Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj P-238/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja KU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Timonu Sakomanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba (OIB: 61817894937) iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćnici JU, zaposlenici tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 19. veljače 2026. u prisutnosti z. punomoćnice tužitelja Ivane Zoričić, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice tuženika, 2. travnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KU iz [adresa], koji glasi:

'' Proglašava se nedopuštenom ovrha određena temeljem rješenja o ovrsi Ovr- 3934/2019 od 8. siječnja 2020. kojom je određena ovrha protiv tužitelja na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06-2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba sa iskazanom potvrdom ovršnosti sa danom 16. veljače 2011, kao ovršne isprave, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 273,37 eura (2.059,72 kuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.'', kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 138,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 02. travnja 2026. na taj iznos, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj KU je dana 19. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika Grada Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koju je pokrenuo tuženik na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06-2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba.

2. Tužitelj u tužbi navodi da se ovršnom ispravom traži naplata tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika u iznosu od 2.059,72 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate. Tužitelj u tužbi navodi je najamnina predmet koji uživa određenu zakonsku zaštitu prema Zakonu o najmu stanova jer se radi o zaštićenoj najamnini koja je zaštićena od ovrhe ili je barem podložna posebnim uvjetima u okviru ovrhe kao što je to odredbom čl. 50. st. 1. t. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 22/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) određeno. Tužitelj navodi kako je rješenje o ovrsi doneseno bez razmatranja specifičnih okolnosti i prava koju su tužitelju zajamčena Zakonom o zaštiti prava najmoprimaca i Zakonom o ovrsi te su time prekršena njegova prava na pravično suđenje i zaštitu imovine. Nadalje navodi kako šteta koju tužitelj trpi je nerazmjerno velika u odnosu na koristi koje ovrhovoditelj ostvaruje.

3. Tužitelj u tužbi ističe prigovor zastare cjelokupne tražbine tuženika jer potvrda ovršnosti datira iz 2011. godine.

4. U odgovoru na tužbu tuženik Grad Zagreb je naveo da je u konkretnom slučaju tuženik, kao ovrhovoditelj donio protiv tužitelja, kao ovršenika rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-3934/19 8. siječnja 2020. radi namirenja nepodmirene novčane tražbine u iznosu od 2.059,72 kuna na ime neplaćene najamnine sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospjelosti svakog pojedinačno naznačenog iznosa pa sve do isplate kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 250,00 kuna te je ovrha određena po svim računima ovršenika i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama putem FINE. Tuženik je nadalje naveo da je prigovor zastare kojega ističe tužitelj u cijelosti neosnovan iz razloga što je ovršni prijedlog podnesen 2019.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-3), odgovor na tužbu (list 13-15), prijedlog za ovrhu (list 17-19), rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr- 3934/2019 (list 20), opomenu pred ovrhu (list 21), ugovor o najmu stana (list 25-31) i specifikaciju duga sa osnova najamnine (list 33-35).

6. Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da ovrha koja se vodi na temelju Ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, KLASA: 370-01/2005-01/2208, URBROJ: 251 14-21/204-06-2, solemniziranog pod poslovnim brojem OU-366/06 dana 13. ožujka 2006. kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba nije dopuštena iz razloga što je najamnina predmet koji uživa određenu zakonsku zaštitu prema Zakonu o najmu stanova jer se radi o zaštićenoj najamnini koja je izuzeta od ovrhe ili je barem podložna posebnim uvjetima u okviru ovrhe kako je to propisano u čl. 50. st. 1. točka 6. OZ.

8. Tužitelj navodi da su prijenos novčane tražbine i pljenidba izvršena na nedopušten način jer se u konkretnom slučaju radi o zaštićenoj najamnini koja uživa određena zakonska prava i izuzeća od ovrhe prema zakonodavstvu Republike Hrvatske. Najamnina kao takova, ukoliko je zaštićena, ne može biti predmetom ovrhe bez prethodnog ispitivanja specifičnih uvjeta pod kojima se ista može plijeniti. Rješenje o ovrsi izdano je bez razmatranja specifičnih okolnosti i prava koja su tužitelju zajamčena Zakonom o zaštiti prava najmoprimca i Zakonom o ovrsi te su time prekršena njegova prava na pravično suđenje i zaštitu imovine. Tužitelj nadalje navodi da se ovrha na osnovi Ugovora o najmu stana može provesti samo pod uvjetima koji ne krše prava najmoprimca za zaštitu stambenih uvjeta posebno kada je riječ o zaštićenoj najamnini. Također, prijenos novčane tražbine prije pravomoćnosti rješenja i određivanja troškova ovrhovoditelja su nezakoniti jer nisu usklađeni sa zakonskim okvirom koji regulira način postupanja u slučajevima zaštite zaštićenih najmoprimaca.

9. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila te da niti iz jednog navoda tužitelja ili dokaza ne proizlazi suprotno, a ovršni prijedlog podnesen je 2019.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je sa tužiteljem kao ranijim stanarom-zaštićenom najmoprimcem temeljem odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98 i 66/98) zaključio ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme za zaštićenom najamninom koji ugovor je solemiziran 13. ožujka 2006. po poslovnim brojem OU-366/06 kod javnog bilježnika Vlaste Zajec iz Zagreba za stan u [adresa], IV kat, stan broj 14, površine 58,68 m2. Tuženik nadalje navodi da je pod čl. 3. ugovora o najmu ugovoreno da će najmoprimac za korištenje stana plaćati zaštićenu najamninu u iznosu od 2,36 kn/m2, a prema ispostavljenim uplatnicama najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec. Nadalje navodi kako tužitelj kao najmoprimac nije platio zaštićenu najamninu niti nakon dostavljenih opomena pa je pokrenut ovršni postupak radi prisilne naplate.

11. Tuženik je još naveo kako u se u konkretnom slučaju radi o ovrsi radi naplate dugovanja po osnovi zaštićene najamnine, a činjenica da netko ima status zaštićenog najmoprimca i ugovorenu zaštićenu najamninu ne znači da nije dužan plaćati naknadu za korištenje stana. Naveo je i to kako zaštićeni najmoprimci imaju obvezu plaćati značajno povoljniju naknadu od tržišne i u tome se ogleda njihov poseban zaštićeni položaj te nije realno očekivati da se stan može koristiti besplatno.

12. Uvidom u prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika (list 17 – 20) utvrđeno je da je tuženik Grad Zagreb, kao ovrhovoditelj podnio protiv tužitelja KU, kao ovršenika prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenika 19. studenog 2019. Općinski građanski sud u Zagrebu izdao je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-3934/19, 8. siječnja 2020. kojim rješenjem je odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosnom novčane tražbine radi naplate.

13. Uvidom u prijedlog za ovrhu utvrđeno je da se ovrha protiv ovršenika traži iz razloga što nije dobrovoljno platio zaštićenu najamninu za razdoblje od srpnja 2017. pa do srpnja 2018.

14. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 19. studenog 2019., a najstarije potraživanje dospjelo je na naplatu 16. srpnja 2017. nije nastupila zastara jer se na konkretni slučaj primjenjuje odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) u kojoj je propisan zastarni rok od tri godine obzirom da se radi o plaćanju povremenih tražbina.

15. U konkretnom slučaju nije ispunjen niti uvjet iz čl. 50. st. 1. t. 6. OZ-a iz razloga što se ovrha provodi na novčanoj tražbini, a ne na zaštićenoj najamnini kao što to tužitelj tijekom postupka pokušava dokazati. Ovršni postupak je pokretnu iz razloga što zaštićena najamnina nije plaćana, ali se ovrha provodi na novčanoj tražbini. Ovaj sud nije provodio nikakav test razmjernosti jer osnovano tuženik navodi da se u konkretnom slučaju ne traži iseljenje tužitelja iz stana za koji treba plaćati zaštićenu najamninu pa da bi tužitelj eventualno mogao isticati pravo na dom.

16. Ovaj sud također smatra da su i osobe koje su u kategoriji zaštićenih najmoprimaca dužne plaćati najamninu za korištenje stana te se u slučaju iseljenje ne bi mogle pozivati na svoje pravo na dom ukoliko ne bi izvršavale svoju obvezu i uredno plaćale mjesečnu najamninu.

17. U konkretnom slučaju ovrha nije određena na predmetu koji prema odredbi čl. 4. OZ-a ne može biti predmet ovrhe pa nije ispunjen uvjet iz čl. 51. st. 1. t. 6. OZ pa je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan.

18. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 138,28 eura pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

19. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 2. travnja 2026.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. zovi tužitelja na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

4. vidi upisnik ''P''

5. kal. 15 dana