REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Psp-1/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KMK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tatjani Marković, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Silvia Tasić i Sonja Kolovrat, odvjetnice u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 16.veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke dana 2.travnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem, mirnom i faktičnom suposjedu nekretnine anagrafske oznake [adresa], koja predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i I.kata, sa pripadajućom okućnicom i garažom, a koja se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], oznake voćnjak, dvor, kuća, ukupne površine 1037 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima stana u prizemlju kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, malog wc-a, kupaonice, ostave, dvije spavaće sobe, dnevne sobe s blagovaonom, kuhinje i terase, postavio lokot na ogradi okućnice kuće, te zadržao ključeve od garaže i stana na I.katu kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, tri spavaće sobe, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom i blagovaonicom te balkona, čime je onemogućio tužiteljici pristup na predmetnu nekretninu u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja, i to na način da na nekretnini anagrafske oznake [adresa], koja predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i I.kata, sa pripadajućom okućnicom i garažom, a koja se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], oznake voćnjak, dvor, kuća, ukupne površine 1037 m2, upisana u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vrati prijašnju bravu na ulazna vrata stana u prizemlju ili preda tužiteljici primjerak ključeva od nove brave ulaznih vrata stana u prizemlju koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, malog wc-a, kupaonice, ostave, dvije spavaće sobe, dnevne sobe s blagovaonom, kuhinje i terase, ukloni lokot na ogradi okućnice kuće ili preda tužiteljici primjerak ključeva lokota na ogradi okućnice kuće, kao i da joj preda primjerak ključeva od ulaznih vrata garaže i stana na I.katu kuće koji se sastoji od zatvorenog predulaza, hodnika, tri spavaće sobe, kupaonice, kuhinje s dnevnim boravkom i blagovaonicom te balkona, te mu se zabranjuje svako takvo ili tome slično smetanje ubuduće.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da je tužiteljici suposjed smetan za 1/2 dijela.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.775,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je tužbom podnesenom 2.1.2024. zatražila zaštitu suposjeda nekretnine u [adresa], pobliže označene u izreci, tvrdeći da je tuženik dana 7.12.2023. samovlasno zamijenio bravu na ulaznim vratima stana u prizemlju i postavio katanac na ogradna vrata dvorišta, čime joj je u cijelosti onemogućio pristup nekretnini u kojoj su ostale i njezine stvari.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu od 30.1.2024. osporio aktivnu legitimaciju tužiteljice, navodeći da se ista još u rujnu odnosno studenom 2023. svojevoljno iselila iz predmetne nekretnine te da je ranije samo na jednoj etaži kuće vršila suposjed.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. R1 Ob-900/2023, P Ob- 506/2023, saslušanjem stranaka i svjedoka ŠM, HM, VM, OM, IM i ŠMK, očevidom na licu mjesta te geodetskim vještačenjem.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev za pružanje posjedovne zaštite.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV).

Prema odredbi čl. 21. st. 1. u vezi s čl. 10. st. 1. ZV, štiti se posjed kao faktična vlast na stvari. Odredbom čl. 21. st. 1. u vezi s čl.22.st.1.ZV propisano je da posjednik ima pravo na zaštitu od samovlasnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda.

4.2.Među strankama nije sporno: da je tuženik poduzeo radnje koje tužiteljica označava činom smetanja, tj. promjenu brave i postavljanje katanca dana 7.12.2023.; da se pod br. P Ob-506/2023 vodi parnica pokrenuta 11.10.2023., radi utvrđenja bračne stečevine na predmetnoj nekretnini, u kojoj do zaključenja ove rasprave nije donesena odluka; da je u predmetu br. R1 Ob-900/2023 rješenjem od 1.2.2024., koje je postalo pravomoćno istog dana, razveden brak stranaka.

4.3.Sporno je jedino ima li tužiteljica aktivnu legitimaciju, tj. je li u trenutku poduzimanja spornih tuženikovih radnji bila u suposjedu predmetne nekretnine te, podredno, ako je bila, koji je bio opseg njezinog suposjeda s obzirom na pojedine dijelove zgrade.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Stranke su u tijeku postupka dale iskaze čiji su ključni sporni navodi sljedeći. Tužiteljica je u iskazu od 9.1.2025. navela da je od 6.11.2023. do 7.12.2023. povremeno prespavala kod HM, ali da je svakodnevno dolazila u kuću dok je tuženik bio na poslu, čistila, kuhala, koristila sve prostorije te nije imala namjeru napustiti posjed. U dopunskom iskazu od 16.12.2025. potvrdila je navedeno, precizirajući da je u garažu ulazila svakodnevno, a na I. kat otprilike 1-2 puta tjedno radi prozračivanja; da je sa sobom nosila isključivo ključ prizemlja i ključ frizerskog salona, dok su ostali ključevi bili u ormariću u predsoblju prizemlja.

Tuženik je u iskazu od 9.1.2025. potvrdio promjenu brave dana 7.12.2023., ali je tvrdio da tužiteljica od rujna 2023. više nije boravila u kući. Glede ključeva stana na katu i daljinskog upravljača garaže naveo je da se nalaze pokraj ulaznih vrata stana u prizemlju. U dopunskom iskazu od 16.12.2025. naveo je da tužiteljicu nije vidio „poprilično dugo“ prije promjene brave, ali je potvrdio da je nakon iseljenja ista znala dolaziti u kuću kad njega nema i uzimati stvari, što je po njemu bio razlog za promjenu brave.

5.1.Zamjenu brave na ulaznim vratima stana u prizemlju dana 7.12.2023. te postavljanje katanca na ogradna vrata dvorišta osim što je tuženik to potvrdio i u vlastitom iskazu, to proizlazi i iz e-maila njegove odvjetnice Silvije Tasić, upućenog odvjetnici tužiteljice istoga dana u 10:22 sati, kojim se izrijekom obavještava o promjeni brave i najavljuje odjava tužiteljice s adrese, bez ponude predaje ključeva od nove brave.

5.2.Glede korištenja, dakle i suposjedovanja, predmetne nekretnine u razdoblju od rujna 2023. do promjene brave, o tome su iskazivali i saslušani svjedoci. Svjedokinja HM (tužiteljičina vjenčana kuma) navela je da je tužiteljica u studenom 2023. prespavala kod nje jednom do dva puta tjedno, donoseći samo predmete za dnevnu upotrebu, te da joj je u studenom donijela kolače iz škrinje u garaži. Kad bi kod nje prespavala, rublje je prala u stanu u [adresa]. Tužiteljica joj je kazala da su stan na I.katu koristili jer su tamo držali ulje.

Svjedokinja VM (susjeda, čija kuća se nalazi južno od predmetne) izjavila je: da je krajem listopada i u studenom 2023. viđala tužiteljicu u kućnom izdanju na terasi ispred kuće; da je tuženikovu sadašnju suprugu ŠM prvi put vidjela tek u proljeće 2024.

Svjedokinja OM (poznanica) izjavila je: da je tužiteljicu viđala na pristupnom putu 2-3 puta tjedno i u studenom i u prosincu 2023.; za Kristinin dolazak u kuću čula je priču tek pred Božić 2023., a nju je vidjela tek u proljeće 2024. Svjedokinja ŠM (tuženikova sadašnja supruga) izjavila je: da je od rujna 2023. počela intenzivno dolaziti kod tuženika i noćiti (4-5 puta tjedno) te da tužiteljicu kroz cijelo to razdoblje nije srela niti jednom; da su u stanu ostale tužiteljičine stare stvari i vidljivo korištene osobne stvari; da joj je tuženik rekao da mu nestaju neke njegove stvari iz kuće.

Svjedokinja IM (tužiteljičina poslodavka) iskazala je: da je bila jednom na ručku u predmetnoj kući u ljetu 2022. ili 2023., pritom je razgledala prizemlje i garažu, ali nije bila na I. katu; da joj je tužiteljica spominjala da je u spornom razdoblju redovito dolazila u kuću, kuhala, čistila i radila u vrtu; da je znala zvati svjedokinju telefonom i iza ponoći dok se nalazila u predmetnoj kući; da joj je poruka tužiteljice „idem u Kaštela“ značila odlazak u vlastiti dom.

Svjedokinja ŠMK (tužiteljičina prijateljica, bila je u kući otprilike sedam puta) je iskazala: da je tužiteljica u kući živjela sve do razvoda, odlazeći kod HM samo na 1-3 dana radi izbjegavanja svađa; da je tužiteljica imala ključeve od svih dijelova kuće, koristila garažu i I. kat (koji se nakon smrti roditelja tuženika koristio kao ostava, isti je čistila); da je porukom njoj „sad došla u Kaštela“ tužiteljica mislila da je došla u vlastiti dom, odnosno predmetnu kuću; da nije osobno bila prisutna niti jednom događaju u kojemu bi tuženik tužiteljici onemogućio ulaz ili je iz kuće izbacio.

Ovaj sud iskaze svjedokinja VM i OM ocjenjuje vjerodostojnima. Radi se o susjedama bez osobnog interesa u sporu koje su neposredno i redovito viđale tužiteljicu u predmetnoj nekretnini u studenom i prosincu 2023. Svjedokinja VM iz svoje kuće direktno vidi vanjski prostor predmetne kuće te je, za razliku od tužiteljice, za ŠM, tuženikovu sadašnju suprugu, navela da ju nije zapazila do proljeća 2024., što dovodi u sumnju tuženikovu tvrdnju da je ŠM kod njega živjela od studenog 2023. Svjedokinja OM potvrdila je isto, navodeći da je za Kristinin dolazak u kuću čula tek pred Božić 2023. Vrijednost iskaza svjedokinje HM se donekle umanjuje jer se radi o tužiteljičinoj bliskoj prijateljici i vjenčanoj kumi, te su neka njezina saznanja posredna (iz razgovora s tužiteljicom), no ključne činjenice koje iskazuje (da je tužiteljica kod nje prespavala samo povremeno, uvijek bez veće imovine, i da joj je u studenom donijela kolače iz garaže) nisu osporene nekakvim drugim vjerodostojnim dokazima. Iskaze svjedokinja IM i ŠMK, tužiteljičinih prijateljica i suradnica, sud ocjenjuje pretežno vjerodostojnima glede okolnosti koje su neposredno opažale (posjeti kući, viđanje tužiteljice, sadržaj WhatsApp poruka), ali uzima u obzir da većinu saznanja o tuženiku i unutarnjim prilikama posjeduju posredno. Navedeno ne umanjuje dokaznu snagu iskaza u dijelu koji se tiče činjenica koje su neposredno opazile. Iskaz svjedokinje ŠM sud cijeni kao nevjerodostojan zbog njezina izravnog osobnog interesa u ishodu parnice (supruga je tuženika) i činjenice da su njezini navodi o vremenu dolaska u kuću opovrgnuti iskazima susjeda VM i OM, kao i podacima pribavljenim od MUP-a o čemu će kasnije biti riječi.

5.3.Vještačenjem po vještakinji Vedrani Garmaz identificirana je nekretnina i njezini sastavni dijelovi (kuća, garaža, dvorište/okućnica) kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali nalaz sam za sebe nije toliko relevantan za postavljeni tužbeni zahtjev jer se tužbeni zahtjev ne referira na nalaz vještakinje.

6.Prema čl. 19. st. 1. ZV, posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali ne prestaje ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja te vlasti po svojoj naravi samo privremeno. Prema čl. 19. st. 2. ZV, smatra se da posjed nakon stjecanja traje neprekidno, a tko tvrdi da je prestao, treba to dokazati. Prema čl. 28. st. 1. ZV, posjed stvari prestaje tek kad posjednik svojom voljom napusti stvar.

6.1.Ovaj sud ne prihvaća tuženikovu tezu o tužiteljičinom napuštanju posjeda. Ona počiva na tvrdnji da tužiteljica od 6.11.2023. u kući više nije prespavala, ali činjenica da nije prespavala u nekretnini, sama po sebi i bez ostaloga, nije pravno dostatan dokaz napuštanja posjeda. Volja za napuštanjem posjeda mora biti izričito ili nesumnjivim znacima izražena (čl. 28. st. 1. ZV). Niti jedan od takvih znakova u ovom predmetu nije utvrđen: tužiteljica je dolazila u kuću, obavljala kućanske poslove, održavala vrt, koristila garažu, držala u kući sve osobne stvari i kućnog ljubimca, te zadržala ključ od prizemlja kod sebe. Sama činjenica da je tuženik u WhatsApp prepisci od 1.12.2023. zatražio da tužiteljica „ubuduće javi kad će doći“ neizravno potvrđuje da joj je dotad bio slobodan pristup kući i da je dolazila u istu. Riječi tužiteljice u WhatsApp poruci da je „spavala u kući do 6.11.“ tuženik interpretira kao de facto napuštanje posjeda, no iz cjelovitog konteksta prepiske vidljivo je da se ta izjava odnosi isključivo na datum otkada je tužiteljica počela povremeno prespavati kod HM, a ne na dan otkada je prestala posjedovati nekretninu.

6.2.Faktična vlast na stvari postoji i onda kad se ima svakodobna, realna mogućnost faktičnog raspolaganja tom stvari. Ključ kojeg je tužiteljica imala kod sebe bio je sredstvo faktične vlasti nad nekretninom u smislu čl. 10. st. 1. ZV. Upravo zato je tuženik promijenio bravu, da taj ključ više ne bude od koristi, čime je sam čin smetanja posjeda ujedno potvrdio činjenicu ranijeg suposjeda tužiteljice. Vezano za tuženikov navod da je mijenjao bravu jer je tužiteljica iz kuće uzimala njegove stvari, treba reći da je on upravo vlastitim iskazom potvrdio je da je tužiteljica i nakon navodnog „iseljenja“ imala nesmetan pristup kući i u nju dolazila, a što je u skladu s tvrdnjama tužiteljice o zadržanom suposjedu.

6.3.U svezi netom navedenog, treba reći da je Županijski sud u Osijeku u predmetu broj Gž-549/2023 zauzeo pravno stajalište da okolnosti kao što su privremena selidba sa I. kata kuće (gdje je isključena električna energija), povremeno dolaženje, držanje svojih stvari u stanu, podnošenje prijave da je izvršena provala u stan, upućuju na zaključak da se ne bi radilo o napuštanju posjeda stana.

Ova sudska praksa je primjenjiva na ovaj konkretan predmet jer je i tužiteljica povremeno dolazila i držala svoje stvari u kući.

6.4.Glede opsega suposjeda tužiteljice u smislu pojedinih dijelova kuće, ovaj sud ne prihvaća tuženikovu tezu da se suposjed tužiteljice ograničavao isključivo na prizemlje. Istina je da se stranke nisu svakodnevno kretale po I. katu, koji je nakon smrti tuženikovih roditelja služio pretežno kao ostava, ali činjenica zajedničkog držanja ključeva u predsoblju prizemlja i redovit pristup tužiteljice tim prostorima (prozračivanje, čišćenje) nedvojbeno upućuju na faktičnu vlast. Isti zaključak vrijedi za garažu: tužiteljica je svakodnevno koristila daljinski koji je bio u predsoblju, o čemu su iskazale svjedokinje HM i ŠMK.

Kako su, prema suglasnim iskazima stranaka, ključevi od I. kata i daljinski upravljač garaže bili pohranjeni u predsoblju prizemlja, promjenom brave u prizemlju tuženik je tužiteljici posredno onemogućio i pristup tim prostorima.

6.5.Glede tuženikovog prigovora da je tužba podnesena u svrhu pritiska radi ishoda parnice o bračnoj stečevini, treba reći da se u posjedovnoj parnici ne raspravlja o motivima za njezino pokretanje, već isključivo o posljednjem stanju posjeda i činu smetanja (čl. 22. st. 2. ZV). Pravni interes tužiteljice na posjedovnoj zaštiti postoji i neovisan je o ishodu parnice br. P Ob-506/2023, jer čl. 21. st. 1. ZV jamči zaštitu svakome koga se samovlasno smeta u posjedu. Tužiteljica je na ročištu od 9.1.2025. na poseban upit suda jasno objasnila da je njezin pravni interes u posjedovnoj parnici usmjeren i na omogućavanje suposjeda nekretnine koja predstavlja bračnu stečevinu što je legitiman i na zakonu utemeljen razlog i osim toga upućuje na to da kod tužiteljice nema volje za napuštanjem posjeda. Premda, treba naglasiti da će ustrajanje tužiteljice za suposjedom predmetne kuće, prije rješavanja parnice radi utvrđenja bračne stečevine, svakako dovesti do pomalo čudne situacije gdje bi bivši supružnici suposjedovali istu nekretninu skupa s novim supružnikom jednog od njih.

6.6.U pogledu tuženikovih navoda vezanih uz MUP-ovo izvješće od 30.4.2025., treba reći da iz izvješća MUP-a doista proizlazi da u tužiteljičinim prijavama nisu utvrđeni elementi prekršaja ni kaznenog djela. Ova dokumentacija ne pomaže tuženikovim probitcima u ovoj parnici. Naprotiv, iz službenih bilješki proizlazi da je tužiteljica svakako do 15.10.2023. boravila u predmetnoj kući jer je tu zatečena kad je stigla policija na intervenciju. Navedeno je također i u direktnoj koliziji s tuženikovim tvrdnjama da je tužiteljica iselila 28.9.2023. i sa iskazom njegove supruge ŠM da je ona počela u rujnu 2023. dolaziti u tu kuću i redovito noćiti u istoj (4-5 puta tjedno i od trenutka doseljavanja nijednom nije srela tužiteljicu) pa zbog toga razloga iskazi tuženika i ove svjedokinje gube na vjerodostojnosti kad iskazuju ono što bi išlo u prilog tuženiku.

6.7.Dakle, po ocjeni ovog suda, ispunjene su sve zakonom propisane pretpostavke za posjedovnu zaštitu iz čl. 24. st. 1. u svezi čl. 22. st. 1. ZV jer je tužiteljica bila suposjednica predmetne nekretnine u cjelini u trenutku smetanja (kako je ranije obrazloženo), smetanje je počinjeno samovlasno (čl. 20. st. 1. i 2. ZV) dana 7.12.2023., a tužba je podnesena u zakonskom roku iz čl. 21. st. 3. ZV pa je stoga trebalo odlučiti kao u točkama I. i II. izreke s tim da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da je tužiteljici suposjed smetan "za 1/2 dijela". To stoga jer ovo nije spor o vlasništvu, niti je sud utvrđivao (ili bio dužan utvrđivati) eventualne udjele stranaka u vlasništvu predmetne nekretnine i suposjedu iste. Za smetanje suposjeda nije važan udio niti se udio veže uz odgovarajući suvlasnički udio na stvari.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. i čl.151.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

7.1.Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako slijedi: jednokratna nagrada od 250 bodova za 4 radnje (sastav tužbe, ročišta od 12.3.2024., 22.5.2024., 8.1.2025.), po 50 bodova za ročišta od 9.1.2025., 8.4.2025., 16.12.2025., 16.2.2026. i podneske od 4.4.2025., 19.1.2026., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV iznosi 1.375,00 EUR, a kad se doda 13,27 EUR pristojbe tužbe i 26,54 EUR pristojbe odluke te 361,13 EUR troška vještačenja, dobije se iznos od 1.775,94 EUR. Na dosuđeni iznos parničnog troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate.

7.2.Tužiteljici nije priznat trošak sljedećih radnji: podneska od 5.3.2024. (zato što nije tražila odobrenje u smislu čl.299.a st.2.ZPP te je dokaze navedene u tom podnesku mogla već u tužbi predložiti); podneska od 11.3.2024. (jer je dokaze navedene u tom podnesku mogla već uz tužbu priložiti).

U Splitu, 2.travnja 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika