmu sklopljeno 5 Aneksa ugovora, završno uz otkaz ugovora od strane tužitelja 28.06.2023. (list 118).

16.

Člankom 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP) određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. ZPP-a, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219 istog zakona da je u parnici svaka strana dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Predmet potraživanja tužitelja je isplata iznosa od 1.326,97 eura na ime dospjelih glavnica sa zakonskim zateznim kamatama prema sklopljenom ugovoru o zajmu ES-22-75727 od 30. studenog 2022., dok je predmet protutužbenog zahtjeva tužene deklaratorno utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi predmetnog kredita kojima se određuje naknada za obradu zajma i dužne pristojbe.

17.

Sukladno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO) ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok se sukladno čl. 286 ZOO-a ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Nije sporno sa su stranke sklopile ugovor o zajmu u elektroničkom obliku, te je sukladno čl. 293 ZOO-a takav ugovor sklopljen kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

18.

Prema čl. 499 ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se prema čl. 500 ZOO-a zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate.

19.

Sukladno čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20.

Sud smatra kako tužitelj nije tijekom ovog postupka dokazao visinu novčanog potraživanja nasuprot tužene, sve obzirom na očitovanje Zagrebačke banke koje je sud zatražio tijekom dokaznog postupka na prijedlog tužene, a iz kojeg očitovanja proizlazi da su s računa tužene u razdoblju od 01.11.2022. do 31.12.2023. vršene uplate u korist tužitelja i to po osnovi prolongata po ugovoru 02.02.2023. 159,00 eura, 07.02.2023. 80,00 eura, 09.02.2023. 1,23 eura, te uplata 09.03.2023. od 50,00 eura bez naznake da li se radi o prolongatu ili glavnici (list 236).

21.

Tužitelj nastavno na dostavljene podatke o uplatama od Zagrebačke banke nije predložio odgovarajući dokaz, odnosno financijsko vještačenje kako bi se utvrdila visina utuženog potraživanja istoga u odnosu na tuženu, tim više što je iz očitovanja Zagrebačke banke razvidno da su s računa tužene vršene uplate u korist tužitelja po različitim ugovorima sklopljenim između tužitelja i tužene, a teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva upravo leži na tužitelju.

22.

Slijedom opisanog, obzirom tužitelj nije dokazao visinu utužene novčane obveze tužene, a nije na sudu da sam vrši obračun dospjelih potraživanja po osnovi predmetnog ugovora o zajmu, donijeta je odluka kao u točki I. izreke ove presude.

23.

Sukladno čl. 53 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22 i 59/23; dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 56 ZZP-a je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

24.

Prema čl. 5 Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3 st. 1 te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

25.

Nadalje, čl. 3 ZOO-a je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4 ZOO-a propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7 ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8 ZOO-a propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

26.

Sukladno čl. 322 ZOO-a propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27.

Sukladno čl. 320 ZOO-a propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

28.

Sud smatra kako su pojedine ugovorne odredbe ugovora o zajmu broj ES- 22-75727 i to čl. 1.2., 1.3. i 1.4. koje glase: „1.2 Zajmodavac je dana 30.11.2022. dostavio Zajmoprimcu obavijest kojom obavještava Zajmoprimaca da mu je odobren zajam u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR), na period od 180 dana, plativo u 6 rata, uz pristojbu u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 EUR). 1.3 Zajmoprimac je putem SMS poruke poslane dana 30.11.2022. zatražio od Zajmodavca isplatu zajma, te je Zajmodavac dana 30.11.2022. na račun Zajmoprimca izvršio isplatu zajma u iznosu od 10.000,00 kn (1.327,23 EUR) umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 150,00 kn (19,91 EUR). 1.4 Zajmoprimac će iznos zajma vratiti Zajmodavcu, uvećan za pristojbu u iznosu od 7.000,00 kn (929,06 EUR), odnosno ukupno 17.000,00 kn (2.256,29 EUR), sukladno otplatnom planu koji je u prilogu ovog Ugovora” nejasne i nepoštene. O istima ugovorne strane nisu pregovarale, već su jednostrano sastavljene od strane zajmodavca – ovdje tužitelja.

29.

Iz iskaza tužene i datih pisanih očitovanja proizlazi kako je ista prilikom sklapanja ugovora o zajmu na internetskoj stranici tužitelja, a da bi uopće sklopila ugovor o zajmu, morala ugovoriti i dužnu naknadu, kao i pristojbu, a da nije bila posebno informirana na koji način ta pristojba, odnosno naknada obračunava. Također tužena nije bila informirana, niti joj je bilo pojašnjeno da li izvršenim uplatama mjesečnih rata otplaćuje glavnično potraživanje, ili pristojbu. Stoga sud smatra kako je tužitelj trebao tuženu informirati o tome na koji način se otplaćuje glavnično potraživanje, a kako pristojba u iznosu od 7.000,00 kuna koja predstavlja kamatu, odnosno profit tužitelja kao financijske institucije. Također, sud smatra kako je tužitelj trebao tuženu upoznati s rizicima koji nastaju sklapanjem tzv."prolongata" ugovora o zajmu, odnosno na koji način se u slučaju prolongiranja otplate zajma, točnije otplatom u mjesečnim ratama, obračunava glavnica, kao i kamate, te troškovi obrade ugovora. Navedene odredbe ugovora o zajmu nisu u tom pogledu razumljive, te ne sadrže dovoljno informacija iz kojih bi bilo jasno vidljivo koja je ugovorena kamatna stopa, te kako se ista, obračunava, odnosno na koji način se uplatama u mjesečnim ratama zatvara potraživanje zajmoprimca. Navedeno proizlazi iz samih odredaba ugovora o zajmu koji je predmet ovog postupka, kao i iz iskaza tužene.

30.

U konkretnom slučaju radi se o ugovoru sklopljenom elektroničkim putem u smislu odredbe čl. 293 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO), kojim je propisano da je ugovor sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a iz dokumentacije priležeće spisu nedvojbeno proizlazi da su se stranke o istome doista suglasile. Odredbom čl. 499 st. 1 ZOO-a određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

31.

Predmetni Ugovor o zajmu potrošački je ugovor i na njega se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22 i 59/23; dalje: ZZP). Sustav zaštite potrošača u smislu Direktive/93 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavača ili pružatelja usluge što se tiče pregovaračke snage i razine informacija pa obzirom na takav slabiji položaj potrošača, čl. 6 st. 1 Direktive/93 predviđa da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošače, a radi se o onoj odredbi s obveznim učinkom kojoj je cilj zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza stvarnom ravnotežom koja će ponovo uspostaviti jednakost između suugovaratelja. U tom kontekstu nacionalni sudac je dužan po službenoj dužnosti procijeniti nepošteni karakter ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavača ili pružatelja čim raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima (presuda C-280/2013).

32.

Nije sporno da su stranke sklapale anekse osnovnom Ugovoru o zajmu kojim su ugovorile predmetne prolongate, nazvavši ih naknadom za odgodu roka otplate zajma, pa obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi samo o naknadi za produljenje roka za konačnu otplatu, a ne i djelomičnim otplatama glavnice, ovaj sud smatra da se upravo kod prolongata radilo o ugovornoj kazni za zakašnjenje definiranoj u čl. 350 st. 1 ZOO-a u kojem je propisano da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist, ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Međutim, čl. 350 st. 3 ZOO-a propisano je da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Dakle, po prethodno citiranoj kogentnoj odredbi ZOO-a ugovaranje ugovorne kazne kod novčanih obveza ex lege je ništetno, a u predmetnom slučaju se radi upravo o novčanoj obvezi i to zajmu. Budući da sud sukladno odredbi čl. 327 st. 1 ZOO-a na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, sama činjenica da je tužena dobrovoljno plaćala predmetne prolongate ne znači da su isti valjani, budući da su ništetni po samom Zakonu. Naime, očit je nerazmjer između visine glavnice samog zajma od 10.000,00 kuna i ukupno ugovorenih iznosa prolongata, budući da je tužena po predmetnom Ugovoru o zajmu primila ukupno 10.000,00 kuna, umanjeno za trošak obrade zajma u iznosu od 150,00 kuna, a na ime prolongata je ugovoren iznos od 7.000,00 kuna.

33.

Iz navedenog proizlazi kako je zajmodavac – ovdje tužitelj na opisani način ugovorio za sebe korist koja nije u srazmjeru s onim što je zajmodavcu dao. Čl. 329 st.1 ZOO-a propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti, dok je st. 2 istog članka propisano kako se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.

34.

Sud smatra kako su stoga odredbe čl. 1.2., 1.3. i 1.4. ugovora o zajmu broj ES-22-75727 sklopljenog između parničnih stranaka ništetne slijedom čega je donijeta odluka kao pod točkom II. izreke ove presude.

35.

Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, ne pripada mu zatraženi parnični i ovršni trošak, nasuprot tužene koja osnovano potražuje trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi iznos od 200,00 eura prema 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje; Tarifa), za sastav obrazloženih podnesaka od 21.12.2023, 04.04.2024., 12.05.2024. i 06.11.2024. po 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na ročištima 04.04.2024., 09.01.2025., 08.07.2025. i 26.02.2026. od po 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 1.800,00 eura, što uz obračunati PDV od 25% od 450,00 eura, predstavlja opravdano zatraženi parnični trošak od 2.250,00 eura, čemu se ima pridodati trošak sudske pristojbe na presudu koja se dostavlja u elektronskom obliku, te tužena ima mogućnost plateža iste u roku od 3 dana u umanjenom iznosu od 50%, što iznosi 26,55 eura, iz čega proizlazi da je sveukupno opravdano zatraženi trošak tužene 2.276,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove odluke do isplate.

36.

Nije osnovan preostali zatraženi trošak tužene i to na ime sudske pristojbe na protutužbu, jer pregledom spisa utvrđeno je da dužnu sudsku pristojbu tužena nije platila do dana donošenja ove odluke, a također nije osnovan sav zatraženi trošak iste na ime sudske pristojbe na presudu (53,00 eura), jer ista može osnovano potraživati polovinu dužne pristojbe iz razloga gore opisanog, a što se ima smatrati nužnim troškom. Također nije osnovan trošak na ime zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude od 100,00 eura, obzirom se presuda objavljuje na eOglasna ploča sudova i stoga taj trošak također nije nužan.

37.

Slijedom opisanog donijete su odluke kao u izreci ovog rješenja.

U Vrbovcu 02. travnja 2026.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravo na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužitelja i tuženika

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte