Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-109/2025-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zakonske nasljednice iza pok. GĐ iz [adresa] protiv tuženika 1. ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u [adresa], 2. IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. VĐ iz [adresa]- (u zemljišnoj knjizi upisana kao Veljkov Ljubica, Vojni hotel, Vardar, Skopje, Veljkov Ljubica, Kočani, 29. novembra broj 45 i Velkova Ljubica, Partizanskog odreda kbr. 143, Skopje, Makedonija), 4. ČĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. TĐ iz [adresa], Novi Sad, Bulevar oslobođenja 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] (u zemljišnoj knjizi upisana na adresi Novi Sad, Omladinskog pokreta 5), 7. LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u zemljišnoj knjizi upisan na adresi [adresa], 8. PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 9. FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice i nakon objave 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je tužiteljica RĐ, rođena ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini i to zemljišta zemljišnoknjižne oznake kčbr. [katastarska čestica] broj D.L.13 livada Popova Draga površine 1061 m[2] - Park prirode upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to suvlasnički dio od 264/336 dijela.

II. Tuženik ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretnini iz točke I. izreke presude na ime i za korist tužiteljice u 264/336 dijela sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti i ovršnosti ove presude.

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Gospiću izvršiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini opisanoj u točki I. izreke ove presude na ime i za korist tužiteljice RĐ, rođene ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 264/336 dijela iste nekretnine, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku ZĐ iz [adresa], OB:75568027087 da tužiteljici RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 583,06 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pravni prednik tužiteljice GĐ podnio je 29. srpnja 2019. tužbu protiv tuženika 1. ZĐ, 2. ŽĐ, 3. VĐ, 4. ŠĐ, 5. TĐ, 6. LĐ, 7. ĐĐ i 8. FĐ radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] livada Popova Draga površine 295 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u predmetu poslovni broj P-162/2019). U tužbi navodi da je sve do 12. lipnja 2019. bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine te da ga je tog dana 1. tuženik ZĐ smetao u posjedu iste na način da je samovlasno i neovlašteno oduzeo predniku tužiteljice posljednji mirni posjed radi čega je kod ovog suda podnio tužbu zbog smetanja posjeda 9. srpnja 2019. Pravni prednik tužiteljice naveo je da je do 12. lipnja 2019. zajedno sa svojim pravnim prednicima, braćom SĐ i NĐ te sestrom KĐ kao i prije toga s pok. roditeljima BĐ i MĐ bio u kontinuitetu više od 70 godina u zakonitom, poštenom i istinitom te mirnom i nesmetanom neprekidnom posjedu predmetne nekretnine odnosno od vremena kada su prije više od 70 godina zemljište u [adresa] među sobom dijelila braća i sestra kao nasljednici danas pok. AĐ, oca prednika tužiteljice. Dalje navodi da su nakon smrti roditelja, on i njegova braća SĐ i NĐ te sestra KĐ postigli sporazum u odnosu na naslijeđene nekretnine iza smrti svojih roditelja tako da predmetna nekretnina kčbr. [katastarska čestica] u cijelosti pripadne predniku tužiteljice te su potpisali ispravu naziva "Podjela naslijeđene zemlje u [adresa] na 4 približno jednaka dijela" dana 6. rujna 2000. koja je ovjerena od strane javnog bilježnika. Prednik tužiteljice navodi kako je člankom 18 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), da je posjed istinit ako nije pribavljen silom, postajno, prijevarom niti zlouporabom povjerenja te da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da se posjed smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno. Isto tako da se temeljem članka 159 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima Zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje Zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari dok je stavkom 3 istoga članka propisano da se vlasništvo nekretnine stječe dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja s time da posjed mora biti barem pošten. Temeljem članka 18 stavka 5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Temeljem članka 160 stavka 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Slijedom navedenog, pravni prednik tužiteljice predložio je da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini te da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist pravnog prednika tužiteljice GĐ u 1/1 dijela te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu izvršiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i za korist pravnog prednika tužiteljice sve uz naknadnu parničnih troškova. Uz tužbu pravni prednik tužiteljice dostavio je izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz, snimku s Geoportala i ispravu - "Podjela naslijeđene zemlje u [adresa] na 4 približno jednaka dijela" od 6. rujna 2000.

2. Tužena ŠĐ (pravna prednica tuženika ČĐ i HĐ) je podneskom od 9. kolovoza 2019. priznala tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.

3. Tužena FĐ priznala je tužbeni zahtjev podneskom od 28. kolovoza 2019.

4. U odgovoru na tužbu 1. tuženik ZĐ osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti i naveo kako je iz povijesnog posjedovnog lista od 26. rujna 2019., a vezano uz promjene na kčbr. [katastarska čestica] razvidno kako je posjednik kčbr. [katastarska čestica] od 1953. bio pravni prednik RĐH i upisan u posjedovni list broj 95 dok je posjednik kčbr. [katastarska čestica] bila pravna prednica 1. tuženika - pok. CĐ te da su slijedom promjena GĐ i njegovi pravni prednici ostali upisani kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica], a tuženik i njegovi prednici na kčbr. [katastarska čestica]. Dalje navodi da je prednik tužiteljice uz tužbu dostavio dokument o podjeli nekretnina kao pravni temelj savjesnosti, a na kojem se ne navode čestice već njihovi nazivi pa tako prednik tužiteljice navodi da se dijeli nekretnina naziva Draga dok u službenom zahtjevu navodi naziv Popova Draga. Tuženik navodi da se kčbr. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi službeno zove Draga, a kčbr. [katastarska čestica] Popova Draga pa je stoga razvidno da je prednik tužiteljice znao da se ne radi o predmetnoj čestici, već o drugoj čestici koja je već uknjižena na njegovo ime i nalazi se u njegovom posjedu što za tuženika nije ni sporno, a govori u prilog tužiteljevoj nesavjesnosti. Da navedeno nije sporno vidljivo je iz rješenja o podjeli predmetnih parcela iz 1950. koje su potpisali DĐ i CĐ gdje je razvidno da je izvršena podjela u naravi te da se cijela kčbr. [katastarska čestica] uz ostale upisane čestice sukladno stanju u naravi i diobi upisuje na ime pravnog prednika tuženika i ostalih suvlasnika s čime se DĐ složio i isto vlastoručno potpisao. Tuženik napominje da je upravo temeljem ovih rješenja i suglasnosti 1953. osnovan zemljišnoknjižni operat [adresa] pa je sasvim jasno da je prednik tužiteljice točno znao što je bilo vlasništvo njegovih prednika kao što je to znao i 1. tuženik. Na ove okolnosti tuženik je predložio da ga se sasluša kao stranku u postupku kao i svjedoke NĐ, OĐ, EĐ i UĐ te da sud službenim putem od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju zatraži podatke o korisniku predmetne nekretnine. Tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao od pravnog prednika - majke CĐ temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 14. svibnja 1997. što je predniku tužiteljice bilo dobro poznato obzirom da su on i 1. tuženik bili u jako dobrim odnosima, a osim toga prijepor čini širu okućnicu 1. tuženika i nalazi se 30 metara od njegove kuće. Ističe da predmetnu nekretninu već dugi niz godina ima u poljoprivrednim poticajima kao vlasnik te da prednik tužiteljice predmetnu nekretninu ne posjeduje ni na koji način jer nije u samostalnom posjedu niti je pošten posjednik s obzirom da zna tko je vlasnik predmetne nekretnine. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Uz odgovor na tužbu tuženik je dostavio povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava [adresa] od 26. rujna 2019., povijesni izvadak iz zemljišne knjige, izvadak iz zemljišne knjige, rješenja zemljišnoknjižnog odjela, ugovor o doživotnom uzdržavanju od 14. svibnja 1997. i fotografije.

5. Podneskom od 6. studenog 2019. prednik tužiteljice naveo je da mu je potpuno jasno koja katastarska čestica je predmet ovog postupka, a radi se o kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je 1. tuženik dostavio u spis ističe kako je isti obvezujući samo za ugovorne strane, a to su 1. tuženik ZĐ i njegova pok. majka CĐ koji su u ugovoru mogli upisati bilo koju katastarsku česticu, a isto tako i prijaviti u poticaje u poljoprivredi, a prednik tužiteljice podnio je ovu tužbu budući da se zemljišnoknjižno stanje godinama nije sređivalo. Protivi se prijedlogu tuženika da su od Agencije za plaćanja u poljoprivredi ribarstvu i ruralnom razvoju zatraži podatak o korisniku premetne nekretnine budući da Agencija može posjedovati samo isprave koje je dostavio osobno 1. tuženik, dakle isprave iz katastra i gruntovnice, a Agencija nije ovlaštena voditi posebnu evidenciju podataka o statusu nekretnine koja bi bila različita od podataka u katastru li gruntovnici. U odnosu na ostalu dokumentaciju koju je 1. tuženik dostavio uz odgovor na tužbu prednik tužiteljice navodi kako ista potvrđuje njegove navode iz tužbe kao i osnovanost tužbenog zahtjeva jer iz iste proizlazi da su u posjedu DĐ pok. UĐ, [adresa] kao pravnog prednika GĐ (pravnog prednika tužiteljice) bile sve čestice upisane u posjedovni list 95, a to su kčbr. [katastarska čestica] koja je upisana 1953. u posjed DĐ i nije predmet ovog spora i kčbr. [katastarska čestica] koja je upisana 1979. u posjed DĐ nakon cijepanja kčbr. [katastarska čestica], a što nesporno proizlazi iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 26. rujna 2019. te zapisnika i rješenje o podjeli odnosno da posjedovni list broj 95 pripada DĐ iz [adresa]. Sve navedeno potvrđuje tvrdnju prednika tužiteljice GĐ da je CĐ, majka i prednica 1. tuženika ZĐ poštovala podjelu zemlje iz 1950. sa DĐ, ocem GĐ što su svojim potpisima i potvrdili u zapisniku i rješenju iz katastra iz 1950., a slijedom čega je očito i da se čestica 498 k. o. [katastarska općina] cijepala 1979. na kčbr. [katastarska čestica] upravo prateći i poštujući dogovor o podjeli zemlje pok. DĐ i pok. CĐ iz 1950. dakle navedeno potvrđuje tvrdnju prednika tužiteljice da su on i njegovi pravni prednici u posjedu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa] godina. Stoga smatra da savjesnost posjeda prednika tužiteljice i njegovih pravnih prednika nije upitna niti dovedena u pitanje kako to 1. tuženik netočno pokušava predočiti sudu. Ističe kako su DĐ i CĐ sporazumnim usmenim dogovorom na licu mjesta utvrdili granice i podjelu zemlje među sobom zajedno i s pok. ĆĐ, Filipovim bratom kada su koracima mjerili zemlju što su RĐH i ĆĐ kao braća i CĐ kao udovica 3. brata SĐ ponovno potvrdili i potpisali na zapisniku i rješenju iz katastra 1950. koja je 1. tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, a temeljem njihovog sporazuma kčbr. [katastarska čestica] se cijepala 1979. upravo prateći i poštujući dogovor o podjeli zemlje između pok. ĆĐ RĐH, pok. ĆĐ i pok. ĆĐ CĐ iz 1950. Stoga smatra da u konkretnom slučaju nema govora ni o kakvoj nesavjesnosti posjeda prednika tužiteljice predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zaključno prednik tužiteljice navodi da je nejasno kada i kako je predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispisana iz posjedovnog lista broj 95 temeljem rješenja poslovni broj Z-279/2013 i upisana u novi posjedovni list broj 629 u suposjed 1. tuženika bez znanja i suglasnosti prednika tužiteljice. Stoga predlaže da sud službenim putem od Područnog ureda za katastar, Ispostava Lovinac zatraži na uvid spis odnosno sve isprave u kojima su vidljive promjene na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako bi sud utvrdio kada je predmetna čestica ispisana iz posjedovnog lista broj 95 i upisana u posjedovni list broj 629 k. o. [katastarska općina] te da se u svojstvu svjedoka sasluša službena osoba Ispostave Lovinac.

6. Prednik tužiteljice je podneskom od 21. svibnja 2020. obavijestio sud da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-6/2019-13 od 16. listopada 2019. usvojen njegov tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tuženik JĐ smetao tužitelja RS u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga na način da je tuženik uz pomoć svog poznanika i prijatelja - GS, zaposlenika Hrvatskih voda Rijeka, po struci geometra - samovlasno i neovlašteno odredio granice, dimenzije i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon čega je tuženik metalnim šipkama samovoljno odredio među i samovoljno odvojio područje i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od preostalih čestica u posjedu tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] s kojima predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči i čini jednu jedinstvenu cjelinu i jednu jedinstvenu parcelu zemljišta, a potom, kada je tuženik utvrdio opseg, granice, dimenzije i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik je samovlasno i neovlašteno stupio u posjed iste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je pokosio travu cijelom površinom iste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji je način tuženik samovlasno i neovlašteno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga bez privole, dozvole i ovlaštenja tužitelja, pa je naloženo tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana od primitka rješenja s predmetne nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga - ukloni metalne šipke kojima je tuženik samovoljno odredio među i samovoljno odvojio područje i površinu predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od preostalih čestica u posjedu tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] s kojima predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči i čini jednu jedinstvenu cjelinu i jednu jedinstvenu parcelu zemljišta, i omogući tužitelju RS nesmetan posjed i korištenje predmetne nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga, uz zabranu tuženiku da ubuduće kosi travu na predmetnoj nekretnini - zemljištu katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga, kao i uz zabranu tuženiku da ubuduće zabranjuje trećim osobama da koriste predmetnu nekretninu koje imaju dozvolu tužitelja, kao i uz zabranu tuženiku svakog budućeg takvog ili sličnog postupanja. Navedena odluka potvrđena je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-7/2020-2 od 1. travnja 2020. Pravni prednik tužiteljice predložio je uvid u spis Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-6/2019.

7. Zakonska nasljednica GĐ - ZS, sada tužiteljica, podneskom od 18. ožujka 2021. obavijestila je sud da je njezin pravni prednik GĐ umro **.**.2020. te da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj O-55/2021 od 4. ožujka 2021. proglašena njegovom nasljednicom u cijelosti pa stoga u svojstvu tužiteljice preuzima ovaj parnični postupak. Ujedno je obavijestila sud da je udajom 12. ožujka 2021. promijenila prezime te da isto sada glasi RĐ.

8. Rješenjem suda poslovni broj P-162/2019-25 od 3. svibnja 2021. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti prednika tužiteljice GĐ.

9. Podneskom od 16. veljače 2022. tužena IS u cijelosti je priznala tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Rješenjem suda poslovni broj P-162/2019-38 od 25. travnja 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

11. Podneskom od 26. svibnja 2023. tužiteljica je obavijestila sud o smrti tužene ŠĐ čiji su nasljednici HĐ i ČĐ te predložila da se postupak nastavi u odnosu na navedene nasljednike.

12. Djelomičnom presudom na temelju priznanja i djelomičnom presudom zbog ogluhe poslovni broj P-109/2025-2 od 25. travnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini oznake kčbr. [katastarska čestica] u naravi livada Popova Draga površine 295 čhv upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da su tuženici 2. IĐ, 3. IS, 4. ČĐ, 5. HĐ, 6. TĐ, 7. LĐ, 8. PĐ i 9. FĐ dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude te je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu u Gospiću izvršiti uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na ime i za korist tužiteljice i to na suvlasničkim dijelovima navedenih tuženika u roku od 15 dana od pravomoćnosti i ovršnosti ove presude. Djelomična presuda na temelju priznanja i djelomična presuda zbog ogluhe poslovni broj P- 109/2025-2 od 25. travnja 2025. ispravljena je rješenjem suda poslovni broj P- 109/2025-11 od 19. svibnja 2025. u uvodu i dostavnoj naredbi u odnosu na adresu 4. tuženika ČĐ tako da ista ispravno glasi [adresa] i u odnosu na adresu 6. tužene TĐ tako da ispravno glasi TĐ, [adresa], Novi Sad, Bulevar oslobođenja 9. Djelomična presuda na temelju priznanja i djelomična presuda zbog ogluhe poslovni broj P-109/2025-2 od 25. travnja 2025. postala je pravomoćna 12. srpnja 2025.

13. Podneskom od 6. svibnja 2025. tužiteljica je predložila da se na okolnosti iz tužbe i na okolnost da površina predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči i čini jedinstvenu cjelinu i jedinstvenu parcelu zemljišta s preostalim katastarskim česticama u posjedu i vlasništvu tužiteljice i to kčbr. [katastarska čestica] saslušaju svjedoci VS, KĐ, ČS, HS, TS i LS. Ustraje na prijedlogu da sud izvrši uvid u spis poslovni broj Psp-6/2019, uvid u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu kčbr. [katastarska čestica], uvid u satelitsku snimku predmetne kčbr. [katastarska čestica] i uvid u ispravu "Podjela naslijeđene zemlje u [adresa] na 4 približno jednaka dijela". Ujedno predlaže izvršiti uvid u izvod iz katastarskog plana za predmetnu kčbr. [katastarska čestica] od 14. veljače 2025. te provesti očevid na licu mjesta na okolnost da površina sporne kčbr. [katastarska čestica] [adresa] graniči i čini jedinstvenu cjelinu i jedinstvenu parcelu zemljišta s preostalim katastarskim česticama u posjedu i vlasništvu tužiteljice budući drugog puta do preostalih čestica u vlasništvu tužiteljice kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] nema nego samo preko predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ustraje na prijedlogu da se od Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava [adresa] zatraži očitovanje o ispisu predmetne kčbr. iz posjednog lista 95 u posjedovni list 629 te na saslušanju službene osobe Ispostave u Lovincu.

14. Tužiteljica je podneskom od 6. svibnja 2025. uredila tužbeni zahtjev.

15. Na pripremnom ročištu održanom 12. lipnja 2025. tužiteljica je ostala kod tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. svibnja 2025. kao i kod svih ranije predloženih dokaza i očitovanja danih tijekom postupka. Također je istaknula da je tužbu podnijela radi zaštite prava vlasništva navodeći da je njezin prednik zajedno s obitelji dugotrajno posjedovao predmetnu nekretninu.

15.1. Tuženik je ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu i svih predloženih dokaza te je dodatno predložio provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka radi identifikacije predmetne nekretnine. U spis je predao pisane izjave PS, OĐ i NĐ te fotografije za koje navodi da prikazuju predmet spora i način njegova korištenja.

15.2. Tužiteljica se protivila provođenju dokaza izjavama dostavljenima na ročištu smatrajući da takve izjave prema odredbama Zakona o parničnom postupku ne predstavljaju dopušten dokaz, kao i drugim dokaznim prijedlozima tuženika.

15.3. Nakon očitovanja stranaka sud je zaključio prethodni postupak te odlučio da će u daljnjem tijeku postupka posebnim rješenjem odrediti očevid na licu mjesta u prisutnosti geodetskog vještaka radi identifikacije predmetne nekretnine te provesti i dokaz saslušanjem predloženih svjedoka.

16. Rješenjem suda poslovni broj P-109/2025-19 od 18. lipnja 2025. određen je očevid na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi identifikacije predmetne nekretnine po stalnom sudskom vještaku geodetske struke.

17. U podnesku od 20. lipnja 2025. tužiteljica se protivila da se izjave PS, OĐ i NĐ koriste kao dokaz u ovom postupku jer Zakon o parničnom postupku u svojim odredbama ne propisuje da su pisane izjave pojedinih sudionika u postupku dokaz čak i ako sadrže ovjeru potpisa po javnom bilježniku, već su izjave stranaka i svjedoka sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku dokaz ako su te izjave i iskazi dani osobno, usmeno i neposredno pred raspravnim sucem tijekom glavne rasprave na sudu. Opreza radi, tužiteljica se u cijelosti protivi navodima PS, OĐ i NĐ kao u potpunosti netočnima i neistinitima. Naime, tužiteljica tvrdi da nije istina da je CĐ kosila i obrađivala predmetnu česticu niti na istoj napasala ovce niti vozila traktor i zaprežna kola. Isto tako, nije istinito da su 1. tuženik ZĐ i njegova supruga EĐ od 1996. kosili i obrađivali odnosno napasali ovce te vozili traktor i zaprežna kola na predmetnoj katastarskoj čestici. Nadalje tužiteljica navodi da se predmetna nekretnina nikada nije zvala Pipina Draga, već oduvijek i isključivo Popova Draga. Naime, naziv Pipina Draga izmislio je 1. tuženik u postupku zbog smetanja posjeda kako bi zbunio sud i kako bi razdvojio čestice 495 i 496 od sporne kčbr. [katastarska čestica], međutim kčbr. [katastarska čestica] oduvijek je imala naziv pašnjak Draga, kčbr. [katastarska čestica] naziv livada Draga, a kčbr. [katastarska čestica] livada Popova Draga. Tužiteljica dalje tvrdi da je netočno i neistinito da je DĐ zvani GĐH, djed i pravni prednik tužiteljice, ikada stavljao grede preko kanala (jaruge) koji se nalazi s južne i istočne strane predmetne nekretnine i da bi preko tih greda prelazio volovima i zaprežnim kolima na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] i preko kanala dubokog oko 1 metar jer bi se volovi bojali i uopće ne bi htjeli stupiti na grede, a fizički ne bi niti mogli prelaziti preko greda dok su zaprežna kola dugačka od 7 do 9 metara tako da fizički nije moguće da je DĐ ikada na predmetnu česticu 498/1 dolazio na način kako se to navodi u spornim izjavama, već je godinama dolazio na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] sa sasvim druge strane i na sasvim drugi način kako bi tu nekretninu obrađivao. Isto tako, neistinito je da je djed tužiteljice DĐ na predmetnu nekretninu 498/1 ikada ulazio s desne (istočne) strane "od kuće R i FS), a preko gore navedenih greda s volovima i zaprežnim kolima. Tužiteljica ističe da za predmet ovog spora - utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ni od kakvog značaja niti utjecaja s koje strane je DĐ ulazio na predmetnu nekretninu da bi ju obrađivao, već je isključivo relevantno da ju je posjedovao i obrađivao pri čemu ni od kakvog značaja nije kroz koju točno ogradu (lisu) je prolazio da bi stupio na predmetnu nekretninu i istu obrađivao. Zaključno, u odnosu na fotografije koje je 1. tuženik predao u spis tužiteljica navodi da se istima ne dokazuje pravo vlasništva niti pravo posjeda 1. tuženika predmetne kčbr. [katastarska čestica], a navedene fotografije mogu biti fotografije bilo čijih ovaca, bilo koje djece i na bilo kojoj livadi u [adresa], a ne na predmetnoj kčbr. [katastarska čestica]. Tužiteljica ističe da se u konkretnom slučaju radi o fotografijama kčbr. [katastarska čestica] - tzv. šljivar 1. tuženika koja nije predmet ovog postupka, već samo graniči s predmetnim kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica ističe da na spornoj kčbr. [katastarska čestica] nikada nisu rasle niti su posađene šljive niti bilo koje drugo voće niti je raslo bilo kakvo drugo voće.

18. Dana 25. srpnja 2025. sud je proveo očevid na predmetnoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke Zdravka Pavelića. Na očevid su pristupili svjedoci ČS, HS, TS, LS i EĐ, dok svjedok NĐ nije pristupio, a svjedokinja HS navela je da je isti preminuo tijekom 2024. Tužiteljica je na licu mjesta pokazala prijepor. Sud je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi uz državnu cestu D50 u zaseoku Tomičići u selu [adresa] te da u naravi predstavlja pokošenu livadu uz koju se s jedne strane nalazi žičana ograda.

18.1. Sudski vještak je, prema nalogu suda i na temelju priložene skice, na terenu označio južne granice predmetne čestice i utvrdio da je sjeveroistočna granica definirana žičanom ogradom, a sjeverozapadna makadamskim putem koji predstavlja pristup nekretnini svjedokinje TS. Također je naveo da pristupni put nije evidentiran u katastarskom operatu te da su okolne čestice u vlasništvu stranaka ili drugih osoba. Nakon provedenog očevida sud je naložio vještaku da izradi pisani nalaz i mišljenje s fotografijama lica mjesta.

19. Sudski vještak geodetske struke Zdravko Pavelić, postupajući po nalogu suda, dostavio je pisani nalaz i mišljenje vezano uz izvršenu identifikaciju prijeporne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetnu česticu iskolčio je GPS uređajem te je na terenu označio drvenim kolcima i markirnim sprejem radi razvidnosti sudu, strankama i svjedocima. Na skici lica mjesta prijepornu česticu prikazao je žutom šrafurom s lomnim točkama označenim brojevima 1-7 te izradio fotografije lica mjesta.

19.1. Vještak je utvrdio da prijeporna čestica kčbr. [katastarska čestica] graniči s državnom cestom DC-50 Gospić-Gračac (točke 1, 7 i 6) s makadamskim putem između prijepora i kčbr. [katastarska čestica] u naravi voćnjaka tuženika (točke 1 i 2), s nekretninom kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu svjedokinje TS (točke 2 i 3), s česticom kčbr. [katastarska čestica] koja je u katastarskom operatu evidentirana kao kanal - javno vodno dobro (točke 3 i 4), te s česticom kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice (točke 4-5-6).

19.2. Prema nalazu vještaka, prijeporna čestica 498/1 i susjedna čestica 496 imaju istu kulturu i način korištenja te u naravi predstavljaju uredno pokošene livade između državne ceste, makadamskog puta, žičane ograde susjedne nekretnine i jaruge.

19.3. Na zahtjev tužiteljice vještak je utvrdio i visinske razlike između državne ceste DC-50 i predmetnih nekretnina. Visinska razlika iznosi 0,37 m na točki 1 (makadamski put), 0,68 m na točki 7, zatim 1,35 m na točki 6, dok na čestici 496 iznosi 2,09 m u središnjem dijelu te 1,77 m na njenom južnom dijelu.

19.4. Sve utvrđeno sudski vještak prikazao je na skici lica mjesta mjerila 1:1000 te na fotografijama snimljenim na licu mjesta.

20. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

21. Na glavnoj raspravi održanoj 29. rujna 2025. tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev sukladno rješenju Zemljišnoknjižnog odjela Gospić poslovni broj Z-6333/2025 od 29. srpnja 2025. kojim je promijenjen zemljišnoknjižni uložak u koji je upisana predmetna čestica kao i površina čestice koja više nije izražena u četvornim hvatima već kvadratnim metrima tako da točna oznaka predmetne čestice sada glasi 498/1, broj D.L.13 livada Popova draga površine 1061 m[2] , park prirode, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je suvlasnički omjer 1. tuženika sada izražen u 264/336 dijela. Tužiteljica je u spis predala navedeno rješenje Zemljišnoknjižnog odjela u Gospiću kao i izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu česticu.

22. U dokaznom postupku sud je saslušao više svjedoka na okolnost načina korištenja i posjeda prijeporne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

22.1. Svjedok ČS, star 89 godina iskazao je da mu je poznato kako su još prije približno sto godina braća RĐH, SĐ, ĆĐ i ŽS podijelila očevu zemlju u [adresa]. Naveo je da je tuženik sin SĐ, dok je tužiteljica unuka DĐ. Prema njegovim saznanjima, predmetna čestica pripala je DĐ u navedenoj diobi. Naveo je da su se braća podijelila prije ženidbe te da je svatko od njih izgradio svoju kuću još prije Drugog svjetskog rata. Nakon diobe, prema njegovom iskazu, braća su poštivala dogovor i nikada nije čuo da bi među njima bilo sporova u vezi podijeljene zemlje. Svjedok je naveo da je RĐH nakon diobe posjedovao i obrađivao predmetnu nekretninu koja je bila oranica na kojoj je sadio kukuruz i sijao pšenicu. Istaknuo je da je osobno viđao RĐH kako ore tu zemlju, dok tuženika nikada nije vidio u posjedu predmetne čestice. Također je naveo da je RĐH na parcelu dolazio zaprežnim kolima i volovima s ceste preko drvene lise jer pristup preko jaruge nije bio moguć. Svjedok je naveo da je i sam kao mladić pomagao RĐH pri obradi zemlje te da nikada nije vidio niti čuo da bi netko RĐH smetao u posjedu te nekretnine. Nadalje je naveo da na toj parceli nije bilo voćaka jer se radilo o oranici na kojoj su se sijale poljoprivredne kulture. Također je naveo da je parcela na kojoj je proveden očevid zapravo četvrtina nekadašnje veće parcele zvane „ [adresa] koja je nakon diobe podijeljena između četvorice braće.

22.2. Svjedokinja HS, stara 68 godina iskazala je da se u [adresa] udala sedamdesetih godina prošlog stoljeća te da su joj DĐ i njegova supruga BĐ bili susjedi. Navela je da je na predmetnoj nekretnini pomagala RĐH i BĐ pri obradi zemlje na kojoj su sadili krumpir i kukuruz, a zauzvrat su joj dopuštali da na toj parceli u jesen napasa ovce. Istaknula je da se taj dio zemlje nazivao „ G [adresa] po Filipovu nadimku GĐH te da je sav taj komad uz cestu bio njihov. Prema njezinom iskazu, nitko drugi osim RĐH i BĐ nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Svjedokinja je također navela da joj je Filipova kćerka KĐ govorila kako se njezin otac podijelio s braćom te da je nakon Filipove smrti predmetnu „ Z“ dobio njegov sin RS, otac tužiteljice. Nakon što su RĐH i BĐ ostarjeli i preselili u [adresa], svjedokinja je nastavila koristiti tu parcelu uz dopuštenje njihove kćeri KĐ, a potom i GĐ, te je na njoj kosila travu i napasala ovce sve dok nije prodala stoku. Nakon toga je, prema njezinim riječima, parcelu kosio LS. Svjedokinja je također izjavila da nikada nije vidjela tuženika, njegovu majku CĐ niti druge članove njegove obitelji da obrađuju predmetnu parcelu. Navela je i da je RĐH na parcelu ulazio s ceste preko drvene lise koja je kasnije uklonjena prilikom izgradnje ceste. Također je istaknula da se tuženik prije 2019. nikada nije protivio da RĐH i BĐ koriste predmetnu nekretninu.

22.3. Svjedokinja TS, stara 89 godina iskazala je da je supruga UĐ, sina SĐ koji je bio brat pok. DĐ. Navela je da od 1957. živi u obitelji DĐ te da joj je svekrva CĐ prilikom dolaska u kuću pokazala kako su se braća CĐ podijelila oko zemlje. Tom prilikom joj je pokazala i dio zemlje koji je pripao RĐH, a koji odgovara upravo parceli koja je predmet ovog postupka. Svjedokinja je navela da je od 1957. na toj parceli viđala isključivo RĐH i njegovu suprugu BĐ kako je obrađuju, sade krumpir i kukuruz te je koriste kao oranicu. Istaknula je da nikada nije vidjela CĐ, majku tuženika, niti tuženika da obrađuju tu parcelu. Nakon smrti RĐH i BĐ, prema njezinim saznanjima, na toj parceli su uz dopuštenje njihovih potomaka kosili travu i napasali stoku HS i LS. Svjedokinja je također navela da se tuženik prije nekoliko godina pojavio na parceli s geodetom, ali da ne zna iz kojeg razloga. Navela je i da je na ulazu s ceste na parcelu nekada postojala drvena lisa kroz koju su RĐH i BĐ ulazili na njivu. Također je izjavila da se tuženik do tada nikada nije protivio da RĐH i kasnije njegov sin RS koriste predmetnu parcelu.

22.4. Svjedok LS, star 79 godina iskazao je da je predmetnu nekretninu poznavao pod nazivom „ [adresa] te da ju je koristio DĐ koji je na njoj sadio krumpir i kukuruz. Naveo je da je prije približno petnaest godina Filipova kćerka KĐ od njega zatražila da kosi tu parcelu na što je pristao. Naveo je da je od tada kosio predmetnu parcelu te da mu to nitko nije branio. Istaknuo je da mu tuženik nikada nije prilazio dok je kosio niti mu se obraćao u vezi te nekretnine. Također je naveo da nikada nije vidio tuženika, njegovu majku CĐ niti suprugu EĐ da obrađuju predmetnu nekretninu. Dodao je da mu je u jednom ranijem razgovoru tuženik spomenuo da i on ima dio na toj „ I“, ali da mu nikada nije branio košnju.

22.5. Svjedokinja EĐ, supruga tuženika, stara 78 godina iskazala je da se u [adresa] udala 1966. te da se sjeća da su njezin svekar i svekrva obrađivali dio zemlje koji su nazivali „Popova draga“ dok je dio koji je predmet ovog postupka bio poznat kao „Pipina draga“ po DĐ koji ga je posjedovao. Navela je da su RĐH i njegova supruga BĐ obrađivali taj dio zemlje te da su na njemu sadili krumpir i kosili travu. Istaknula je da ona, njezin suprug i njegova majka CĐ nikada nisu obrađivali G [adresa], već samo Popovu dragu koja se nalazila na drugom dijelu zemljišta gdje je danas kuća svjedokinje TS. Također je navela da su nakon Filipove smrti na toj parceli kosili i napasali stoku LS i druge osobe. Navela je i da je od svoje svekrve CĐ čula da su se RĐH i njegova braća ranije podijelili oko zemlje, ali nije znala kada se to dogodilo.

23. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice radi zamolbenog saslušanja svjedoka VS i KĐ pred Općinskim sudom u Puli.

24. Na ročištu održanom pred Općinskim sudom u Puli 11. studenog 2025. u predmetu poslovni broj Pom-178/2025 svjedokinja VS, stara 64 godine, iskazala je da je čestica o kojoj se vodi spor bila čestica njezina djeda DĐ koji je ujedno bio i djed tužiteljice. Navela je da je ta čestica u naravi bila oranica te je predstavljala najvrjedniju zemlju koju su imali njezin djed RĐH i baka BĐ od koje su oni u stvarnosti živjeli i kojom su prehranjivali svoju obitelj. Istaknula je da, otkad zna za sebe, da je ta zemlja uvijek pripadala njezinu djedu DĐ. Prema njezinim riječima, cijeli taj komad zemlje bio je pravokutnog oblika te je uvijek predstavljao jednu cjelinu i nikada nije bio podijeljen na dvije čestice. Svjedokinja je nadalje navela da parcela TS graniči s tom parcelom, a da je pokojni suprug TS bio nećak njezina djeda DĐ. Ispred parcele TS nalazi se parcela ZĐ, a ispred parcele koja je predmet spora također se nalazi parcela ZĐ i to u cijeloj širini. Svjedokinja je nadalje iskazala da je 2000. zemlja DĐ odnosno predmetna zemlja u sporu podijeljena između braće i sestre UĐ, RS, SĐ i VS koji su bili djeca DĐ. Tom prilikom GĐ pripao je dio zemlje nazvan „ [adresa], a upravo ta čestica predstavlja zemljište koje je predmet ovog spora. Svjedokinja je navela da je jedina nasljednica iza pokojnog GĐ njegova kći RĐ, ovdje tužiteljica. Na pitanje suda tko se nalazi u posjedu te zemlje, svjedokinja je odgovorila da je u posjedu tužiteljice koja je tu zemlju dobila od svoga oca. Na pitanje o eventualnim sporovima oko te zemlje svjedokinja je navela da je ta zemlja oduvijek bila njihova, ali da ju je prije nekoliko godina počeo prisvajati ZĐ. Na daljnji upit tužiteljice o izvoru njezinih saznanja, svjedokinja je navela da o svemu ima neposredna saznanja budući da je bila vrlo vezana uz svoga djeda te je svako ljeto, nakon završetka škole, za vrijeme ljetnih praznika od 15. lipnja do 1. rujna odlazila na tu zemlju. Istaknula je da su u to vrijeme djeca pomagala u poljoprivrednim radovima, a navedeno razdoblje bilo je upravo vrijeme obavljanja radova na zemlji pri čemu se uvijek nešto skupljalo, primjerice krumpir pa je na taj način dobro upoznala veličinu i izgled te zemlje. Na upit tužiteljice da na izvodu katastarskog plana pokaže koja parcela predstavlja predmet spora te da navede tko su vlasnici odnosno posjednici susjednih parcela prema njezinim saznanjima, svjedokinja je nakon uvida u navedeni plan pokazala parcelu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao parcelu koja je predmet spora. Na daljnji upit može li na planu pokazati i druge parcele koje su bile u posjedu njezina djeda DĐ, svjedokinja je pokazala na parcele 496 i 495 k. o. [katastarska općina]. Na pitanje je li DĐ te tri parcele obrađivao odvojeno, svjedokinja je odgovorila da nije te da su se te parcele uvijek zajedno koristile i predstavljale jednu jedinstvenu cjelinu. Na daljnji upit na koji se način ta zemlja koristila, svjedokinja je navela da se ona uvijek orala i to u cijeloj površini pri čemu je mislila na sve tri navedene parcele. Nadalje je pokazala parcelu 403/2 k. o. [katastarska općina] koja se nalazi između parcela 496 i 495 te je pojasnila da se na toj parceli u naravi nalazi kanal koji presijeca navedene dvije parcele. Na pitanje o namjeni tog kanala svjedokinja je navela da služi za odvodnju oborinskih voda. Nadalje je navela da se taj kanal nalazi ondje otkad ona pamti te da je dubok otprilike 0,5 metara pri čemu je dodatno pojasnila da je kanal oduvijek bio te dubine. Na pitanje kuda je njezin djed RĐH ulazio na spornu parcelu 498/1, svjedokinja je odgovorila da je ulazio s ceste za koju je na katastarskom planu pokazala da predstavlja kčbr. [katastarska čestica], i to na spoju sporne parcele s parcelom 498/4 koju je također pokazala na planu. Navela je da je njezin djed tim putem dolazio i pješke i vozilima. Dodala je da je u preostalom dijelu gdje sporna parcela graniči s cestom bila živica pa se tuda nije moglo prolaziti, dok se s druge strane nalazio spomenuti kanal. Na daljnji upit tužiteljice svjedokinja je precizirala da je navedeni ulaz bio jedini ulaz na spornu parcelu. Također je navela da njezin djed RĐH nikada nije na spornu parcelu dolazio niti pješke niti zaprežnim kolima preko kanala s parcele kčbr. [katastarska čestica], jer se tuda nikada nije moglo proći. Na pitanje o vlasništvu parcela kčbr. [katastarska čestica] svjedokinja je odgovorila da su danas u vlasništvu tužiteljice. Na pitanje o vlasništvu parcele kčbr. [katastarska čestica] svjedokinja je navela da je ona u vlasništvu TS. Nadalje je navela da je vlasnik parcele kčbr. [katastarska čestica]. tuženik ZĐ te da se na toj parceli nalazi voćnjak. Također je navela da je ZĐ vlasnik i parcele kčbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi njegova kuća. Na pitanje o parceli kčbr. [katastarska čestica] svjedokinja je navela da je ona u vlasništvu susjeda V, FS ili Č pri čemu nije bila sigurna kako se točno preziva, te je dodala da se na toj parceli nalazi neka ruševina. Također je navela da ne zna tko je vlasnik parcele kčbr. [katastarska čestica], ali pretpostavlja da bi mogla pripadati istom gospodinu dodajući da ondje već dugo nitko ne živi. Na pitanje može li identificirati parcelu koju je u svojem iskazu nazvala „ [adresa], svjedokinja je navela da tu cjelinu čine parcele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na daljnji upit je pojasnila da su spornu zemlju nazivali „ [adresa] ili „Pipina Draga“ pri čemu je pojasnila da su njezina djeda RĐH zvali GĐH pa je otuda nastao taj naziv. Također je navela da ondje ne postoji nikakva druga zemlja koju bi netko nazivao „ H“. Svjedokinja je nadalje iskazala da su tu zemlju zajedno koristili njezin djed DĐ i njegova supruga BĐ pri čemu su im pri obradi pomagali susjedi LS i HS koju su zvali T. Također je navela da su oko 1980. RĐH i BĐ, kada je BĐ već imala više od 70 godina, došli živjeti u [adresa] kod svoje djece UĐ, SĐ i KĐ pri čemu su mijenjali mjesto boravka i povremeno boravili kod svakog od njih. Navela je i da su imali četvrto dijete GĐ koji je živio u [adresa]. Istaknula je da je BĐ umrla 1983. u Puli, a DĐ pet godina kasnije, također u Puli. Također je navela da se od preseljenja u [adresa] više nikada nisu vratili živjeti u [adresa]. Nadalje je navela da su nakon njihove smrti RĐH i BĐ naslijedila njihova djeca UĐ, SĐ, RS i KĐ. Nakon njihova odlaska u [adresa] spornu je zemlju koristio susjed LS na način da ju je kosio i na njoj čuvao ovce, uz dopuštenje GĐ. Svjedokinja je također izjavila da se nikada nitko nije protivio tome da RĐH i BĐ budu u posjedu sporne zemlje niti su se tome protivili ZĐ ni njegova majka CĐ, a isto se nije osporavalo ni kasnije kada su zemlju koristili UĐ, SĐ, GĐ i KĐ. Na pitanje po čijoj je dozvoli LS kosio travu i pasao ovce na toj zemlji, svjedokinja je navela da je to činio isključivo uz dopuštenje GĐ. Također je navela da se tužiteljica nikada nije odrekla posjeda sporne zemlje. Na daljnji upit svjedokinja je pojasnila svoju raniju izjavu da je ZĐ prije nekoliko godina prisvojio spornu zemlju. Navela je da je on iznenada utvrdio da je sporni dio „Drage“ koji prije nikada nije bio posebna parcela, zapravo njegova zemlja, iako svjedokinja ne zna na temelju čega. Dodala je da je oko te zemlje zabio metalne šipke kako bi je ogradio te ju je počeo kositi. Navela je i da je za to ponašanje prvi put saznala od sestre njezina oca, KĐ koja joj je rekla: „ JĐ želi oteti našu Z“. Također je navela da je otac tužiteljice zbog toga podigao tužbu protiv ZĐ. Dodala je i da joj je poznato da je tužiteljica već dobila jedan spor protiv ZĐ zbog uzurpacije posjeda o čemu ju je sama tužiteljica obavijestila prije otprilike pet godina. Na pitanje ima li saznanja da je 1. tuženik prisvojio i neku drugu zemlju u selu, svjedokinja je odgovorila da je čula takve priče, ali da to ne može tvrditi.

24.1. Svjedokinja KĐ, stara 80 godina, kćerka DĐ iskazala je da o predmetu spora ima vrlo mnogo saznanja jer je na spornoj zemlji praktički prohodala. Navela je da je njezina baka ŠS rođena FS imala dosta zemlje, među ostalim i parcelu uz državnu cestu D50 površine veće od 8000 m². Navela je da je 1950. ta zemlja podijeljena između njezine djece pri čemu je njezin otac DĐ dobio pravokutni komad zemlje veličine približno 2500 m² odmah uz cestu. Sljedeći komad u nastavku dobila je CĐ, udovica njihova brata SĐ, u površini od oko 3100 m², također pravokutnog oblika. Daljnji komad dobio je ĆĐ u površini od oko 2500 m². Pojasnila je da je CĐ dobila veći dio zemlje jer je bila udovica s dvoje male djece od kojih je jedan bio ovdje 1. tuženik ZĐ. Navela je da je ta podjela izvršena obiteljski, izvan sudskog postupka, dogovorom svih sudionika. Nadalje je navela da su njezin otac DĐ i majka BĐ obrađivali tu zemlju sve do 1980-ih godina kada su zbog starosti došli živjeti u [adresa] kod svoje djece. Tada su korištenje zemlje prepustili HS, prvoj susjedi, koja je na njoj kosila travu i pasla ovce. To je trajalo sve do Domovinskog rata kada su svi izbjegli, a nakon povratka 1995. nastavili su koristiti zemlju na isti način dok su držali ovce. Svjedokinja je navela da je sigurna da su ovce držali još 2011. kada ih je osobno vidjela za Božić, dok 2012. više nisu imali ovce. Svjedokinja je nadalje navela da su 2000. ona i njezina braća UĐ, SĐ i GĐ podijelili očevinu prema nazivima pojedinih parcela. Tom prilikom brat RS dobio je dio zemlje uz cestu koji je pripadao njihovu ocu, a koji su nazivali „ [adresa]. Navela je da postoje i nazivi „Katina Draga“ i „Antina Draga“ prema imenima vlasnika tih dijelova zemlje. Također je navela da su zemlju koju je dobio njezin otac ponekad nazivali i „ G [adresa] jer su njezinog oca RĐH zvali GĐH. Svjedokinja je nadalje iskazala da ju je 2012. nazvao brat RS i rekao da bi svoj dio zemlje „ H“ dao na korištenje susjedu LS. Kako su se o svemu dogovarali, ona se s tim složila te je osobno nazvala LS i dala mu dopuštenje da osim Draganova dijela koristi i njezin dio zemlje. Isto je učinio i njihov brat UĐ. Ta zemlja dana mu je na korištenje radi košnje i ispaše. Svjedokinja je nadalje opisala događaj iz lipnja 2019. kada je sa suprugom došla u [adresa] i primijetila da je jedan dio te zemlje pokošen dok je drugi ostao nepokošen. Kada je upitala LS zašto nije pokosio sve, on joj je rekao da je 1. tuženik rekao da je taj dio njegov. Navela je da ju je to jako potreslo jer je ta zemlja bila obrađivana rukama i volovskom zapregom njezinih roditelja te je hranila njihovu obitelj. Nakon toga nazvala je brata RS i obavijestila ga da je JĐ „odvalio“ više od trećine „ L“ i rekao da je to njegovo. Zbog toga je RS 2019. pokrenuo sudski spor protiv ZĐ. Svjedokinja je navela da pretpostavlja kako je tuženik pokušao prisvojiti taj dio zemlje jer ima strateški položaj budući da je jedini mogući prilaz ostatku parcele upravo preko tog dijela, a ujedno je to jedino mjesto gdje je parcela u ravnini s cestom. Na katastarskom planu svjedokinja je pokazala da spornu zemlju čine parcele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje čine jednu cjelinu, dok između parcela 496 i 495 prolazi kanal za odvodnju oborinskih voda. Navela je da je parcela kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu ĆĐ i na njoj se nalazi kuća i gospodarske zgrade, dok su parcele kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu obitelji FS. Također je navela da su parcele kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika ZĐ pri čemu se na parceli 553/2 nalazi njegova kuća, a na parceli 498/4 njegov šljivik. Svjedokinja je također pokazala jedini ulaz na parcelu kčbr. [katastarska čestica] koji se nalazi na spoju s cestom kčbr. [katastarska čestica] i parcelom kčbr. [katastarska čestica] širine oko tri metra te je navela da je njezin otac tim putem ulazio pješice i zaprežnim kolima. Također je pojasnila da njezin otac nikada nije ulazio na tu parcelu preko drugih parcela zbog postojanja kanala za oborinsku odvodnju dubine oko jednog metra i širine oko metar i pol. Dodala je da je sve navedeno znala jer joj je otac još od djetinjstva pokazivao sve njihove parcele i granice budući da je bilo važno znati gdje su međe prilikom čuvanja stoke. Također je navela da su 1950. DĐ, ĆĐ i CĐ zemlju dijelili koracima čemu je osobno svjedočila dok je bila mala. Na kraju je navela da se kućni broj 78/111 [adresa] odnosi na kuću DĐ.

25. Na prijedlog tužiteljice Područni ured za katastar Gospić, Ispostava [adresa] dostavio je arhivsko gradivo "Povijest promjena KLASA: 936-02/19-05/15, rješenje KLASA: UP/I-932/07/13-04/32 i posjedovni list broj 95 k. o. [katastarska općina] s napomenom da Ispostava Lovinac ne posjeduje arhivu iz 1989. upisa osoba u posjedovni list 95 temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. DĐ, pok. UĐ, [adresa] i da je posjedovni list 629 otvoren 2013. provedbom rješenja Ureda KLASA: UP/I- 932/07/13-04/32 uknjižbom prava vlasništva na temelju obavijesti Zemljišnoknjižnog odjela broj Z 279/13 - darovanje.

26. Tužiteljica RĐ rođena DĐ, kćerka pok. GĐ, u svom je iskazu detaljno opisala povijest vlasništva i korištenja predmetne nekretnine te obiteljske odnose vezane uz spornu zemlju. Navela je da je njezina prabaka ŠS zvana P, rođena FS bila jedinica te je svu zemlju naslijedila od svojih roditelja. Prabaka se udala za UĐ zvanog F, njezinog pradjeda, koji se priženio u njezinu obitelj tako da predmetna zemlja izvorno potječe s majčine strane obitelji. ŠS imala je četiri sina i četiri kćeri, pri čemu se prema tadašnjim običajima zemlja dijelila samo sinovima. Prema iskazu tužiteljice, prvi sin koji je dobio dio zemlje bio je ŽS koji je dobio zemljište prema željezničkoj pruzi udaljenoj oko dva kilometra od sporne čestice. Zemljište koje obuhvaća predmetnu nekretninu te prostor sve do kuće obitelji FS, kao i dio gdje se danas nalaze kuće tuženika i TS podijeljeno je između tri sina: DĐ, ĆĐ te SĐ koji je u vrijeme podjele već bio umro pa je njegov dio pripao njegovoj udovici CĐ, majci 1. tuženika. Tužiteljica je navela da se cijelo to zemljište u narodu nazivalo „ [adresa] što je označavalo obradivu zemlju odnosno oranice. Podjela zemljišta izvršena je 1950. na način da su sudionici podjele koračali po zemlji i brojali korake kako bi odredili koliko će kome pripasti. Njezin djed DĐ dobio je približno 2500 m² što prema njezinim navodima odgovara današnjim česticama kčbr. [katastarska čestica] pri čemu je tužiteljica istaknula da je ona danas vlasnica čestica 495 i 496. CĐ dobila je veći dio zemljišta, ukupno oko 3100 m² uključujući čestice koje danas odgovaraju 498/4 (šljivar), 553/2 (kuća tuženika), 498/2 (kuća TS) i 498/3 gdje se nalaze gospodarske zgrade tuženika i livade. Veći dio zemljišta dodijeljen joj je jer je bila udovica s dvoje male djece, ali i zato što je omogućila prolaz RĐH i ĆĐ do njihovih nekretnina s druge strane ceste. ĆĐ također je dobio oko 2500 m² zemljišta zapadno od kuće tuženika. Tužiteljica je istaknula da je njezina prabaka umrla 1953. te da su svi nasljednici poštivali navedenu podjelu i nastavili koristiti nekretnine na način kako ih je ona raspodijelila. U selu su pojedini dijelovi Drage dobili nazive prema vlasnicima pa se dio koji je dobio RĐH nazivao Ž [adresa] odnosno Š [adresa] budući da je RĐH imao nadimak GĐH, dok su drugi dijelovi nazvani Katina draga i Antina draga. Tužiteljica je navela da su njezin djed DĐ, rođen 1903. i baka BĐ, rođena 1908. obrađivali svoj dio zemlje kao oranicu te da čestice 498/1 i 496 čine pravokutnu cjelinu dok se čestica 495 nalazi preko kanala za odvodnju oborinskih voda te je bila mala i obrasla grmljem pa se nije koristila kao oranica. Na zemlji su sadili kukuruz, pšenicu, krumpir, tikve i mrkvu. Tužiteljica je navela da je kao dijete često odlazila s bakom u „Dragu“ gdje su vadile krumpir i mrkvu, a posebno se sjeća tikvi koje su koristili kao hranu za svinje. Kuća DĐ nalazila se oko 200 do 300 metara jugozapadno od sporne parcele, prije kuće tuženika gledano iz smjera Gospića. Između njihove kuće i kuće tuženika nalazila se kuća ĆĐ s time da su RĐH i ĆĐ imali dvojni objekt u kojem je svatko koristio svoj dio. Tužiteljica je navela da su njezini djed i baka obrađivali zemlju sami dok su mogli, a kasnije su im u radovima pomagali ČS i HS. Kada su zbog starosti, nakon što su imali više od 70 godina, oko 1980. otišli živjeti u [adresa] kod svoje djece SĐ, KĐ i UĐ, zemlja se više nije obrađivala kao oranica. RĐH je tada dopustio HS da na toj zemlji kosi travu i napasa ovce što je ona činila sve do 2011. Nakon smrti RĐH 1988., njega su naslijedila njegova djeca SĐ, UĐ, RS i KĐ koji su se upisali kao suposjednici. Nasljednici su tek 2000. međusobno podijelili naslijeđenu imovinu pisanim ugovorom o diobi ovjerenim kod javnog bilježnika koji je tužiteljica dostavila uz tužbu. Tom diobom dio koji se naziva „ H“ odnosno čestice 498/1, 496 i 495 pripao je njezinu ocu GĐ. HS je, prema iskazu tužiteljice, nastavila kositi travu i držati ovce na toj zemlji i nakon diobe, ali tada uz dopuštenje GĐ sve do 2011. kada je prestala držati ovce. Nakon toga otac tužiteljice odlučio je da zemljište da na korištenje LS s kojim je bio u dobrim prijateljskim odnosima. LS je od 2012. kosio travu i napasao ovce na tom zemljištu i to ne samo na dijelu koji je pripao GĐ, nego i na dijelovima koji su pripali njegovoj braći i sestri jer su se svi složili s takvim korištenjem. Kosilo se jednom godišnje, a LS je iz zahvalnosti 2018. GĐ poklonio janje za blagdan Đ u [adresa]. Tužiteljica je navela da je nakon smrti njezina oca u prosincu 2020. ona postala njegova jedina zakonska nasljednica. Kako bi LS nastavio koristiti zemljište, zamolila je tetu KĐ da ga obavijesti da mu i dalje daje dopuštenje za košnju i ispašu, a kasnije ga je i sama nazvala. LS je kosio zemljište sve do ljeta 2025. Tužiteljica je posebno istaknula da čestica 498/1 nikada nije bila u posjedu CĐ niti 1. tuženika ZĐ, te da su svi u selu poštivali podjelu koju je izvršila ŠS. Prema njezinim riječima, tuženik i članovi njegove obitelji nikada nisu obrađivali tu parcelu niti se protivili njezinu korištenju od strane obitelji ŠS sve do lipnja 2019. kada je tuženik na parcelu postavio metalne kolce nakon što je privatno pozvao geodeta. Tužiteljica je navela da je njezin otac tada podnio tužbu zbog smetanja posjeda te je u tom postupku uspio, a nakon toga pokrenut je i ovaj postupak. Istaknula je i da je tek u sudskom postupku saznala za ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1997. između tuženika i njegove majke CĐ u kojem je navedena i čestica 498/1, iako CĐ nikada nije bila vlasnica cijele te čestice. Također je navela da je tuženik tu česticu prijavio za poljoprivredne poticaje te da je 2013. izvršen prijenos te čestice iz posjedovnog lista prednika tužiteljice u novi posjedovni list tuženika. Tužiteljica je nadalje opisala način pristupa predmetnoj parceli. Navela je da njezin djed nikada nije ulazio na predmetnu nekretninu preko čestice 495 niti preko kanala jer je to bilo fizički nemoguće zbog dubine i širine kanala. Ulaz na parcelu bio je isključivo s državne ceste, na međi s česticom 498/4 gdje su se nalazila drvena vrata (lisa) širine oko tri metra kroz koja su ulazila zaprežna kola. Napominje da je zbog visinske razlike između ceste i drage ovo bio jedini mogući ulaz u dragu, a ta visinska razlika postojala je i kasnije kada je asfaltirana cesta. Tužiteljica je istaknula da se nitko nije protivio posjedu predmetne čestice 498/1 sve do lipnja 2019. kada je sestra njezina oca RS, KĐ, boravila u [adresa] i primijetila da je tuženik na toj lokaciji postavio metalne kolce. Prema njezinim navodima, tuženik je prije toga privatno pozvao geodeta, a nije se radilo o službenom izlasku geodetske službe iz katastra. Tom prilikom tuženik je, kako navodi, zabio tri metalne šipke preko tzv. drage označavajući među odnosno granicu između čestica 498/1 i 496. Nakon toga njezin otac RS podnio je tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda te je u tom postupku uspio u predmetu Psp-6/2019 nakon čega je pokrenuo i ovaj postupak. U odnosu na fotografije koje je tuženik dostavio u spis, tužiteljica je navela da se na jednoj od fotografija vidi supruga tuženika EĐ s ovcama dok se na drugoj fotografiji vidi ruševina kuće FS na čestici 495 obrasla žbunjem kao i livade na kčbr. [katastarska čestica] te kuća TS. Međutim, istaknula je da se iz fotografije na kojoj se vidi supruga tuženika s ovcama ne može zaključiti da je riječ upravo o spornoj čestici jer takva fotografija može prikazivati bilo koju livadu u [adresa]. Također je navela da je tuženik imao ovce samo jednu godinu, i to 1995., nakon Domovinskog rata kada se odmah nakon operacije Oluja doselio u [adresa] i napravio baraku preko puta drage u kojoj je živio. Tada je, kako je navela, zajedno s ocem prolazila kroz selo na putu prema moru te je osobno vidjela tuženika i njegove ovce. Istaknula je da u to vrijeme u selu nije bilo stanovnika jer su svi tijekom rata napustili [adresa] te su se ovce mogle slobodno kretati i pasti gdje su htjele, bez potrebe za bilo čijim dopuštenjem. Tek nakon povratka stanovništva nakon Domovinskog rata ponovno su uspostavljeni vlasnički i posjedovni odnosi pa je tada za ispašu ili košnju na tuđem zemljištu bilo potrebno dopuštenje vlasnika ili posjednika. U konkretnom slučaju, prema njezinim riječima, tuženik nikada nije tražio niti dobio dopuštenje njezina oca ili njegove braće za korištenje njihove livade. Navela je da u razdoblju od 1991. do 1995. u [adresa] nije bilo stanovnika jer su svi izbjegli preko Velebita u Karlobag te nitko nije vršio posjed nad nekretninama. Nakon povratka mještana korištenje livade bilo je dopušteno HS, a kasnije LS koji su na toj zemlji kosili travu i napasali stoku uz dopuštenje njezina oca. Tužiteljica je nadalje izjavila da je tuženik, unatoč prijateljskim odnosima koje je održavao s njezinim ocem i obitelji, prema njezinu mišljenju cijelo vrijeme pokušavao „oteti“ česticu 498/1. Navela je da je to za nju posebno bolno i razočaravajuće jer je njezin otac tuženiku vjerovao, a za radnje koje je tuženik poduzimao nisu znali sve do 2019. kada je u postupku radi smetanja posjeda i u ovom postupku dostavio dokumentaciju, među ostalim ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1997. koji je sklopio sa svojom majkom CĐ, a u kojem je, između ostalog, navedena i čestica 498/1. Tužiteljica je istaknula da CĐ, prema njezinu saznanju, nikada nije bila vlasnica cijele te čestice, već samo suvlasničkog dijela, iako je u ugovoru navedena cijela čestica. Smatra da je tuženik morao znati što potpisuje jer je u to vrijeme imao oko 55 godina. Tužiteljica je navela da je tuženik česticu 498/1 prijavio za ostvarivanje poljoprivrednih poticaja o čemu njezina obitelj nije bila obaviještena, a 2013. putem ugovora o darovanju izvršio je prijenos te čestice iz posjedovnog lista 95 koji se vodio na prednike tužiteljice u novoosnovani posjedovni list 629 u kojem je upisan kao suposjednik, a 2016. i kao posjednik u istom posjedovnom listu. Smatra da je tuženik sve te radnje poduzimao dok je održavao prividno prijateljske odnose s njezinim ocem s ciljem da mu oduzme predmetnu nekretninu. Tužiteljica je također navela da smatra kako je tuženik računao na to da ona nema muških nasljednika te da joj zemljište neće biti potrebno jer se udala tek prije četiri godine. Istaknula je da nema materijalni interes za predmetnu livadu jer su troškovi postupka veći od vrijednosti nekretnine, ali ima moralnu obvezu prema svom pokojnom ocu i njegovim roditeljima da zemljište vrati u posjed obitelji. Naglasila je da su njezin djed RĐH i baka BĐ na česticama 498/1 i 496 godinama obrađivali zemlju i na njoj prehranjivali svoju obitelj. Navela je i da će svu svoju imovinu oporučno ostaviti obitelji CĐ, a ne svom suprugu. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tuženika o međi s TS, tužiteljica je izjavila da to nije predmet ovog postupka te da nema nikakav spor s TS s kojom i dalje razgovara. Navela je da se kuća TS nalazi na čestici 498/2 koja je u podjeli iz 1950. pripala majci tuženika CĐ na kojoj je tada imala oranicu. Kasnije je, prema njezinim saznanjima, u diobi između Katinih sinova (UĐ i JĐ) ta čestica pripala UĐ, a nakon njegove smrti njegovoj supruzi TS. Tužiteljica je također izjavila da zna kako su se tuženik i njegov brat UĐ ranije sporili oko podjele zemlje iza njihove majke CĐ, ali detalje ne zna. Navela je da su pred kraj Ivanova života njih dvojica prestali međusobno razgovarati što zna jer je njezin otac bio u dobrim odnosima s UĐ kojeg su zvali S te su ga posjećivali na putu prema moru. Dodala je i da postoji spor između tuženika i TS oko pristupnog puta do njezine kuće koji djelomično prolazi preko tuženikove čestice 498/4, a djelomično preko sporne čestice 498/1, no smatra da to nije bitno za ovaj postupak. U vezi dolaska geodeta 2019. tužiteljica je izjavila da je njezin otac bio obaviješten o dolasku mjernika nekoliko dana ranije preko tuženikova sina UĐ koji joj je prenio poruku da će na teren doći mjernik. Njezin otac bio je iznenađen i ogorčen jer mu nije bilo jasno što tuženik ima mjeriti na njihovoj zemlji, osobito zato što nije bila riječ o službenom mjerenju iz katastra. Zbog toga je odlučio ne prisustvovati mjerenju. U vezi dokumenta o navodnoj podjeli zemljišta iz 1950. tužiteljica je izjavila da je vidjela samo staru fotokopiju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, ali da taj dokument nema datum niti službeni pečat katastra te da original nikada nije vidjela zbog čega u potpunosti osporava njegovu vjerodostojnost. Navela je da je osobno kontaktirala katastar u [adresa] kako bi dobila informacije o usklađenju katastra i zemljišnih knjiga te da joj je rečeno da je posljednje usklađenje bilo 1953. Također, da joj nije bilo dopušteno izvršiti uvid u katastarski spis niti zatražiti dokumentaciju pisanim putem što ju je iznenadilo jer smatra da se radi o javnim ispravama. Tužiteljica je nadalje istaknula da smatra nelogičnim da bi ŠS svojoj snahi CĐ dala cijeli komad zemlje prije cijepanja čestice 498 s obzirom na to da je imala još tri sina. Prema njezinu uvjerenju, nakon podjele 1950. RĐH, ĆĐ i CĐ koristili su različite dijelove čestice 498 kao svoje posjede iako je formalna katastarska podjela izvršena tek 1979. kada je čestica podijeljena na 498/1, 498/2, 498/3 i 498/4. Na pitanje o uvidu u povijesni vlasnički list i rješenje o prvom upisu iz 1960. (Z-9/1960) tužiteljica je navela da je pregledala povijesni vlasnički list i da poznaje sve suvlasnike jer su morali biti uključeni u postupak, ali nije pregledavala svaki pojedini upis pa tako ni upis iz 1960. Na pitanje o odnosu sa svjedokom ČS tužiteljica je izjavila da nije u krvnom srodstvu s njim, a za svjedokinju HS navela je da joj je susjeda koja živi u kući u koju se udala te da ondje živi i danas. Također je izjavila da ne zna tko je ovjerio ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika i njegove majke, ali smatra da su stranke odgovorne za sadržaj ugovora koji potpisuju jer javni bilježnik nije ovlašten ulaziti u sadržaj privatnih isprava stranaka, već samo ovjeriti njihove potpise na ispravi. Na kraju, tužiteljica je izjavila da ne zna zašto je čestica 498 formalno podijeljena tek 1979. iako se u praksi koristila u dijelovima još od podjele 1950. te je odnosu na navod tuženika da je njegova majka tu česticu dobila još 1936. istaknula da to prvi put čuje naglašavajući da takva tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim dokazom.

27. Tuženik ZĐ u svom iskazu navodi da se njegova majka 1933. udala za njegova oca SĐ te je tada došla živjeti u [adresa]. Ističe kako njegova majka uopće nije pohađala školu. U braku su imali troje djece: njega, sina UĐ i kćer N. Njegova majka ostala je udovica 1943. Dalje navodi kako se zadruga njegova oca raspala 1936. U toj su zadruzi živjeli su njegovi roditelji, on i njegova braća i sestre, kao i njegovi stričevi RĐH, ĆĐ i ŽS. Nakon raspada zadruge stričevi RĐH, ĆĐ i ŽS odselili su iz kuće dok su u kući ostali njegovi roditelji i njihovo troje djece. Tvrdi da je čestica 498 oduvijek bila njihova iako je kasnije saznao da je bila podijeljena, ali za to tada nisu znali. Navodi da je ta čestica 1936. imala površinu od 1270 čhv te da su je cijelo vrijeme koristili njegova majka i on. Ističe da u razdoblju od 1991. do 1995. on i njegova majka nisu boravili u [adresa]. On se vratio 1995. te je tada izgradio kuću dok se njegova majka vratila 1997. Njegova majka umrla je 2000. Navodi da su cijelo vrijeme koristili spornu česticu. Također navodi da je RĐH imao svoje čestice 495 i 496. Dalje navodi da ga je RS tužio u vezi čestica 498/1 i 497 te da je on u tom sporu izgubio, a radilo se o smetanju posjeda. Navodi da je on cijelo vrijeme kosio tu zemlju jer je držao koze i krave. Kada su RĐH i BĐ 1980. otišli u [adresa], on je i dalje koristio spornu nekretninu. Tvrdi da RĐH nikada nije posjedovao tu nekretninu jer ta čestica tada nije ni bila formirana. Navodi da zna za diobu zemlje iz 1950. kada je baka ŠS podijelila zemlju svojoj četvorici sinova. Tada je imao deset godina i tvrdi da se toga dobro sjeća jer je bio prisutan. Sjeća se da je stric RĐH, kojeg su zvali GĐH, mjerio zemlju koracima, a prisutni su bili i stričevi ŽS i ĆĐ te njegova majka. Navodi da je istoga dana njegova majka izvršila zamjenu zemlje sa stricem ŽS tako da je njegova majka dala ŽS komad zemlje u Dolcu pred Lukinom kućom dok je ŽS njoj dao česticu 316/1. Tvrdi da nije točno da je njegova majka u toj diobi dobila veću površinu zemlje zato što je bila udovica s dvoje djece. Navodi da je njegova majka dobila oko 400 čhv, stric RĐH 737 čhv, stric ŽS 623 čhv, a stric ĆĐ 852 čhv, te zaključuje da je njegova majka dobila najmanju površinu. Ne osporava da je HS na spornoj parceli držala ovce, ali ne zna je li netko za nju kosio na toj parceli te ističe da ona osobno nije kosila. Za LS navodi da je kosio dvije do tri godine. Navodi da su oni govorili kako im je RS dao dopuštenje za korištenje te parcele, na što on nije reagirao, već im je dopustio da napasaju stoku. Ističe i da je HS čuvala ovce i na drugim parcelama, pa čak i u njegovu šljiviku, te joj to nitko nije branio. Navodi da nikada nije pokretao sudski postupak kako bi se u cijelosti upisao kao vlasnik predmetne nekretnine te da ne zna razlog zašto to nije učinio. Nakon povratka u [adresa]. nastavio je koristiti spornu parcelu. Navodi da je LS 2011. godine došao iz [adresa] u [adresa] u mirovinu te od tada drži ovce. LS je kosio i napasao ovce na spornoj parceli sve do prije dvije godine. Nije siguran je li kosio prošle godine. Navodi da se HS doselila u [adresa]. kada joj je izgrađena nova kuća te je od tada držala ovce sve do prije nekoliko godina. Ističe da je cijelo vrijeme bio kod kuće dok su HS i LS kosili i napasali ovce na spornoj parceli te da od 1995. stalno boravi u [adresa]. Dalje navodi da je primijetio kako je njegov brat S, suprug TS, postavio betonske stupove i žilet-žicu na čestici 498/1 u odnosu na česticu na kojoj se nalazi njihova kuća. Tvrdi da je odmah smatrao kako to nije prava međa budući da ta međa nikada prije nije bila sporna. Zbog toga je odlučio izmjeriti spornu česticu te je poslao telegram RS, međutim, zbog lošeg vremena mjernik nije došao. Ističe da ga je zanimalo utvrditi među između čestica 498/1 i 498/2, a ne tužiteljičinu zemlju. Smatra da tužiteljici pripadaju samo čestice 495 i 496 iako ne zna točne površine tih čestica. Navodi da su spornu česticu zvali G [adresa] jer je pripadala GĐH. Ističe da zna koje su čestice dobili njegov otac i stričevi u diobi 1950., ali se ne sjeća njihovih brojeva. Navodi da je RS dobio čestice 495 i 496 te dodaje da zbog toga ne može spavati. Iako je prethodno naveo da se sjeća kako je stric GĐH 1950. koracima mjerio spornu njivu, navodi da se ne sjeća da je koracima mjerena zemlja koja je pripala njegovoj majci. Ponovno ističe da su problemi oko sporne čestice nastali kada je brat S postavio stupove, ali se ne sjeća točne godine. Navodi i da su on i RS ranije bili u vrlo dobrim odnosima. Na pitanje zašto ga je RS tužio zbog smetanja posjeda navodi da su čestice, prema njegovom mišljenju, lažno podijeljene te da za to nisu znali. Potvrđuje da je on postavio metalne šipke na mjestu koje mu je pokazao geodet kojeg je pozvao kako bi utvrdio do kuda je S zauzeo zemlju. Navodi da je iznevjerio svoju majku jer je bratu K dao česticu 489/2 zbog čega njegova majka s njim nije razgovarala mjesec dana. Ističe da s bratom nije razgovarao od vremena kada je ovaj počeo graditi kuću, vjerojatno oko 2005. sve do njegove smrti iako ga je posjetio dan prije smrti. Na upit punomoćnika tuženika navodi da je LS rekao da ima dio u spornoj čestici. Navodi da je između čestica 498/1 i 496 postojala vidljiva međa označena kamenom veličine pola bačve od 200 litara. Tvrdi da je 1998. bager Telekoma, kopajući kanal za telefonski vod, uklonio tu među. Objašnjava da je stric GĐH na česticu 496 ulazio preko jaruge duboke 30 do 40 centimetara te da je tako prolazio cijeli život koristeći volove i zaprežna kola. Navodi da je tamo postavljao pružne šlipere koji su stalno bili na tom mjestu. Tim putem prolazio je i on, kao i ljudi iz jedanaest domaćinstava te ističe da je to bio jedini put do parcela koje vode prema pruzi. Navodi da je postojala lisa dok je bilo stoke te je na skici lica mjesta sudskog vještaka pokazao da je lisa bila na točki 8, te da je njegova majka imala lisu i na točki 1 koju su zajedno izradili kako bi mogli ući na svoju zemlju. Na upit tužiteljice navodi da RĐH i BĐ nikada nisu koristili česticu 498/1 te ponavlja da je čestica 498 od 1936. bila njegova i majčina. Ističe da nisu znali za podjelu na česticu 498/1 te su je smatrali jednostavno česticom 498 odnosno dragom. Tvrdi da RĐH niti njegovi nasljednici nikada nisu koristili niti dio te čestice. Navodi da ne zna po čijem je dopuštenju HS kosila i napasala ovce na čestici 498/1 odnosno je li to bilo po Draganovu ili tužiteljičinu dopuštenju. Ističe da je LS dao dopuštenje da kosi na toj čestici kada više nije imao stoku. Navodi da su njegova majka i on cijelo vrijeme kosili na toj čestici, ali priznaje da se nije točno mjerilo do kuda se kosi. Na daljnje pitanje zašto je 2019. pozvao geodeta navodi da je želio utvrditi među između čestica 498/1 i 498/2. Na primjedbu tužiteljice da punomoćnik tuženika već drugi put intervenira u iskaz tuženika, sud je unio tu primjedbu u zapisnik. Na daljnji upit tužiteljice navodi da geodet kojeg je pozvao nije bio službeni geodet iz katastra, već da je osobno otišao kod geodeta B te ga privatno angažirao za mjerenje. Na kraju navodi da ne zna razliku između prava vlasništva i posjeda jer mu to nitko nije objasnio. Navodi da je ovce kupio 1995., ali ih je držao samo oko godinu dana nakon čega ih je prodao. Također se ne sjeća da je tužiteljica 1995. bila kod njega.

27.1. Tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanje djelatnice Ispostave katastra u Lovincu, ali je ustrajala u prijedlogu da se od Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostave Lovinac zatraži cjelokupni spis koji se odnosi na predmetnu nekretninu. U cijelosti prigovara iskazu tuženika te navodi da isti nije suglasan iskazima ranije saslušanih svjedoka i dokumentacijom koja prileži spisu. Smatra da je iskaz tuženika neistinit te da je iskazivao isključivo s ciljem da poluči uspjeh u ovom parničnom postupku, a ne kako bi iznio stvarno činjenično stanje. Tužiteljica također ističe da je u pojedinim dijelovima iskaz tuženika neuvjerljiv i životno nelogičan. Kao primjer navodi dio iskaza u kojem tuženik tvrdi da su dva vola koja su vukla zaprežna seoska kola duga 7 do 9 metara preskakala preko tzv. jaruge odnosno preko kanala za odvodnju voda koji se nalazi između čestica 495 i 496, a koji je dubok 1,77 metara i širok otprilike metar i pol. Prema navodima tuženika, volovi su na taj način preskakali taj kanal kako bi došli na česticu 496 što tužiteljica smatra potpuno nelogičnim i nemogućim. Posebno prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem tvrdi da DĐ nikada nije bio u posjedu predmetne katastarske čestice broj [katastarska čestica] jer iz dokumentacije koju je dostavio katastar u [adresa] proizlazi upravo suprotno odnosno da je DĐ bio upisan kao posjednik čestice 498/1 u posjedovnom listu broj 95 još od 1979.. Nadalje ističe da su svi do sada saslušani svjedoci u ovom postupku suglasno iskazivali kako je DĐ bio u posjedu te čestice i prije toga odnosno još od 1950. pa nadalje. Također prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem tvrdi da niti drugi pravni prednici tužiteljice nikada nisu bili u posjedu predmetne čestice 498/1 pa tako niti otac tužiteljice RS niti njegova braća SĐ i UĐ niti sestra KĐ. Tužiteljica ističe da iz dokumentacije katastra u [adresa] proizlazi da su upravo navedene osobe bile suposjednici predmetne katastarske čestice. Tužiteljica nadalje prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem on tvrdi da RS, otac tužiteljice, kao niti sama tužiteljica nikada nisu bili u posjedu katastarske čestice [katastarska čestica]. U tom dijelu, prema navodima tužiteljice, iskaz tuženika u suprotnosti je sa suglasnim iskazima svih ranije saslušanih svjedoka u ovom postupku. Prigovara i dijelu iskaza tuženika u kojem navodi da je on davao nalog za košnju HS. Tužiteljica ističe da je taj dio iskaza u izravnoj suprotnosti s iskazom same HS koja je kosila predmetnu parcelu, kao i u suprotnosti sa suglasnim iskazima ostalih saslušanih svjedoka u ovom predmetu. Isto tako, tužiteljica prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem tvrdi da je LS kosio po njegovu nalogu. Naime, LS je u svom iskazu naveo da je kosio po uputi KĐ, a da se ne sjeća je li to bilo i po nalogu RS. Stoga je i u tom dijelu iskaz tuženika, prema navodima tužiteljice, u suprotnosti sa suglasnim iskazima svih do sada saslušanih svjedoka u ovom predmetu. Tužiteljica nadalje prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da je u lipnju 2019. pozvao geodeta kako bi odredio među između čestica 498/1 i 498/2. Smatra da taj navod nije istinit jer su željezne međašne šipke, njih tri, koje su zatečene na licu mjesta u lipnju 2019. bile postavljene između čestica 498/1 i 496. Te međašne šipke nisu bile ni na koji način povezane s česticom 498/2. Tužiteljica ističe da su o tome već suglasno iskazivali svjedoci u ovom postupku te navodi da su čestice 498/1 i 496 oduvijek činile jedinstvenu parcelu pravokutnog oblika koja se obrađivala odnosno da su obje čestice obrađivane kao oranica. Tužiteljica prigovara i dijelu iskaza tuženika u kojem tvrdi da je jaruga za odvodnju oborinskih voda između čestica 496 i 495 nastala tek 2011. jer iz podataka katastarskog operata proizlazi da je taj kanal postojao oduvijek, a isto su svojim iskazima suglasno potvrdili i svjedoci saslušani u ovom postupku. Nadalje prigovara iskazu tuženika u dijelu u kojem on navodi da je DĐ, djed tužiteljice, ulazio na katastarsku česticu [katastarska čestica] preko kanala i preko čestice 495. Tužiteljica navodi da to fizički nije moguće o čemu su također suglasno iskazali svjedoci koji su do sada saslušani u ovom postupku. Konačno, tužiteljica prigovara i dijelu iskaza tuženika u kojem navodi da se tzv. lisa odnosno ulaz koji je koristio pok. UĐ nalazila na točki 8 nalaza vještaka u ovom postupku navodeći da je taj dio iskaza tuženika u potpunoj suprotnosti sa suglasnim iskazima svih do sada saslušanih svjedoka.

28. U podnesku od 25. studenog 2025. tužiteljica se očitovala na dokumentaciju Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava [adresa] i navela kako navedena dokumentacija dokazuje upravo ono što tvrdi u postupku i što su suglasno iskazali saslušani svjedoci uključujući i svjedoka EĐ, suprugu 1. tuženika odnosno da su pravni prednici tužiteljice bili u neprekidnom posjedu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još u starim zapisima katastra vođenim rukom. Tako iz starog posjedovnog lista 95, rukom pisanog, proizlazi: da je DĐ, djed tužiteljice bio upisan kao posjednik predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nakon njega 1989. kao suposjednici upisana su njegova djeca SĐ, GĐ (otac tužiteljice), UĐ i ĐS; da je DĐ sin pok. UĐ (pradjeda tužiteljice); da je adresa DĐ bila [adresa]; da su u posjedovnom listu 95 bile upisane brojne čestice u posjedu prednika tužiteljice, između kojih i predmetna kčbr [katastarska čestica] kao i kčbr. [katastarska čestica] koje čine jedinstvenu cjelinu zemljišta pravokutnog oblika zvanog u selu "Draga" odnosno "Pipina Draga" ili "Filipova Draga" koji naziv je ova parcela dobila među suseljanima upravo po imenu posjednika DĐ zvanog GĐH, djeda tužiteljice pri čemu je dio Drage koja se sastoji od tri naprijed navedene čestice danas u vlasništvu i posjedu tužiteljice iako kčbr. [katastarska čestica] nisu predmet ovog spora, ali tužiteljica ukazuje na jedinstvenu cjelinu i kulturu oranice pravokutnog oblika zvane Draga dok je predmet ovog spora preostali dio Drage kao jedinstvene cjeline i kulture zemljišta pravokutnog oblika - predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje tužiteljica ističe da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formalno cijepala 1979. kada je nastala i predmetna 498/1, međutim stvarni posjednik oranice Draga (koja se danas sastoji od tri čestice kčbr [katastarska čestica]) još od 1950. bio je DĐ i koji je dio oranice zvane u selu Draga tek 1979. formalnim cijepanjem dobio katastarsku i zemljišnoknjižnu oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica tvrdi da je njezin djed DĐ bio u posjedu sporne čestice 498/1 još 30 godina ranije odnosno u kontinuitetu od 1950. kada je čestica imala oznaku 498 i nije bila formalno cijepana u katastru, a o čemu su suglasno iskazivali svjedoci ČS, HS, TS, LS, EĐ, VS i KĐ. Unatoč činjenici da se Područni ured za katastar Gospić, Ispostava [adresa] očitovao da nema arhivsku građu prije 1989. tužiteljica smatra da je očito da je njezin djed DĐ bio upisan kao posjednik u posjedovnom listu 95 pa tako i kao posjednik predmetne kčbr. [katastarska čestica] i prije 1979. jer nakon njegove smrti 1988. njega nasljeđuju njegovi nasljednici - djeca SĐ, GĐ, UĐ i ĐS tako da je 1989. samo izvršen prijenos posjeda u posjedovnom listu broj 95 s njegovog imena na ime njegovih nasljednika dok je očito da je ime DĐ bilo upisano u posjedovni list 95 kao posjednika predmetne kčbr. [katastarska čestica] i prije 1979. Dakle svi nasljednici pok. DĐ u posjedu predmetne nekretnine nalaze se od 1989. kako je to vidljivo iz dokumentacije katastra odnosno rukom pisanog posjedovnog lista i povijesti promjena na katastarskim česticama od 26. rujna 2019. o čemu su suglasno iskazivale svjedokinje VS i KĐ. Nadalje tužiteljica navodi da je nakon toga temeljem podjele zemlje između Filipovih nasljednika od 6. rujna 2000. suglasnošću volja braće SĐ, GĐ, SS i KĐ, otac tužiteljice GĐ dobio svoj samostalan i neposredan posjed - zemlju koju su svi sudionici i potpisnici sporazuma o podjeli zemlje od 6. rujna 2000. nazvali "Draga s M". Tvrdi da se cijela Draga, dakle i kčbr [katastarska čestica], oduvijek obrađivala kao oranica, a nakon smrti djeda i bake tužiteljice RĐH i BĐ ista se kosila kao jedinstvena parcela i kultura zemljišta unatoč činjenici da se u naravi sastoji od dvije katastarske čestice. Da čestice 496 i 498/1 čine jedinstvenu cjelinu zemljišta pravokutnog oblika i iste kulture i načina obrađivanja potvrdio je i stalni sudski vještak geodetske struke na očevidu održanom na licu mjesta 25. srpnja 2025. kao i u svom pisanom nalazu i mišljenju, a navedeno proizlazi i iz spisa ovog suda poslovni broj Psp-6/2019. Tužiteljica usputno navodi da Z čini i čestica 495, međutim kako se ista nalazi s druge strane kanala prema kući FS, to navedena čestica nikada nije bila pogodna za obrađivanje kao oranica niti zbog svog položaja odvojenog odvodnim kanalom, a niti zbog svoje malene površine. Iz tog razloga čestica 495 u narodu nikada nije bila percipirana kao bitna čestica već je oduvijek obrasla drvljem i žbunjem. Tužiteljica ističe da je "Japunđuša" samo jedna od mnogobrojnih čestica zemlje u vlasništvu i posjedu prednika tužiteljice koja nema nikakve veze s predmetom ovog spora, a nalazi se oko 1,5 km udaljena od predmetne čestice i u smjeru željezničke pruge. Tužiteljica ističe da je 1. tuženik ZĐ samo na temelju obavijesti Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Z-279/13 upisan 2013. kao suposjednik, a nakon toga 2016. kao posjednik predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] samo na temelju prijepisa osoba navedenih u vlasničkom listu iz zemljišne knjige u posjedovni list 629, a sve navedeno bez provođenja bilo kakvog postupka Ispostave katastra u Lovincu odnosno bez utvrđivanja stvarnog posjedovnog stanja očevidom na licu mjesta i održavanju ročišta u upravnom postupku pred katastrom te bez očitovanja posjednika i suposjednika čestice kao i preostalih susjednih čestica i nakon toga upisa stvarno posjedovnog stanja u posjedovni list. Iz navedenih razloga tužiteljica u cijelosti osporava povijesni posjedovni list Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava [adresa] za predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao javnu ispravu u dijelu da je 1. tuženik ZĐ upisan 2013. kao suposjednik predmetne čestice te u dijelu da je 1. tuženik 2016. upisan u posjedovni list 629 kao posjednik predmetne čestice te osporava i sam sadržaj posjedovnog lista 629 kao javne isprave u dijelu da je tuženik 2013. upisan kao suposjednik, a 2016. kao posjednik predmetne nekretnine. Zaključno tužiteljica navodi da su u cjelokupnoj dokumentaciji Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava Lovina od 2013. pa nadalje neistinito upisani podaci i neistinito utvrđene činjenice budući da 1. tuženik u stvarnosti nikada nije bio niti posjednik niti suposjednik predmetne kčbr. [katastarska čestica], već je ista oduvijek bila u posjedu prednika tužiteljice odnosno od 1950. u kontinuitetu sve do danas, dakle već 75 godina. Tužiteljica posebno ističe da se niti ona niti njezin otac GĐ nikada nisu odrekli posjeda predmetne nekretnine niti usmeno niti pisanim putem niti konkludentnim radnjama, već su naprotiv odmah nakon smetanja posjeda od strane 1. tuženika podnijeli tužbu zbog smetanja posjeda te je u predmetu ovog suda poslovni broj Psp-6/2019 pravomoćno utvrđeno da je 1. tuženik smetao prednika tužiteljice u posjedu predmetne nekretnine.

29. Na glavnoj raspravi održanoj 13. siječnja 2026. godine saslušani su svjedoci OĐ i UĐ koji su iskazivali o okolnostima korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica].

29.1. Svjedokinja OĐ navela je da je od 1978./1979. živjela u [adresa] te da joj je prvi susjed bila obitelj tuženika. Prema njezinu iskazu, zemlju koju su nazivali Popova draga, a koja obuhvaća čestice 498/2 i 498/1 obrađivala je CĐ, majka tuženika. Navela je da je CĐ na toj zemlji imala vrt te da ju je redovito obrađivala, a svjedokinja ju je često viđala kako radi na toj parceli. Prema njezinu sjećanju na toj su zemlji također radili tuženik ZĐ, njegova supruga i njihova djeca koji su pomagali u poljoprivrednim radovima poput košnje, obrade zemlje i prijevoza sijena. Nakon rata svjedokinja je, prilikom povremenih dolazaka u [adresa], na toj parceli viđala samo tuženika i njegovu suprugu. Također je navela da na čestici 498/1 nikada nije vidjela DĐ niti druge osobe da je obrađuju iako je čula da je čestica 496 bila Filipova njiva. Svjedokinja je dodatno navela da su čestice 498/2 i 498/1 nazivane Popova draga te da je taj dio ranije bio obrađivan kao vrt i njiva.

29.2. Svjedok UĐ, sin tuženika naveo je da je od djetinjstva dolazio u [adresa] te da se sjeća da su njegov otac ZĐ, majka ŽĐ i baka CĐ obrađivali zemlju koju su nazivali Popova draga, a koja se nalazi ispod njihova šljivika prema kući FS. Prema njegovu iskazu, ta zemlja obuhvaća čestice 498/2 i 498/1. Naveo je da su na toj zemlji uzgajali vrtne kulture poput krumpira i kukuruza te da se ona redovito kosila. Također je naveo da nikada nije vidio druge osobe da koriste tu zemlju te da na toj parceli nikada nije vidio DĐ, HS niti LS. Prema njegovu iskazu, njegova obitelj je tu zemlju obrađivala do rata dok se nakon rata više nije obrađivala osim što je njegov otac nakon Oluje na toj livadi napasao ovce i koze.

29.3. Tužiteljica stavlja primjedbe na iskaze svjedokinje OĐ i svjedoka UĐ smatrajući da su njihovi iskazi neistiniti, neuvjerljivi i u suprotnosti s drugim dokazima u spisu. U odnosu na iskaz svjedokinje OĐ, tužiteljica ističe da je njezin iskaz proturječan njezinoj vlastitoj pisanoj izjavi od 27. srpnja 2020. Naime, svjedokinja je na raspravi navela da su kroz pomičnu ogradu uz šljivar tuženika prolazili samo pok. CĐ, tuženik i njegova supruga, dok su se kroz ogradu uz kuću FS služili ostali suseljani. Međutim, u svojoj ranijoj pisanoj izjavi svjedokinja je navela da su upravo kroz ogradu uz šljivar prolazili i pok. CĐ i njezin sin JĐ kao i ostali suseljani. Tužiteljica također prigovara dijelu iskaza u kojem svjedokinja navodi da je tuženik na predmetnoj čestici 498/1 držao koze i to više od pet godina. Taj navod je, prema tužiteljici, u suprotnosti s iskazom samog tuženika koji je naveo da koze nikada nije držao na predmetnoj čestici već kod svoje kuće te da je na toj čestici ovce napasao samo jednu godinu i to 1995. U tom dijelu iskaz svjedokinje proturječi i iskazima drugih svjedoka koji su također naveli da je tuženik ovce držao samo jednu godinu. Nadalje, tužiteljica prigovara dijelu iskaza svjedokinje prema kojem je pok. CĐ do 1991. obrađivala česticu 498/1. Tužiteljica ističe da su iz katastarske dokumentacije razvidni podaci da su prednici tužiteljice bili upisani kao posjednici te čestice u posjedovnom listu broj 95 k. o. [katastarska općina] sve do 2013. zbog čega je taj dio iskaza svjedokinje u suprotnosti s dokumentacijom u spisu. Tužiteljica prigovara i dijelu iskaza u kojem svjedokinja navodi da su nakon rata, 1995. tuženik, njegova supruga EĐ i njihovi sinovi obrađivali česticu 498/1 te na njoj sadili kukuruz i pšenicu. Taj navod, prema tužiteljici, nije samo protivan katastarskim ispravama, već i iskazu samog tuženika koji je naveo da nakon rata nije obrađivao tu česticu niti na njoj sadio bilo kakve kulture. Također prigovara dijelu iskaza u kojem svjedokinja navodi da na predmetnoj čestici nikada nije vidjela LS niti HS. Tužiteljica ističe da je i taj dio iskaza u suprotnosti s iskazom samog tuženika koji je naveo da su upravo HS i LS kosili i napasali ovce na čestici 498/1, prema njihovim riječima uz dopuštenje GĐ čemu se tuženik nije protivio. Ujedno je taj dio iskaza svjedokinje proturječan i iskazima ostalih svjedoka u ovom predmetu. Tužiteljica nadalje prigovara dijelu iskaza svjedokinje u kojem navodi da ne poznaje DĐ niti BĐ iako je prema vlastitom iskazu živjela u [adresa]. do 1991. Tužiteljica smatra nevjerodostojnim da u tom razdoblju nije upoznala niti čula za RĐH i BĐ koji su živjeli svega 100 metara od kuće tuženika dok je istodobno tvrdila da zna koja je parcela Pipinova [adresa] iako za GĐH, kako je navela, nikada nije čula niti ga je vidjela. Tužiteljica prigovara i dijelu iskaza svjedokinje u kojem ona navodi da se pomična ograda nalazila pored kuće tuženika i u šljivaru. Taj navod je, prema tužiteljici, u suprotnosti s iskazom samog tuženika kao i s iskazima ostalih svjedoka koji su naveli da se pomična ograda nalazila na međi između čestica 498/1 i 498/4 odnosno nekoliko metara od te međe prema desno gledano s ceste. Konačno, tužiteljica prigovara i dijelu iskaza svjedokinje u kojem navodi da su zaprežna kola pok. CĐ vukli konji jer je taj navod u suprotnosti s iskazom tuženika i drugih svjedoka koji su naveli da su zaprežna kola vukli volovi. Iz svih navedenih razloga tužiteljica smatra da je iskaz svjedokinje OĐ neistinit i neuvjerljiv te da svjedokinja kao prijateljica tuženika iskazuje u njegovu korist.

29.4. Tužiteljica također prigovara i iskazu svjedoka UĐ. Prije svega prigovara dijelu iskaza u kojem svjedok navodi da su tuženik i njegova pok. majka CĐ obrađivali česticu 498/1 i na njoj sadili krumpir. Tužiteljica ističe da je taj navod u suprotnosti s dokumentacijom iz katastra prema kojoj su prednici tužiteljice bili upisani kao posjednici te čestice sve do 2013., ali i s iskazima drugih svjedoka uključujući i majku svjedoka EĐ koja je iskazala da oni tu česticu nikada nisu obrađivali. Tužiteljica prigovara i dijelu iskaza u kojem svjedok navodi da na čestici 498/1 nikada nije vidio DĐ, HS niti LS. Prema tužiteljici, i taj dio iskaza je u suprotnosti s katastarskim ispravama prema kojima su prednici tužiteljice bili posjednici čestice do 2013. kao i s iskazima drugih svjedoka te s iskazom samog tuženika koji je naveo da su HS i LS kosili i napasali ovce na toj čestici uz dopuštenje GĐ. Nadalje prigovara dijelu iskaza u kojem svjedok navodi da su kroz ogradu na međi između čestica 498/1 i 498/4 prolazili samo pok. CĐ i tuženik budući da je i taj navod u suprotnosti s iskazima drugih svjedoka u postupku. Tužiteljica prigovara i dijelu iskaza u kojem svjedok navodi da je tuženik na predmetnoj čestici napasao koze jer je i taj navod u suprotnosti s iskazom samog tuženika koji je naveo da na toj čestici nikada nije napasao koze. Konačno, tužiteljica također ističe da svjedok UĐ često izbjegava odgovore na bitna pitanja odgovarajući da se ne sjeća ili da ne zna iako se određenih činjenica koje idu u korist tuženiku navodno jasno sjeća još iz dječačke dobi. Zbog toga tužiteljica smatra da je njegov iskaz neuvjerljiv te da svjedok kao sin tuženika iskazuje isključivo u interesu svog oca.

30. U daljnjem tijeku postupka sud je od Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostave [adresa] ponovo zatražio dostavu podatka na koji način je utvrđeno da su posjednici nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osobe navedene u povijesti promjena KLASA: 936-02/19-05/15, URBROJ: 541-18-02/6-19-2 od 26. rujna 2019., da li je povodom navedenog upisa proveden kakav postupak ili je samo izvršen prijepis osoba iz izvatka iz zemljišne knjige u posjedovno stanje katastra te dostavu na uvid spisa KLASA: 936-02/19-05/15, URBROJ: 541-18-02/6-19-2, ranijeg posjedovnog lista broj 95 k. o. [katastarska općina] (posjed tužiteljice i prednika tužiteljice) i posjedovnog lista broj 629 (suposjed tuženika) te ugovora o darovanju temeljem kojeg je izvršen ispis predmetne čestice kčbr. [katastarska čestica] iz dotadašnjeg posjedovnog lista broj 95 u novootvoreni posjedovni list broj 629.

30.1. Područni ured za katastar Gospić, Ispostava Lovinac dostavio je 27. siječnja 2026. rješenje KLASA: UP/I-932-07/13-04/32 od 6. lipnja 2013. doneseno uslijed obavijesti Zemljišnoknjižnog odjela Gospić broj Z 279 iz 2013. - darovanje s napomenom da ugovor o darovanju nije moguće dostaviti odnosno te da je isti pohranjen u Zemljišnoknjižnom odjelu Gospić.

30.2. Podneskom od 29. siječnja 2026. tužiteljica je predložila da su službenim putem zatraži na uvid spis Z-279/2013.

30.3. Zemljišnoknjižni odjel Gospić dostavio je predmetni spis na uvid te je isti dostavljen strankama radi očitovanja.

31. U podnesku od 6. veljače 2026. tužiteljica je navela da predmetni spis Zemljišnoknjižnog odjela Gospić i ugovor o darovanju nekretnina od 8. veljače 2013. dokazuju tvrdnje tužiteljice da je Područni ured za katastar Gospić, Ispostava [adresa] neosnovano, neovlašteno i nezakonito izvršio ispis predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz posjedovnog lista 95 (posjed tužiteljice i prednika tužiteljice) u novotvoreni posjedovni list 629 (posjed tuženika). Stoga tužiteljica ustraje pri svojim navodima i osporava upis 1. tuženika u posjedovni list 629 kao posjednika predmetne kčbr. [katastarska čestica] budući da su u javnim ispravama katastra [adresa] neistinito upisani podaci i neistinito utvrđene činjenice u odnosu na osobu posjednika predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a navedeno iz razloga jer je posjednik predmetne čestice tužiteljica, a prije nje svi njezini pravni prednici dok tuženik ZĐ niti njegovi pravni prednici, konkretno njegova pok. majka CĐ u stvarnosti nikada nisu bili suposjednici niti posjednici predmetne nekretnine kako to 1. tuženik ZĐ neistinito pokušava predočiti sudu. Pritom tužiteljica napominje da niti njezin otac niti njegova braća i sestra nikada nisu dobili rješenje katastra od 6. lipnja 2013. već su za nezakonitu dokumentaciju katastra saznali tek tijekom trajanja ovog parničnog postupka. Zaključno tužiteljica navodi da je uvidom u spis Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Gospiću broj Z-279/2013 utvrdila da je navedeni postupak pokrenut prijedlogom ĐĐ, ranijeg suvlasnika predmetne čestice i kao takvog, jedinstvenog suparničara i jednog od tuženika u ovom postupku u odnosu na kojeg je već donesena pravomoćna i ovršna djelomična presuda i da je zemljišnoknjižni postupak pokrenut radi upisa prava vlasništva nekretnina s imena NS na ime PĐ temeljem ugovora o darovanju od 8. veljače 2013. koji je sklopljen između navedenih ugovornih strana i to za niz čestica, između koji i za "3/168 dijela kčbr. livada Popova Draga od 295 čhv." Dakle, predmetni ugovor o darovanju uopće ne sadrži broj katastarske čestice iz čega tužiteljica zaključuje, a sukladno stanju u zemljišnoj knjizi, da se isto odnosi upravo na kčbr. [katastarska čestica] te očito da samo omaškom u pisanju nije navedena oznaka katastarske čestice. Zaključno tužiteljica navodi da u predmetnom ugovoru o darovanju nekretnina od 8. veljače 2013. kao niti cjelokupnom zemljišnoknjižnom predmetu nema spomena imena 1. tuženika ZĐ.

32. U podnesku od 24. veljače 2026. tuženik ističe kako je već uz odgovor na tužbu dostavio povijesni vlasnički list za predmetnu nekretninu s upisima od 1950., rješenje o podjeli koje se nalazi u zbirci isprava te povijesni posjedovni list nadležnog ureda za katastar te su iz navedenih javnih isprava vidljivi svi relevantni brojevi upisa temeljem kojih su izvršene promjene kao i isprave temeljem kojih su promjene izvršene. Ističe da je tužiteljica čiju pažnju treba prosuđivati kvalitetom pažnje dobrog stručnjaka (tužiteljica je autor većeg broja stručnih članaka u kojima se razmatraju zemljišnoknjižna prava) znala za stanje zemljišne knjige te je istoj uz odgovor na tužbu dostavljena i gore navedena dokumentacija, a ista nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi osporila upise te dokumentaciju koja prileži zbirci isprava. Tužiteljica je znala i morala znati za sadržaj povijesnog izvatka te podjelu koja prileži zbirci isprava te je putem svjedoka koji su mahom osobe opterećene bliskim rodbinskim odnosima pokušala umanjiti značaj javnih isprava, dogovora o podjeli i povijesti promjena za koje postoje javne isprave u zemljišnoj knjizi. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na plaćanje troškova.

33. Na raspravi održanoj 24. veljače 2026. tužiteljica se sukladno odredbi članka 297 stavka 3 Zakona o parničnom postupku očitovala na dosadašnji tijek postupka kako slijedi. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, isprava koje prileže u spisu i temeljem suglasnih iskaza saslušanih svjedoka kojim iskazima tuženik nije prigovorio pa čak i svjedoka EĐ, supruge tuženika, o bitnim činjenicama potrebnim za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, tužiteljica smatra da je dokazala da se ona, kao i njezini pravni prednici nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i neprekidnom posjedu u kontinuitetu od 1950. pa sve do danas, dakle više od 75 godina, kao i nesmetanom i mirnom posjedu kojem se nikada nitko nije protivio od 1950. pa sve do lipnja 2019. kada je tuženik ZĐ smetao GĐ, prednika tužiteljice u posjedu predmetne kčbr. [katastarska čestica]. Međutim, kada je GĐ ustao s tužbom za smetanje posjeda i u tom sporu uspio na način da je tuženiku ZĐ pravomoćnom i ovršnom odlukom ovog suda poslovni broj Psp-6/2019 zabranjeno svako daljnje i buduće smetanje i uznemiravanje GĐ u posjedu predmetne nekretnine, RS je nastavio vršiti svoju faktičnu vlast na istoj predmetnoj čestici 498/1 putem svog tadašnjeg pomoćnika u posjedovanju prvotno HS, a potom LS na način da isti kose i na istoj čestice vrše ispašu svojih ovaca, sve po dozvoli GĐ (punomoćnik u posjedovanju definiran je člankom 12 stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a nakon Draganove smrti 2020. i tužiteljica na isti način o čemu su suglasno iskazivali saslušani svjedoci. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da je u ovom postupku dokazala vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao i postojanje svih ostalih pretpostavki koje Zakon propisuje za navedeno, a time i osnovanost svog tužbenog zahtjeva. Pritom kao bitno ističe da se posjedu tužiteljice i njezinih pravnih predaka predmetne kčbr. [katastarska čestica] nikada nije protivila niti CĐ, majka tuženika, kako su to suglasno iskazivali saslušani svjedoci, a nisu se protivili ni ranije upisani zemljišnoknjižni suvlasnici, ovdje 2.-9. tuženici u odnosu na koje je prethodno donesena djelomična presuda, a niti njihovi pravni prednici, te nitko od 2-9 tuženika nije podnio žalbu protiv djelomične presude na koji način su potvrdili upravo ono što tvrdi tužiteljica u ovom predmetu, a to je da je predmetna kčbr. [katastarska čestica] oduvijek od 1950. nadalje bila u neprekidnom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika i da su svi za to znali i poštivali podjelu a što su suglasnim iskazima potvrdili svi saslušani svjedoci tužiteljice uključujući i svjedoka EĐ, suprugu tuženika, dakle, samo tuženik je izjavio da nikada nije čuo za podjelu zemlje iz 1950. i za posjed prednika tužiteljice predmetne kčbr. [katastarska čestica]. Nadalje sukladno člancima 28 i 29 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed se napušta jedinom izričitom izjavom, međutim u konkretnom slučaju tužiteljica se nikada nije izričito odrekla posjeda predmetne 498/1, niti usmeno niti pisano, a niti konkludentnim radnjama, a niti pravni prednik tužiteljice GĐ, otac tužiteljice dok su svi raniji pravni prednici tužiteljice SĐ i UĐ, GĐ i KĐ, dakle otac tužiteljice i njegova braća i sestra, kao i DĐ, djed tužiteljice bili upisani u katastru u posjedovnom listu broj 95 k. o. [katastarska općina] kao suposjednici odnosno RĐH kao posjednik iste ove čestice i to sve do 2013. kada je Ispostava katastra Lovinac samovoljno, neosnovano i u potpunosti nezakonito odlučila predmetnu kčbr. [katastarska čestica] ispisati iz posjedovnog lista 95 i posjeda tužiteljičinog prednika i upisati u posjedovni list broj 629 kao posjed tuženika o čemu se tužiteljica detaljno očitovala u dosadašnjem tijeku postupka.

33.1. Tužiteljica je navela da je i sam tuženik ZĐ u svom iskazu priznao više činjenica koje potvrđuju tvrdnje tužiteljice o posjedovanju predmetne čestice kčbr. [katastarska čestica]. Naime, tuženik je priznao da su HS i LS koristili predmetnu česticu na način da je HS na njoj napasala ovce, a LS kosio travu, i to, kako je sam tuženik naveo, po dozvoli „ RS ili tužiteljice“. Time je, prema stajalištu tužiteljice, sam tuženik potvrdio da su navedene osobe koristile česticu uz dopuštenje tužiteljice i njezina pravnog prednika GĐ. Tuženik je ujedno priznao da se takvom korištenju nikada nije protivio niti ga je pokušao spriječiti. Tužiteljica je nadalje istaknula da je tuženik u svom iskazu potvrdio i činjenicu da se sporna čestica 498/1 u narodu nazivala „Pipina draga“ što prema navodima tužiteljice proizlazi iz nadimka njezina djeda GĐH. Taj naziv, kako navodi tužiteljica, potvrđivali su i drugi saslušani svjedoci čime se dodatno potvrđuje povezanost predmetne čestice s obitelji tužiteljice. Tuženik je također priznao da je upravo on postavio metalne šipke na međi između čestica 498/1 i 496. Tužiteljica je navela da su navedeni dijelovi iskaza tuženika u potpunosti suglasni iskazima svjedoka koje je predložila tužiteljica kao i iskazu svjedokinje EĐ, supruge tuženika. Međutim, u preostalom dijelu iskaza tuženika tužiteljica ostaje pri svim ranije iznesenim prigovorima koje je detaljno navela na glavnoj raspravi 25. studenoga 2025. Prema njezinu stajalištu, ti dijelovi iskaza tuženika proturječe iskazima svjedoka, iskazu njegove supruge EĐ kao i dokumentaciji katastra [adresa] iz koje proizlazi da su pravni prednici tužiteljice bili upisani kao posjednici predmetne čestice u posjedovnom listu broj 95 sve do 2013. Također su, prema navodima tužiteljice, u suprotnosti i s pravomoćnim rješenjem o smetanju posjeda u predmetu broj Psp-6/2019. Tužiteljica je nadalje istaknula da je tijekom davanja iskaza tuženik u više navrata izbjegavao odgovoriti na konkretna pitanja raspravnog suca i tužiteljice. Posebno je naglasila da tuženik nije jasno odgovorio na pitanje zbog čega je u lipnju 2019. pozvao geometra i označio među između čestica 498/1 i 496 te između 498/1 i 498/2, već je tvrdio da ga je zanimalo samo pitanje međe s česticom na kojoj se nalazi kuća svjedokinje TS što prema mišljenju tužiteljice nije predmet ovog spora. Tužiteljica je također navela da je punomoćnik tuženika u dva navrata intervenirao u iskaz tuženika i pomagao mu pri odgovaranju na pitanja, što je, kako ističe, zabilježeno i u zapisniku s glavne rasprave od 25. studenoga 2025. Tužiteljica je dalje navela da već iz odgovora tuženika na tužbu proizlazi kako tuženik smatra da mu pripada nekadašnja cijela čestica broj 498 kakva je postojala prije podjele 1950. odnosno da mu i danas pripadaju sve četiri čestice nastale njezinim cijepanjem: 498/1, 498/2, 498/3 i 498/4. Tužiteljica ističe da takvo stajalište potvrđuje i činjenica da je u Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz 1997. između tuženika i njegove pok. majke CĐ unesena cijela čestica 498/1 iako su tuženik i njegova majka u to vrijeme bili samo jedni od više suvlasnika te nekretnine. Prema navodima tužiteljice, iz toga proizlazi očita namjera tuženika da nezakonito zaposjedne cijelu česticu. Tužiteljica je naglasila da pitanja koja je tuženik tijekom postupka postavljao njoj i svjedocima, a koja se odnose na eventualno ranije suvlasništvo TS na čestici 498/1, prijenos tog suvlasništva na njezina supruga UĐ, izgradnju pristupnog puta do njezine kuće ili točan položaj međe između čestica 498/1 i 498/2, nisu relevantna za ovaj spor. Prema stajalištu tužiteljice, predmet ovog postupka jest utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na čestici 498/1 pa navedene okolnosti nemaju utjecaja na odlučne činjenice u postupku. U odnosu na događaj iz lipnja 2019. tužiteljica je istaknula da je tuženik tada samoinicijativno pozvao privatnog geometra i postavio metalne međašne šipke između čestica 498/1 i 496. Tu činjenicu tuženik je, prema navodima tužiteljice, i sam priznao. Međutim, ni tuženik ni njegovi svjedoci nisu objasnili zašto je to učinio ako su, kako tvrde, on i njegova majka oduvijek znali gdje se nalazi međa između tih čestica i navodno su oduvijek obrađivali tu zemlju. Tužiteljica ističe da je sporna čestica nepravilnog oblika te da je upravo činjenica da je tuženik tek 2019. zatražio mjerenje međe pokazatelj da on ranije nije imao stvarno saznanje o njezinu točnom položaju. Tužiteljica je nadalje navela da iz katastarskih isprava proizlazi da su čestice 498/1 i 496 dugo vremena činile jedinstvenu cjelinu obradivog zemljišta, pravokutnog oblika i iste kulture - oranice što je potvrdio i sudski vještak geodet prilikom očevida na licu mjesta. Isto je, prema navodima tužiteljice, utvrđeno i pravomoćnom odlukom suda u postupku zbog smetanja posjeda Psp-6/2019. Prema tome, tužiteljica smatra neosnovanom tvrdnju tuženika da je čestica 498/1 činila jedinstvenu cjelinu s česticom 498/2. Kao dodatni dokaz netočnosti iskaza svjedoka tuženika OĐ i UĐ, tužiteljica navodi da iz zemljišnoknjižnog izvatka za česticu 498/2 proizlazi da ta nekretnina nikada nije nosila naziv „Popova draga“ kako su to svjedoci tvrdili. Nadalje, u odnosu na fotografije koje je tuženik dostavio u spis kao dokaz navodnog posjedovanja čestice 498/1, tužiteljica ističe da iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi da su fotografije obiteljskog ručka snimljene u šljivaru tuženika na čestici 498/4, a ne na predmetnoj čestici. Fotografije na kojima se vidi supruga tuženika s ovcama, prema navodima tužiteljice, ne sadrže nikakve prepoznatljive oznake koje bi dokazivale da su snimljene upravo na predmetnoj čestici 498/1. Zaključno, tužiteljica smatra da je tijekom postupka dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva osobito temeljem katastarskih isprava koje potvrđuju posjed njezinih pravnih prednika do 2013., nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke, provedenog očevida na licu mjesta te suglasnih iskaza svjedoka tužiteljice, ali i iskaza svjedokinje EĐ. Prema tim dokazima proizlazi da se čestica 498/1 od 1950. nalazi u neprekidnom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika. Stoga tužiteljica predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ZĐ, odbije dokazni prijedlog tuženika za pribavljanje podataka od Agencije za plaćanja u poljoprivredi kao nebitan za ovaj spor te donese presudu na temelju provedenih dokaza. Također zahtijeva naknadu troškova postupka u odnosu na 1. tuženika ZĐ dok odustaje od zahtjeva za naknadu troškova prema ostalim tuženicima protiv kojih je već donesena djelomična presuda.

34. Radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice sud je pročitao i pregledao spis ovog suda poslovni broj Psp-6/2019 u kojem je rješenjem suda poslovni broj Psp- 6/2019-13 od 16. listopada 2019. usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja GĐ i utvrđeno da je tuženik ZĐ smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga na način da je tuženik uz pomoć svog poznanika i prijatelja GS, zaposlenika Hrvatskih voda Rijeka, po struci geometra - samovlasno i neovlašteno odredio granice, dimenzije i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon čega je tuženik metalnim šipkama samovoljno odredio među i samovoljno odvojio područje i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od preostalih kčbr. u posjedu tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] s kojima predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči i čini jednu jedinstvenu cjelinu i jednu jedinstvenu parcelu zemljišta, a potom, kada je tuženik utvrdio opseg, granice, dimenzije i površinu, predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tuženik je samovlasno i neovlašteno stupio u posjed iste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je pokosio travu cijelom površinom iste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji je način samovlasno i neovlašteno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga bez ikakve privole, dozvole i ovlaštenja tužitelja pa je naloženo tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana od primitka rješenja s predmetne nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga ukloni metalne šipke kojima je tuženik samovoljno odredio među i samovoljno odvojio područje i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od preostalih kčbr. u posjedu tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i s kojima predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči i čini jednu jedinstvenu cjelinu i jednu jedinstvenu parcelu zemljišta, i omogući tužitelju nesmetan posjed i korištenje predmetne nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k.o. [adresa]

- livada Popova Draga uz zabranu tuženiku da ubuduće kosi travu na predmetnoj nekretnini - zemljištu katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga, kao i uz zabranu tuženiku da ubuduće zabranjuje trećim osobama da koriste predmetnu nekretninu, a koje imaju dozvolu tužitelja i uz zabranu tuženiku svakog budućeg takvog ili sličnog postupanja.

34.1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-7/2020-2 od 1. travnja 2020. potvrđeno je rješenje ovog suda u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga na način da je tuženik metalnim šipkama samovoljno odvojio područje i površinu predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od preostalih kčbr. u posjedu tužitelja i to kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] i s kojima predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči, te da je pokosio travu cijelom površinom iste kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji je način tuženik samovlasno i neovlašteno smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetnog zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga pa se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da u roku od 8 dana od primitka rješenja s predmetne nekretnine - zemljišta katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - livada Popova Draga ukloni metalne šipke, uz zabranu tuženiku da ubuduće kosi travu na predmetnoj nekretnini kao i uz zabranu tuženiku svakog budućeg takvog ili sličnog postupanja. Prvostupanjsko rješenje preinačeno je u preostalom dijelu te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

35. Izvršen je uvid u materijalnu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.

36. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

37. U ovom parničnom postupku tužiteljica je zahtijevala da sud utvrdi da je stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica], broj D.L. 13, livada Popova Draga površine 1061 m², park prirode, upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu njezina prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi. Prema navodima iz tužbe, pravni prednici tužiteljice, a potom i ona sama, koristili su predmetnu nekretninu samostalno, neometano i u uvjerenju da na njoj imaju pravo vlasništva.

38. Tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu njezin pravni prednik GĐ zajedno sa svojim pravnim prednicima, neprekidno, zakonito, pošteno i mirno posjedovao kroz razdoblje dulje od sedamdeset godina koje premašuje zakonom propisane rokove za stjecanje prava vlasništva dosjelošću slijedom čega je pravo vlasništva stečeno dosjelošću.

39. Sud je tijekom postupka proveo opsežan dokazni postupak uvidom u dostavljenu materijalnu dokumentaciju, saslušanjem svjedoka, provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geodetske struke te uvidom u spis ranije vođenog postupka zbog smetanja posjeda između istih stranaka. Posebno su analizirani katastarski podaci, zemljišnoknjižni izvadci, posjedovni listovi, rješenja o nasljeđivanju kao i druga dokumentacija koja se odnosi na pravni status i povijest predmetne nekretnine.

40. Uz analizu pisane dokumentacije sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka koje su predložile stranke. Svjedoci su saslušani radi utvrđivanja načina na koji je predmetna nekretnina korištena kroz dulje vremensko razdoblje odnosno radi utvrđivanja činjenice tko je tu nekretninu obrađivao, koristio i smatrao svojom. Sud je iskaze svih saslušanih svjedoka cijenio pojedinačno, ali i u međusobnoj povezanosti, imajući u vidu njihovu logičnost, uvjerljivost i usklađenost s ostalim dokazima u spisu.

41. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

42. Prije svega, između stranaka nije bilo sporno da je predmet spora nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se u naravi nalazi uz državnu cestu DC-50 u zaseoku Tomičići u selu [adresa] te predstavlja livadu koja graniči s česticama u vlasništvu stranaka i trećih osoba.

43. Također nije bilo sporno da je tužiteljica pravna sljednica pok. GĐ koji je bio sin DĐ odnosno unuka DĐ i BĐ.

44. Nadalje, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da su svi ostali suvlasnici upisani u zemljišnim knjigama osim 1. tuženika priznali tužbeni zahtjev ili se nisu upustili u spor (nisu odgovorili na tužbu) slijedom čega je u odnosu na njih donesena djelomična presuda na temelju priznanja i presuda zbog ogluhe koja je postala pravomoćna.

45. Stoga je predmet ovog postupka ostao sporan isključivo u odnosu na 1. tuženika ZĐ.

46. Sporno je između stranaka bilo prvenstveno pitanje tko je tijekom dugog vremenskog razdoblja bio u posjedu predmetne nekretnine odnosno je li tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima ostvarivala samostalan, pošten i neprekinut posjed nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Drugim riječima, bilo je potrebno utvrditi je li tužiteljica zajedno sa svojim pravnim prednicima bila u faktičnom posjedu predmetnog zemljišta kroz razdoblje koje je dovoljno dugo da bi moglo dovesti do stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

47. Sud je utvrdio da su pravni prednici tužiteljice stekli posjed predmetne nekretnine još 1950. kada je izvršena obiteljska dioba zemljišta između potomaka ŠS rođ. FS. Ta dioba provedena je sporazumno između članova obitelji pri čemu je pravni prednik tužiteljice DĐ dobio pravokutni dio zemljišta uz cestu koji odgovara današnjoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] (i kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina]. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka, osobito svjedokinje KĐ, kćerke DĐ koja je detaljno opisala način na koji je dioba provedena kao i raspored pojedinih dijelova zemljišta. Njezin iskaz sud je ocijenio iznimno uvjerljivim i vjerodostojnim jer se temelji na neposrednim osobnim saznanjima, a ujedno je u potpunosti sukladan drugim provedenim dokazima.

48. U pogledu pravnog režima stjecanja prava vlasništva dosjelošću, sud je imao u vidu povijesni kontinuitet primjene materijalnog prava na području Republike Hrvatske. Naime, do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/1991. i 92/1994., dalje u tekstu: ZOVO) na području današnje Republike Hrvatske primjenjivale su se odredbe Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koji je u odredbama §§ 1452 - 1477 sadržavao pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

49. Prema § 1452 OGZ-a vlasništvo se moglo steći dosjelošću ako je osoba određenu stvar posjedovala kroz zakonom propisano vrijeme; § 1460 OGZ-a propisivao je da je za stjecanje vlasništva na nekretninama potrebno ne samo da je osoba sposobna steći stvar ili pravo, nego i da joj je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (§ 309., 316., 320. i 345.).

50. Zakonit i dovoljan za dosjelost je svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi npr. darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd. (paragraf 1461.).

51. Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svog posjeda (§ 1463. i 1493.).

52. Prema § 1464 posjed mora biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

53. U onim mjestima gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stjecanje nepokretnih stvari ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje, dosjelost se završava tek poslije 30 godina (§ 1468.).

54. Nakon stupanja na snagu ZOVO-a 1. rujna 1980., dosjelost je bila uređena člancima 28. - 30. tog Zakona prema kojima se pravo vlasništva na nekretnini stjecalo dosjelošću nakon 20 godina samostalnog posjeda ako je posjed bio pošten, odnosno nakon 10 godina ako je bio zakonit i pošten.

55. Od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014., 81/2015. i 94/2017., dalje u tekstu: ZVDSP) 1. siječnja 1997., dosjelost je uređena člancima 159. i 160. tog Zakona.

56. Prema članku 159. stavku 1. ZVDSP-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom ako taj ima zakonom određenu kakvoću i traje zakonom određeno vrijeme. Stavkom 3. istog članka propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ako je posjed barem pošten.

57. Sud je utvrdio da je posjed pravnih prednika tužiteljice započeo još 1950. kada je predmetna nekretnina dodijeljena DĐ obiteljskom diobom. Takav posjed predstavlja valjan pravni temelj za stjecanje posjeda budući da je proizašao iz sporazumne obiteljske diobe koja je u praksi ruralnih sredina predstavljala uobičajen način raspodjele obiteljskih zemljišta.

58. Iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je DĐ od tada pa sve do svoje smrti neprekidno koristio i obrađivao predmetnu nekretninu kao svoju. Svjedoci su suglasno iskazivali da je na toj zemlji sadio kukuruz, krumpir i druge poljoprivredne kulture te je koristio kao oranicu. Nakon njegove smrti, posjed su nastavili njegovi potomci, najprije djeca, a potom i GĐ, otac tužiteljice, a kasnije i sama tužiteljica.

59. Posebno su uvjerljivi iskazi svjedoka ČS, HS, TS i LS. Svi navedeni svjedoci su neovisno jedan o drugome potvrdili da su na predmetnoj nekretnini kroz desetljeća viđali isključivo DĐ i njegovu obitelj kako je obrađuju i koriste. Nitko od njih nikada nije vidio tuženika ili njegove pravne prednike da koriste tu zemlju.

60. Svjedok ČS naveo je da je osobno pomagao DĐ u obradi zemlje te da je na toj parceli sadio kukuruz i pšenicu. Svjedokinja HS izjavila je da je i sama radila na toj zemlji zajedno s RĐH i BĐ te da je kasnije uz njihovo dopuštenje koristila parcelu za ispašu ovaca. Svjedokinja TS potvrdila je da je od 1957. viđala RĐH i BĐ kako obrađuju tu parcelu dok tuženika i njegovu majku nikada nije vidjela da to čine.

61. Jednako uvjerljiv je iskaz svjedoka LS koji je naveo da je posljednjih petnaestak godina kosio predmetnu parcelu uz dopuštenje obitelji BĐ pri čemu mu tuženik nikada nije branio takvo korištenje niti je tvrdio da je riječ o njegovoj zemlji.

62. Iz iskaza svjedokinje EĐ, supruge tuženika, također proizlazi potvrda navoda tužiteljice. Ona je izričito navela da su RĐH i BĐ obrađivali dio zemlje koji su nazivali „Pipina [adresa] te da ona, njezin suprug i njegova majka nikada nisu obrađivali taj dio zemljišta.

63. Sud je iskaze navedenih svjedoka ocijenio uvjerljivima, dosljednima i međusobno sukladnima, a temelje se na dugogodišnjem osobnom opažanju svjedoka te su međusobno sukladni u pogledu ključne činjenice - da su predmetnu nekretninu kroz dulje vremensko razdoblje koristili upravo DĐ i članovi njegove obitelji.

64. Suprotno tome, tuženik nije ponudio uvjerljive dokaze koji bi potvrdili njegove tvrdnje da su on ili njegovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu. Pisane izjave koje je dostavio u spis nisu mogle biti prihvaćene kao dokaz jer prema pravilima parničnog postupka svjedoci moraju biti saslušani neposredno pred sudom, a isto tako fotografije koje je tuženik dostavio također nisu mogle dokazati njegov posjed jer iz njih nije moguće nedvojbeno utvrditi da prikazuju upravo predmetnu nekretninu.

65. Posebno je značajna činjenica da je u ranijem postupku zbog smetanja posjeda poslovni broj Psp-6/2019 pravomoćno utvrđeno da je tuženik 2019. smetao prednika tužiteljice GĐ u posjedu predmetne nekretnine. Takva odluka dodatno potvrđuje da je upravo obitelj tužiteljice bila posljednji mirni posjednik.

66. Sud je također uzeo u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke koji je utvrdio da predmetna čestica zajedno s česticama 495 i 496 čini jedinstvenu cjelinu u naravi. Upravo te tri čestice svjedoci su opisivali kao jednu cjelinu pod nazivom „Draga“ što dodatno potvrđuje vjerodostojnost njihovih iskaza.

67. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je predmetna nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica], livada „Popova Draga“ površine 1061 m². Iz zemljišnoknjižnog stanja u trenutku podnošenja tužbe proizlazi da je na toj nekretnini bilo upisano više suvlasnika što je posljedica starijih upisa koji potječu iz razdoblja kada zemljišnoknjižno stanje nije u potpunosti pratilo stvarno stanje posjeda na terenu.

68. Sud je pri tome imao u vidu da zemljišnoknjižni upisi u brojnim ruralnim područjima, osobito kada se radi o starijim nekretninama koje su generacijama bile u posjedu istih obitelji, često ne odražavaju stvarno stanje korištenja zemljišta. Upravo zbog takvih situacija zakonodavac je predvidio institut dosjelosti kao način usklađivanja pravnog stanja s faktičnim stanjem dugotrajnog posjeda.

69. Uvidom u katastarsku dokumentaciju, osobito u posjedovni list i katastarski plan, sud je utvrdio položaj predmetne čestice u prostoru te njezinu povezanost s okolnim zemljištem. Katastarski plan pokazuje da se čestica 498/1 nalazi uz državnu cestu DC-50 te da se nalazi u neposrednoj blizini drugih čestica koje se tradicionalno povezuju s obitelji prednika tužiteljice RĐH i BĐ. Takva prostorna povezanost dodatno potvrđuje iskaze svjedoka koji su navodili da je upravo obitelj RĐH i BĐ koristila predmetnu parcelu kao dio svojega poljoprivrednog gospodarstva.

70. Iz katastarskih podataka također proizlazi način uporabe zemljišta koji je evidentiran kao livada. Takav podatak u potpunosti je sukladan iskazima svjedoka koji su navodili da je predmetna parcela kroz dulje vremensko razdoblje korištena kao poljoprivredna površina na kojoj su uzgajane različite kulture ili je korištena za košnju trave i ispašu stoke.

71. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da katastarska evidencija, za razliku od zemljišne knjige, prvenstveno odražava stanje posjeda, odnosno osobe koje u naravi koriste određenu nekretninu. Stoga podaci iz katastra, iako sami po sebi ne predstavljaju dokaz vlasništva mogu biti važan pokazatelj stvarnog posjedovnog stanja.

72. U konkretnom slučaju podaci iz katastra, promatrani zajedno s iskazima svjedoka i drugim dokazima u spisu, ukazuju na dugotrajan kontinuitet posjeda obitelji RĐH i BĐ nad predmetnom nekretninom. Sud je takve podatke cijenio u sklopu ukupne ocjene svih provedenih dokaza.

73. Osim katastarske i zemljišnoknjižne dokumentacije sud je analizirao i odluku donesenu u ranijem postupku radi smetanja posjeda između istih stranaka iz koje proizlazi da je sud u tom postupku utvrdio kako je tuženik 2019. smetao pravnog prednika tužiteljice GĐ u posjedu predmetne nekretnine. Takva pravomoćna odluka ima značajnu dokaznu vrijednost jer potvrđuje da je u vrijeme neposredno prije pokretanja ovog postupka upravo pravni prednik tužiteljice bio faktični posjednik predmetnog zemljišta.

74. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da dokumentacija dostavljena u spis, osobito katastarski i zemljišnoknjižni podaci u kombinaciji s ostalim provedenim dokazima potvrđuje dugotrajan i neprekinut posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika.

75. Analizom svih provedenih dokaza sud je zaključio da je posjed pravnih prednika tužiteljice bio zakonit, pošten i istinit. Posjed je započeo na temelju sporazumne obiteljske diobe što predstavlja valjan pravni temelj. Nije pribavljen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a posjednici su kroz desetljeća postupali kao vlasnici zemljišta.

76. S obzirom da je takav posjed trajao neprekidno više od trideset godina, već prema pravilima Austrijskog općeg građanskog zakonika bilo je ispunjeno vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Drugim riječima, pravo vlasništva pravnih prednika tužiteljice bilo je stečeno najkasnije početkom 1980-ih godina, dakle znatno prije stupanja na snagu kasnijih zakona (ZOVO i ZVDSP).

77. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je posjed pravnih prednika tužiteljice započeo još oko 1950. te da je trajao kontinuirano kroz više desetljeća sve do današnjeg vremena. Takvo trajanje posjeda višestruko premašuje zakonom propisane rokove od deset odnosno dvadeset godina potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

78. Sud je također imao u vidu i odredbu članka 18. stavka 1. ZVDSP-a prema kojoj je posjed faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da su upravo tužiteljica i njezini pravni prednici kroz dulje vremensko razdoblje imali faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, koristili je kao svoju te njome raspolagali na način koji je uobičajen za vlasnika poljoprivrednog zemljišta.

79. U ovom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da su pravni prednici tužiteljice predmetnu nekretninu koristili u uvjerenju da im ona pripada, osobito imajući u vidu okolnost obiteljske diobe zemljišta koja je provedena još sredinom prošlog stoljeća.

80. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

81. Dugotrajan, neprekinut i samostalan posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika, potvrđen iskazima svjedoka, dokumentacijom iz spisa te relevantnim katastarskim i zemljišnoknjižnim podacima, predstavlja dovoljno činjenično i pravno uporište za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

82. Stoga je sud odlučio kao u točkama I. - III. izreke presude

83. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154 stavka 1 ZPP-a. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

84. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155 stavak 1 ZPP-a).

85. S obzirom da su bili opravdani tužiteljici su priznati trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 26,54 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 12. listopada 2019 u iznosu od 1,52 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 4. studenog 2019. u iznosu od 1,72 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 22. studenog 2019 u iznosu od 1,52 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 22. studenog 2019. u iznosu od 1,93 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 4. prosinca 2021. i iznosu od 2,07 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 11. ožujka 2022. u iznosu od 2,07 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 4. svibnja 2022. u iznosu od 2,07, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 24. svibnja 2023. u iznosu od 2,10 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte 18. siječnja 2024. u iznosu od 2,90 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 29. veljače 2024. u iznosu od 2,68 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 19. ožujka 2025. u iznosu od 7,04 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 5. svibnja 2025. u iznosu od 5,97 EUR, trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 23. lipnja 2025. u iznosu od 3,25 EUR i trošak slanja podneska putem Hrvatske pošte od 12. kolovoza 2025. u iznosu od 3,25 EUR, trošak upotrebe osobnog automobila (trošak benzina i trošak cestarine) i to za dolazak na ročište 12. lipnja 2025. u iznosu od 46,18 EUR (trošak benzina) i u iznosu od 5,10 EUR (trošak cestarine) na relaciji [adresa], za dolazak na očevid 25. srpnja 2025. u iznosu od 43,63 EUR (trošak benzina) na relaciji [adresa], za dolazak na ročište 29. rujna 2025. u iznosu od 56,24 EUR, (trošak benzina) i u iznosu od 14,50 EUR (trošak cestarine) na relaciji Zagreb-Gospić-Zagreb, za dolazak na ročište kod Općinskog suda u Puli 11. studenog 2025. u iznosu od 41,50 EUR (trošak benzina) u iznosu 10,40 EUR, (trošak tunela Učka), u iznosu od 34,27 EUR (trošak benzina), u iznosu od 10,40 EUR, (trošak tunela Učka) u iznosu od 8,90 EUR (trošak cestarine) na relaciji [adresa], za dolazak na ročište 25. studenog u iznosu od 37,49 EUR (trošak benzina) i u iznosu od 12,50 EUR (trošak cestarine) na relaciji Zagreb-Gospić-Zagreb, za dolazak na ročište 13. siječnja 2026. u iznosu od 44,83 EUR (trošak benzina) i u iznosu od 12,50 EUR (trošak cestarine) na relaciji Zagreb-Gospić-Zagreb i za dolazak na ročište 24. veljače 2026. u iznosu od 53,95 EUR (trošak benzina) i u iznosu od 12,50 EUR (trošak cestarine) na relaciji Zagreb-Gospić-Zagreb te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 25,54 EUR, dakle sveukupno u iznosu od 538,06 EUR.

86. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Gospiću 2. travnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. RĐ - dostaviti na adresu Zagreb, Šišićeva 13

2. Marko Došen, odvjetnik u [adresa]