REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-4418/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužitelja EUĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima Ivi Smrké i Maji Smrké, odvjetnicima u Splitu, radi zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 17.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 2.travnja 2026. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da s nekretnine označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana ukloni drveni stup postavljen za potrebu telekomunikacijske mreže te da ukloni kabel duljine 4,40 m.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.110,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 7. prosinca 2022. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi zaštite od uznemiravanja. Tužba se temelji na slijedećim činjenicama: da je tužitelj predmnjevani suvlasnik nekretnine označene kao kat. čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; da je tuženik bez ikakvog prethodnog pitanja, odobrenja, obavijesti ili suglasnosti tužitelja postavio drveni stup za potrebe telekomunikacijske mreže na navedenoj nekretnini; da je tužiteljev unuk EU, kao tužiteljev opunomoćenik, u više navrata kontaktirao tuženika i zahtijevao uklanjanje stupa, ali tuženik se oglušio na te zahtjeve.

1.1.Tužbenim zahtjevom, koji je na ročištu od 21. listopada 2024. uređen, a zatim na ročištu od 17. veljače 2026. dopunjen u skladu s nalazom vještakinje, tužitelj traži da se tuženiku naloži uklanjanje drvenog stupa i kabela duljine 4,40 m s predmetne nekretnine, te naknada parničnog troška. Tuženik se protivio preinaci tužbe učinjenoj na posljednjem ročištu, a ovaj sud smatra da nije riječ o preinaci već o preciziranju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a sve i kad bi se kojim slučajem radilo o preinaci, ista bi bila dopuštena iz razloga svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev te predložio da se isti odbije, uz naknadu troška. Pritom je istaknuo: prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj u trenutku podnošenja tužbe nije bio upisan kao vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi; osporavanje da bi stup bio postavljen na nekretnini tužitelja, s tim da je fotografija dostavljena uz tužbu nedostatna; da je elektronička komunikacijska infrastruktura (EKI) na predmetnom području postavljena još devedesetih godina 20. stoljeća te da je tuženik, primjenom odredbi čl. 62. i čl. 63. Zakona o elektroničkim komunikacijama (ZEK), stekao pravo puta na predmetnoj nekretnini.

2.1.U kasnijem podnesku od 23. svibnja 2025. tuženik je, nakon što je zaprimljen nalaz i mišljenje vještakinje, osporavao da bi bio vlasnik spornog stupa, navodivši da se radi o stupu od struje koji je u vlasništvu HEP ODS-a, a ne tuženika.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku geodetske struke Vedrani Garmaz, saslušanjem svjedoka UU i EU.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitu od uznemiravanja, konkretno zahtjev za uklanjanje drvenog stupa i kabela s nekretnine koja je u suvlasništvu tužitelja.

4.1.Među strankama nije sporno: da tužitelj nije konzultiran niti je od njega zatražena suglasnost za postavljanje navedene infrastrukture.

4.2.Među strankama je sporno: je li tužitelj aktivno legitimiran; je li tuženik vlasnik spornog stupa i kabela; je li tuženik stekao pravo puta na predmetnoj nekretnini primjenom ZEK-a.

4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), a posebno čl. 46. st. 2., čl. 166. i čl. 167. ZV-a.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji klasa: UP-I-943- 04/00-02/01, ur. br.: 2181-05-03-14-38/JO od 19. svibnja 2014. poništeno je rješenje o eksproprijaciji te je nekretnina vraćena prvotnim suvlasnicima. Točkom 3. navedenog rješenja određena je uknjižba prava vlasništva, između ostalih, na ime tužitelja za 1/6 dijela. Tužitelj je upisan kao posjednik u posjedovnom listu br. 8199. Tijekom ove parnice, u prosincu 2024. tužitelj je, temeljem tabularne izjave Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, upisan kao suvlasnik na 1/6 dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što potvrđuje i vlasnički list priložen u spis.

5.1.Vještakinja geodetske struke Vedrana Garmaz je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 9. svibnja 2025. navela da se predmetni drveni stup nalazi na zemljišnoknjižnoj čestici č. zem. [katastarska čestica] (kat. č. [katastarska čestica]) u k. o. [katastarska općina], pola metra zapadno od prilazne rampe koja vodi do kuće anagrafske oznake [adresa]. Vještakinja je nadalje utvrdila da se od predmetnog drvenog stupa u smjeru juga, kroz plastičnu cijev, pruža kabel duljine 4,40 m, koji se djelomično nalazi u zemlji, a djelomično je vidljiv na površini. Na taj nalaz stranke nisu imale primjedbi.

5.2.Svjedokinja UU (kćerka tužitelja), koja na adresi [adresa] stanuje od 1991., izjavila je da je predmetni stup postavljen ljeti 2021. (vjerojatno u srpnju), pri čemu je zatekla radnike koji su bili pri završetku postavljanja stupa. Svjedokinja je dalje izjavila da njezinom ocu nije ništa plaćeno niti mu je objašnjeno zašto se stup postavlja, te da stup nije bio na toj lokaciji prije ljeta 2021.

Svjedok EU (unuk tužitelja), koji je na adresi [adresa] živio od rođenja do otprilike 2-3 godine prije davanja iskaza u 2026., potvrdio je da je sporni stup s kabelom postavljen u ljeto 2021. Na postavljanje stupa ga je upozorila majka, nakon čega je on odmah počeo slati e-mailove tuženiku i drugim operaterima. Svi operateri osim tuženika odgovorili su mu da stup nema veze s njima. Tuženik se javio kao subjekt neposredno povezan s predmetnim stupom. Nakon par dana na lice mjesta je došao djelatnik tuženika u vozilu s oznakama tuženika i u odjeći s tuženikovim oznakama. Taj je djelatnik rekao da je poslan od tuženika i komentirao da su radnici stup trebali postaviti uz rub parcele pokraj ceste, ali su ga stavili na predmetnu lokaciju jer im je tamo zemlja bila mekša za kopanje.

Navedeni iskaz svjedoka EU je od osobite važnosti jer neposredno potvrđuje da je tuženik svjesno postavio stup na predmetnu nekretninu, koja nije bila predviđena lokacija, bez prethodnog pitanja, odobrenja ili obavijesti tužitelja kao suvlasnika. Iskazu ovog svjedoka se poklanja vjera jer je neposredno djelovao uvjerljivo, njegov iskaz je potkrijepljen prepiskom s tuženikom, a osim toga tuženik nije nijednim drugim vjerodostojnim dokazom dokazao suprotno od onog što tvrdi ovaj svjedok.

5.3.Iz e-mail prepiske iz 2021. između tužiteljevog unuka EU i tuženika vidljivo je da je tuženik već 6.listopada 2021. uputio tužitelju ponudu u kojoj se izričito navodi: "HT na nekretnini k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je u Vašem suvlasništvu, ima izgrađenu EKI koja se sastoji od podzemne infrastrukture u dužini od 29,00 m." te je ponudio naknadu za postavljenu EKI u iznosu od 290,00 kn godišnje, odnosno 2.320,00 kn jednokratno. Time je tuženik sam, konkludentno i izričito, priznao da drži EKI na nekretnini u suvlasništvu tužitelja. Navedena ponuda nije prihvaćena, a tuženik nije ni na koji drugi način riješio nastalu situaciju.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, ovaj sud je odlučio kao u izreci, iz sljedećih razloga.

Prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja nije osnovan. Odredbom čl. 167. st. 4. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu od uznemiravanja, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Tužitelj je već u trenutku podnošenja tužbe raspolagao pravomoćnim rješenjem o povratu od 19. svibnja 2014. kojim je određena uknjižba prava vlasništva na njegovo ime za 1/6 dijela predmetne nekretnine, upisan je kao posjednik u posjedovnom listu br. 8199 te je imao pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda. Tužitelj je dakle bio predmnjevani vlasnik u smislu čl. 167. st. 4. ZV-a već u trenutku podnošenja tužbe. U tijeku postupka, u prosincu 2024., tužitelj je temeljem tabularne izjave Republike Hrvatske upisan kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi za 1/6 dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZV-a, svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari.

6.1.Prigovor tuženika, istaknut u podnesku od 23. svibnja 2025., da on nije vlasnik spornog stupa jer se radi o stupu od struje (elektroenergetska infrastruktura) koji je u vlasništvu HEP ODS-a, ovaj sud ocjenjuje kao neosnovan i procesno nedopustiv u ovoj fazi postupka. Naime, sud napominje da u postupku sve do podnošenja navedenog podneska tuženik nije osporio da je vlasnik stupa. Štoviše, u odgovoru na tužbu od 22. travnja 2023. tuženik u točki I. navodi da je EKI na predmetnom području postavljena još devedesetih godina. Punomoćnik tužitelja je na ročištu od 17. veljače 2026. opravdano ukazao da tuženik ni u jednom ranijem očitovanju nije osporio vlasništvo nad stupom. Svjedok EU je potvrdio da mu je tuženikov djelatnik osobno rekao da je stup tuženikov, a tuženik je njemu uputio i ponudu za osnivanje prava služnosti koja se, po mišljenju ovog suda, odnosila i na stup jer je tužitelj u zahtjevu za izmještanje EKI od 23.9.2021. (list 7) jasno naveo "vaš stup mi smeta". Kasno isticanje ovog prigovora, tek nakon provedenog vještačenja koje je potvrdilo lokaciju stupa na tužiteljevoj nekretnini, ukazuje na to da se radi o procesnoj taktici, a ne o istinitom navodu.

Uz navedeno, sud napominje da je predmetni stup prema nalazu vještakinje u katastru infrastrukture pohranjen u sloju "elektroenergetska infrastruktura", međutim, sama ta klasifikacija ne isključuje tuženikovo vlasništvo nad njim - telekomunikacijski operateri nerijetko koriste stupove koji su tehnički klasificirani kao elektroenergetska infrastruktura za postavljanje kabela. Odlučujuće je ovdje tuženikovo vlastito pisano i usmeno priznanje vlasništva i odgovornosti za stup, koje je dano prema trećoj osobi (tužiteljevom opunomoćeniku) te je potkrijepljeno ponudom naknade za korištenje nekretnine u svrhu postavljene EKI koja je uključivala stup. Osim toga, iz fotografija u sklopu vještva je vidljivo kako predmetni sporni stup ne nosi razapete elektroenergetske kabele (za razliku od ostalih stupova u blizini) te povrh toga tuženik nije predlagao da se zatraži od elektroenergetskog operatera podatak je li taj stup pripada tom subjektu.

6.2.Prigovor tuženika o stjecanju prava puta temeljem čl. 62. i čl. 63. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22, 14/24, dalje: ZEK) nije osnovan. Odredbom čl. 63. st. 1. ZEK-a pravo puta se stječe ako je infrastrukturni operator do dana stupanja na snagu ZEK izgradio infrastrukturu i koristio EKI bez sudskog spora s vlasnikom nekretnine u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja. Međutim, teret dokaza o ispunjenosti zakonskih pretpostavki za stjecanje prava puta leži na tuženiku, koji ima pravni interes dokazati da je ovlašten na postavljanje EKI. Tuženik nije dokazao kada je točno predmetni stup postavljen niti kada je počelo korištenje EKI na predmetnoj lokaciji. Njegova tvrdnja iz odgovora na tužbu da je EKI postavljena "još devedesetih godina" kontradiktorna je iskazu svjedokinje UU i svjedoka EU koji su jasno izjavili da predmetnog stupa na toj lokaciji nije bilo prije ljeta 2021. godine. Navedeni svjedoci su osobe koje su kontinuirano živjele na [adresa] i koji bi neminovno primijetili ranije postavljanje stupa u neposrednoj blizini kuće, a svjedok EU je inženjer građevine koji je posebno svjestan takvih zahvata na infrastrukturi. Svjedokinja UU izjavila je da su radnici bili "pri kraju sa postavljanjem tog stupa" kada ih je zatekla u ljeto 2021. Tuženik nije predložio niti jedan dokaz (primjerice, dokumentacija o postavljanju, ugovori s izvođačem, suglasnosti ili sl.) kojim bi osporavao ove iskaze i dokazao ranije postavljanje stupa upravo na predmetnoj lokaciji. Sud prema tome zaključuje da tuženik nije dokazao da je pravo puta na predmetnoj nekretnini stekao, jer nije dokazao da je EKI (konkretno sporni stup) koristio bez sudskog spora dulje od tri godine prije pokretanja ovog postupka.

6.3.Slijedom svega iznesenog, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev u potpunosti osnovan. Tuženik je bespravno uznemiravao tužitelja kao suvlasnika predmetne nekretnine time što je, bez ikakve suglasnosti, na nekretnini tužitelja postavio drveni stup i kabel duljine 4,40 m. Tuženik nije dokazao da ima pravnu osnovu za poduzimanje radnji kojima je uznemiravao tužitelja, a temeljem odredbe čl. 167. st. 2. ZV-a upravo je na njemu bio teret dokazivanja takve osnove. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke i naložiti tuženiku uklanjanje stupa i kabela s predmetne nekretnine.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podnesaka od 22.10.2024., 28.3.2025., te za ročišta od 21.10.2024., 1.4.2025., 17.2.2026. što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.500,00 EUR. Kad se doda 557,42 EUR troška očevida i vještačenja te 53,08 EUR pristojbe tužbe i presude, dobije se iznos od 2.110,50 EUR.

Zatezne kamate su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 2.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika