REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2534/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Ivanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lozo & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženice, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrvd-9842/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je naloženo tuženici ĐŠ isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. zakonske zatezne kamate na iznos od 38,39 EUR (289,28 kn) koje teku od 28. veljače 2006. do 20. travnja 2011. te se tužbeni zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice ĐŠ za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrvd-9842/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 38,39 EUR (289,28 kn) te iznos od 8,00 EUR (60,24 kn) na ime obračunatih kamata te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja) Općinski sud u Zagrebu je donio 28. veljače 2006. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-9842/2006 kojim je tuženici (ranije ovršenici) naloženo tužitelju platiti iznos od 38,39 EUR (289,28 kn) sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te iznos od 8,00 EUR (60,24 kn) na ime obračunatih kamata, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 15,93 EUR (120,00 kn).

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela prigovor u kojem u bitnome navodi da je u rješenju o ovrsi naznačen ovršenik s podacima koji u trenutku sastavljanja prijedloga za ovrhu nisu bili točni, jer da je tuženica naznačena sa svojim ranijim prezimenom kao UŠ. Ističe i prigovor zastare, navodeći da se tražbina tužitelja odnosi na naknadu za isporučenu vodu za potrebe kućanstva, a za koju tražbinu da je zakonom određen jednogodišnji zastarni rok.

3. Sud je rješenjem od 23. svibnja 2023. (list 111 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je dostavio utužene račune iz kojih navodi da je razvidan osnov i visina potraživanja tužitelja, jer da glase upravo na tuženika koji je kod tužitelja evidentiran kao potrošač i obveznik plaćanja pod šifrom za objekt 03195872, a koja šifra odgovara onoj naznačenoj u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Nadalje, ističe da je iz istih računa razvidno da se odnose na komunalnu uslugu isporuke vode na adresi u [adresa]. Tužitelj dostavlja u spis izvadak iz matične evidencije te ističe kako je u njegovim evidencijama kao tuženikovo prezime naznačeno UŠ, međutim napominje da je tijekom postupka tužitelj točno naznačio tuženika naznačujući da je prezime tuženika ĐŠ, a sve obzirom je isti promijenio prezime iz UŠ u ĐŠ, a kako to proizlazi i iz prigovora tuženika, a slijedom čega da je razvidno da je upravo tuženik u obvezi podmiriti potraživanje tužitelja obzirom je isti nesporno bio obveznik plaćanja usluga tužitelja na predmetnoj adresi. Tužitelj nadalje dostavlja i arhivsku knjigovodstvenu karticu – knjigovodstveno stanje obveznika iz kojeg je razvidno da je ovdje utuženo potraživanje djelomično podmireno 20. travnja 2011., i to na ime glavnice u cijelosti, kao i na ime kamata obračunatih od dospijeća svakog pojedinog računa do donošenja rješenja o ovrsi u iznosu od 8,00 EUR / 60,24 kn te troškova izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 15,93 EUR / 120,00 kn, a za koji iznos tužitelj umanjuje svoje potraživanje. Tužitelj u nastavku postupka ostaje kod potraživanja zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 38,39 EUR / 289,28 kn od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana plaćanja, kao i troškova postupka.

5. Tuženica je u nastavku postupka istaknula i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja te je navela i da sporne račune nikada nije primila, a niti da je po njima izvršila ikada bilo kakvu uplatu.

6. U predmetnom postupku sud je 10. prosinca 2024. pod poslovnim brojem Povrv-1048/2024-10 donio presudu kojom je pod točkom I. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrvd - 9842/2006 od 28. veljače 2006. kojim se tuženici ĐŠ, nalaže isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., iznos od 38,39 EUR (289,28 kn) te iznos od 8,00 EUR (60,24 kn) na ime obračunatih kamata, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 15,93 EUR (120,00 kn) te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke predmetne presude naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, a točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka

6.1. Predmetna presuda je rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-297/2025-2 od 14. veljače 2025. ukinuta u točki I., III. i IV. izreke presude te je predmet vraćen u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), prijepisa računa (list 117-123 spisa), knjigovodstvene kartice (list 124 spisa), matične evidencije – bilješke (list 125 spisa), smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda "vodovoda Grada Zagreba" (list 126-146 spisa) i odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (list 147-148 spisa).

7.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, punomoćnici stranaka su na zadnjem ročištu izjavili da nemaju drugih dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Podneskom od 19. rujna 2024. (list 114-116 spisa) tužitelj je povukao tužbu u pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 38,39 EUR (289,28 kn) te iznosa od 8,00 EUR (60,24 kn) na ime obračunatih kamata . S obzirom da se tuženica u roku od petnaest dana od dostave navedenog podneska tužitelja, to jest obavijesti o povlačenju, o istome nije izjasnila, to se sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je na predmetno povlačenje pristala. Naime, tuženica je navedeni podnesak tužitelja primila na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. rujna 2024., svoje protivljenje navedenom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva istaknula je tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. listopada 2024., odnosno nakon isteka roka od 15 dana. Slijedom navedenog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sud je ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju isplati glavnicu u iznosu od 38,39 EUR (289,28 kn) te iznos od 8,00 EUR (60,24 kn) na ime obračunatih kamata te je utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena i odlučio kao u izreci rješenja.

10. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 38,39 EUR (289,28 kn) koje teku od 28. veljače 2006. do 20. travnja 2011., a na ime naknade za komunalnu uslugu isporuke vode.

11. Među strankama je nesporno da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za isporučenu vodu za potrebe kućanstva, kao i da su utuženi računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 2. siječnja 2005.

12. S druge strane, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i prigovor zastare.

13. U skladu s čl. 378. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) zastarijevaju za jednu godinu potraživanja naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva.

14. Čitanjem preslike utuženih računa (list 117-123 spisa) sud je utvrdio da tuženik evidentiran kao kupac u kategoriji potrošnje kućanstva te da su utuženi računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 2. siječnja 2005. , a što među strankama nije niti sporno.

14.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste te se stoga u odnosu na utuženu tražbinu primjenjuje jednogodišnji zastarni rok.

15. Dakle, kako je navedeno, utuženi računi dospjeli na naplatu u razdoblju od 1. srpnja 2004. do 2. siječnja 2005., dok je postupak radi ostvarenja predmetne tražbine podnošenjem prijedloga za ovrhu tužitelj pokrenuo 23. siječnja 2006., odnosno nakon isteka jednogodišnjeg zastarnog roka.

16. Slijedom navedenog proizlazi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja prije podnošenja prijedloga za ovrhu, odnosno da je osnovan prigovor zastare tuženika.

17. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tužitelj je istaknuo da je tuženica djelomično podmirila utuženu tražbinu, i to uplatom od 20. travnja 2011. u iznosu od 38,39 EUR, pa da je time tuženica priznala dug, a čime da je prekinuta zastara.

18. U skladu s čl. 387. st. 1. ZOO-a zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, dok je st. 2. određeno da se priznanje duga može učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja.

19. Čitanjem knjigovodstvene kartice (list 124 spisa) i matične evidencije – bilješke (list 125 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama 20. travnja 2011. evidentirao uplatu u iznosu od 93,43 EUR, a koju uplatu je zaveo pod imenom kupca UŠ.

19.1. U odnosu na navedene isprave dostavljene od strane tužitelja ukazuje se da iste imaju značaj privatne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a te se na navedeni način i ocjenjuje njihova dokazna snaga.

20. Iz navedenih isprava ne proizlazi dokazanim da je tuženica uistinu uplatila navedeni iznos na ime podmirenja utužene tražbine. Naime, nije vidljivo tko je uplatio navedeni iznos, a tim više što je iz matične evidencije – bilješke (list 125 spisa) vidljivo da je tužitelj promijenio i zavedenog korisnika. Navedenim ispravama se stoga ne može smatrati dokazanim da je tuženica uplatila navedeni iznos, a ne netko drugi, a usto tuženica i izričito osporava da je izvršila bilo kakvo plaćanje prema tužitelju.

21. Slijedom navedenog, o činjenici uplate dijela utužene tražbine od strane tuženice valjalo je odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Sud prvenstveno ovime ukazuje da je na tužitelju teret dokazivanja da je zastara prekinuta, odnosno da je tuženica izvršila plaćanje dijela tražbine tužitelju. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

23. Međutim, tužitelj nije niti predložio, a niti dostavio dokaze kojima bi dokazao svoje navode da je tuženica djelomično podmirila utuženu tražbinu, i to uplatom od 20. travnja 2011. u iznosu od 38,39 EUR. Naime, tužitelj je kao dokaze predložio isključivo isprave sastavljene od strane samog tužitelja te nije dostavio kao dokaz primjerice potvrdu o izvršenoj transakciji izdanu od strane banke, a iz koje bi bilo vidljivo tko je izvršio plaćanje tužitelju.

24. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženica djelomično podmirila utuženu tražbinu, i to uplatom od 20. travnja 2011. u iznosu od 38,39 EUR.

25. Slijedom navedenog, utvrđen je osnovanim prigovor zastare.

26. Sud nije ulazio u pitanje osnove i visine tužbenog zahtjeva te prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je tužbeni zahtjev ionako neosnovan zbog istaknutog prigovora zastare.

27. Slijedom navedenog, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP -a ukinuo platni nalog u cijelosti i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

28. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke. Tako se odluka o trošku postupka temelji na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te je donesena u skladu sa Zaključkom broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.

28.1. Pritom se ističe da je prethodno donesenom presudom od 10. prosinca 2024. pod poslovnim brojem P-1048/2024-10 pod točkom II. izreke predmetne presude naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, a koja točka izreke presude je postala pravomoćna, sukladno rješenju Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-297/2025-2 od 14. veljače 2025. kojim je predmetna ovosudna presuda ukinuta samo u točki I., III. i IV. izreke presude. Navedenom točkom II. izreke presude tuženici je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife), trošak žalbe na rješenje od 13. listopada 2021. u visini od 30 bodova (Tbr. 10/3 Tarife) i trošak sastava prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti od 29. siječnja 2021. u visini od 30 bodova (Tbr. 10/3 Tarife), odnosno ukupno 110 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 220,00 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 275,00 EUR.

28.2. Tuženica je na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. veljače 2026. zatražila i trošak jednokratne naknade za ponovljeni postupak u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV. U odnosu na navedeno ističe se da tuženica nema pravo na trošak za ponovljeni postupak, s obzirom da je Tbr. 7/9 Tarife propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Dakle, za razliku od Tbr. 2 i 3/9 Tarife nije propisano da se postupak povodom ukidne odluke smatra novim prvostupanjskim postupkom i da odvjetniku u tom ponovljenom postupku pripada nagrada iz predmetnog tarifnog broja. Stoga je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u dijelu koji nije pravomoćno prethodno odlučen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a u cijelosti je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku