Poslovni broj:17. P-361/2023-6

 

 

      

 

Republika Hrvatska                                                                                                    

Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 17. P-361/2023-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A 

 

 

            Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Dorici Krnic-Miloš, u pravnoj stvari tužiteljice J. L. iz O., OIB ..., zastupane po punomoćnici S. H., odvjetnici iz O., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. listopada 2023., u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 30. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o kreditu pod brojem ... od dana 11. srpnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem: OU-..., dana 13. srpnja 2006., koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

 

              II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB ..., da tužiteljici J. L. iz O., OIB ..., na ime preplaćenih iznosa kamata isplati iznos od 868,58 eura[1]/ 6.544,35kn (slovima: osamstotinašezdesetosameuraipedesetosamcenti/šesttisuća-petstotinačetrdesetčetirikuneitridesetpetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i to:

 

-          na iznos od 73,53 kn (9,76 € ) od 30.11.2007. pa do isplate,

-          na iznos od 72,41 kn (9,61 € ) od 31.12.2007. pa do isplate,

 

-          na iznos od 72,96 kn (9,68 € ) od 31.01.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 72,89 kn (9,67 € ) od 28.02.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 73,30 kn (9,73 € ) od 31.03.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 70,70 kn (9,38 € ) od 30.04.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 106,83 kn (14,18 €) od 31.05.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 106,92 kn (14,19 € ) od 30.06.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 103,78 kn (13,77 € ) od 31.07.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 102,63 kn (13,62 € ) od 31.08.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 102,49 kn (13,60 € ) od 30.09.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 109,45 kn (14,53 € ) od 31.10.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 102,60 kn (13,62 € ) od 30.11.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 108,10 kn (14,35 € ) od 31.12.2008. pa do isplate,

 

-          na iznos od 107,69 kn (14,29 € ) od 31.01.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 106,68 kn (14,16 € ) od 28.02.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 169,23 kn (22,46 € ) od 31.03.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 167,24 kn (22,20 € ) od 30.04.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 161,80 kn (21,47 € ) od 31.05.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 157,21 kn (20,87 € ) od 30.06.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 155,41 kn (20,63 € ) od 31.07.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 154,12 kn (20,46 € ) od 31.08.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 151,56 kn (20,12 € ) od 30.09.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 147,97 kn (19,64 € ) od 31.10.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 147,50 kn (19,58 € ) od 30.11.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 146,54 kn (19,45 € ) od 31.12.2009. pa do isplate,

 

-          na iznos od 146,16 kn (19,40 € ) od 31.01.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 142,97 kn (18,98 € ) od 28.02.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 143,18 kn (19,00 € ) od 31.03.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 139,84 kn (18,56 € ) od 30.04.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 138,06 kn (18,32 € ) od 31.05.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 144,00 kn (19,11 € ) od 30.06.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 139,13 kn (18,47 € ) od 31.07.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 141,35 kn (18,76 € ) od 31.08.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 136,32 kn (18,09 € ) od 30.09.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 130,27 kn (17,29 € ) od 31.10.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 132,85 kn (17,63 € ) od 30.11.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 136,64 kn (18,14 € ) od 31.12.2010. pa do isplate,

-           

-          na iznos od 128,09 kn (17,00 € ) od 31.01.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 126,26 kn (16,76 € ) od 28.02.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 120,58 kn (16,00 € ) od 31.03.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 117,37 kn (15,58 € ) od 30.04.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 122,05 kn (16,20 € ) od 31.05.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 118,90 kn (15,78 € ) od 30.06.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 110,29 kn (14,64 € ) od 31.07.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 103,47 kn (13,73 € ) od 31.08.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 96,56 kn (12,82 € ) od 30.09.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 64,70 kn (8,59 € ) od 31.10.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 61,89 kn (8,21 € ) od 30.11.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 60,11 kn (7,98 € ) od 31.12.2011. pa do isplate,

 

-          na iznos od 58,12 kn (7,71 € ) od 31.01.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 55,41 kn (7,35 € ) od 29.02.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 52,10 kn (6,91 € ) od 31.03.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 49,56 kn (6,58 € ) od 30.04.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 46,86 kn (6,22 € ) od 31.05.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 43,63 kn (5,79 € ) od 30.06.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 40,78 kn (5,41 € ) od 31.07.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 37,61 kn (4,99 € ) od 31.08.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 34,24 kn (4,54 € ) od 30.09.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 31,66 kn (4,20 € ) od 31.10.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 28,79 kn (3,82 € ) od 30.11.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 25,60 kn (3,40 € ) od 31.12.2012. pa do isplate,

 

-          na iznos od 21,99 kn (2,92 € ) od 31.01.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 19,31 kn (2,56 € ) od 28.02.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 16,20 kn (2,15 € ) od 31.03.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 12,92 kn (1,71 € ) od 30.04.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 9,50 kn (1,26 € ) od 31.05.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 6,36 kn (0,84 € ) od 30.06.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 1,15 kn (0,15 € ) od 31.07.2013. pa do isplate,

 

a sve u roku od 15 dana.

 

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem ..., od dana  11. 07. 2006., ovjeren kod javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem: OU-..., dana 13. srpnja 2006., koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 23,488.47 (dvadesettritisućečetiristoosamdesetosam švicarskih franaka i četrdesetsedam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

 

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem ..., od dana 11. srpnja 2006., ovjeren kod javnog bilježnika M. B. iz O., pod brojem: OU-..., dana 13. srpnja 2006., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

 

V. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB ..., da tužiteljici J. L. iz O., OIB ..., zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplati iznos od 2.683,14 eura[2]/20.216,13 kn (slovima: dvijetisućešeststotinaosamdesettrieuraiče-trnaestcenti/dvadesettisućadvijestotinešesnaestkunaitrinaestlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i to:

 

-          na iznos od 0,73kn (0,10 €) od 30.09.2006. pa do isplate,

 

-          na iznos od 26,45kn (3,51 €) od 31.10.2008. pa do isplate,

-          na iznos od 50,87kn (6,75 €) od 31.12.2008. pa do isplate,

 

-          na iznos od 67,90kn (9,01 €) od 31.01.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 76,43kn (10,14 €) od 28.02.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 29,89kn (3,97 €) od 31.03.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 35,92kn (4,77 €) od 30.04.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 9,01kn (1,20 €) od 31.05.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 11,77kn (1,56 €) od 31.08.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 13,24kn (1,76 €) od 30.09.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 4,14kn (0,55 €) od 31.10.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 28,41kn (3,77 €) od 30.11.2009. pa do isplate,

-          na iznos od 48,47kn (6,43 €) od 31.12.2009. pa do isplate,

 

-          na iznos od 76,00kn (10,09 €) od 31.01.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 72,97kn (9,68 €) od 28.02.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 109,60kn (14,55 €) od 31.03.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 105,96kn (14,06 €) od 30.04.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 121,36kn  (16,11 €) od 31.05.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 233,37kn  (30,97 €) od 30.06.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 213,95kn (28,40 €) od 31.07.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 285,92kn  (37,95 €) od 31.08.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 265,32kn  (35,21 €) od 30.09.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 230,14kn (30,54 €) od 31.10.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 314,54kn (41,75 €) od 30.11.2010. pa do isplate,

-          na iznos od 421,41kn  (55,93 €) od 31.12.2010. pa do isplate,

 

-          na iznos od 351,61kn (46,67 €) od 31.01.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 380,91kn (50,56 €) od 28.02.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 351,65kn (46,67 €) od 31.03.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 361,14kn (47,93 €) od 30.04.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 504,78kn  67,00 €) od 31.05.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 522,38kn (69,33 €) od 30.06.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 648,87kn  (86,12 €) od 31.07.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 592,20kn (78,60 €) od 31.08.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 529,60kn (70,29 €) od 30.09.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 538,89kn (71,52 €) od 31.10.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 536,39kn (71,19 €) od 30.11.2011. pa do isplate,

-          na iznos od 571,09kn  (75,80 €) od 31.12.2011. pa do isplate,

 

-          na iznos od 601,78kn (79,87 €) od 31.01.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 608,34kn (80,74 €) od 28.02.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 591,79kn (78,54 €) od 31.03.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 607,74kn (80,66 €) od 30.04.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 619,60kn (82,24 €) od 31.05.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 607,40kn (80,62 €) od 30.06.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 614,32kn (81,53 €) od 31.07.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 605,91kn  (80,42 €) od 31.08.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 584,29kn  (77,55 €) od 30.09.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 613,52kn (81,43 €) od 31.10.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 629,18kn (83,51 €) od 30.11.2012. pa do isplate,

-          na iznos od 623,40kn (82,74 €)  od 31.12.2012. pa do isplate,

 

-          na iznos od 576,74kn (76,55 €) od 31.01.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 622,13kn (82,57 €) od 28.02.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 628,98kn (83,48 €) od 31.03.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 615,51kn (81,69 €) od 30.04.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 566,86kn (75,24 €) od 31.05.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 568,68kn (75,48 €) od 30.06.2013. pa do isplate,

-          na iznos od 586,67kn (77,86 €) od 31.07.2013. pa do isplate,

 

sve u roku od 15 dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB ..., da tužiteljici J. L. iz O., OIB ..., naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.576,96 eura[3]/19.047,18 kn (slovima: dvijetisućepetstotinasedamdesetšesteuraidevedesetše-stcenti/devetnaesttisućačetrdesetsedamkunaiosamnaestlipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, tj. 30. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom dana 11. srpnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj ..., kojim se Ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 23.488,47 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, obračunatoj po srednjem tečaju banke za CHF, važećem na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđenim Ugovorom.

 

2. Člankom 2. predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljica se obvezala tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je bila određena kao promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje.

 

3. Sukladno navedenom, tuženik je kao kreditor imao mogućnost da samostalno i bez obzira na volju korisnika kredita i bez njegove suglasnosti mijenja svojom odlukom visinu kamatne stope temeljem potpisanog Ugovora, a što je bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, a zbog čega je tj. promjene kamate došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Navedenim promjenama kamatne stope, mijenjao se dužni iznos mjesečnog anuiteta, tako da je tužiteljica temeljem razlike u kamati preplatila mjesečne anuitete u ukupnom iznosu od 6.506,65 kn.

 

4. Naime, predmetna ugovorna odredba omogućila je tuženiku promjenu ugovorene kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja slijedom čega je tužiteljica dovedena u nepovoljan položaj, te je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stana, a sve na štetu tužiteljice koja nije mogla utjecati niti isto tako na vrijeme i način promjene kamate, niti je mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imala nikakvih egzaktnih kriterija čime je tuženik postupio suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.

 

5. Dakle, kamata je očigledno bila mijenjana jednostranom odlukom tuženika, o čemu tuženik nije tražio suglasnost tužiteljice, zbog čega je ista postala promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati, a navedena odredba nije sadržavala niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te kao takva nije bila razumljiva prosječnom potrošaču i nije davala dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz konkretnog pravnog posla proizlaze.

 

              6. Osim toga, tuženik se kao financijska institucija, nije ponio kao savjesni gospodarstvenik, nego je ugovaranjem sporne odredbe i podizanjem kamatne stope stavio tužiteljicu u neravnopravan položaj slijedom čega je ista odredba Ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a što je jedno od temeljnih načela obveznog prava sadržanog u odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima.

 

7. Pored svega navedenog, prilikom sklapanja Ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja.

 

8. Tužiteljica kao prosječni potrošač nije mogla znati za rizik tečaja CHF, nego je mislila da je svaka strana sklapanjem Ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju bio još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćivala u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

 

9. S tim u svezi je razvidna činjenica, kako u predmetnom Ugovoru o kreditu ne postoji samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za CHF i promjena kamatne stope), koja sama po sebi ukazuje da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, pa tako ni danas nije znala niti je mogla znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znala koliko će iznositi njezina kreditna obveza.

 

10. Uslijed navedenih promjena tuženik je temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli po svakomjesečnom anuitetu neosnovano stekao ukupni iznos od 19.802,11 kn što zajedno sa razlikom nastalom jednostranom promjenom kamatne stope iznosi ukupno 26.308,76 kn.

 

11. Da je tužiteljica imala saznanja, da će mjesečni anuitet porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljičinu egzistenciju, ista nikada ne bi preuzela takvu obvezu.

 

12. Tužiteljica tužbom i tijekom postupka se poziva i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda u Z. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, s tim da je ista presuda bila i potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/17 od 9. travnja 2015.

 

              13. Isto tako, tužiteljica se poziva i na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Z. poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom izrekom presude se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te Zakona o obveznim odnosima.

 

              14. Tužiteljica se također pozvala i na Zakon o parničnom postupku i to čl. 502.c, te čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača navodeći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, NN 41/14 i 110/15).

 

              15. S obzirom da je ranije donesena prvostupanjska presuda u ovom parničnom predmetu bila ukinuta rješenjem Županijskog suda u S. B. poslovni broj Gž-... od 19. travnja 2023. tužiteljica u ponovljenom postupku ističe da ostaje kod svih ranije istaknutih navoda, kao i kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kako je on bio konačno postavljen nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, a podneskom od 12. rujna 2022.

 

16. Tuženik u odgovoru na tužbu, kao i tijekom ponovljenog postupka, s obzirom na ukidbenu odluku, u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, s tim da prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je u konkretnom slučaju sukladno potpisanom Ugovoru čl. 12. nadležan sud u Z., te isto tako ističe i prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja, a nastavno predlaže i odbacivanje tužbe, kao pogrešno postavljenog tužbenog zahtjeva.

 

17. U svezi kamatne stope tuženik navodi da su na Odluku tuženika o promjeni iste kriteriji bili jasno definirani, a isti su bili utvrđeni u pravilnicima o obračunu kamata i naknadi tuženika, a sve u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima.

 

18. Presuda Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/12, a na koju se poziva tužiteljica ne može se automatski i izravno primijeniti na predmetni Ugovor o kreditu, jer je izreka iste apstraktna i ne može se odnositi na sve ugovore koji su sklapani u vremenskom razdoblju kad i predmetni Ugovor, pa stoga treba dokazati da li se radilo o nepoštenim odredbama u samom Ugovoru o kreditu, a osim navedenog istom presudom nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi već ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom ugovaranja kriterija za promjenu kamatne stope.

 

19. Tuženik je mijenjao kamatnu stopu u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, a tužitelj i tuženik nisu imali namjeru prilikom sklapanja Ugovora ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, pa stoga tužbeni zahtjev ne može biti usvojen na način kako je postavljen.

 

20. Promjena kamatne stope bila je rezultat objektivnih tržišnih okolnosti, pa ju je stoga tuženik i mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima. Tuženik nije niti mogao predviđati, niti utjecati na promjene tržišta i troškova financiranja banaka, pa je stoga prilikom promjena kamatnih stopa tuženik se vodio jasnim i preciznim kriterijima.

 

21. Dakle, sama promjena i primjena kamatne stope su izvršene u cijelosti sukladno načelu savjesnosti i poštenja, na način da su primjenjivani jasni i opravdani parametri koji se i na jednostavan način mogu ispitati.

 

22. U svezi valutne klauzule i pozivanje tužiteljice na već navedenu presudu broj P-1401 je u najmanju ruku apsurdan budući je potrebno utvrditi pojedinosti u svrhu utvrđivanja je li strankama bilo poznato značenje valutne klauzule i njenih učinaka.

 

23. Tužiteljica je prije svega u potpunosti svjesno odabrala kredit denominiran u CHF, te joj je u svakom slučaju moralo biti jasno da će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, jer se radilo o jasnoj odredbi, ali potrebito je istaći da je tužiteljica mogla odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatu, ali je ista odabrala predmetni kredit upravo iz razloga jer je za nju bio najpovoljniji.

 

24. Predmetni Ugovor o kreditu je bio solemniziran, pa je tako tužiteljici i jasno istumačen od strane javnog bilježnika.

 

25. U konkretnom slučaju se uslijed više nepredvidivih faktora, na koje tuženik nije mogao utjecati i koji su bili neočekivani, dogodio rast CHF u odnosu na HRK, što se moglo dogoditi i suprotno u kojem bi slučaju rata kredita bila umanjena.

 

26. Tuženik je predložio da prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljenja se uzme u obzir i eventualno razdoblja u kojima je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog koji je bio na snazi u trenutku isplate kreditnog iznosa. U tom smislu tuženik je naveo da podredno i opreza radi ističe uvjetni prijeboj eventualne navedene razlike tečaja i manje kamatne stope od početno ugovorene. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovani uz naknadu parničnog troška.

 

27. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku neposredno saslušao tužiteljicu u svojstvu stranke, te je izvršio uvid u Ugovor o kreditu na str. 10 do 14 spisa, otplatni plan na str. 15 do 18 spisa, knjigovodstvenu karticu na str. 19 do 31 spisa, te je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. H. na str. 161 do 171 spisa.

 

28. Prvenstveno, s obzirom na istaknuti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda u O., jer su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Z., treba naglasiti da je isti prigovor neosnovan u smislu čl. 49., čl. 51. i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 70. st. 1-4 Zakona o parničnom postupku.

 

29. Naime, odredbom čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (a što je sukladno i s aktom Europske unije i to Direktive vijeća broj 93/13) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima  i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

 

30. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

31. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio je sklopljen na naprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, te tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, za navesti je da sud u Z., čija je mjesna nadležnost određena Ugovorom o kreditu, je od prebivališta tužiteljice udaljena cca. 300 km, pa stoga prema stajalištu ovog suda, a uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja Ugovora u konkretnoj situaciji odredba o ugovornoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri sudu svog sjedišta, te se time ostvari pogodnost i bitno manje troškove na strani tuženika. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice od suda čija je nadležnost ugovorena, takva bi ugovorna odredba za tužiteljicu izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o procesno pravnom položaju ugovornih stranaka.

 

32. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1-4 Zakona o parničnom postupku, pa stoga slijedom svega obrazloženog istaknuti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda je u cijelosti neosnovan.

 

33. Osim navedenog, istaknuti prigovor nenadležnosti ovog suda je također neosnovan i u smislu odredbe čl. 59. Zakona o parničnom postupku, budući je istom zakonskom odredbom jasno određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svoga sjedišta i ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti je nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, a u konkretnom slučaju je evidentno iz Ugovora o kreditu da se je radilo o Podružnici O., Poslovnici ...

 

34. Prvenstveno, s obzirom na uputu iz rješenja Županijskog suda u S. B. broj Gž-... od 17. travnja 2023. sud je u dokaznom postupku neposredno ispitao tužiteljicu J. L., dok nije saslušao javnog bilježnika, budući isto nije odgovarajući dokaz, a kako to proizlazi iz odluke Ustavnog suda RH od 30. lipnja 2022. broj U-III-5458/21 kao i sudske prakse (primjerice drugostupanjska odluka Županijskog suda u Puli Gž-137/23).

 

              35. Ispitana u svojstvu stranke tužiteljica J. L. je navela da je trebala kupiti automobil zbog čega je prvo otišla u auto-kuću Viola gdje joj govore da ode u banku i to upravo u R. banku, jer je ta banka u redu, a kako je imala i svog bivšeg učenika koji je bio direktor iste, i u kojeg je imala povjerenja, to je i otišla kod iste banke.

 

              36. Kako je imala još jedan kredit bila joj je bitna visina mjesečne rate, tako da joj u banci govore da je najbolje da podigne kredit u CHF i iznos anuiteta koji joj je bio rečen njoj je odgovarao. Rečeno joj je da do promjene visine anuiteta može doći, ali da ta promjena može biti mala.

 

              37. Prvotne rate su iznosile oko 1.200,00 kn i to je za nju bilo sve u redu, međutim na kraju se ta rata podizala sve do 2.400,00 kn, tako da je došla u situaciju da auto koji je kupila temeljem predmetnog kredita proda, jer je inače taj automobil bio za njezine osobne svrhe, ali su joj drugi rekli da to ne napravi i kako su joj drugi pomogli, taj automobil ipak nije prodala.

 

              38. Ugovor o kreditu je pročitala i dalje ništa nije pitala, upravo iz navedenog razloga da je svom učeniku kao direktoru banke vjerovala, a sam Ugovor je bio unaprijed sa napisanim sadržajem, dakle radilo se o tipiziranom Ugovoru koji je poslije nosila kod javnog bilježnika gdje joj nitko ništa nije objašnjavao.

 

              39. Kredit joj je skidan direktno sa plaće, a kući nije dobivala nikakve obavijesti o rastu tečaja i sl. Premda joj je rečeno da će kamata biti promjenjiva, da se može mijenjati, njoj je bilo isto tako rečeno da je taj kredit najsigurniji i da rata može ići na nešto malo više, a nijednom joj nije nuđen nikakav kredit sa fiksnom kamatom, niti kredit u eurima ili u kunama, već joj je odmah rečeno da je najpovoljniji kredit u CHF, a s obzirom da je njoj bio bitan anuitet kredita, to je isti i potpisala.

 

              40. Kad je došlo do podizanja visine anuiteta nije išla u banku, jer je to bio period kad je trebala pomoći bolesnoj unuci i sa istim autom ju je morala voziti u Z., u M. i nije imala snage da se sada o istom kreditu raspituje, a kada je telefonski nazvala njezinog učenika on joj je jednostavno rekao da je došlo do promjene.

 

              41. Iskazu tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru, te ga ocijenio kao istinitim, uvjerljivim, logičnim, a prvenstveno iz razloga što je isti dan i sukladno priležećim materijalnim dokazima u spisu, a na iskaz tužiteljice nije bilo niti primjedbi.

 

42. Dakle, prihvaćajući u cijelosti iskaz tužiteljice iz naprijed navedenih razloga, sud je nesporno utvrdio da je tužiteljici bilo rečeno i savjetovano da uzme kredit u CHF, te da može doći do promjene visine mjesečnog anuiteta, međutim iz njezinog iskaza nedvojbeno proizlazi da osim što je bilo navedeno da se anuitet može promijeniti daljnja objašnjenja tužiteljica nije dobila u smislu o čemu ovisi promjena visine anuiteta, kao i kasnije zbog čega je došlo do povišenja istoga, što znači da tužiteljici nisu prezentirani objektivni elementi promjenjivosti kako kamate, tako i tečaja, a što je sve utjecalo na njezinu štetu, a kako to ona opisuje tijekom cijelog ovog parničnog postupka.

 

43. Nadalje, među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica, kao korisnik kredita, dana 11. srpnja 2006. sklopila sa tuženikom, kao kreditorom, davateljem kredita, ovdje tuženikom – bankom, Ugovor o kreditu broj ..., a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 23.488,47 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok se tužiteljica odredbom čl. 2. Ugovora obvezala platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20% godišnje, s tim da se kamata obračunava u CHF, te je sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s anuitetima, dok je rok otplate kredita bio 84 mjeseca, a anuiteti su dospijevali na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

 

44. Prednja utvrđenja nesporno proizlaze i iz priležećih materijalnih dokaza u spisu, kao i nalaza i mišljenja financijsko – knjigovodstvenog vještaka D. H. temeljem kojeg vještačenja je sud nesporno utvrdio da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu na više od početno ugovorene koja je iznosila 5,20% godišnje i to svojim jednostranim odlukama, s tim da je sud na temelju nalaza i mišljenja istodobno nesporno utvrdio da je tužiteljica s osnove razlike na ime valutne klauzule također preplatila predmetni kredit.

 

45. Naime, kako se tužbenim zahtjevom potražuje upravo razlika s osnove više plaćenog kredita uslijed mijenjanja kamatnih stopa jednostranim odlukama banke i to na više od početno ugovorene stope od 5,20% godišnje, kao i razlike s osnova više plaćenog kredita zbog valutne klauzule, vještak je svojim izračunom, tj. nalazom i mišljenjem utvrdio da je tužiteljica preplatila predmetni kredit s navedenih osnova više u ukupnom iznosu od 26.760,48 kn, odnosno iznos od 6.544,35 kn s osnova preplaćenih kamata po promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 20.216,13 kn s osnova preplaćenih anuiteta po tečaju višem od tečaja po kojem je tužiteljica isplatila kredit, a na koji iznos i pojedinačno određene razlike je tužiteljica i postavila tužbeni zahtjev, a kako je to pobliže označeno točkom II. i V. izreke ove presude.

 

46. Za istaći je da je tuženik nakon izrade nalaza i mišljenja naveo da nema primjedbi na sam matematički izračun specificiranog tužbenog zahtjeva, s tim da je istakao da ostaje kod ranijih primjedbi, a i naknadno je naveo da ističe prigovor aktivne legitimacije tužiteljice, budući ista nije dokazala da je kao potrošač sklopila predmetni Ugovor o kreditu, zbog čega se ne može niti pozivati na odluke iz kolektivnog spora.

 

47. Nalaz financijsko – knjigovodstvenog vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je isti dan logično, uvjerljivo, jasno određeno, u skladu s pravilima struke od strane visoko stručne osobe, a posebice iz razloga što je dan na temelju materijalnih dokaza, kao i određenog predmeta vještačenja, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, dok tuženik nije postavio konkretni zahtjev prijeboja, pa stoga o istome se nije moglo niti raspravljati, a naknadno istaknuti prigovor da tužiteljica nije aktivno legitimirana, odnosno da nema svojstvo potrošača, je prigovor koji je tuženik istakao nakon zaključenja prethodnog postupka, no bez obzira na navedeno tuženik u tom smislu nije priložio niti bilo kakav dokaz kojim bi ovu svoju tvrdnju učinio bar vjerojatnom ili dokazanom, već je isti prigovor iznio paušalno nenavodeći razloge i okolnosti koje bi upućivale na drugačiji zaključak.

 

48. Nadalje, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH od 9. travnja 2015. pod poslovnim brojem Revt-249/14. između ostalog je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po Ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedeni dio odluke je Visoki trgovački sud potvrdio svojom odlukom Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

 

              49. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., između ostalog je navedeno da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

 

              50. U skladu s čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

              51. Među strankama nije sporno da je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke, odnosno ista je bila precizno određena samo u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a sve buduće kamatne stope koje je banka jednostrano mijenjala nije bila niti određena a niti odrediva, a što nesporno proizlazi iz stava Vrhovnog suda RH kojim se navodi da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove su bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njegovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Navedene banke prema stavu Vrhovnog suda RH nisu na opisani način postupale, već se radilo o nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi formuliranoj standardiziranim ugovorima o kreditu, a koji su kao takvi potrošačima ostali nerazumljivi. Ovakvo postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno bilo propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

              52. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH, sud je mišljenja da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF faktički dovelo do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamate, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke, pa su time odredbe čl. 2., 1. i 7. potpisanog Ugovora o kreditu ništetne, a kako to i tužiteljica navodi tužbom i tužbenim zahtjevom, a kako uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora i primila, a sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u svezi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, to je stoga valjalo odlučiti kao pod točkom I do V izreke ove presude.

 

              53. U odnosu na istaknuti prigovor zastare je za navesti je da je ovaj sud i predmetni prigovor ocijenio neosnovanim, obzirom da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći tek od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu (13. lipnja 2014.), tako da zastarni rok od 5 godina nije protekao do 10. lipnja 2019., kada je podnesena tužba u ovom parničnom predmetu (čl. 241. i 225. Zakona o obveznim odnosima).

 

              54. Odluku o kamatama sud je donio sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

              55. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, sastava 3 obrazložena podneska u iznosu od 199,08 eura, trošak zastupanja po punomoćniku održanim dana 11. travnja 2022., 14. srpnja 2022., 13. rujna 2022. i 2. listopada 2023. u iznosu od po 199,08 eura, te trošak pristupa na ročište 15. ožujka 2021. u iznosu od 99,54 eura, što ukupno iznosi 1.692,18 eura na koji iznos se obračuna 25% PDV-a se dobije iznos od 2.115,23 eura.

 

56. Kako je tužiteljica imala i trošak sudskog vještačenja u iznosu od 331,81 euro, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,96 eura, to se ukupno dobije iznos od 2.576,96 eura/19.047,18 kn, a koji trošak je tužiteljici i dosuđen, s tim da je visina troška određena sukladno Odvjetničkoj tarifi, vrijednosti predmeta spora i Zakonu o sudskim pristojbama.

 

               Osijek, 30. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                                       Sudac

                                                                                                               Dorica Krnic – Miloš, v.r.

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje u tri istovjetna pisana primjerka, putem ovog suda, Županijskom sudu u Slavonskom Brodu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. 

 

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika