Posl. br. Pn-83/2023-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI
Matenačka 3/I, Donja Stubica
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, u parničnom predmetu tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Josipu Petroviću, odvjetniku u Zlataru, protiv tuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Korneliji Đuratović, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedene glavne rasprave zaključene dana 25. veljače 2026. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženice, i objavljene dana 2. travnja 2026.god.
r i j e š i o j e
I.Nalaže se tuženici AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju ME, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.834,77 (tisućuosamstotridesetčetiri eura i sedamdesetsedam centi) eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 19.12. 2023. pa do isplate, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u iznosu od 3.800,00 (tritisućeosamsto eura) eura.
III. Nalaže se tuženici AE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju EE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 967,68 (devetstošezdesetsedam eura i šezdesetosam centi) eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je dana 12. rujna 2023. godine oko 18,36 sati u [adresa] ispred lokala Bar-Bar došlo do štetnog događaja u kojem je tužitelj ME, tijekom šetnje sa suprugom i držeći na uzici kućnog ljubimca-psa, napadnut od strane psa -pasmine Američki Staford - terijer koji je tom prilikom bio bez nadzora i bez brnjice vlasnice, ovdje tuženice.
Tijekom napada, tuženik je pao na pod gdje se borio s tuženičinim psom štiteći sebe, suprugu i svog psa od daljnjih napada tuženičinog psa.
U vezi događaja je od strane PP Donja Stubica protiv tuženice donijet obvezni prekršajni nalog zbog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Kritične zgode tužitelj je zadobio niz fizičkih ozljeda (ugriza, ogrebotina) zbog kojih mu je pružena medicinska pomoć, a potom i psihijatrijska terapija zbog pretrpljenog straha. Osim tužitelja, u navedenom događaju nastradao je i tužiteljev pas koji je zadobio ugrizne rane od strane tuženičinog psa zbog čega je isti bio podvrgnut veterinarskoj skrbi i antibiotskoj terapiji.
Da je tome doista tako razvidno je i iz Povijesti bolesti Zavoda za javno zdravstvo Krapinsko- zagorske županije te ostale medicinske dokumentacije, kao i potvrde o obavljenom pregledu zdravstvenog stanja životinje.
Pas – napadač, pasmine Američki staford nalazi se na (čl. 8. Pravilnika o opasnim psima) popisu opasnih pasmina Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te se na istog odnose odredbe Pravilnika o opasnim psima koje reguliraju nabavu, socijalizaciju, držanje, izvođenje i promet takvih pasa.
Odredbom čl. 5. st. 5. navedenog Pravilnika određeno je da vlasnik “mora opasnog psa držati u prostoru (zatvoreni kavez) ili objektu primjerene veličine, iz kojeg ne može pobjeći, a ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi takav pas moraju biti zaključana. Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«. Stavkom 6. istog članka određeno je da je “izvođenje opasnog psa na javne površine dopušteno jedino s brnjicom i na povodcu, od strane vlasnika i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa”.
Uz navedeno, prema članku 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO), za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik što će značiti da za štetu koju napravi pas, odgovara njegov vlasnik.
Pas koji, krećući se ulicom ili drugom javnom površinom bez nadzora, prouzroči štetni događaj ne smatra se „psom lutalicom“ ili napuštenim psom ukoliko je poznat njegov držatelj odnosno vlasnik, pa za takvu štetu odgovara držatelj odnosno vlasnik psa. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi odgovornost tuženice za štetu koju je pretrpio tužitelj napadom njenog psa, time da ni sama tuženica u odgovoru na odštetni zahtjev to ne osporava.
Zbog opisanog događaja, tužitelj je pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti i to u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, povrede prava na čast i ugled i dostojanstvo te materijalnu štetu u vidu oštećene odjeće te troškova liječenja kućnog ljubimca. Tužitelj potražuje naknadu štete kako slijedi:
-za oštećenu odjeću =100,00 eura
-povreda osobnosti (primarni i sekundarni strah) =3.000,00 eura
-povreda osobnosti (fizičke boli) =2.000,00 eura
-naruženje u vidu ožiljka =1.000,00 eura
-liječenje psa =34,77 eura
-tuđa pomoć (asistent za šetnju psa) =500,00 eura
u ukupnom iznosu od = 6.634,77 eura.
Po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj je postavio konačni tužbeni zahtjev u iznosu od 5.634,77 eura.
2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, dinamiku nastanka štetnog događaja te uzročnu vezu između navodno nastale štete i predmetnog štetnog događaja (napada psa na tužitelja). Tužena ističe prigovor isključive odgovornosti oštećenika-tužitelja za nastanak štetnog događaja, podredno doprinos oštećenika, slijedom čega se u cijelosti osporava odgovornost tužene za štetu.
Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
Odredba čl. 1067. ZOO-a određuje:
....
(2) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.
(3) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
Naime, do predmetnog štetnog događaja nije došlo na način da je pas tužene, imenom M, napao tužitelja, nego je pas tužene prvenstveno došao do psa tužitelja te želio ostvariti kontakt nakon čega je došlo do naskakivanja pasa s jedne i druge strane. Nakon toga, tužitelj prvi nogom udara psa tužene nakon čega dolazi do međusobnog ugriza pasa, a nakon što je gospođa u pratnji tužitelja, odvukla tužiteljeva psa sa strane, tužitelj je nastavio udarati psa tužene, bacio ga je na cestu i stepenice te legao na njega, pri čemu je potpuno nepotrebno upotrijebio silu koja nije bila potrebna, uslijed čega je pas tužene zadobio brojne ozljede
Zbog navedenog, tužena je odmah iduće jutro odvela svog psa veterinaru, koji je utvrdio brojne ozljede.
Zbog navedenog, jasno je da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete jer ga pas tužene nije napao, nego se tužitelj umiješao u ostvareni kontakt pasa, a da toga nije bilo do štete ne bi došlo.
Svakako, tužena smatra da je tužitelj barem doprinio nastanku štete.
Nadalje, u odnosu na ozljede koje je tužitelj zadobio-blaže oteknuće šake i medijalne strane lijevog koljena, tužena ističe da je isto posljedica toga što je tužitelj šakom udarao psa tužene te nogom pritisnuo psa kada je pas ležao, a ne od usrtaja psa na tužitelja.
Tužena osporava i visinu zahtjeva jer je previsoko postavljena. Također tužitelj ne dokazuje štetu na odjeći niti kolika je cijena takve rabljene odjeće.
Osobito se osporava tuđa pomoć te visina iste jer se ničim ne dokazuje, niti potreba niti visina.
Tužena ističe da je proveden i inspekcijski nadzor po Državnom inspektoratu gdje nisu utvrđene nepravilnosti. Pas je čipiran, cijepljen te ima rodovnicu i putovnicu. U nalazu pod točkom 1. navodi se da pas ne laje, ne pokazuje veće zanimanje za nepoznatom osobom, niti ne napada, pas živi u mirnom suživotu s mačkom. Dakle, jasno je da pas nije agresivne naravi te da ne bi napao čovjeka bez povoda.
3. U dokaznom postupku ispitane su stranke i predloženi svjedoci : ŠE, SE, MEJ, TE i VE, provedeno je medicinsko vještačenje i proveden uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 63-66 ), u veetrinarsku dokumentaciju (list 10-12), u medicinsku dokumentaciju za tužitelja.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. U iskazu radi utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja, tužitelj ME je izjavio da su kritične zgode u blizini središnjeg trga u [adresa] djevojka i on šetali svojeg psa pasmine američka akita držeći ga na povodcu duljine cca 1 m. U jednom trenutku s druge strane ceste, došuljao se pas američki staford, vl. tuženice, kako je kasnije saznao, i prišao njegovom psu i ugrizao ga za donju čeljust. Ugriz je trajao možda 30 sec. i nije ga puštao, a on je htio razdvojiti pse, ali terijer nije imao ogrlicu da ga uhvati i odgurne i stoga ga je počeo tući nogama i kada je vidio da ne pušta njegovog psa, bacio se na terijera i počeo ga stiskati za vrat s namjerom da pusti njegovog psa. I kada ga je napokon pustio, terijer se okrenuo i kako je bio u klećećem položaju htio ga ugristi u vrat, ali ga je uhvatio rukama, držao i potom odbacio što dalje moguće. Događaju je bila prisutna njegova djevojka TE i dok se on hrvao s tuđim psom, ona je vukla njihovog psa što dalje. Tuženičin pas se podigao i sam je otišao u jedan lokal, a za cca 5-10 min stigla je tuženica. Njegova odjeća je bila poprskana krvlju vjerojatno od njegovog psa , lijevo koljeno mu je bilo prilično ogrebano od klečećeg položaja i bacanja na psa tako da ga je policija odvela po prvu pomoć na hitni prijam. Zadobio je ozljede i na lijevoj šaci, kritične zgode nosio je kratke hlače i majicu, a ta je odjeća uništena i tenisice na nogama koje je također morao baciti zbog krvavih tragova, pas je dobivao terapiju zbog ugriza i odlazili su 2-3 puta tjedno na kontrole, a kako je njegov pas prilično velik ( 60 kg ), terijer mu nije mogao uhvatiti cijelu čeljust, a i dan danas ima ožiljak od ugriza. On je imao noćne more zbog ovog događaja, odlazio je kod psihijatra, te je uzimao tablete za spavanje i smirenje, nije mogao voditi svog psa u šetnju od straha da se ne ponovi ista situacija.
6. Tuženica AE je izjavila da stanuje cca 1,5 km od mjesta događaja, a na dan štetnog događaja pas im je pobjegao od kuće jer je bila otvorena dvorišna lesa. Pas je pasmine američki stafordski terijer i obitava u kući. Pas nije imao brnjicu. Konobarica u kafiću "Lac" u kojem je i ona nekada radila nazvala ju je i rekla joj da dođe što prije po psa, jer da ga netko želi stolcem zatući. Kada je došla u kafić, pas je bio u WC-u gdje ga je stavio gost lokala ZE. Na psu je odmah uočila iz oka idu krvave suze, imao je rasječenu usnu i kapala mu je krv s te strane i na rebrima je bio hematom ljubičaste boje. Pas je smeđe boje i zove se A. Tužitelj je stajao na cesti sa svojim psom i prišla mu je i pitala ga što je bilo, a on joj je rekao da ga je njezin pas napao, nije pričao detalje, a njegov pas je bio kraj njega. Tužitelj joj je govorio da će ju prijaviti da uzgaja pse za borbe, a ona je potom pozvala policiju i pričekala ih. Prekršajno je kažnjena zbog držanja psa bez nadzora i platila je kaznu. Svojeg psa je odvela kod veterinara gdje je utvrđeno da je pas pretučen i dobio je kortikosteroide u obliku injekcija. Pas je star 9 godina i nikada nije bilo agresivnog napada na ljude ili životinje, čipiran je i dresiran, isključivo je kućni pas. Svakog dana šeće psa na uzici, a pusti ga slobodnog s uzice na prostoru Kalvarije i parkirališta u okviru svetišta Majke Bistričke kad nema ljudi. Kad je došla na mjesto događaja bilo je prisutno 20-tak ljudi odnosno gostiju u tri ugost. objekta na terasama, vidjela je tužitelja, a na njemu nije vidjela ozljede, dok je njegovog psa pomazila. Tužiteljevom psu je izlazila krv iz njuške, a tužitelj nije djelovao uplašeno već je djelovao rastrojeno i agresivno.
7. Svjedok TE, izjavila je da je s tužiteljem šetala psa E akitu i u jednom trenutku dojurio je do njih pas srednje veličine, bez pratnje i ogrlice (samo ogrlica protiv buha). Pas je skočio na njihovog psa koji je veći, te su ga probali odgurnuti, ali kada su ga ipak nekako uspjeli maknuti s leđa njihovog psa, došao je s prednje strane i ugrizao ga za njušku. Tada je ona odvukla njihovog psa, a tužitelj je uhvatio staforda i držao ga pritisnutim uz stepenice, a kada je netko iz caffe bara "Bau
–bau" pas se dignuo i otišao prema kafiću. Njihov pas je jako krvario iz njuške, te je gospođa koja živi u pokrajnjoj kući donosila vodu radi ispiranja krvi na pločniku, a tužitelj je imao ogrebotine i modrice i koliko se sjeća, i po nogama. Š nije izravno napao tužitelja, ali bi ga vjerojatno napao da ga tužitelj nije stisnuo uz stepenice, a cijeli događaj je bio zastrašujući, jer je pas režao, a oni nisu znali kako ga zaustaviti i za što ga uhvatiti. Tužitelj je odlazio kod psihijatra, bio je jako uznemiren događajem, a i danas kada šeću psa po istoj ruti, sjete se tog događaja.
Tužitelj je imao na sebi kratke hlače i kratku majicu, odjeća mu nije bila poderana, ali je bila uprljana krvlju. Staford se propinjao na zadnje noge dok su vukli svojeg psa u namjeri da ih razdvoje. Pse su nastojali razdvojiti najprije guranjem nogama s njihovo psa i potom su povlačili svojeg psa za ogrlicu, ali staford ga je tako čvrsto držao, tužitelj ga je uspio potom nekako uhvatiti za tijelo i pritisnuti ga uz stepenice, gumena ogrlica na stafordu je ubrzo pukla i nisu ga mogli za ništa uhvatiti . Kod tužitelja su nastale ogrebotine na nogama i rukama, vjerojatno od kandži psa.
Svjedokinja ŠE, u vrijeme štetnog događaja radila je u caffe baru "Bar – bar" na središnjem trgu u [adresa]. Pas tuženice po imenu " A" došao je do nje i kolege svjedoka SE, došao ih je pozdraviti što je često radio, a potom je ugledao drugog psa preko ceste. Otišao je do tog psa i njušio ga, a i drugi pas njušio i njega . Nakon toga je vidjela da je tužitelj udarao psa koljenom, a malo kasnije, da leži na njemu na stepenici. Pas A se vratio u kafić i bio je jako ustrašen, a za njim je došao tužitelj, uzeo je stolicu u ruke i prijetio je kolegi SE, jer je vjerojatno mislio da je to njegov pas.
Svjedok SE, u vrijeme štetnog događaja radio je kao konobar u caffe baru "Bar-bar" na središnjem trgu u [adresa]. Jedanput do dva puta mjesečno bi A dolazio na terasu, koliko zna, i to uglavnom u pratnji tuženice, iako i sam. U jednom trenutku A je dotrčao do psa tužitelja, njušili su se i poigravali, skakali jedan na drugog, a u jednom trenutku tužitelj je počeo koljenom udarati S s namjerom da se makne od njegovog psa. Nakon toga ga je uhvatio i bacio na stepenice i legao na njega. Nakon što se tužitelj pridigao, A je došao k njima na terasu. Vjerojatno se tuženičin pas htio "seksati", netko je rekao.
Svjedok VE, u vrijeme štetnog događaja stajao je na vanjskoj terasi bistroa Bistrica, na glavnoj ulici i vidio je tužitelja koji je vodio psa na uzici, a bila je i ženska osoba uz njega. U jednom trenutku do njih je došao pas koji nije imao ni uzicu ni ogrlicu. Pas koji je dotrčao počeo je napadati psa tužitelja, a ne zna gdje ga je točno ugrizao. Pas tužitelja je prilično veći od psa tuženice, a tužitelj ih je razdvajao, možda i nogom, rukama odmicao s namjerom da se izbori za svog psa i pri tome se i sam ozlijedio, jer je tražio pomoć u bistrou da opere ruke uprljanu krvlju.
Svjedokinja MEJ, u vrijeme štetnog događaja bila je na radnom mjestu u caffe baru Lac u [adresa] u blizini caffe bara Bar-bar. U lokal je ušao pas tuženice po imenu A kojeg poznaje i kada je vidjela da je došao bez vlasnice nazvala ju. Ubrzo sam primijetila da je A odjurio do drugog psa na ulici, pretpostavlja da je to ženka pasmine Američka akita i vjerojatno se htio pariti, pa ga je drugi pas uhvatio za vrat, a A je vratio napad tj. uhvatio ga je također njuškom za vrat. Potom je vidjela da tužitelj leži na tuženičinom psu i sa šakama ga nekoliko puta udario po glavi i tijelu. M je ležao i cvilio. Kad ga je tužitelj pustio odnosno odbacio, M je došao ponovno do caffe bara Bar-bara, a za njim je došao i tužitelj koji je vikao na psa i uzeo stolicu da ga udari, ali to nije učinio. Bio je vrlo ljut i uznemiren.
8. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Slavku Trontlu, dr. med. specijalisti neuropsihijatrije. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i pregledom tužitelja, vještak je utvrdio da je u štetnom događaju 12. rujna 2023.g. pod okolnostima opisanim u tužbi, tužitelj zadobio ogrebotine na unutarnjoj strani lijeve podlaktice, na gornjoj strani lijeve šake, s unutarnje strane lijevog koljena i doživio intenzivan psihički stres. Utvrdio je potom, da je tužitelj bio u razdoblju od 19.9. do 15.12.2023. tri puta kod psihijatra kroz koje vrijeme je trošio Normabel. Na dan ozljeđivanja, tj. 12.9.2023. je pregledan kod liječnika ZZHM KZŽ, ispostava [adresa], a u rubrici anamneza, liječnik je upisao da je pacijent tahikardan zbog trenutne uzrujanosti, a ogrebotine je zadobio na unutarnjoj strani lijeve podlaktice i dorzumu šake, blaže oteknuće medijalne strane lijevog koljena. Dana 18.9.2023. liječnik je konstatirao po navodima tužitelja da boluje od akutne reakcije na stres i uputio ga je k psihijatru. Pregledom pacijenta utvrdio je da se i dan danas emocionalno angažira kad prepričava događaj. Ožiljaka na tijelu nema i nema trajnih posljedica.
Utvrdio je da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta dva dana i manjeg intenziteta 5 dana.
Primarni strah je bio vrlo intenzivan, jer se osjećao životno ugroženim, iako kratkotrajan i javio se u trenutku kada se pas okrenuo prema njemu i želio ga ugristi za vrat. Sekundarni strah umjereni do jaki, trajao je sedam dana, a slabi strah narednih 10 dana, a kasni, povremeno oscilirajući strah slabog intenziteta još narednih 15 dana.
9. Prema članku 1046. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) šteta je povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U članku 1049. ZOO-a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Ako štetnik u svom postupanju nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan čovjek, riječ je o gruboj nepažnji – culpa lata, što je u konkretnom slučaju bilo obilježje postupanja tuženice, jer prosječan čovjek ne bi pustio psa koji ulazi u skupinu opasnih pasa da se šeće po središnjem trgu poznatog hodačasničkog mjesta s većim brojem posjetitelja – hodočasnika ( neovisno što ih ima manje u popodnevnim satima). Tuženu ne opravdava da njezin pas nije imao agresivnih ispada i da ga ona doživljava kao umiljatog kućnog ljubimca, a niti to ga nije pustila iz dvorišta namjerno kritične zgode. Pas je opasna stvar, u smislu sudske prakse. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik (čl.1064. ZOO-a) i u ovome predmetu, nesporno je vlasnica psa pasmine američki stafordski terijer - tuženica, koja to i ne poriče. U čl. 1063. ZOO-a propisano je kako se smatra da šteta nastala u svezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete.
10. U Republici Hrvatskoj na snazi je Pravilnik o opasnim psima (Narodne novine, broj 117/2008, u daljnjem tekstu: Pravilnik). U članku 8. Pravilnika popisane su pasmine koje za koje je propisano temeljitije postupanje kako za držatelje takvih pasa, tako i za uvjete držanja, u odnosu na ostale pse, a među tim pasminama se nalazi i američki stafordski terijer. U čl. 5. st.6. propisano je: "Izvođenje opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane vlasnika i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa."
11. Grubo je zanemarivanje obveze vlasnice psa po imenu A, ovdje tuženice, koji je slobodno došetao do trga udaljenog 1,5 km, što nije bilo prvi puta. Ugledavši drugog psa i prišavši mu, kojeg je na uzici vodio tužitelj, nastao je štetni događaj koji su opisali tužitelj i svjedokinja TE, te ostalih nekoliko svjedoka, koji su u cijelosti ili djelomično vidjeli događaj. Sud je prihvatio svjedočenja svih svjedoka kao vjerodostojne, s time da je vidljiva određena subjektivnost u opisu događaja ovisno o odnosu pojedinog svjedoka prema psima, tj. da li postoji manji ili veći strah od pasa, ili ne postoji. Strah od psa je legitimna pojava, i u pravnoj praksi, pas se smatra opasnom stvari, te je za njihove vlasnike propisana objektivna odgovornost, odnosno štetnik se ne oslobađa odgovornosti ako i dokaže da nije kriv. U konkretnom slučaju, protupravno ponašanje vlasnice psa je postojalo.
12. Glede doprinosa tužitelja nastanku štete, na što upire tuženica, odnosno je li on mogao drukčije postupiti u nastaloj situaciji koja je prouzročila štetni događaj, u isto sud nije ulazio niti nema elemenata za procjenu, obzirom je nesporno protupravno postupanje tuženice, te je očito da je tužitelj u takvoj situaciji postupao kako je procijenio da je najbolje, a pri tome šteta na tuženoj strani nije bila veća od koristi.
13. Nesporno je da je protupravnim ponašanjem tuženice, iako ista odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti u ovome postupku, nastao štetni događaj u kojem je kao posljedica nastala šteta u vidu lakih tjelesnih ozljeda kod tužitelja, a time i neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti kod istoga. Vrhovni sud Republike Hrvatske , na sjednici Građanskog odjela od 29. studenoga 2002.g. pod poslovnim brojem: Su-1331-VI-02 i 1372/11-02 donio je Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koji iznosi su uvećani za 50% novim stavom izraženim u odluci posl. br.: Su-IV-47/2020-5 od 5.03.2020. i 15. 06. 2020.
14. Ocjenjujući Nalaz i mišljenje vještaka, sud je isti prihvatio kao stručan i objektivan, a nakon vještačenja, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev glede neimovinske štete. Glede materijalne štete, tužitelj je zatražio naknadu s osnova oštećene odjeće, troškova liječenja psa i angažmana asistenta za vođenje u šetnju svojeg psa.
15. Sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na naknadu materijalne štete glede visine, jer tužitelj nije opravdao dokazima plaćeni angažman druge osobe za šetnju psa te po toj osnovi ne dosuđuje se naknada. Troškovi liječenja psa su dokazani, a troškovi odjeće su paušalno stavljeni te ih sud prihvaća kao realne.
16. Kako je nesporno da je kod tužitelja nastala neimovinska šteta po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova zbog lakih tjelesnih ozljeda jakog (1 dan), srednjeg ( 2 dana) i slabog intenziteta ( 5 dana), te u određenom trajanju bio pod utjecajem straha, primarnog straha u trenutku okretaja psa prema njemu, sekundarnog straha umjereni do jaki 7 dana, a slabi oscilirajući još 25 dana, dosuđeno je kao iznos naknade za tjelesnu bol iznos od 200 eura, jer su ozljede bile u vidu ogrebotina i lakšeg nateknuća, a za pretrpljeni strah, iznos od 1.500,00 eura, usuglašavajući ove vidove neimovinske štete s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda. Time je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu za naknadu neimovinske štete.
17. Materijalna šteta dosuđena je za oštećenu odjeću i troškove liječenja psa u iznosu od 134,77 eura.
18. Ukupno priznati iznos štete iznosi 1.834,77 eura, a dosuđena je i kamata koja teče od dana podnošenja tužbe u visini određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima. Sud je mišljenja da je dosuđeni iznos naknade štete nesporno pravno osnovan, te visina naknade određena sukladno nastaloj materijalnoj i nematerijalnoj šteti. Stoga je odlučeno kao u izreci pod toč. I. izreke.
19. Za ostatak tužbenog zahtjeva, tužitelj je odbijen, jer je neosnovan, sukladno utvrđenoj šteti i Orijentacijskim kriterijima, pa uzevši u obzir i inflatorna kretanja.
20. Kako je tužitelj uspio s dokazivanjem pravne osnove tužbenog zahtjeva, ali je tužbeni zahtjev u visini prihvaćen sa cca 30 %, sud je uzeo da je uspio u konačnici sa 70%, dok je uspjeh tuženika 30%. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju u visini od 40% ( razlika u uspjehu između stranaka).
Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, podnesak od 18.12.2025. po Tbr. 8/1 u iznosu od 200,00 kuna, zastupanje na ročištima dana 06.06.2024., 12.09.2024., 14.01.2025., 06.03.2025., i 25.02.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 eura, a s PDV od 25 % ukupno iznosi 350,00 eura. Tužitelju se također priznaje i trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, i pristojba za tužbu i presudu u iznosu od 169,20 eura, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 2.419,20 eura, a 40% troškova iznosi 967,68 eura. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.
21. Temeljem iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.
U Donjoj Stubici, 2. travnja 2026.
S U D A C:
Vesna Posavec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud .
DN-a:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika