REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-586/2025-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Žakula, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kutleša & Žakula j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Orlović, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Alena Juroša iz Zagreba pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-81/2021 od 22. prosinca 2021. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 83,66 EUR (630,36 kn) i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 16,59 EUR (125,00 kn) te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu nadoknaditi tuženici CD troškove parničnog postupka u iznosu od 213,27 EUR (slovima: dvjesto trinaest eura i dvadeset sedam centi), u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javni bilježnik Alen Juroš iz Zagreba donio je 22. prosinca 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-81/2021 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 83,66 EUR (630,36 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 16,59 EUR (125,00 kn) sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženica je podnijela prigovor u kojem u bitnome navodi da nije niti po jednoj osnovi obveznik plaćanja režijskih i drugih troškova za predmetni stan. Ističe da je predmetni stan vlasništvo ĐD, a da je prethodno nekretninu do svoje smrti 1993. godine koristila ŽD, a koja je prethodno bila sustanar s njezinim roditelja, s obzirom da su stan u kojem tuženica živi i stan koji je predmet ovog postupka povezani velikim dvokrilnim salonskim vratima i da su nekada tvorili cjelinu, ali su pravno razdvojeni na dva stana oko Drugog svjetskog rata. Tuženica nadalje ističe da je stan derutan i u izrazito lošem stanju te bez struje, plina i vode, pa da stoga isti nije pogodan za stanovanje. Tuženica je istaknula da ona isključivo čuva ključ od ulaza, a s obzirom da se iz tog stana može ući u njezin stan. Navodi da je tužitelj upoznat s navedenim činjenicama, ali da nije uz suglasnost vlasnice ĐD organizirao preuzimanje ključa od ulaznih vrata te osigurao nepovredivost doma tuženice.
3. Sud je rješenjem od 6. listopada 2022. (list 38-40 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome naveo da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćenu naknadu za korištenje stambenog prostora na adresi u [adresa] površine 25,94 m2, sistemskog broja objekta 05340144, i to za razdoblje od listopada 2018. do lipnja 2019., a koji prostor tuženica koristi bez valjane pravne osnove. Istaknuo je da se predmetni prostor nalazi na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u društvenom vlasništvu, pa da je stoga tužitelj ovlašten davati u najam predmetni prostor kao predmnijevani vlasnik sukladno zakonskim propisima. Nadalje, tužitelj je naveo da je očevidom održanim 17. travnja 2025. utvrđeno da tuženica posjeduje ključeve od predmetnog prostora, pa da stoga ista i koristi isti bez valjane pravne osnove. Tužitelj je istaknuo da potražuje iznos od 83,66 EUR (630,36 kn), a koji se odnosi na bespravno korištenje navedenog prostora u razdoblju od srpnja 2018. do lipnja 2019., koji iznos se temelji na obračunu u skladu s odredbama o izračunu zaštićene najamnine te koji predstavlja najmanji iznos koji bi tužitelj ostvario da predmetni stambeni prostor može davati u najam. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog.
5. U predmetnom postupku sud je 30. listopada 2023. pod poslovnim brojem Povrv-2288/2022-11 donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 83,66 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate, dok je točkom II. izreke predmetne presude naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR.
5.1. Predmetna presuda je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž-418/2024-2 od 14. veljače 2025. ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 12 spisa), zapisnike Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 17. travnja 2015. i 18. rujna 2018. (list 28-32 i 49-52 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 46-48 i 80-83 spisa) te je razgledao fotografije (list 77-79 spisa).
6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu: ZPP). Isto tako, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem uviđaja, a s obzirom da je tuženica navedeni dokazni prijedlog istaknula nakon zaključenja prethodnog postupka.
7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje bez valjane pravne osnove stambenog prostora na adresi u [adresa] površine 25,94 m2, sistemskog broja objekta 05340144, i to za razdoblje od listopada 2018. do lipnja 2019.
9. Između stranka je sporno je li tuženica posjeduje odnosno koristi predmetni stambeni prostor, odnosno sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
10. Uvidom u priložene preslike Zapisnika od 17. travnja 2015. i 18. rujna 2018., sud je utvrdio da se u istima navodi da je stan u vlasništvu AD iz [adresa] te da je taj stan pored stana u kojem boravi tuženica nakon smrti njene pokojne majke LD, a da navedeni stanovi imaju posebne ulaze iz hodnika, ali da stanove s unutarnje strane razdvajaju dvokrilna vrata koja su zaključana, kao i da da pokojna LD nikada nije koristile predmetni prostor. Također se navodi kako stan nisu koristila niti djeca pokojne LD i to CD ovdje tužen ica i njezin brat C. Nadalje, navodi se da da se radi o vlažnoj i derutnoj prostoriji i da očito nije za stanovanje. Budući se iz te predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja samo navedenu derutnu prostoriju može ući u stan u kojem se nalazi tužena, ista prostoriju drži pod ključem, a prostoriju nikada nije koristila za stanovanje i navodi kako želi Gradu Zagrebu predati ključeve od navedene nekretnine ukoliko će Grad predmetnu prostoriju potom zatvoriti i zapečatiti i garantirati tuženoj da nitko kroz tu prostoriju neće moći ući u njezin stan. Tuženica moli da tužitelj stornira pristigle režijske troškove iz gore navedenih razloga te da se ispravi netočan podatak da je njena pokojna majka bila bespravni korisnik stana što ista nikada nije bila. Također se navodi i kako je električna energija u predmetnoj nekretnini isključena te da je brojilo odneseno, a da predmetnoj nekretnini pripada i drvarnica koja je u posjedu susjede ID.
11.1. Uvidom u fotografije sud utvrdio kako se radi o derutnoj nekretnini, da ista nije pogodna za stanovanje, te da dvokrilna vrata povezuju dva stana.
11.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke tijekom postupka nisu osporavale vjerodostojnost iste.
12. Slijedom provedenih dokaza sud je utvrdio da tuženica posjeduje ključeve stambenog prostora koji je predmet ovog postupka, a što tuženica niti ne spori. Međutim, utvrđeno je da tuženica nikada nije koristila ili stanovala u predmetnom prostoru. Isto tako, utvrđeno je i da je tuženica ponudila tužitelju da će mu predati ključeve, ukoliko tužitelj osigura nepovredivost njezinog doma, a sve s obzirom da se iz prostorije koja je predmet ovog postupka može ući u stan tuženice. Zaključno, uvidom u fotografije utvrđeno je da se radi o derutnom stanu koji nije pogodan za stanovanje, a što je potvrđeno i u navedenim zapisnicima.
13. U skladu s čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014; dalje: ZVDSP) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Na temelju čl. 10. st. 1. ZVDSP-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, dok je čl. 12. st. 1. propisano da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede neke stvari.
14. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem i navedenim zakonskim odredbama, proizlazi da tuženica nije u posjedu predmetne prostorije. Naime, tuženica isključivo čuva ključeve predmetne prostorije te ne koristi istu. Također, tuženica je i ponudila tužitelju da mu preda navedene ključeve, a čime je priznala i prema tužitelju da ne izvršava nikakvu svoju vlast na predmetnoj prostoriji, a s kojim činjenicama je i tužitelj bio upoznat.
15. Dakle, s obzirom da tuženica nije posjednik predmetne prostorije, ista nije dužna tužitelju platiti naknadu za neovlašteno korištenje te je stoga ocijenjen osnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženice.
16. Isto tako, ovaj sud ističe i da je u postupku utvrđeno da predmetna prostorija nije pogodna za stanovanje, pa stoga ista nije niti mogla biti predmetnom potencijalnog najma. Stoga tužitelju nije niti mogla nastati šteta u odnosu na propuštenu priliku da iznajmi predmetni prostor.
17. Nadalje, ističe se i da tužitelj nije niti predložio dokazni prijedlog u vidu građevinskog vještačenja kojim bi se utvrdila tržišna vrijednost najma predmetnog prostora, pa time i visina tužbenog zahtjeva. U tom smislu, ovaj sud ističe da predmetni prostor nije predmet zaštićenog najma pa da se na isti ne mogu primijeniti odredbe o visini zaštićene najamnine, već je visinu tužbenog zahtjeva trebalo utvrditi vještačenjem.
18. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 451. st 3. ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi te je odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
19. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženice protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) te troškovniku tuženice (list 147 spisa).
19.1. Tuženici, koja je u ovoj parnici uspjela u cijelosti, priznat je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/9. Tarife), trošak sastava žalbe od 13. studenoga 2023. u visini od 30 bodova (Tbr. 10/3. Tarife), odnosno ukupno 80 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) iznosi 200,00 EUR. Tuženici je priznat i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR. Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova u iznosu 213,27 EUR.
19.2. Budući je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. travnja 2026.
Sudac:
Goran Goluža
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.
Dostaviti:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
