REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8
52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-34/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, OIB:43965974818 novčani iznos od 594,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 44,32 EUR od 10.09.2021.
- na iznos od 214,95 EUR od 23.12.2021.
- na iznos od 296,27 EUR od 01.06.2022.
- na iznos od 29,08 EUR od 30.06.2022.
- na iznos od 0,47 EUR od 23.12.2021.
- na iznos od 9,77 EUR od 24.12.2022.
do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku UŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, OIB:43965974818 prouzročene parnične troškove u iznosu od 151,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 20. siječnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama od 5. srpnja 2018. upisan kao vlasnik nekretnina k.č.br.*1933/2 i k.č.br.*1933/3 k. o. [katastarska općina]. Stjecanjem vlasništva predmetne nekretnine za tuženika je nastala obveza podmirivanja svih obveza i tereta u vezi s vlasništvom predmetne nekretnine, a koja je propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Na predmetnoj nekretnini tužitelj ima evidentirano nepodmireno potraživanje na ime isporučene električne energije u ukupnom iznosu od 594,86 EUR. Sukladno Pravilniku o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22, 134/24, 19/25, u daljnjem tekstu: Pravilnik) u slučaju promjene vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava na građevini ili dijelu građevine propisana je obveza novog vlasnika obavijestiti Opskrbljivača i Operatora sustava o navedenim promjenama radi sklapanja novog ugovora o opskrbi električne energije. Tako je člankom 24. Pravilnika propisano da „novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi opskrbljivaču zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi električnom energijom iz članka 8. stavka 1. ovih Općih uvjeta zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu“. Naime tuženik je tek 15.12.2022. obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, odnosno dostavio izjavu radi promjene krajnjeg kupca na obračunskom mjernom mjestu, zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu te zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu. Obzirom da tuženik nije pravovremeno obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj je račune i dalje ispostavljao na prijašnjeg krajnjeg kupca Neugebauer Jadranka. Nepodmireni račun za isporučenu električnu energiju odnose se na razdoblje 01.06.2020 - 01.12.2020, 01.06.2021 - 30.11.2021., 01.12.2021 - 09.05.2022, 10.05.2022 - 31.05.2022, 01.06.2022 - 30.11.2022. Dakle, isti se odnose na razdoblje u kojem je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Iz predmetnog računa je vidljivo da se odnosi na ugovorni račun 2202009528, obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 1101235822. Dakle, u razdoblju na koje se odnosi predmetni račun, tužitelj je uredno pružao uslugu, odnosno isporučivao električnu energiju za predmetnu nekretninu, a koju je uslugu tuženik koristio za svoju korist kao vlasnik nekretnine bez podmirivanja naknade za istu. Na taj je način došlo do uvećanja imovine tuženika na štetu tužitelja i to za vrijednost isporučene, a neplaćene usluge. Navedeno potvrđuje i odluka Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-146/2021 od 02.03.2021. donesena u sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Naime, čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima je propisano da „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“. Čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima propisano je da „kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe“. Tuženik je bez pravne osnove koristio uslugu tužitelja bez plaćanja naknade stoga je došlo do uvećavanja imovine tuženika te umanjena imovine tužitelja čime su ostvarene opće pretpostavke nastanka obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove i to povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja te nepostojanje odgovarajuće osnove. Tuženik je koristio uslugu tužitelja u svoju korist, odnosno koristio je isporučenu električnu energiju bez plaćanja naknade čime mu se neosnovano uvećala imovina za visinu naknade koju je kao vlasnik predmetne nekretnine bio dužan plaćati, odnosno za iznos od 594,86 EUR. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno pravilima o stjecanju bez osnove sadržanih u odredbama čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima dužan platiti tužitelju ostvarenu korist i to u visini cijene pružene usluge zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate pa potražuje isplatu iznosa od 594,86 EUR zajedno sa zateznima kamatama.
2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 3. veljače 2026., međutim tuženik nije u određenom roku od 30 dana podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.
3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.
4. Dakle, u ovom postupku tužitelj od tuženika potražuje isplatu u iznosu od 594,86 eura zajedno sa zakonskim kamatama na ime isporučene i utrošene, a neplaćene električne energije po osnovi stjecanja bez osnove.
5. Uvidom u povijesni prikaz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina opravdanjem predbilježbe i to 15. listopada 2018. iz čega se zaključuje da je u utuženom razdoblju bio vlasnik istih. Pri tom tuženik nije osporio već je prešutno priznao navod tužitelja da o stjecanju vlasništva tužitelja nije pravovremeno izvijestio.
6. Cijeneći da tuženik nije, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužitelja, uz utvrđenje da činjenice iz tužbe nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima, sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim te je sukladno odredbama članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) naložio tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 594,86 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to u izreci specificirano od njihova dospijeća do isplate.
7. Odluka o početku tijeka zateznih kamata i visini stope donesena je na temelju odredaba članka 1115. i 29. Zakona o obveznim odnosima.
8. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju na temelju Tbr.7.t.1., Tbr.46. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) priznata nagrada u iznosu od 125,00 eura za sastav tužbe. Uz to tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura.
9.1. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom ukupnog iznosa od 151,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a tekućim od donošenja presude do isplate.
U Puli 2. travnja 2026.
Sutkinja
Ana Brgles Keser
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku uz pristojbu na tužbu (bez točke II.) i presudu zbog ogluhe (uz točku II.)
2. Tuženiku
