REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6212/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, Držićeva 6b, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević&Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Ivana Adžića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GP, odvjetničkog vježbenika, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj Ugovora: 32119444216, broj kreditne partije: 7103976890 sklopljenog 21. prosinca 2007. između tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora i tužiteljice ĐP ( sada AP) kao korisnice kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženici plati naknadu za obradu kredita, dakle članak 2. stavak 2. Ugovora kojim je ugovoreno da se korisnica kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora.

II. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 232,68 eura (slovima: dvjesto trideset dva eura i šezdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 28. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu 1.329,64 eura (slovima: tisuću tristo dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 2. travnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura ).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 18. listopada 2024. tužiteljica navodi da je sa tuženicom dana 21. prosinca 2007. sklopila Ugovor o kreditu broj: 3211944216, a prema kojem je tuženica kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrila kredit u iznosu od 40.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Kredit je dan na rok otplate od 92 mjeseca. Odredbom čl. 2. st. 5. ugovora o kreditu određeno je: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora." Tuženica je tužiteljici 28. prosinca 2007. prilikom isplate kredita, naplatila naknadu za obradu kredita u iznosu 1.753,10 kuna.

2. Tuženica je obvezala tužiteljicu na plaćanje naknade i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočila strukturu navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, u kojem končano iznosu, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 96. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007) s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenog i priređenog od strane tuženice kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju nalazi tuženica zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

3. Tuženica je nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je dovela tužiteljicu u neravnopravni položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom. Tužiteljici je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - kao drugu ugovornu stranu, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zloupotrebe prava.

4. U tužbi tužiteljica traži da se utvrdi ništetnom odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj: 32119444216, broj kreditne partije: 7103976890 sklopljenog 21. prosinca 2007. između tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora i tužiteljice ĐP ( sada AP) kao korisnice kredita, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženici plati naknadu za obradu kredita, dakle članak 2. stavak 2. Ugovora kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora i traži isplatu iznosa za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 232,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 28. prosinca 2007. do isplate, kao i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 1-3 spisa).

5. U odgovoru na tužbu tuženica prigovara vrijednosti predmeta spora kako ga je odredila tužiteljica u iznosu 1.559,491 eura, dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 232,68 eura jer smatra da u konkretnom slučaju je potrebno odrediti vrijednost predmeta spora isključivo u visini kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Tuženica osporava svojstvo potrošača tužiteljici jer ista nije dokazala da je potrošač i da je sredstva iz kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Tuženica je istaknula da je predmetna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa je utoliko bespredmetno utvrđivati eventualnu nepoštenost odnosno ništetnost te odredbe. Nije dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna, a sve sukladno odredbi čl. 57. Zakona o zašiti potrošača prema kojoj odredbi nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te ugovorne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Na jednak način određen je i Direktivom Vijeća Europske unije 93/13/EEZ čiji je tekst inkorporiran spomenutim Zakonom o zaštiti potrošača u hrvatsko nacionalno zakonodavstvo. Dakle, Direktiva propisuje tzv. načelo transparentnosti koje je razvijeno u praksi Suda EU kao načelo temeljem kojeg u trenutku ugovaranja određenog pravnog posla potrošaču odredbe ugovora moraju biti razumljive ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, nego na način da mu je pruženo dovoljno informacija temeljem kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene odredbe. Dakle, ugovor o kreditu je propisivao pravo tuženice na naplatu jednokratne naknade za obradu kredita sukladno odlukama tuženice. Dodatno se napominje da naknada za obradu kredita predstavlja naknadu koja se naplaćivala u trenutku ugovaranja kredita, a ista je pokrivala troškove poput: operativnih troškova ( trošak rada djelatnika Banke, uključujući i troškove zaposlenika na razvoju i održavanju pripadnih IT sustava i sl. ), materijalnih troškova ( cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama kao što su registar obveza po kreditima SR1, HROK ili HZMO), troškove trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge ( npr. trošak poštarine), povezanih regulatornih troškova ( npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenta, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.). Naime, svaki proces dobivanja pojedinog kredita uključuje nekoliko organizacijskih jedinica odnosno proces obrade pojedinog kredita sastoji se od različitih faza provedbe kredita kao što su savjetovanje i pisana ponuda klijentu, zahtjev za odobrenje kredita, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata, slaganje kreditnog spisa. S obzirom na troškove nastale prilikom obrade kredita tuženica je sukladno odredbi čl. 2. i nastalim troškovima naplatila naknadu. Tuženica ističe prigovor zastare te osporava zatraženi tijek kamata (list 21- 29 spisa).

6. Vrijednost predmeta spora je određena sukladno čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a) jer tužba tužiteljice protiv tuženice obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tako da se vrijednost spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženice obuhvaća jedan zahtjev koji je deklaratorni te drugi koji je kondemnatorni zahtjev, tako da deklaratorni zahtjev tužitelja iznosi 1.327,23 eura, a kondemnatorni iznosi 232,68 eura, ukupno 1.559,91 eura, a kako je tužitelj označio u tužbi i kako je određeno na pripremnom ročištu 21. listopada 2025 (list 129 spisa).

7. Među strankama je nesporno: da je tužiteljici naplaćena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu iznosi 232,68 eura /1.753,10 kuna i da je ista naplaćena prilikom isplate kredita 28. prosinca 2007. ( pripremno ročište 21.10. 2025.; list 129 spisa).

8. Među strankama je sporno: je li tužiteljica potrošač, je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: preslika ugovora o kreditu broj: 3211944216 od 21. prosinca 2007. (list 4-9 spisa), pregled prometa po partiji kredita: 7103976890 - specifikacija uplata (list 10-17 spisa), Obvezne radnje pri odobravanju kredita (list 55-56 spisa) i saslušana je tužiteljica na raspravi 23. veljače 2026. (list 129 spisa).

10. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3211944216, od 21. prosinca 2007. kojeg je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa tuženicom kao kreditorom je razvidno da se radi o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće ( čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu) . Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U vrijeme podizanja kredita tužiteljica je radila kao socijalna radnica u Odgojnom domu Bedekovčina, a sada je ravnateljica te ustanove koja sada ima naziv Centar za pružanje usluga u zajednici Zagorje. U vrijeme podizanja kredita i tijekom otplate, kao i u vrijeme davanja iskaza tužiteljica nije bila vlasnica obrta niti je obavljala kakvu gospodarsku djelatnost. Ovo joj je bio prvi kredit i novčana sredstva je potrošila za adaptaciju kata u kući u kojoj i danas stanuje, a koja je u vrijeme podizanja kredita bila u suvlasništvu svekrva i supruga, a podizanjem kredita i ulaganjem u predmetnu kuću sukladno dogovoru ima sada suvlasnički dio. Od novčanog iznosa kredita uređen je prvi kat u kući za stanovanje jer su bili samo zidovi i od uređenja stanuje u toj etaži sa suprugom i djecom i prostor koristi isključivo za stanovanje te tu etažu nikada nisu iznajmljivali, a niti koristili za poslovne svrhe. Na temelju čitanja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice je utvrđeno da je tužiteljica adaptirala prvi kat u kući i taj kat koristi isključivo za vlastito stanovanje i stanovanje svoje obitelji ( suprug i djeca), pa je razvidno da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007; dalje: ZZP-a).

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 2. st. 2. Ugovora kojom odredbom je ugovoreno da je tuženica ovlaštena zaračunati naknadu za obradu zahtijeva i odobravanje kredita, sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora.

12. Člankom 2. stavak 2. Ugovora je ugovoreno da se korisnica kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge kreditora.

13. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je pročitala ugovor, ali da joj djelatnik banke nije pojasnio odredbe ugovora, a niti je pri sklapanju ugovora primijetila da se plaća naknada za obradu kredita, a niti je na to bila upozorena. Razgovarala je sa djelatnikom banke o kamatama, anuitetima i interkalarnim kamatama. Kada je razgovarala sa kolegama shvatila je da su banke naplaćivale naknadu za obradu kredita te se obratila odvjetniku i vidjela da je i njoj naplaćena naknada, a da ne zna zbog čega joj je naplaćena i od čega se ista sastoji. Nije mogla utjecati na odredbe ugovora jer je dobila gotov ugovor koji je trebala samo potpisati (list 129-130 spisa).

14. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3211944216 sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze čindiba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

15. Odredbom članka 96. st. 1.ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/2007 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl.102. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

16. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 3211944216 sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženice kao kreditora i iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita u skladu s Odlukom o Tarifi naknade za usluge Kreditora, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada.

17. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženice, te da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženicom nije pojedinačno pregovarao o nikakvoj naknadi za obradu kredita niti joj je objašnjeno koliko bi ona iznosila. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

18. Ugovor o kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužiteljici i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženica kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

19. Tužiteljica je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle ista nema pravnih znanja koja su joj potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženice koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupila u okviru svoje djelatnosti.

20. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženice bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužiteljicu u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženicu iz razloga što ona ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženica ta koja odlučuje o visini naknade, a korisnica kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a prema kojoj kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv; predmetna ugovorna odredba čl. 2. ugovora je ništetna.

21. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

22. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/2007 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/2007 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP/2007). Nesporno je da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita (čl. 2. ) bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženica prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarala (razvidno iz iskaza tužiteljice) te tuženica nije prezentirala tužiteljici koje ona točno ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala nadoknaditi niti joj je objasnila strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži te tuženica prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarala niti je ugovorom utvrdila egzaktne parametre temeljem kojih bi tužiteljica mogla znati kolika će biti njezina obveza.

23. Budući da je odredba čl. 2. koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita zahtjeva bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice o kojoj odredbi se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužiteljice i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/2007); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 2. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. Budući da je odredba čl. 2. ugovora o kreditu od 21. prosinca 2007. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 322. ZOO-a, obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 21. prosinca 2007. zbog ništetne odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita (čl. 2.) u iznosu 232,68 eura na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

25. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.

26. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnog ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženica vrati ono što je neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.559,91 eura ) i zatraženim troškovnicima.

28. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 21.11.2024. i 9.12.2024. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 21.10.2025. i 23.2.2026. - 200 bodova (2 x 100 bodova ) po Tbr. 9/1, ukupno 500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.

29. Tužiteljici su u cijelosti priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i na presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 79,64 eura kao nužni i opravdani troškovi.

30. Parnični trošak tužiteljice se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.250,00 eura, troškova sudske pristojbe u iznosu 79,64 eura, ukupno 1.329,64 eura.

31. Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate 32. Odbijen je zahtjev tuženice za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.000,00 eura jer ista nije uspjela u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika