REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Poslovni broj Povrv-257/2021-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB: 00862047577, Vladimira Nazora 19, Dubrovnik kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zpvko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika FV OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026.., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv-2063/2021 od 24. rujna 2021. u točki I. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 514,73 EUR / 3.878,24 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 58,32 EUR[1] / 439,38 kn počevši od 30. listopada 2020. pa do isplate na iznos od 79,72 EUR / 600,67 kn počevši od 1. prosinca 2020. pa do isplate na iznos od 77,58 EUR / 584,54 kn počevši od 31. prosinca 2020. pa do isplate na iznos od 96,85 EUR / 729,71 kn počevši od 3. ožujka 2021. pa do isplate na iznos od 94,71 EUR / 713,58 kn počevši od 31. ožujka 2021. pa do isplate na iznos od 107,55 EUR / 810,36 kn počevši od 1. svibnja 2021. pa do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Ukida se snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikše Mozara iz Dubrovnika, poslovni broj Ovrv.2063/2021 od 24. rujna 2021. u točki III. izreke
III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu444,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 13. prosinca 2021. ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine na ime neplaćene potrošnje vode u ukupnom iznosu od 3.878,24 kune sa zakonskim zateznim kamatama, kojim ujedno potražuje i trošak ovršnog postupka u iznosi od 187,50 kuna.
2. Javni bilježnik Nikša Mozara iz Dubrovnika, Vukovarska 17 donio je 24. rujna 2021. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv.2063/2021 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 3.878,24 kuna, sa zateznim kamatama, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kuna.
3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pa je sud, na temelju odredbi čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, dalje: OZ) i čl. 287. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 57. i 58. OZ-a, rješenjem poslovni broj Povrv.257/2021 od 20. prosinca 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazao ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom čl. 451. st. 3. Zakon o parničnom postupku (""Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP).
4. U prigovoru od 21. listopada 2021. tuženik navodi da u stanu nema vodomjer, kao ni Ugovor o načinu plaćanja, živi sam u stanu i mjesečno plača 10 kubika što odgovara njegovoj potrošnji.
5. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 13. siječnja 2021. tužitelj je istaknuo da na temelju odredbi Zakona o vodama ranije Zakona o komunalnom gospodarstvu svaka samostalna uporabna cjelina u kojoj se koristi voda mora imati ugrađeni vlastiti vodomjer, a budući da nekretnina u vlasništvu tuženika nema ugrađen vodomjer sukladan Zakonu o mjeriteljstvu kao i da je zgrada projektirana i izgrađena na način da su vodovodne instalacije poslije glavnog vodomjera zajedničke, tužitelj primjenjuje Opće i tehničke uvjete o isporuci vodnih usluga koji su doneseni na temelju čl. 215 Zakona o vodama stoga odnosno u konkretnom slučaju primjenjuje članak 36., 39. i 40. Općih i tehničkih uvjeta. Nadalje ističe da u stambenoj zgradi na adresi [adresa] postoji jedan glavni vodomjer Do ugradnje digitalnih vodomjera, stanari su pojedinačno i proizvoljno uplaćivala djelomične obveze. Pisani sporazum suvlasnika o raspodjeli utroška vode nije postojao. Nakon ugradnje digitalnih vodomjera u većini etaža došlo do primjene čl. 39. Općih i tehničkih uvjeta o isporuci dok se u odnosu na tuženicu koja nije ugradila digitalni vodomjer primjenjuje čl. 40.st. 4. Nakon ugradnje digitalnih vodomjera suvlasnicima/potrošačima i dalje ostaje obveza podmirenja razlike između očitanih digitalnih vodomjera i glavnog vodomjera pa da je sasvim logično da razlika koja nastane predstavlja potrošnju onih potrošača koji nisu ugradili digitalne vodomjere. Ističe da tuženik je jedini koji u predmetnoj stambenoj zgradi nije pristao na ugradnju internog vodomjera na daljinsko očitanje pa je logično da razlika između očitanih internih digitalnih vodomjera i glavnog vodomjera predstavlja potrošnju tuženika. Ističe i da je glavni vodomjer potrošno mjesto mjerodavno za utvrđivanje količine potrošene usluge i da su se sami suvlasnici dužni dogovoriti o načinu raspodjele potrošnje i održavati privatne instalacije poslije glavnog vodomjera odnosno da se većina suvlasnika odlučila ugraditi digitalne vodomjere na koji način je utvrdila način raspodjele određen Općim i tehničkim uvjetima i ZV-u dok je tuženik odbio ugraditi digitalni vodomjer odnosno nije prihvatio podmiriti troškove ugradnje te zaključiti sa tužiteljem ugovor o ugradnji i obračunu.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik i korisnik stana na adresi [adresa], da tuženik nije ugradio interni vodomjer na daljinsko očitanje te da tužitelj navedenom stanu isporučuje vodne usluge. Među strankama je sporno da li je tuženik obveznik plaćanja vodne usluge u iznosu koji potražuje tužitelj.
7. Tijekom postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga na dan 24. kolovoza 2021. (list 4 spisa), dopis MUP broj 511-03/06/1-6/193-2021 od 29. srpnja 2021. (list 18 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (list 19 spisa), Opće i tehničke uvjere isporuke vodnih usluga broj 4981 ood 7. lipnja 2011. (list 20-34 spisa), Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i Bagarić Smrdelj Marije (list 35-36 spisa), Zamolba za ugradnju vodomjera broj [broj vodomjera] List 37-38 spisa) Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i LV (list 41-42 spisa), Ugovor između [adresa] i BV o čuvanju stana (list 43-44 spisa), Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i BV (list 45-46 spisa), zk. Izvadak za kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 47-72 spisa), Zapisnik o pregledu mjerenih mjesta od 5. ožujka 205. (list 74 spisa), Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i PV (list 75-76 spisa), Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i ĆV (list 77-78 spisa), Ugovor između Vodovod Dubrovnik d.o.o. i KV (list 79-80 spisa), račun broj 1-41098-12009018 za 9/2020 (list 81 spisa), račun broj 1-41098-12010016 za 10/2020 (list 82 spisa), račun broj 1-41098-12011012 za 11/2020 (list 83 spisa), račun broj 1-41098-12101011 za 1/2021 (list 84 spisa), račun broj 1-41098-12102018 za 2/2021 (list 85 spisa), račun broj 1-41098-12103014 za 3/2021 (list 86 spisa), karticu kupca (list 87-88 spisa), saslušan je svjedok RV (list 129-130 spisa).
8. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Sud nije provodio dokaze predložene po tužitelju s obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pregledom isprava, a imajući na umu osporene činjenice u prigovoru.
10. Pregledom zamolbe za ugradnju vodomjera broj [broj vodomjera] utvrđeno je da su RV, GV, ĆV, DV, AV i [adresa] kao stanari zgrade na ulazu [adresa] po predstavniku stanara ČV podnijeli zahtjev za ugradnjom vodomjera s daljinskim očitanjem, te da su GV, FVH, BV (koji čuva stan za [adresa]), VV, ĆV, s tužiteljem sklopili Ugovor radi ugradnje vodomjera za daljinsko očitanje. Prema zapisniku o pregledu kontrolnih mjesta za sustav daljinskog očitanja vodomjera u zgradi u [adresa] (list 74 spisa) utvrđeno je da se zgrada sastoji od 5 ulaza, od čega 4 imaju po devet stanova, a u petom sedam stanova.
11. Iz iskaza svjedoka ČV, tadašnjeg predstavnika stanara, kojem su nema razloga ne vjerovati jer je iskaz dan logično i životno, da u ulazu na adresi IV ima 5 stanova i jedan apartman na ime GV.
12. Prema izvedenim dokazima proizlazi da u zgradi na adresi [adresa], svi stanovi, svakako više od 51% vlasnika/korisnika stanova, osim tuženika, a što on ne spori, imaju ugrađene vodomjere za daljinsko očitanje (isto je i razvidno iz zahtjeva i popisa stanova (list 40 spisa).
13. Odredbom članka 94. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18 i 110/18) određeno je da je obveznik plaćanja komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Prema članku 42. stavku 1. i 2. Zakon o vodnim uslugama ("Narodne novine" br. 66/19.) sredstva cijene vodnih usluga prihod su isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Cijena vodne usluge sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Dalje, je razrađeno što se smatra cijenom fiksnog, a što varijabilnog dijela. Člankom 43. stavkom 1 istog Zakona Visinu cijene vodnih usluga (u daljnjem tekstu: tarifa vodne usluge) odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga (odluka o cijeni vodnih usluga). Odluka o cijeni vodnih usluga donosi se za razdoblje važenja poslovnog plana isporučitelja vodnih usluga.
13.1. Dužnost korisnika usluge platiti račun za vodne usluge propisana je odredbom članka 42. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga od 7. lipnja 2011., izmijenjenih i dopunjenih Odlukom od 5. prosinca 2012. te Odlukom od travnja 2015. (službena internetska stranica Vodovoda Dubrovnik d.o.o., dalje: Opći i tehnički uvjeti). Odredbom članka 2. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta propisano je da je potrošač (kupac) pravna ili fizička osoba koja koristi vodne usluge, da potrošač može biti vlasnik nekretnine ili osoba koja ima pravo korištenja nekretnine po bilo kojem pravnom osnovu (najmoprimac, podnajmoprimac, stanar, zakupac, podzakupac, koncesionar i slično). Člankom 36. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta je propisano da se u zgradama s više korisnika u kojima korisnici imaju ugrađene interne vodomjere s mogućnošću daljinskog očitanja preko kojega je moguće očitanje bez ulaska u stan ili drugu zasebnu cjelinu, potrošnja obračunava na temelju očitanja tih vodomjera i očitanog stanja na glavnom vodomjeru, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ukoliko se zbroj stanja očitanih internih vodomjera razlikuje od očitanog stanja glavnog vodomjera, tako utvrđena razlika obračunava se na sve korisnike srazmjerno potrošnji pojedinog korisnika usluge u odnosu na ukupnu potrošnju ili se ta razlika fakturira na teret zajedničke pričuve ako tako odluče korisnici usluga. Člankom 37. st.1. je propisano da ako su korisnici usluga u zgradi sa glavnim vodomjerom odlučili da potrošnju vode plaćaju prema broju osoba u pojedinom stanu, ovlašteni predstavnik zgrade ili druga zadužena kontakt osoba dužna je dostaviti odluku o načinu raspodjele utrošene vode, broj osoba koje stanuju u pojedinom stanu za sve stambene cjeline unutar stambene zgrade, predstavnika porodičnog domaćinstva na čije ime će se ispostavljati račun te sve promjene koje nastaju tijekom mjeseca, a st. 2. istoga članka je propisano da je zaključene međuvlasničke ugovore ovjerene i potpisane od strane najmanje 51% vlasnika zasebnih cjelina, predstavnik zgrade ili druga zadužena osoba dužna dostaviti isporučitelju usluga. Člankom 40. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta je propisano da vlasnici zasebnih cjelina u slučajevima iz članka 39. međusobno zaključuju ugovor kojim uređuju odnose vezane uz ugradnju internih vodomjera u zasebne cjeline (stan, poslovni prostor), a osobito obzirom na određivanje fizičke ili pravne osobe određene za očitanje i dostavu podataka isporučitelju usluge kao i za dojavu veličine vlasničkih udjela svih korisnika u zgradi, dok je stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka propisano da je zaključene međuvlasničke ugovore ovjerene i potpisane od strane najmanje 51% vlasnika zasebnih cjelina, predstavnik zgrade ili druga zadužena osoba dužna dostaviti isporučitelju usluge, da isporučitelj usluge neće priznavati individualne dojave o potrošnji vode korisnika usluge te da će se za sve korisnike koji ne pristanu na obračun potpisan od strane većine korisnika u slučaju iz članka 29. obračunati razlika između zbroja očitanih stanja sa sekundarnih vodomjera korisnika i glavnog vodomjera ravnomjerno po broju stambenih cjelina, a ako korisnici usluga iz članka 29. nisu odredili ovlaštenog predstavnika zgrade ili drugu zaduženu osobu ili ta osoba ne dostavi podatke potrebne za obračun vode, isporučitelj usluge ima pravo obračunati potrošnju vode prema udjelu u ukupnoj potrošnji vode prethodnog mjeseca, a konačno i obustaviti isporuku vode. Nadalje, odredbom članka 27. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga propisano je da je pravo isporučitelja usluge vršiti naplatu pruženih vodnih usluga korisnicima usluga obračunatih na temelju važećeg cjenika vodnih usluga i Općih i tehničkih uvjeta dok je člankom 33. propisano da se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom, a izražava u jediničnom iznosu m3 - metar kubični, s time da sustav i veličinu vodomjera određuje isporučitelj usluge na osnovi hidrauličnog proračuna i jedini ima pravo i dužnost dobavljanja, ugradnje i izmjene, popravka i održavanja glavnog vodomjera. Nadalje, člankom 42. st. 2. i 3. propisano je da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun i da se prigovor podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa.
14. Slijedom navedenog tužitelj, kao isporučitelj vodnih usluga na području Grada Dubrovnika, što nije sporno, sukladno zakonskim ovlastima, kao isporučitelj usluge donio je Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojom je odredio način obračuna i cijenu vodnih usluga. U postupku je utvrđeno da je tuženik vlasnik i korisnik stana u stambenoj zgradi na adresi [adresa], što tuženik ne spori, te da je na temelju suglasnosti većine suvlasnika stambene zgrade odnosno vlasnika posebnih dijelova stambene zgrade, izvršena ugradnja vodomjera s daljinskim očitanjem stanja u stanove suvlasnika koji su dali suglasnost i da vodomjer s daljinskim očitanjem nije ugrađen u stan tuženika jer se nije s ugradnjom suglasio, imajući pri tome u vidu odredbe članka 42. st. 2. i 3. kojim je propisano da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljene račune i da se prigovor podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa, a da tuženik nije dostavio dokaz, a niti tvrdi da je na utužene račune i razliku utuženih računa podnio prigovor u pisanom obliku, a niti da je došlo do promjene korisnika stana u predmetnoj zgradi dok je na temelju odredbe čl. 42. st. 1. Općih i tehničkih uvjeta u vezi s odredbama čl. 29. st. 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta te čl. 9. ZOO-a, kojim je određeno da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoju obvezu i da su odgovorni za njezino ispunjenje, tuženik bio u obvezi podmiriti utuženo dugovanje te odgovara za neplaćene usluge opskrbe vodom koje su obračunate sukladno Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga.
15. Pregledom izvoda iz poslovnih knjiga na dan 24. kolovoza 2021. i računa broj 1-41098-12009018 za 9/2020 (list 81 spisa), račun broj 1-41098-12010016 za 10/2020 (list 82 spisa), račun broj 1-41098-12011012 za 11/2020 (list 83 spisa), račun broj 1-41098-12101011 za 1/2021 (list 84 spisa), račun broj 1-41098-12102018 za 2/2021 (list 85 spisa), račun broj 1-41098-12103014 za 3/2021 (list 86 spisa), utvrđeno je da je poslovnim knjigama tužitelja evidentirano postojanje duga u ukupnom iznosu 3.878,24 kn
15.1. Uvidom u karticu kupa tužitelja od 14. siječnja 2022. utvrđeno je da se navedeno potraživanje u poslovnim knjigama tužitelja i dalje vodi kao neplaćeno.
16. Stoga je potraživanje tužitelja, čija je visina utvrđena pregledom navedenih isprava, a koje, kako je to propisano čl. 28. OZ-a, predstavljaju vjerodostojnu ispravu uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti osnovano.
17. Tužitelju je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
18. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi u cijelosti.
19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. članka 155. ZPP-a.
19.1. Tužitelj ostvaruje pravo i na nastale troškove za nagradu javnom bilježniku kao nagrada u iznosu 75,00 kn prema članak 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 9/21) kao i naknadu za trošak obavijesti i dostave (25,00 kn i 50,00 kn) po članku 7. Pravilnika.
19.2. Tako su tužitelju priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku primjenom Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i to za zastupanje na ročištima 25. kolovoza 2025., 8. prosinca 2025., 10. ožujka 2026. (svako po 50 b, Tbr. 9/1) 10. studenog 2025. (12,5 b, Tbr. 9/5), što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV, čini iznos 406,25 EUR.
19.3. Tužitelju valja priznati i trošak sudske pristojbe za presudu pristojbe za presudu (13,27 EUR). Tužitelju pripada pravo na trošak sudske pristojbe za presudu umanjeno za 50% (plaćanje u roku 3 dana), trošak sudske pristojbe koji nije plaćen u navedenom roku pasti na teret tuženika.
19.4. Ukupni trošak koji pripada tužitelju iznosi 24,89 EUR (187,50 kn) odnosno ukupno 444,41 EUR s obzirom da ne može uvećani pa je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke. Zatezne kamate temelje se na odredbi
U Dubrovniku 2. travnja 2026.
Sutkinja
Marijana Capurso Kulišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. ZPP-a)
DN-a:
-tužitelju po punomoćniku
-tuženiku
