REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-562/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na posao, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika LP, odvjetničkog vježbenika, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TP koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB 85584865987 dao tužitelju TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku tužitelja vratiti na rad na radno mjesto savjetnika u Službu za upravljanje nekretninama u Sektora za upravljanje imovinom i uslugama odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovaralo radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja, kao i naknaditi mu parnični trošak zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve to u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju TP naknaditi tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 1.000,00 EUR (slovima: tisuću) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja TP za naknadu troška postupka u iznosu 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 382,72 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 25. listopada 2023. navodi da je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. srpnja 2016. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu savjetnik 1 u Podružnici Upravljanja nekretninama, da je 18. rujna 2023. primio Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu, protiv koje je 27. rujna 2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik primio 2. listopada 2022., ali se na isti nije očitovao. Navodi da je odluka tuženika o redovnom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga u cijelosti neosnovana, nezakonita i nedopuštena, da postupak savjetovanja o kolektivnom višku nije proveden u skladu s člankom 127. Zakona o radu jer kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, a između sindikata koji djeluju kod tuženika nije postignut sporazum o tome koji sindikati preuzimaju prava i obveze radničkog vijeća, da je tuženik utvrdio kolektivni višak radnika bez da je prije toga proveo postupke analize stanja, reorganizacije, donošenje novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova koji bi sadržavao opis poslova, stručnu spremu, uvjete rada, broj izvršitelja i dr. kako bi tek temeljem istog mogao usporediti s postojećim stanjem i objektivno utvrditi koji radnici doista jesu višak, a koji ne, te je li tužitelj višak ili ne, da ne postoji opravdan razlog za donošenje pobijane Odluke o otkazu jer samo ukidanje organizacijskih jedinica, odnosno radnih mjesta nije dovoljno da bi otkaz ugovora o radu bio zakonit, osobito stoga što tužitelj radi na poslovima za čijim obavljanjem nije prestala potreba, a koji poslovi se, prema njegovom saznanju, obavljaju i danas, da je tuženik samo mijenjao nazive službi, odnosno podružnica, kao i nazive radnih mjesta, a da pri tome nije mijenjao poslove koji su se u istima obavljali. Naime, tužitelj cijelo vrijeme od sklapanja ugovora o radu kod tuženika obavlja iste radne zadatke, na istom mjestu rada, u istim prostorijama i to poslove savjetnika. Nadalje navodi da Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2021. nigdje nije predviđen broj izvršitelja za radna mjesta tužitelja pa tuženik na temelju istog nije niti mogao utvrditi da bi na tom radnom mjestu nastao tehnološki višak, u kojem omjeru bi isti nastao, odnosno koliko od izvršitelja na tom radnom mjestu bi predstavljalo višak, odnosno koliko izvršitelja ne bi predstavljao tehnološki višak, da mu tuženik nije ponudio sklapanje ugovora o radu u tzv. "operacijama" niti mu je dostavio bilo kakav prijedlog ugovora, da je tuženik, po saznanju tužitelja, provodio pisanu anketu o zainteresiranosti za ponude takvih poslova, koju anketu njemu nije dostavio, ali da mu je istu i dostavio ne bi se radilo o ponudi za sklapanje novog ugovora jer bi se o ponudi radilo samo u slučaju da je poslodavac dostavio radniku prijedlog ugovora o radu za točno određeno radno mjesto iz popisa i ostavio mu rok u kojem se treba izjasniti prihvaća li isti ili ne, da tuženik prilikom otkazivanja tužitelju nije pravilno primijenio niti odredbu članka 115. stavka 2. Zakona o radu, već je tužitelja uvrstio u popis kolektivnog viška bez da je utvrdio i obrazložio koliko je tužitelj ostvario bodova po tim kriterijima pa je nejasno je li se tuženik rukovodio zakonom propisanim socijalnim kriterijima ili te kriterije nadopunio dodatnim kriterijem, da se, po saznanjima tužitelja, kriteriji po kojima se provodilo ocjenjivanje nisu unaprijed znali, već su se tijekom samog postupka "prilagođavali" potrebama tuženika, nisu bili za sve radnike jasno primjenjivi i usporedivi, niti se moglo provjeriti je li ih se tuženik držao u postupku otkazivanja ili ne, da nije točno da tužitelja tuženik nije imao s kim uspoređivati jer on nije jedini kod tuženika obavljao poslove savjetnika. Zaključno navodi da je nezakonita točka II. Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s obzirom da iz iste proizlazi da otkazni rok počinje danom dostave predmetne odluke, a tužitelj se nalazi na dugotrajnom bolovanju od 6. lipnja 2022., da s obzirom da otkaz datira od 26. svibnja 2022., iako je tužitelju dostavljen tek 18. rujna 2023., ukazuje se da je pogrešno obračunata dužina radnog staža, odnosno tužitelj na dan primitka otkaza ima više od 16 godina staža, a ne 15 godina, dva mjeseca i 25 dana kako se to pogrešno navodi u obrazloženju otkaza te da tuženik prilikom odlučivanja o otkazu tužitelja nije primjenjivao Kolektivni ugovor za radnike tuženika koji je na snazi od 8. veljače 2023., već Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 30. prosinca 2019. i Dodatak I. tom Kolektivnom ugovoru. Slijedom navedenog, predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto savjetnika u Službu za upravljanje nekretninama u Sektoru za upravljanje imovinom i uslugama, odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovara radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 1. prosinca 2023. ističe prigovor nepravovremenosti tužbe navodeći da je tuženik Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelju donio 26. svibnja 2022., protiv koje je tužitelj podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava 22. srpnja 2022., a tužbu je u ovom predmetu podnio 25. listopada 2023., odnosno skoro 16 mjeseci nakon saznanja za otkaz ugovora o radu pa smatra da je tužba podnesena izvan roka propisanog člankom 133. Zakona o radu. Navodi da je postupak kolektivnog viška bio zakonit, poduzet i proveden sukladno najvišim standardima koje propisuju najbolje prakse, da je bilo zakonito i savjetovanje sa sindikatima, da je, u skladu s Odlukom Uprave društva od 30. prosinca 2021., istog dana započet postupak savjetovanja kolektivnog viška, sukladno članku 127. Zakona o radu, da je postupak savjetovanja trajao od 30. prosinca 2021. do 6. travnja 2022., da je predmetni postupak proveden sa sindikatima koji djeluju kod tuženika i koji su reprezentativni jer kod tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi članka 153. stavka 4. Zakona o radu, da je tuženik, u skladu s najboljim praksama, u savjetovanje želio uključiti sve socijalne partnere kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju, da je tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja, utvrđena mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. "operacijama" i to za 280 slobodnih radnih mjesta kod tuženika, da su u tu svrhu tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana pisana očitovanja i održavani sastanci (20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022.), da se tuženik očitovao na sve prijedloge i primjedbe primljene tijekom savjetovanja te je iste cijenio što je rezultiralo utvrđenom potrebom za otkazivanje 414 radnika, dok je tijekom postupka savjetovanja s uspjehom otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika, da je po provedenom savjetovanju o tome 8. travnja 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji nije imao primjedbe na provedeni postupak kolektivnog viška, da je tuženik i u pogledu pojedinačnih otkaza proveo pravilno i zakonito savjetovanje sa sindikatima, da su svi akti reorganizacije doneseni 13. svibnja 2022., objavljeni na oglasnoj ploči 17. svibnja 2022. te su stupili na snagu 26. svibnja 2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Nadalje navodi da je pogrešan stav tužitelja da je tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška trebao donijeti akt, odnosno pravilnik, kojim prethodno utvrđuje organizaciju, sistematizaciju, broj izvršitelja, višak sl., tj. da je prije savjetovanja trebao donijeti akte koji imaju za posljedicu višak jer bi takvo postupanje bilo protivno članku 127. Zakona o radu. U odnosu na razloge nastanka kolektivnog viška navodi da je višak radnika nastao zbog promjere organizacije, odnosno centralizacije potpornih funkcija te da su posve ukinuta radna mjera i organizacijske jedinici u kojima je došlo do promjene organizacije jer ta radna mjesta nisu bila potreba niti su bili potrebni poslovi koji su se obavljali unutar istih, da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radio, ukinuto je obavljanje poslova koje je radio te je ukinuto radno mjesto tužitelja, da, s obzirom da se nije radilo o smanjenju broja izvršitelja u organizacijskoj jedinici u kojoj je tužitelj radio, već je ista u cijelosti ukinuta, kao i radno mjesto tužitelja, nema usporednih radnika i primjene kriterija odabira viška radnika pa su neosnovani i paušalni prigovori tužitelja o tome da tuženik nije u odnosu na tužitelja izvršio bodovanje, odnosno nije pravilno primijenio kriterije bodovanja. Zaključno navodi da je Odluka o otkazu tužitelju donesena 26. svibnja 2022. te su svi podaci u istoj pravilni i točni jer se odnose na vrijeme kada je ista donesena, a ne može se odnositi na buduće razdoblje, odnosno godinu i šest mjeseci nakon donošenja odluke, da je isti otkazni rok (pet mjeseci) i za 15 i za 16 godina staža, a otpremnina se isplaćuje zadnjeg radnog dana te će se tada izračunati koliko točno godina staža ima tužitelj i po tome isplatiti, da isto ne utječe na zakonitost odluke o otkazu, da je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju od 6. lipnja 2022. i uopće nije primao poštu na način da bi potpisivao povratnice za pošiljke, a od 5. lipnja 2023. do 16. kolovoza 2023. je bio na godišnjem odmoru. Slijedom svega navedenog, predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Rješenjem od 13. veljače 2024. poslovnog broja Pr-1541/2023-9 odbačena je tužba tužitelja podnesena ovom sudu 25. listopada 2023., kao nepravovremena.

4. Povodom žalbe tužitelja od 5. ožujka 2024., rješenjem Županijskog suda u Puli od 22. travnja 2024. poslovnog broja Gž R-55/2024-2 ukinuto je citirano rješenje te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

5. Sud je zakazao ukupno sedam ročišta za saslušanje tužitelja (12. studenog 2024., 27. veljače 2025., 8. srpnja 2025., 23. rujna 2025., 7. listopada 2025., 31. listopada 2025., 26. veljače 2026.) na koja tužitelj nije pristupio opravdavajući izostanke liječničkim potvrdama u kojima je bilo navedeno da tužitelj nije u stanju prisustvovati zakazanim ročištima zbog bolesti po navedenoj dijagnozi, odnosno zbog smrti bliske osobe.

6. Dopisom od 23. rujna 2025. liječnica obiteljske medicine tužitelja dr. ŽP pozvana se očitovati o tome od čega tužitelj boluje, je li zbog predmetne bolesti spriječen pristupiti sudu radi saslušanja, te ukoliko jest, koliko očekuje da će ta nemogućnost potrajati, kao i da dostavi medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi predmetna dijagnoza.

7. Dopisom od **.**.2025. dr. ŽP je navela da je tužitelj u postupku obrade i liječenja kroničnih tegoba s leđnom kralježnicom, da je zbog bolova i zakočenosti sve češće na intenzivnim fizikalnim terapijama zbog progresije bolesti. U prilogu dopisa je dostavila zadnji nalaz MR LS kralježnice iz 2023.

8. Budući da se liječnica obiteljske medicine tužitelja dr. ŽP nije očitovala je li zbog predmetne bolesti tužitelj spriječen pristupiti sudu radi saslušanja te nije navela kada očekuje da će tužitelj biti u mogućnosti prisustvovati ročištu za glavnu raspravu, a da sud, sukladno odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te da, sukladno odredbi članka 434. stavka 1. ZPP, u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud mora obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova, sud je rješenjem od 30. listopada 2025. poslovnog broja Pr-562/2024-42 odredio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću sa zadatkom da se vještak, na temelju priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, očituje je li tužitelj zbog svog zdravstvenog stanja u mogućnosti pristupiti ročištu za glavnu raspravu radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem te ukoliko nije, da se očituje koliko će ta nemogućnost potrajati.

9. S obzirom da tužitelj nije postupio po točki IV. citiranog rješenja i uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja, sud je, na temelju odredbe članka 153. stavka 3. ZPP, rješenjem donesenim na ročištu održanom 26. veljače 2026. odustao od izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem.

10. Tužitelj nije uplatio predujam za provođenje medicinskog vještačenja određenog radi utvrđivanja je li tužitelj zdravstveno sposoban pristupiti na ročište za glavnu raspravu te nije pristupio na ročište zakazano za 26. veljače 2026. radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem pa je sud, na temelju odredbe članka 265. stavka 2. ZPP, rješenjem donesenim na ročištu održanom 26. veljače 2026., odlučio da se neće saslušati tužitelj.

11. Budući da tužitelj nije pristupio na zakazanih sedam ročišta za glavnu raspravu pa sud nije mogao iz iskaza tužitelja utvrditi kada je tužitelj saznao za povredu svoga prava, uzimajući u obzir zaključak Županijskog suda u Puli iz rješenja od 22. travnja 2024. poslovnog broja Gž R-55/2024-2 te činjenicu da tuženik u prilogu odgovora na tužbu nije dostavio dokaz iz kojeg bi proizlazilo kada je pobijana odluka o otkazu dostavljena tužitelju, sud je, vodeći se načelom in favorem laboratoris, kao slabije strane u radnom odnosu, tužbu tužitelja podnesenu ovom sudu 25. listopada 2023. ocijenio podnesenom u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) jer iz dostavnice Zahtjeva za zaštitu prava (list 11-14 spisa) proizlazi da je tuženik predmetni Zahtjev primio 2. listopada 2023. te se na isti nije očitovao, a koje činjenice nisu bile sporne tijekom postupka.

12. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 26. srpnja 2016. (list 7-8 spisa), Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. (list 9-10 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 27. rujna 2023. (list 11-14 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 20. srpnja 2022. (list 26-28 spisa), dopisa tuženika od 29. prosinca 2021. s prilozima (list 31-75 spisa), dopisa tuženika od 4. ožujka 2022. (list 76-81 spisa), dopisa tuženika od 21. ožujka 2022. (list 82-91 spisa), dopisa tuženika od 8. travnja 2022. (list 92-152, 153-166 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 9. svibnja 2022. (list 167-170 spisa), Odluke tuženika o izmjenama odluka o raznim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. (list 171-175 spisa), Pravilnika o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 30. lipnja 2017. (list 176-180 spisa), Pravilnika o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom uz Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 13. svibnja 2022. (list 182-186 spisa), Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. (list 187- 201 spisa), Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz svibnja 2022. (list 202-230 spisa), dopisa tuženika od 3. svibnja 2022. (list 231-269 spisa), e-mail korespondencije s prilozima (list 270-284, 301-347 spisa), dopisa tuženika od 29. travnja 2022. s prilozima (list 289-300 spisa), dopisa sindikata (list 403-408 spisa), Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. (list 409-461 spisa), Sporazuma o sklapanju Dodatka Kolektivnom ugovoru od 10. rujna 2021. (list 463-464 spisa), Sporazuma od 31. siječnja 2023. (list 465-468 spisa), isplatnih lista (list 482-488 spisa), saslušani su svjedoci OP (list 525 spisa), TPV (list 525-527 spisa) te MP (list 577-578 spisa).

13. Tuženik je na ročištu održanom 27. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje LPV, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.

14. Sud je na ročištu održanom 26. veljače 2026. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka RP, FP i ŽPV, kao nepotrebne, budući da činjenice radi utvrđivanja kojih su navedeni svjedoci bili predloženi (odnos tuženika prema tužitelju prije otkazivanja) s obzirom na predmet ovog postupka nisu bile relevantne za odlučivanje u ovom predmetu. Naime, tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da je otkaz posljedica šikane ili diskriminacije zbog čega bi bilo potrebno utvrđivati odnos tuženika prema tužitelju prije otkazivanja.

15. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naloga tuženiku za vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto savjetnika u Službu za upravljanje nekretninama u Sektoru za upravljanje imovinom i uslugama, odnosno radno mjesto koje po svojim karakteristikama i plaćom odgovara radnom mjestu tužitelja prije otkazivanja.

17. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. srpnja 2016. na radnom mjestu savjetnik 1 u Podružnici Upravljanje nekretninama, da je tuženik 2. listopada 2023. primio Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 27. rujna 2023., na koji se nije očitovao.

18. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju te je li pravilno proveo propisanu proceduru prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja.

19. Odredbom članka 115. stavka 1. točke 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

20. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

21. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022. utvrđeno je da je tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu savjetnik 1, otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 26. srpnja 2016. zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, da mu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od pet mjeseci, koji počinje teći danom dostave predmetne Odluke, da je tužitelj za vrijeme otkaznog roka oslobođen obveze rada pa se otkazni rok ne prekida privremenom nesposobnosti za rad, da za vrijeme otkaznog roka tužitelj ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, da će za vrijeme trajanja otkaznog roka iskoristiti neiskorišteni godišnji odmor za 2021. i razmjerni neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2022., da, sukladno članku 127. Kolektivnog ugovora, ima pravo na otpremninu u iznosu 5.000,00 kn neto za svaku navršenu godinu neprekinutog staža kod tuženika, koja će mu biti isplaćena najkasnije posljednjeg dana rada. Iz obrazloženja predmetne Odluke u bitnome proizlazi da je tuženik proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika sukladno članku 127. Zakona o radu, koji je trajao od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022., da su razlozi prestanka potrebe za radom detaljno obrazloženi i opisani tijekom savjetovanja kolektivnog viška, da je nakon provedenog savjetovanja i dalje postojala potreba za otkazivanje ugovora o radu tužitelju zbog prestanka potrebe za radom, uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, koji razlozi se mogu sažeti u centralizaciji tzv. korporativnih funkcija, odnosno korporativnih servisa i ukidanju nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova koja se u cijelosti ukidaju jer za njima i takvim poslovima nema potrebe, da je tuženik 13. svibnja 2022. donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom uz Zagrebačkom holdingu d.o.o.), da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta savjetnik 1 vrednovanog koeficijentom složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova (4,5) u Podružnici Upravljanje nekretninama koja je prestala postojati odlukom Uprave društva od 24. rujna 2021., da je citiranim aktima tuženika u cijelosti ukinuto obavljanje poslova savjetnika u Podružnici Upravljanje nekretninama, iako poslovi radnog mjesta savjetnika 1, vrednovanog koeficijentom složenosti poslova 4,5 za koje je tužitelj sklopio Ugovor o radu, ne egzistira od donošenja Odluke o utvrđivanju radnih mjesta s koeficijentom složenosti poslova izvan grupe složenosti poslova iz Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike tuženika u Podružnici Upravljanje nekretninama u 2017., da se ukidanje nepotrebnih (suvišnih) organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina, odnosno ukidanje radnih mjesta odnosi na organizacijske jedinice Ured direktora/Ured voditelj podružnice, da je riječ o prvenstveno administrativnim poslovima koji predstavljaju dodatni servis upravljačkim strukturama koji nije potreban budući da se isti treba isključivo odvijati unutar nadležnih, odnosno stručnih organizacijskih jedinica korporativnih funkcija, da su navedene organizacijske jedinice (i pripadajuća radna mjesta i njihovi poslovi) suvišni, rezultiraju povećanim troškovima, neučinkovitošću te nedovoljnom koordinacijom, nedovoljno transparentom linijom odgovornosti i ovlaštenja te preklapanjem poslova s drugim organizacijskim jedinicama, da takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta, da je tužitelju otkazan Ugovor o radu iz razloga što je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je radio, ukinuto je obavljanje poslova koje je tužitelj radio te je ukinuto radno mjesto tužitelja jer za tim radnim mjestom nema potrebe, da, kako se u konkretnom slučaju ne radi o smanjivanju broja izvršitelja, nema primjene kriterija odabira višaka i usporednih radnika, da je tuženik radnicima kojima namjerava otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama, da tužitelj nije preuzeo ponudu koja sadrži popis slobodnih radnih mjesta u tzv. operacijama pa mu je otkazan Ugovor o radu, da se prije donošenja predmetne odluke tuženik o namjeravanom donošenju iste savjetovao sa sindikatima koji djeluju kod tuženika, da je taj postupak okončan 12. svibnja 2022.

22. Iz iskaza svjedoka OP (predsjednice Sindikata Čistoće Zagreb), TPV (direktorice Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima kod tuženika) i MP (predsjednika Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparking) u bitnome proizlazi da, iako kod tuženika nije postojalo radničko vijeće niti sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima koji bi imali prava i obveze radničkog vijeća, je tuženik u razdoblju od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022. proveo postupak savjetovanja glede utvrđivanja kolektivnog viška radnika i restrukturiranja sa 21 sindikatom koji djeluju kod tuženika na način da su se održavali sastanci i da se razmjenjivala pisana korespondencija, da je rezultat postupka savjetovanja bilo smanjenje broja viška radnika s prvotno planiranih 544 radnika na 414 radnika, da je tuženik o provedenom postupku savjetovanja dostavio obavijest Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, koji nije imao primjedbi na provedeni postupak, da je tuženik nakon toga donio nove akte o organizaciji i sistematizaciji, da je sa sindikatima proveden postupak savjetovanja o novoj organizaciji i sistematizaciji, kao i o pojedinačnim odlukama o otkazu, da je tužitelj bio utvrđen kolektivnim viškom zbog namjere restrukturiranja poslova korporativnih funkcija na način da se isti obavljaju na jednom mjestu te je tuženik ukinuo suvišne organizacijske jedinice (urede voditelja podružnica) zbog financijskih i organizacijskih razloga, da je tužiteljevo radno mjesto ukinuto Pravilnikom od 26. svibnja 2022., a podružnica Upravljanja nekretninama je brisana iz sudskog registra 1. listopada 2021., da su radnici potonje podružnice koji su obavljali poslove koji su potpadali pod korporativne funkcije ostali na svojim radnim mjestima i obavljali te poslove iz svoje funkcionalne grupe poslova do okončanja postupka kolektivnog viška radnika, da kod tuženika više niti u jednoj organizacijskoj jedinici ne postoji radno mjesto savjetnika, da su svi radnici koji su bili uvršteni na popis kolektivnog viška o tome imali saznanja jer im je tuženik ponudio kompenzacijsku mjeru obavljanja operativnih poslova iz djelatnosti podružnica, da je tužitelj bio bodovan iako mu je bilo ukinuto radno mjesto jer su svi drugi radnici koji su bili utvrđeni viškom bodovani, da je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju od svibnja ili lipnja 2022. pa mu je Odluka o otkazu uručena tek u listopadu 2023. te mu zbog toga nije uručena ponuda slobodnih radnih mjesta u operacijama, da je tužitelj u srpnju 2022. podnio Zahtjev za zaštitu prava navodeći da ima saznanja da mu je otkazan Ugovor o radu, na koji Zahtjev se tuženik nije očitovao, da se tuženik nije očitovao niti na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja podnesen u listopadu 2023.

23. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, logično, u bitnome u suglasnosti jedan s drugim te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 31-347 spisa).

24. Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik zbog gospodarskih i organizacijskih razloga odlučio centralizirati tzv. korporativne funkcije, odnosno korporativne servise, što je rezultiralo ukidanjem nepotrebnih organizacijskih jedinica i radnih mjesta izvan grupe složenosti poslova (u naravi administrativnih poslova koji predstavljaju dodatni servis upravljačkim strukturama za koji je tuženik ocijenio da više nije potreban), koja organizacijska promjena je provedena trima pravilnicima donesenim 13. svibnja 2022. (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom uz Zagrebačkom holdingu d.o.o.), da je tuženik prije namjeravane reorganizacije proveo postupak savjetovanja sa svim reprezentativnim sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika, da je nakon potonjeg postupka utvrđen kolektivan višak 414 radnika kod tuženika, da je tužitelj radio na radnom mjestu savjetnik 1 u Podružnici Upravljanje nekretninama, koja je ukinuta odlukom Uprave tuženika od 24. rujna 2021. s danom 1. listopada 2021. te potom brisana iz sudskog registra, da je reorganizacijom kod tuženika ukinuto radno mjesto savjetnika u predmetnoj podružnici jer za tim radnim mjestom i tim poslovima nije bilo potrebe zbog namjeravanog smanjenja troškova poslovanja i postizanja boljih poslovnih učinaka tuženika.

25. Navedeno u bitnom proizlazi iz iskaza svjedokinje TPV i materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 9-10, 175-230 spisa).

26. Tuženik, kao poslodavac, ima autonomno pravo proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koliki broj izvršitelja mu je potreban na pojedinom radnom mjestu ili ukidati pojedina radna mjesta.

27. Prema ocjeni ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu radnika postoji u slučaju kada poslodavac, radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda, izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u konkretnom slučaju, ukida podružnice, centralizira korporativne funkcije, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

28. Napominje se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 29. siječnja 2019. poslovnog broja U-III-4485/2016 ukazao na članak 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 15/02 i 8/03) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih razloga bio u skladu s člankom 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika.

29. Prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja, uvjetovan je organizacijskim i gospodarskim razlozima vođenim isključivo odlukom poslodavca. Naime, novom organizacijom tuženik je proveo centralizaciju tzv. korporativnih funkcija te su prestale postojati korporativne funkcije u različitim organizacijskim jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukinulo obavljanje poslova koji spadaju u korporativne funkcije. Poslovi korporativnih funkcija obavljaju se centralizirano (što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem je tužitelj radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva Korporativni servisi i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Posljedica opisane centralizacije je i potreba za prestankom rada tužitelja.

30. Napominje se da tužitelj tijekom postupka nije naveo koji je bio opis posla savjetnika 1 pa sud nije bio u mogućnosti provjeriti njegove navode kojima osporava prestanak potrebe za radom na poslovima na kojima je radio, kao i da se isti poslovi i danas obavljaju u sklopu Sektora za upravljanje imovinom i uslugama, što je bio dužan, a suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje TPV, koja je navela da kod tuženika više niti u jednoj organizacijskoj jedinici ne postoji radno mjesto savjetnika, kojem je sud povjerovao.

31. U odnosu na navode tužitelja da nije proveden postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika sukladno odredbi članka 127. ZR, navodi se da tijekom postupka nije bilo sporno da kod tuženika u predmetnom razdoblju nije bilo formirano radničko vijeće niti su se sindikati koji djeluju kod tuženika sporazumjeli i o tome pisanim putem obavijestili tuženika koji sindikalni povjerenik je preuzeo prava i obveze radničkog vijeća pa, prema ocjeni ovog suda, tuženik nije bio dužan poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja obveze iz članka 150. stavka 1. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 9. siječnja 2024. poslovnog broja Rev- 1622/2022).

32. Međutim, unatoč tome, tuženik je 30. prosinca 2021. započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika (list 31-75 spisa), koji je trajao do 8. travnja 2022., a tijekom kojeg su održavani sastanci s predstavnicima sindikata te su im dostavljana pisana očitovanja s razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, predstavnici sindikata su stavljali primjedbe tijekom postupka utvrđivanja kolektivnog viška koje je tuženik razmatrao i prihvaćao, slijedom čega je prvotni broj od 544 radnika utvrđenih kao kolektivni višak smanjen na kraju postupka na 414 (list 76-152 spisa, proizlazi i iz iskaza svjedoka OP i MP), tuženik je o provedenom savjetovanju obavijestio i Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji na provedeni postupak nije imao primjedbi (list 153-170 spisa). Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, iako tuženik nije imao tu obvezu, istu je u cijelosti, zakonito i pravilno ispunio, sukladno člancima 127. i 150. Zakona o radu.

33. Iz dopisa tuženika od 3. svibnja 2022., koji je upućen svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, proizlazi da se za svakog od radnika koji je uvršten u kolektivni višak traži savjetovanje, odnosno suodlučivanje, sukladno člancima 150. i 151. ZR, uz dostavu svih podataka (list 231-269 spisa). Time je tuženik u odnosu na tužitelja proveo savjetovanje u pogledu otkazivanja Ugovora o radu u odnosu na radno mjesto savjetnika 1.

34. Slijedom navedenog, navodi tužitelja da tuženik nije proveo zakonit postupak savjetovanja o kolektivnom višku radnika, da nije prestala potreba za radom na poslovima na kojima je tužitelj radio te da tuženik nije utvrdio objektivne kriterije, naveo i obrazložio način i metode utvrđivanja optimalnog broja radnika koje će zadržati na radu, već je tužitelja uvrstio u kolektivni višak radnika i otkazao mu ugovor o radu, ocijenjeni su neosnovanim i paušalnim.

35. Navodi tužitelja da tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška nije donio akt, odnosno pravilnik kojim prethodno utvrđuje organizaciju, sistematizaciju, broj izvršitelja, višak su nejasni budući da tuženik isto prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika nije niti mogao učiniti. Naime, logično je da tuženik prije donošenja akata kojima uređuje svoju novu organizacijsku strukturu provede postupak savjetovanja sa sindikatima, a potom konačno utvrdi broj kolektivnog viška radnika i sukladno tome uredi svoju organizacijsku strukturu. Navedeno je u konkretnom slučaju i učinjeno nakon što je prvotno planirani broj kolektivnog viška radnika smanjen s 544 na 414 radnika, po čemu je uslijedilo donošenje tri pravilnika od 13. svibnja 2022.

36. Navodi tužitelja da mu tuženik nije ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama nisu od utjecaja za odluku o dopuštenosti pobijanog otkaza budući da tuženik nema takvu zakonsku obvezu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi od 30. listopada 2018. poslovnog broja Revr-938/2017-2).

37. U odnosu na navod tužitelja da tuženik nije izvršio bodovanje, odnosno nije pravilno primijenio kriterije bodovanja, navodi se da iz iskaza svjedokinja TPV, kojem je sud u cijelosti povjerovao, proizlazi da je tužitelj bodovan iako mu je ukinuto radno mjesto jer su svi drugi radnici koji su bili utvrđeni viškom bodovani zbog mogućeg prihvaćanja ponuda za obavljanje drugih radnih mjesta u tzv. operacijama. Navedeno, iako je provedeno, također nije od utjecaja na odluku o dopuštenosti pobijanog otkaza jer je organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio u cijelosti ukinuta te je ukinuto i radno mjesto na kojem je tužitelj radio pa tuženik nije imao obvezu primjene tzv. socijalnih kriterija propisanih člankom 115. stavkom 2. ZR. Napominje se da tužitelj tijekom postupka nije naveo koje to radnike smatra usporednim radnicima s kojima je navodno trebao biti uspoređen, a što je, s obzirom na svoj gornji navod, bio dužan.

38. Imajući na umu da je pobijani otkaz donesen 26. svibnja 2022., nisu jasni navodi tužitelja kada navodi da tuženik prilikom odlučivanja o otkazu tužitelja nije primjenjivao Kolektivni ugovor za radnike tuženika koji je na snazi od 8. veljače 2023., već Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 30. prosinca 2019. i Dodatak I. tom Kolektivnom ugovoru.

39. Navodi tužitelja da je tuženik u Odluci o otkazu pogrešno izračunao otkazni rok zbog toga što je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju od 6. lipnja 2022., da je pogrešno izračunata dužina radnog staža tužitelja te da tuženik nije naveo iznos otpremnine u važećoj valuti nisu od utjecaja za odluku o dopuštenosti pobijanog otkaza budući da isto, čak i da je točno, a nije, ne dovodi to utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu. Napominje se da predmetni navodi ne predstavljaju zahtjeve koji su predmet ovog postupka.

40. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

41. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom, poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju te da je, iako nije imao tu obvezu, pravilno proveo propisanu proceduru prije otkazivanja Ugovora o radu tužitelju. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 26. svibnja 2022.

42. S obzirom da Odluka o otkazu nije utvrđena nedopuštenom, na temelju odredbe članka 124. stavka 1. ZR, nije bilo uvjeta za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja za vraćanje na posao.

43. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

44. Tuženiku je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja uključuje trošak sastava odgovora na tužbu te pristupa na ročišta održana 13. veljače 2024., 15. srpnja 2024. i 25. studenog 2024. Tuženiku je, nadalje, dosuđen trošak pristupa na ročišta održana 27. veljače 2025., 8. srpnja 2025. i 26. veljače 2026. od 3x50 bodova (Tbr. 7/2), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

45. Tuženiku nije priznata razlika preko dosuđenog iznosa po osnovi troška parničnog postupka jer je ukupni trošak u troškovniku zatražen u previsokom iznosu. Tuženiku, također, nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu, presudu od 13. veljače 2024. i presudu u ukupnom iznosu 132,72 EUR jer iste nisu plaćene od strane tuženika tijekom postupka, niti je tuženik obveznik plaćanja istih.

46. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

47. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu 625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

48. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.