Povrv-818/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AGAVA d.o.o. za proizvodnju, unutrašnju i spoljnu trgovinu i usluge Novi Sad, OIB 66144843372, Novi Sad, Bate Brkića 3, kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović, odvjetnik iz Zagreba, Križanićeva 1, protiv tuženika VIS4YOU j.d.o.o., OIB 09443509336, Zagreb, Nova Ulica 3, kojeg zastupa punomoćnik Filip Tonković, odvjetnik iz Zagreba, Drenovac 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Garofulića iz Zagreba, Miroslava Milića 4, poslovni broj Ovrv-82322/2023 od 29. prosinca 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 540,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 149,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za dan 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi ko ja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 406,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 30. listopada 2023. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 540,00 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da nikada nije bio u poslovnim odnosima s tužiteljem, već samo s radnicama ĆP iz [adresa] i ĐP iz [adresa].

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je između stranaka postojao poslovni odnos posredovanja pri zapošljavanju uz ugovorenu naknadu te je tuženik uz posredovanje tužitelja angažirao radnice ĆP i ĐP. Između stranaka i ĐP sklopljen je ugovor o regulisanju međusobnih prava i obveza 11. ožujka 2022., a između stranaka i ĆP sklopljen je ugovor o regulisanju međusobnih prava i obveza 11. ožujka 2022. U oba ugovora ugovorena je naknada od 270,00 eura.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da nije potpisao ugovore i da ugovori nisu sklopljeni. Navodi da se radi o krivotvorenom potpisu. Navodi da su potpisi i radnica ĆP i ĐP krivotovreni. Navodi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s radnicama ĆP i ĐP, ali do njega nije došao tužiteljevim posredovanjem.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 7, 25 spisa), ugovor o regulisanju međusobnih prava i obveza (list 62-69 spisa), putovnicu (list 74, 81 spisa), zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad (list 75-78, 82-85 spisa), ugovor o radu (list 79-80, 86-87 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 88-90 spisa), korespondenciju (list 92-105 spisa), pisani iskaz ĐP (list 130-131 spisa), pisani iskaz ŽP (list 132-133 spisa), saslušani su svjedok LP (list 123-124 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja ČP (list 125-126 spisa), zastupnik po zakonu tuženika OP (list 126-128 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 540,00 eura sa zateznim kamatama po osnovi naknade za uslugu posredovanja.

8. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku račun broj 11/22 od 13. svibnja 2022. u iznosu od 540,00 eura po osnovi „provizije za pronađenog radnika“ za ukupno dva radnika.

9. U postupku je sporno jesu li stranke sklopile ugovor o regulisanju međusobnih prava i obveza i je li tužitelj pružio uslugu posredovanja.

10. Iz ugovora proizlazi da se radi o dva ugovora o međusobnom regulisanju prava i obveze od 11. ožujka 2012., u bitnom istog sadržaja. U jednom ugovoru kao stranke su navedeni tužitelj kao posrednik, tuženik kao poslodavac i ĐP kao radnik, a u drugom tužitelj kao posrednik, tuženik kao poslodavac i ĆP kao radnik.

11. Čl. 1. oba ugovora određeno je da je predmet ugovora uređivanje prava, obaveza i odgovornosti ugovornih strana u cilju ostvarivanja posredovanja u zapošljavanju s obvezom ugovornih stranaka da u svemu ispune preuzete obveze po zaključenom ugovoru o regulisanju međusobnih prava i obveza. Tim člankom oba ugovora određeno je da naknada za posrednika (tužitelja) za pronalaženje odgovarajućeg profila radnika koja se jednokratno naplaćuje od poslodavca (tuženika) iznosi 270,00 eura.

12. Na dnu ugovora nalaze se potpisi svih ugovornih stranka te je kao potpisnik za tuženika naveden OP. Na ugovorima se nalazi i pečat tuženika.

13. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme proizlazi da je tuženik sklopio ugovor o radu s ĐP **.**.2022. i ugovor o radu sa ĆP **.**.2022. Činjenica sklapanja ovih ugovora o radu nije niti sporna između stranaka.

14. Zastupnik po zakonu tuženika OP i svjedok LP , koji je otac zastupnika po zakonu tuženika, su iskazali da je tužitelj posredovao za zapošljavanje radnica ĐP i ĆP i da je LP bio na sastanku kod tužitelja u Novom Sadu. Iskazali su i da kad se LP vratio sa sastanka zastupnik po zakonu tuženika se odlučio za radnice ĐP i ĆP.

15. Prema tome, već iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika i njegovog oca LP proizlazi da je tužitelj pružio uslugu posredovanja, tj. da je doveo u vezu tuženika s radnicama ĐP i ĆP, a s kojima je tuženik potom i sklopio ugovor o radu.

16. Sud nije povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka LP da je s tužiteljem dogovoreno kako tuženik neće plaćati proviziju, već da će ju plaćati radnice ĐP i ĆP jer je taj iskaz neživotan i neuvjerljiv. Iz njihovih iskaza proizlazi da su oni tražili radnice i da je otac zastupnika po zakonu tuženika išao u Srbiju na sastanak s tužiteljem i razgovor s radnicama , dakle, tužitelj je pružio uslugu posredovanja tuženiku. Nelogično je i neuvjerljivo da bi radnice plaćale proviziju u situaciji kada tuženik traži radnice i kada se tuženik obraća tužitelju tražeći radnice, tj. kada se usluga posredovanja pruža tuženiku.

17. Nadalje, račun za pruženu uslugu posredovanja je ispostavljen na ime tuženika. U e-mailu od 16. svibnja 2022. (list 97 spisa) kojeg je LP poslao tužitelju, LP, radnik tuženika i otac zastupnika po zakonu tuženika, napisao je tužitelju „poštovani, molim Vas da nam napišete novi račun jer adresa firme nije dobra. Točan naziv je Vis4you j.d.o.o., Nova cesta 3, 10000 Zagreb.“ Dakle, nakon što mu je dostavljen tužiteljev račun u iznosu od 540,00 eura za uslugu posredovanja, tuženik nije odgovorio tužitelju kako je dogovoreno da bi radnice plaćale proviziju, a niti je osporio visinu naknade iz računa, već je samo odgovorio kako je u računu pogrešna adresa tuženika i zatražio da se ispravi račun naznačivanjem pravilne adrese tuženika. U slučaju da je dogovoreno da će radnice plaćati proviziju bilo bi nelogično i neuvjerljivo da tuženik šalje takav odgovor tužitelju, umjesto da mu navede kako je dogovoreno da će radnice plaćati proviziju. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka LP i zastupnika po zakonu tuženika OP da je LP, nakon što je tuženik primio račun na svoje ime, zatražio ispravak računa u pogledu adrese tuženika zato što je bio u dogovoru s radnicama da se račun pošalje na ime tuženika jer će to ići tuženiku u trošak društva, a da će ga radnice platiti. Takvo njihovo objašnjenje je neuvjerljivo i neživotno. Ako je ugovoreno da će radnice platiti naknadu za proviziju bilo bi neuvjerljivo da tužitelj ispostavlja račun tuženiku, a ne radnicama, tj. navedeno pogrešno izdavanje računa bi moralo biti dogovoreno i s tužiteljem, a ne samo s radnicama te bi u tom slučaju i tužitelj morao namjerno izdati pogrešan račun (tj. na pogrešnu osobu). Također, neuvjerljivo je da ne postoji nikakva komunikacija stranaka gdje bi tuženik naveo tužitelju da naknadu treba naplatiti od radnica, a ne od tuženika. Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da nakon što je tuženik primio račun na svoje ime, on nije radnicama rekao da moraju platiti naknadu iz tog računa. Ako je tuženik s radnicama dogovorio da se račun ispostavi na ime tuženika i pošalje tuženiku, a da ga plate radnice, tada je nelogično da odmah po primitka računa tuženik ne kaže radnicama da ga moraju platiti. Ako je račun poslan tuženiku i na ime tuženika, tada radnice ne mogu niti znati da je račun poslan ako im tuženik ne kaže da je račun stigao i pozove ih da ga plate. Da je stvarno dogovoreno da će radnice platiti naknadu, a da se račun pošalje tuženiku na ime tuženika, tada bi bilo logično da odmah po primitku računa tuženik (bilo sam zastupnik po zakonu tuženika, bilo njegov otac ili neki drugi radnik tuženika) obavijesti radnice o tome da je račun stigao i da ga moraju platiti.

18. Nadalje, u e-mailu od 5. kolovoza 2023. (list 99 spisa), tužitelj je pozvao tuženika platiti predmetni račun navodeći da ga već godinu dana nije platio. U spisu ne postoji nikakav odgovor tuženika na taj e-mail, a tuženik niti ne iznosi činjenicu je li i što odgovorio tužitelju. U slučaju da je stvarno dogovoreno da će radnice, a ne tuženik, platiti proviziju, tada bi bilo logično i uvjerljivo u situaciji kada tužitelj ponovno poziva tuženika platiti dug, odnosno opominje ga na plaćanje duga, da mu tuženik odgovori kako je na sastanku u Novom Sadu bilo dogovoreno da će radnice, a ne tuženik, platiti proviziju.

19. Iskaz zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka LP, koji je njegov otac, u dijelu da je dogovoreno kako će radnice plaćati posredničku naknadu, nije potvrđen niti jednim drugim dokazom, a radi se o osobama zainteresiranim za ishod postupka. Iz pisanih iskaza ĐP i ŽP (koja se ranije prezivala ĆP) proizlazi da su one potpisale ugovor o međusobnoj suradnji s tužiteljem i tuženikom i skenirani ugovor sa svojim potpisom vratile tužitelju. Dakle, iz njihovog iskaza proizlazi da su potpisale ugovor kojim je ugovoreno da tuženik plaća naknadu za posredovanje. U spisu ne postoji nikakav pisani ugovor iz kojeg bi proizlazilo da radnice plaćaju naknadu.

20. Nedvojbeno je da je tužitelj pružio uslugu posredovanja tuženiku i doveo ga u vezu s radnicama ĐP i ĆP s kojima je tuženik sklopio ugovor o radu. Nelogično je i neživotno da tužitelj pruža uslugu posredovanja tuženiku ako između njih nije sklopljen nikakav ugovor o posredovanju, kako to iskazuju zastupnik po zakonu tuženika i svjedok LP. Pružanje usluge posredovanja predstavlja radnju ispunjenja ugovora od strane tužitelja pa je nelogično da tužitelj pruža takvu uslugu, a da tuženik prima takvu uslugu od tužitelja, bez da je između njih sklopljen ugovor o posredovanju i ugovoreno plaćanje naknade.

21. Kako je već navedeno, na dnu ugovora o regulisanju međusobnih prava i obveza nalaze se potpisi svih ugovornih stranka te je kao potpisnik za tuženika naveden OP, a na ugovorima se nalazi i pečat tuženika. Radnice ĐP i ĆP (kasnije promijenila prezime u ŽP) u pisanim iskazima su potvrdile da su one potpisale ugovore. Tuženik je odustao od prijedloga za izvođenjem grafološkog vještačenja pa stoga nije dokazao da potpis na ugovorima ne potječe od one osobe koja je navedena kao potpisnik. Činjenica što je u uvodu ugovoru naznačena pogrešna adresa tuženika i što je naznačen LP kao odgovorna osoba ne dovodi do zaključka da bi tuženikov potpis bio krivotvoren uzimajući u obzir da je nedvojbeno kako je upravo LP išao u Novi Sad na sastanak s tužiteljem i razgovor s radnicama, dakle, LP je pregovarao u ime tuženika na sastanku u Novom Sadu. Stoga, okolnost da je u uvodu ugovora LP naveden kao odgovorna osoba ne dovodi u p itanje vjerodostojnost ugovora, uzimajući u obzir i ostale okolnosti, odnosno činjenicu da je tužitelj stvarno pružio uslugu posredovanja tuženiku, što su u svom iskazu naveli i zastupnik po zakonu tuženika i njegov otac LP, te da je tuženik nakon što je primio račun od tužitelja, tražio ispravak računa samo u pogledu naznake adrese tuženika. Nadalje, iz e-maila od 11. ožujka 2022. (list 93 i 94 spisa) proizlazi da je tužitelj dostavio tuženiku ugovore putem e-maila i naveo da ih treba potpisati i pečatirati. Stoga je nelogičan iskaz zastupnika po zakonu tuženika da je ugovore prvi puta vidio tek u ovom spisu. Tuženik niti ne iznosi činjenicu što je odgovorio tužitelju na ovaj e-mail. U slučaju da su stranke na sastanku u Novom Sadu dogovorile da će radnice, a ne tuženik, platiti proviziju, tada bi bilo logično da tuženik na ovaj mail odgovori i to naznači u odgovoru . U odnosu na tuženikove navode kako LP nije ovlašten za zastupanje tuženika, valja istaknuti da se radi o zaposleniku tuženika koji je ujedno i otac zastupnika po zakonu tuženika. Nadalje, iz iskaza svjedoka LP i zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je zastupnik po zakonu tuženika znao da LP ide u Novi Sad na sastanak s tužiteljem i razgovor s radnicama. Prema tome, na sastanak o posredovanju je išao uz znanje zastupnika po zakonu tuženika, a to ujedno znači da je zastupnik po zakonu tuženika odlučio da on sam neće ići, već će na sastanak ići njegov otac i radnik tuženika LP. Uzimajući u obzir takve okolnosti, LP je kao radnik tuženika bio ovlašten za tuženika u okviru svog radnog mjesta usmeno dogovarati posao na sastanku u Novom Sadu. Također, postoje pisani ugovori o regulisanju međusobnih prava i obveza na kojima je kao potpisnik naveden OP i na kojima se nalazi pečat tuženika, a kako je već obrazloženo, tuženik nije dokazao da potpis ne potječe od one osobe koja je naznačena kao potpisnik. S obzirom na okolnosti navedene u ovoj i prethodnim točkama ovog obrazloženja, logičan je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ČP da su stranke sklopile ugovor o regulisanju međusobnih prava i obveza, da na sastanku nije dogovoreno da bi radnice, a ne tuženik, plaćale proviziju pa je u tom dijelu sud prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja kao istinit.

22. Ugovorena provizija iznosi 270,00 eura za svaku radnicu sukladno čl. 1. oba ugovora o regulisanju međusobnih prava i obveza, što ukupno iznosi 540,00 eura. Tuženik je dužan ispuniti svoju ugovorenu obvezu i platiti ugovorenu naknadu sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/8, 126/21 – dalje: ZOO).

23. Ugovori su sklopljeni radi posredovanja pri zapošljavanju radnica koje će raditi u Republici Hrvatskoj pa je ugovor u najužoj vezi s Republikom Hrvatskom zbog čega je sukladno 25. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj: 101/17) i čl. 4. st. 3. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) mjerodavno materijalno pravo Republike Hrvatske.

24. Tuženik nije ispunio novčanu obvezu pa duguje i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za trgovačke ugovore. Sud je utvrdio datum dospijeća na temelju računa s obzirom na to da tuženik nije osporavao sam datum dospijeća.

25. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora od 540,00 eura.

26. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om (25%) sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22, 154/22 – dalje: Pravilnik) u iznosu 25,00 eura (6.250,00 kn) i trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 124,38 eura s pdv-om prema Tbr. 11. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, sveukupno 149,38 eura. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio naknadu troškova sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,38 eura i o tome je odlučeno u granicama zahtjeva. U rješenju o ovrsi određen je trošak u ukupnom iznosu od 149,38 eura i tužitelj ne može tijekom postupka potraživati veći iznos troška ovršnog postupka od onog koji je određen u rješenju o ovrsi.

27. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO -a po stopi za ostale odnose u granicama postavljenog zahtjeva.

28. Tužitelju su priznati parnični troškova za sastav podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za podnesak od 2. prosinca 2025. u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2025. i 5. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 325,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 81,25 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 406,25 eura.

29. Tužitelju nisu priznati putni troškovi za dolazak punomoćnika odvjetnika na ročište iz Rijeke u Zagreb i povratak u Rijeku. Tužitelj je mogao angažirati punomoćnika odvjetnika i na području suda pred kojim se vodi postupak s obzirom na to da u Zagrebu ima dovoljno odvjetnika koji su ga mogli zastupati. Stoga, putni troškovi odvjetnika za dolazak iz Rijeke na ročište u Zagreb ne predstavljaju troškove potrebne za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

30. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe „prema odluci suda“ jer nije određeno naveo za koju pristojbu potražuje naknadu i u kojem iznosu, sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku