REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-290/2024-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sunčici Lončar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DOMPROJEKT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 18652876060, zastupanog po punomoćniku Domagoju Rukavini odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar&Špehar&Rukavina j.t.d. u Zagrebu , uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Uniqa osiguranja d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 75665455333, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ČM koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku zarade izgubljene zbog nesposobnosti za rad (razliku naknade koju tužitelj prima u vrijeme bolovanja i iznosa prosječne neto plaće u razdoblju prije štetnog događaja koju bi primao da može dolaziti na posao i obavljati radne zadatke) kao izmakle koristi uzrokovane ozljedom na radu, i to:

- za lipanj 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. srpnja 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- za srpanj 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. kolovoza 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- za kolovoz 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. rujna 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- za rujan 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. listopada 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana,

- za listopad 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. studenoga 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana,

- za studeni 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana,

- za prosinac 2023., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. siječnja 2024., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana,

- za siječanj 2024., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana,

- za veljaču 2024., u iznosu od 594,04 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. ožujka 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana, sve navedene isplate i nadalje do donošenja presude, na bankovni račun odvjetnice tužiteljice, prema bankovnim informacijama kako slijedi: Ime primatelja: Odvjetnica Sunčica Lončar; IBAN: [broj bankovnog računa]; Banka: Zagrebačka banka.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove liječenja, terapija, rehabilitacije i drugih medicinskih troškova, koji su proizašli iz ozljede na radu, u ukupnom iznosu od 1.563,11 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku pod 15 dana, na bankovni račun odvjetnice tužiteljice, prema bankovnim informacijama kako slijedi: Ime primatelja: Odvjetnica Sunčica Lončar; IBAN: [broj bankovnog računa]; Banka: Zagrebačka banka.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju razliku između njegove uobičajene mjesečne plaće i iznosa invalidske mirovine koju bi primao u slučaju trajnog invaliditeta, na način da mu se isplaćuje kontinuirana mjesečna renta, do kraja života radnika, u iznosu od 100 EUR-a, redovito na bankovni račun tužitelja, prema podatcima kako slijedi: ČM, IBAN: [broj bankovnog računa].

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove ovog postupka.“

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao djelomično nedopuštena tužba tužitelja ČM u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da se dana 13.10.2022. dogodila ozljeda na radu radniku ČM

ČM u prostorijama poslodavca Domprojekt d.o.o.“

II. Dopušta se sudjelovanje Uniqa osiguranja d.d., kao umješača na strani tuženika u ovom postupku.

III. Nalaže se tužitelju ČM naknaditi tuženiku DOMPROJEKT d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.083,46 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana .

VI. Odbija se zahtjev tuženika DOMPROJEKT d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 555,73 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja ČM za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Domprojekt d.o.o. temeljem čl. 1088., 1089. i 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), podnosi tužbu radi naknade štete prouzrokovane ozljedom na radu nastalom 13.10.2022. godine u prostorijama (pogonu) poslodavca. U poduzeću Domprojekt d.o.o., tužitelj obavlja poslove bravara zavarivača, izrade krovnih konstrukcija, tesarske i fasaderske poslove. Kao neposredni radnik u proizvodnji, svakodnevno sudjeluje u jutarnjem sastanku koji prethodi raspodjeli dnevnih radnih zadataka. Iz zapisnika Državnog inspektorata – Službe za nadzor zaštite na radu, vidljivo je kako je tužitelj detaljno opisao događaje dana 13.10.2022. na radnome mjestu, a vezane uz tijek nastanka njegove ozljede. Naime, tužitelj je toga dana za potrebe obavljanja zadataka na poslu (zavarivanja) trebao aparat za zavarivanje koji se nalazi u posebnom magazinu za držanje alata, a koji se mjestom razlikuje od hale u kojoj je u to vrijeme obavljao zadatak vezan uz zavarivanje te je isti aparat bilo potrebno prevesti od magazina do hale u kojoj se zavarivanje obavljalo. Navodi da kako Domprojekt d.o.o. nema predviđene sigurnosne mjere niti protokol za prevoženje ovakve vrste teških aparata, a niti postoji jasna uputa radnicima kako da se isti i slični aparati prevoze, isti se svakodnevno prevoze bez ikakvih zaštitnih mjera. Tako je i toga dana viličarem, bez korištenja ikakvih prikladnih mjera zaštite na radu, obavljen transport aparata za varenje, a koji se obavlja na način da jedan radnik upravlja viličarem dok drugi hoda viličarem i pridržava aparat, prilikom čega je tužitelju stradalo lijevo stopalo na način da mu je kotač viličara zahvatio lijevu nogu. Potom mu je prišlo nekoliko radnih kolega koji su vidjeli što se dogodilo, od kojih je jedan otišao do ureda da obavijesti nadređene što se upravo dogodilo. Po povratku iz ureda kolega je tužitelju prenio informaciju kako ''iz kancelarije poručuju da prvo zavari ploče pa da onda ide doktoru'' što pokazuje izraziti nemar nadređenih za ovakvu ozbiljnu situaciju. U uredu su se u to vrijeme nalazili voditelj proizvodnje EM i RM. Unatoč hitnoj potrebi za medicinskom pomoći, nadređeni su naredili radniku da nastavi rad te je taj isti dan, ali nakon obavljenog dijela radnih zadataka radnik prevezan u KBC Zagreb, na Hitni prijam, uz pratnju drugoga radnika GM, službenim automobilom firme, o čemu postoji liječnička dokumentacija kao i izjava svjedoka. Nadalje navodi da je inspekcija utvrdila da vozač viličara ĐM nije bio osposobljen za obavljanje poslova vožnje viličara. Nadalje navodi da je tužitelj obavijestio Upravu (konkretnije, gospođu PM) te objasnio da su ga tražili da dovrši zavarivanje te da sada ide na hitnu pomoć. Radnik ističe kako se u konkretnom slučaju je nezgoda/ tjelesna ozljeda dogodila 13.10.2022. u prostorijama poslodavca. Tužiteljev radni kolega ČMR, ujedno i bivši radnik istog poslodavca, je bio taj koji ga je službenim vozilo odvezao na hitni medicinski prijam KBC-a Zagreb gdje je pregledan i istoga dana otpušten. O istome se istovremeno vodi postupak za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalnom uredu Zagreb; KLASA: UP/I-502-03/23- 02/2855, gdje poslodavac, u cijelosti negira spomenuti događaj navodeći kako se ozljeda na radu na taj dan u prostorijama poslodavca uopće nije dogodila. Prema evidenciji rada poslodavca, utvrđenoj od strane inspekcije, dana 13.10.2022. radnik ČM je bio na poslu 5 sati te je napustio radno mjesto prije kraja radnog vremena, oko 13:00 sati, što je inspektor utvrdio uvidom u evidenciju rada i navedeno u elektroničkoj poruci. Uvidom u nalaz hitnog bolničkog prijama KBC-a Zagreb, od dana 13.10.2022. vidljivo je kako je pregled započeo istoga dana u 14:07 sati te da je isti završio u 15:00 sati što se poklapa sa utvrđenom činjenicom da je ranije izašao sa posla te je kao razlog dolaska navedeno da mu je ,,oko 8:30 pao čelik s viličara na lijevu petu te mu se ''smotalo'' stopalo'' . Kao razlog dolaska tužitelj navodi da mu je s viličara na lijevu petu pao čelik te da mu se smotalo stopalo. Tužitelj navodi da nije smo reći da mu je viličar zgazio petu radi zastrašivanja od strane poslodavca, dakle tvrdi da je izvršen pritisak na njega da ne govori što se dogodilo. Ovaj pritisak na radnika bi polučio uspjehom da se radniku nije naknadno komplicirala ozljeda i došlo do krivog srašćavanja ozljede (mišićno-koštani poremećaj povezan s ozljedom). Nakon inicijalnog hitnog bolničkog pregleda tužitelj je redovno nastavio obavljati niz pretraga u svezi s nastalom ozljedom na radu, a medicinska dokumentacija, zaprimljena od 13.10.2022. do 05.10.2023., ukazuje na dugotrajne zdravstvene poteškoće uzrokovane ozljedom. Prema izjavi poslodavac predanoj na HZZO, gdje se vodi postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, poslodavac nije htio popuniti prijavu ozljede na radu jer, prema njegovim neutemeljenim smatranjima, nema nikakvih saznanja da je došlo ozljeđivanja radnika ČM u prostorijama poslodavca došlo 13.10.2022., niti je (kako kaže) bio obaviješten o ozljeđivanju neposredno nakon događaja, što znači da u cijelosti negira da se događaj dogodio. Tužitelj naglašava kako poslodavac nije postupao korektno prema njemu već s omalovažavanjem uz to što se nisu primjenjivale zakonske mjere zaštite na radu. Radnik je neposredno nakon ozljede na radu bio na bolovanju od 14.10.2022. do 31.10.2022., odnosno od 01.11.2022. do 04.11.2022., pod šifrom AO, bolest, a ne BO Ozljeda na radu, isključivo radi zastrašivanja od strane poslodavca te je za vrijeme bolovanja/neposredno nakon radnik pozvan sudjelovati na radovima na privatnom objektu u vlasništvu poslodavca, s namjerom poslodavca da se zataškaju okolnosti oko ozljede na radu i da se radnika što je moguće prije vrati na posao. Ova ozljeda je kulminirala pogoršanjem zdravstvenog stanja tužitelja te ostavila nepopravljivu štetu trajnog karaktera, kako u vidu neimovinske štete – teške tjelesne ozljede (potencijalnog invaliditeta koji je trenutno u postupku utvrđivanja), tako i svih imovinskih posljedica koje ona nosi sa sobom. Ova ozljeda za gospodina ČM predstavlja de facto kraj njegove radne karijere i to svega nekoliko godina prije umirovljenja. Ista će nastaviti utjecati na njegovo imovinsko stanje do kraja života jer će umjesto iznosa mirovine koji bi primao da je radni vijek mogao odraditi do kraja, bez popratnih nedaća i otegotnih okolnosti, (vrlo izvjesno) primati iznos invalidske mirovine značajno manji od one za koju je sve ove godine marljivo i pošteno radio. Isplata tužitelju kontinuirane mjesečne rente, do kraja života radnika, koja će iznositi razliku između njegove uobičajene mjesečne plaće i iznosa invalidske mirovine koju bi primao u slučaju trajnog invaliditeta temelji se na čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima. Navedena renta predstavljala bi ekvivalent iznosu naknade za tjelesno oštećenje koje bi isplaćivalo HZMO. Naime, navodi da je za pretpostaviti kako bi budući iznos invalidske mirovine za tužitelja iznosio oko 500 EUR-a, te je razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da radi i budućega iznosa invalidske mirovine, na način pretpostavljenog izračuna: 1.159,08 EUR – 500 EUR-a = 659,08 EUR-a. Od navedenoga iznosa se slobodnom procjenom tužitelja na ime „invalidnine“ koju bi ostvarivao na ime tjelesnog oštećenja, potražuje iznos od 100 EUR-a kao iznos mjesečne doživotne rente koju bi tuženik imao kontinuiranu obvezu doživotno tuženiku isplaćivati, kao kazna za poslodavca kao počinitelja štetne radnje, obzirom da nije bilo negativnih postupanja tužitelja i razvoj događaja ovoga slučaja bi išao u sasvim drugom smjeru (100x12 mj. x procijenjenih još 20 god. života = jednako je 24.000 EUR). Tužitelj konačno tužbom traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da se dana 13.10.2022. dogodila ozljeda na radu tužitelju u prostorijama poslodavca tuženika, zatim da naloži tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće izgubljene zbog nesposobnosti za rad (razliku naknade koju tužitelj prima u vrijeme bolovanja i iznosa prosječne neto plaće u razdoblju prije štetnog događaja koju bi primao da može dolaziti na posao i obavljati radne zadatke) kao izmakle koristi uzrokovane ozljedom na radu i to iznos od 594,04 eura u razdoblju od lipnja 2023. do veljače 2024., nadalje traži da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju troškove liječenja, terapija, rehabilitacije i drugim medicinskih troškova koji su proizašli iz ozljede na radu u iznosu od 1.563,11 eura sa zateznima kamatama, nadalje traži isplatu mjesečne rente koja se u iznosu od 100,00 eura mjesečno, a koja se odnosi na razliku između njegove uobičajene mjesečne plaće i invalidske mirovine koju bi primao u slučaju trajnog invaliditeta, kao i da naknadi tužitelju troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je u vrijeme ozljeđivanja tužitelja tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od imovine s osiguranjem odgovornosti prema zaposlenicima broj 11-7002816779 kod Uniqa osiguranja d.d. pa predlaže pozvati Uniqa osiguranje d.d., [adresa] na miješanje u ovoj parnici s obzirom da postoji njezin pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici. Osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetni događaj, osnovu potraživanja i visinu zatražene štete kao i tijek zateznih kamata. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja s obzirom da tuženik odnosno njegovi radnici nemaju nikakvih saznanja o štetnom događaju. Navodi da priznavanje ozljede na radu odnosno njegovo utvrđenje nije predmet redovnog sudskog postupka odnosno ne ulazi u sudsku nadležnost pa predlaže taj dio zahtjeva odbaciti, a sukladno čl. 16. st. 2. ZPP, a podredno ističe da nema pravni interes za ovakav dio zahtjeva. Čl. 187. ZPP-a propisuje kako se tužbom za utvrđenje može tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Utvrđivanje da se dogodila ozljeda na radu kako je to navedeno u toč. I. zahtjeva nije u skladu s čl. 187. ZPP . Navodi da u konkretnom slučaju tuženik navodi kako ovakav zahtjev nije potreban u ovoj parnici jer su svi zahtjevi tužitelja konzumirani kroz zahtjev za naknadu štete koju tužitelj traži u toč. od II. do X. tužbenog zahtjeva. Navodi da je tužitelj mogao preglede obaviti u okviru javnih zdravstvenih ustanova na teret i trošak HZZO pa se takav dio zahtjeva ukazuje kao neosnovan. Čl. 1092. ZOO propisuje kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Tuženik osporava da bi navedena ozljeda uzrokovala bolovanje tužitelja u trajanju kako to navodi tužitelj. Iz medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelju dana 13.10.2022. postavljena dijagnoza – površinska ozljeda nožnog zgloba i stopala te dijagnostičkom pretragom (RTG) nije utvrđena koštana trauma. Nakon toga tužitelju se više od pola godine nakon ozljeđivanja u privatnim ustanovama utvrđuje fraktura MTC kosti. S obzirom na navedeno tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeđivanja dana 13.10.2022. te ozljede koja je tvrđena MR nalazom od 24.05.2023. – poliklinika Akromion. Osporava se i trajanje bolovanja s obzirom da je ozljeda koja je nastala 13.10.2022. ne može povezati s bolovanjem u trajanju duljem od 30 dana. Tužitelj i s navedenim ozljedama može raditi te se isti nije obratio tuženiku kako bi ga isti eventualno preselio na drugo radno mjesto koje bi tužitelj mogao obavljati s obzirom na svoje zdravstveno stanje. Nadalje, činjenica je da bi tužitelj po prirodi stvari ostvario pravo na mirovinu kada bi stekao uvjete za navedeno sukladno odredbama Zakona o radu pa se osporava pravo tužitelja na doživotnu rentu kao razliku između plaće i invalidske mirovine jer tužitelj zasigurno ne bi radio doživotno. Tužitelj ističe i preuranjenost takvog tužbenog zahtjeva s obzirom da tužitelj još nije u invalidskoj mirovini niti postoji procjena Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o njegovoj radnoj sposobnosti odnosno je li kod tužitelj preostala radna sposobnost ili je u potpunosti radno nesposoban. Tuženik navodi kako je po okončanju bolovanja spreman zaposliti tužitelja na radnom mjestu koje odgovara njegovoj radnoj sposobnosti i za istu plaću kao što je primao do sada. Tužitelj nadalje navodi da bi renta predstavljala ekvivalent iznosu naknade za tjelesno oštećenje koje bi isplaćivao HZMO pa se u tom smislu ukazuje sudu da će tužitelj možda imati pravo na naknadu za tjelesno oštećenje od HZMO, no tužitelj ne navodi je li isto tražio odnosno ima li pravo na isto. U svakom slučaju se ukazuje na konfuznost takvog zahtjeva pa se predlaže pozvati tužitelja na obrazlaganje navedenog. Tužitelj nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade jer je s preostalom radnom sposobnošću mogao raditi na drugom odgovarajućim poslovima bilo kod tuženika bilo kod drugih poslodavaca. Opće je poznato kako je tržište rada u Republici Hrvatskoj u 2023. i 2024. godini u potrazi za radnom snagom te bi tužitelj bez imalo napora mogao pronaći drugi posao s preostalom radnom sposobnosti. Tužitelj nije niti dokazao da se pokušao zaposliti s radnom sposobnosti koja mu je preostala. Naime, iz medicinske dokumentacije proizlazi kako tužitelja ima smetnje prilikom hoda te da ga žuljaju radne cipele (povijest bolesti Rehabilitacija Nova od 07.03.2023. Iz Mišljenja o radnoj sposobnosti od 19.12.2023. proizlazi kako liječenje tužitelja nije završeno te da tužitelj ne može udovoljavati zahtjevima na radnom mjestu zavarivač. Kako je i navedeno tužitelj još uvijek radi pa nije jasno zašto je isti ustao s tužbom radi isplate rente kada još ne postoje uvjeti za njezino dosuđivanje pa se ističe prigovor preuranjenosti tužbe. Međutim, ukoliko se tužitelj nije niti pokušao zaposliti na drugim odgovarajućim poslovima isti niti nema pravo na drugim poslovima nema niti pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade. O tome već postoji ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj izvodi nekakvu konstrukciju odnosno izračun u formuli koja je sasvim nepoznata punomoćniku tuženika te ista glasi ovako: Iznos buduće invalidske mirovine (kako to tužitelj procjenjuje) je 500,00 EUR, plaća tužitelja iznosi 1.159,08 EUR, razlika između plaće i invalidske mirovine iznosi 659,08 EUR, od takvog iznosa od tuženika se potražuje na ime „invalidnine“ iznos od 100,00 EUR doživotno i to kao kazna poslodavcu kao počinitelju štetne radnje. Tuženik osporava zatraženi tijek zatezne kamate. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te naložiti tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka PM, ĐM, OM, GM, ŽM, ŠM te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Sud nije izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku ortopedu koje je predložio tužitelj radi ekonomičnosti postupka budući da je sud ocijenio da je za donošenje odluke u konkretnoj pravnoj stvari predmet spora raspravljen u dovoljnoj mjeri.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan . Sud je također utvrdio da je tužba tužitelja djelomično nedopuštena.

6. Tijekom postupka osiguravajuće društvo Uniqua osiguranje d.d. podneskom od 23.12.2024. prijavilo svoje miješanje na strani tuženika. Navodi da njegov pravni interes da u postupku sudjeluje kao umješač na strani tuženika proizlazi iz činjenice da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguravatelj tuženika kao osiguranika na temelju police osiguranja broj P117002816779.

7. Sukladno čl. 206. st. 1. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. Prema ocjeni ovog suda, Uniqua osiguranje d.d. kao tuženikov osiguratelj, ima pravni interes da u ovoj parnici sudjeluje kao umješač na strani tuženika.

8. Prema tome, osnovan je zahtjev Uniqua osiguranja d.d. da se u konkretnoj pravnoj stvari pridruži tuženiku kao umješač, stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da se dana 13.10.2022. dogodila ozljeda na radu tužitelju u prostorijama tuženika, zahtjev za isplatu razlike izgubljene zarade kao izmakle koristi uzrokovane ozljedom na radu koja se odnosi na razliku naknade plaće koju je primao u vrijeme bolovanja i prosječne neto plaće u razdoblju prije štetnog događaja, zahtjev za isplatu troškova liječenja, terapija, rehabilitacija i drugih medicinskih troškova kao i zahtjev za isplatu mjesečne rente u iznosu od 100,00 eura do kraja života tužitelja, a za koji iznos tužitelj navodi da predstavlja razliku između njegove uobičajene plaće i iznosa invalidske mirovine koju bi primao u slučaju trajnog invaliditeta.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu bravara zavarivača,

- da je kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pokrenut postupak radi utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu za ozljedu nastalu 13.10.2022, koji postupak je prekinut sve do donošenja pravomoćne odluke u ovom parničnom predmetu, a što je i utvrdio ovaj sud uvidom u rješenje HZZO od 18.2.2025. (list 394 spisa),

- da je tuženik imatelj opasne stvari – viličara, s kojim se radi i manevrira u prostoru tuženika, a što je razvidno i iz Izvješća Državnog inspektorata od 23.1.2023. (list 374 spisa).

11. Među strankama je sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- dinamika štetnog događaja,

- da je u štetnom događaju sudjelovao viličar tuženika kao opasna stvar,

- odgovornost tuženika za štetni događaj.

12. Na temelju odredbe čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, uz uvjet da za to, između ostalog, ima pravni interes (st. 2.). Dakle, takvom tužbom ne može se tražiti utvrđenje činjenica. Tužitelj u toč. I. tužbe traži da sud utvrdi „da se dana 13.10.2022. dogodila ozljeda na radu radniku ČM u prostorijama poslodavca Domprojekt d.o.o.“, dakle traži da sud donese odluku kojom će utvrditi određene navedene činjenice, a ne postojanje kakva prava ili pravnog odnosa, odnosno istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kako je to propisano navedenom odredbom.

13. Uzimajući navedeno u obzir, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja. Pri tome valja navesti da je isto pravno shvaćanje izrazio i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci poslovni broj Gž R-899/2024-2 od 15.1.2025.

14. U konkretnoj pravnoj stvari na pitanje odgovornosti primjenjuje odredba čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je pripisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

15. Dakle, poslodavac odnosno tuženik u ovoj pravnoj stvari eventualno odgovara po kriteriju uzročnosti jer tužitelj tvrdi da mu je šteta nastala u vezi s viličarem koji predstavlja opasnu stvar, a među strankama nije sporno da je tuženik kao poslodavac imatelj opasne stvari.

16. Za primjenu navedene odredbe tužitelj ne mora dokazati da šteta koju je pretrpio potječe od opasne stvari, međutim mora dokazati da je ta stvar sudjelovala u štetnom događaju.

17. Budući da je među strankama sporno je li viličar kao opasna stvar sudjelovao u štetnom događaju, (a iz dokaznog postupka proizlazi da niti jedan od svjedoka nema neposrednih saznanja o dinamici štetnog događaja, što će biti obrazloženo u nastavku ove presude), za utvrđenje odlučne činjenice – je li viličar kao opasna stvar sudjelovao u štetnog događaju, sud je odredio provođenje sudsko medicinskog vještačenja koji dokazni prijedlog je predložio tuženik. Sud je rješenjem od 23.7.2025. odredio izvođenje tog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku sudske medicine sa zadatkom da se vještak očituje o postojanju uzročno – posljedične veze između štetnog događaja od 13.10.2022. kojeg opisuje tužitelj i ozljede tužitelja.

18. Međutim, tuženik je prijedlog za izvođenje navedenog dokaza povukao podneskom od 25.7.2025., slijedom čega je tužitelj u podnesku od 7.10.2025. predložio provođenje tog dokaznog prijedloga jer je isti nužan radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

19. Čl. 299. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj dokazni prijedlog za provođenje sudsko medicinskog vještačenja nije predložio do zaključenja prethodnog postupka (13.12.2024.), a iz sadržaja podneska od 7.10.2025. proizlazi da tužitelj predlaže izvođenje tog dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka. Prema ocjeni ovog suda nisu ispunjeni uvjeti propisani iz čl. 299. st. 2. ZPP za dopuštenost predlaganja novih dokaza tijekom glavne rasprave jer je tužitelj navedeni dokaz mogao predložiti i prije zaključenja prethodnog postupka.

20. Iz iskaza svjedokinje PM proizlazi da nema neposrednih saznanja o samom štetnom događaju jer je njezino radno mjesto na adresi u [adresa], dok je tužitelj radio na adresi u [adresa] gdje se nalazi proizvodnja. Navodi da je za ovaj događaj saznala tek nakon što je tužitelj drugi put otvorio bolovanje, a što je bilo otprilike šest mjeseci nakon navodnog događaja. Navodi da ju on nije kontaktirao u vezi te ozljede na dan ozljede jer za to nije imao nikakav razlog. Naime, ona ne popunjava prijavu ozljede na radu niti je zadužena za takvu vrstu poslova. Isto tako s tužiteljem komunicira u vezi obračuna plaće, kada je to potrebno, do sada nisu komunicirali iz drugih razloga. Jednako tako navodi da niti ona niti tuženik nemaju interes uskratiti tužitelju neka njegova eventualna prava jer tuženik ima ugovorenu policu osiguranja za odštetnu odgovornost. Korištenje službenog automobila odobrava direktor, ali joj nije poznato je li samo on ili i netko drugi, a nije joj poznato je li 13.10.2022. na dan štetnog događaja bilo odobreno korištenje službenog vozila.

21. Iz iskaza svjedoka ĐM proizlazi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu skladištara. U redovitom tijeku stvari on je radio u jednoj hali, dok je tužitelj kao varioc radio u drugoj hali. On je toga dana aparat za CO2 osigurao na toj paleti remenima (španerima/gurtnama), te je prema njegovom iskustvu taj aparat sigurno pričvršćen te se dosad nije dogodilo da je isti skliznuo. U odnosu na štetni događaj navodi da nije ništa neposredno vidio jer je toga dana tužitelju odvezao taj aparat, nakon čega se po isti vratio oko 14 sati te dobio informaciju da tužitelj više nije na poslu jer je otišao doktoru. Čuo je od nekih radnika da se tužitelj ozlijedio. Taj aparat je težine otprilike stotinjak kilograma te prilikom prijevoza tog aparata u krugu viličara ne smije biti nitko. Hala u kojoj se taj aparat nalazi je prostrana, ne postoje suženja, a širine je otprilike 30 metara. Navodi da je prilikom vožnje viličara aparat odvezao bez da je tužitelj hodao uz viličara. Prilikom prijevoza aparata ne treba nikakva pomoć, a dana 13.10.2022. prilikom prijevoza aparata za varenje tužitelju nije pričepio nogu. Navodi da je kasnije čuo da je tužitelj bio ozlijeđen i to na način da mu je viličar prešao preko noge, međutim prema njegovom mišljenju to jednostavno nije moguće jer se s viličarom to ne može. Radni nalog za prijevoz aparata mu daje nadređeni ŽM ili RM.

22. Iz iskaza svjedoka OM proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bio pomoćnik voditelja proizvodnje. Bio je nadređen tužitelju i oko 18 zaposlenih te se ne sjeća u vezi čega je tužitelj otvorio bolovanje s obzirom da zaposlenici otvaraju bolovanja iz puno raznih razloga što zbog sebe što zbog obiteljskih razloga. Ono što se sjeća je da je tužitelj bio dugo na bolovanju. Međutim, nije promišljao zašto tužitelja nije toliko dugo bilo jer privatno i poslovno ima puno zaduženja. Navodi da tuženik ima osobu koja obavlja poslove zaštite na radu, a to su kolega ŽM i on. U okviru zaštite na radu vršio je osposobljavanje zaštite na radu međutim, s obzirom da je tada bio pomoćnik voditelja, tada je to najviše radio kolega ŽM. Ne sjeća se inspekcijskog nadzora zaštite na radu. Vezano za inspekcijski nadzor ono što sada zna je da je inspektor za ovaj slučaj kod njega u ured dolazio dva puta, a za ostale potrebe nisu imali. Ne sjeća se ničega u vezi inspekcijskog nadzora, a što je vezano uz viličare. Prema njegovom saznanju promjenjivale su se mjere zaštite na radu 2022. godine.

23. Iz iskaza svjedoka GM proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu skladištara, koje se tako zvalo, ali su radna zaduženja bila puno šira. Vezano za prijevoz aparata za varenje pojašnjava da je isti bio privezan remenima za podlogu na kojoj aparat stoji, te se tako privezani aparat nije micao već je uvijek bio vezan za podlogu, a radi sigurnog prevoženja na drugi dio skladišta gdje bi aparat bio potreban. Nikada se nije dogodilo , dok je radio kod tuženika, da aparat sklizne s podloge. Navodi da dok se vrši prijevoz viličarem potrebno je da netko uz viličar hoda jer na taj način se dobiva bolji pregled prilikom prijevoza jer onaj tko upravlja viličarem ne vidi nužno sve u detalje. Pojašnjava da to govori isključivo za sebe, ne može reći na koji način rade drugi. Vezano za hodanje osobe uz viličar za vrijeme prijevoza pojašnjava da osoba koja hoda treba biti na sigurnoj distanci, a sve ovisno o vrsti tereta koja se prevozi. Isto tako navodi da ta osoba nije u ugrozi. U skladištu postoji dovoljno prostora za prolazak viličara s teretom te ne postoji suženje. U odnosu na sam štetni događaj, toga dana nije bio u firmi kroz jutro odnosno u to vrijeme, međutim kada je došao obratio mu se tužitelj te mu je rekao da ga je ozlijedio viličar. Nadalje, pitao ga je je li zvao hitnu, međutim rekao je da nije da će otići kasnije, da će prvo odraditi posao. Nakon proteka od nekih sat ili dva odvezao ga je na hitni prijem na Rebro, a kada je završio sa pregledom odvezao ga je doma. Išli su službenim automobilom, čini mu se da je bila Opel Astra. Nije nikome prijavio da su išli na hitni prijem. Osim što ga je zvao kolega ĐM pa mu je rekao da je odvezao tužitelja. Vezano za dinamiku štetnog događaja tužitelj mu je dok su se vozili rekao na koji način se ozlijedio, međutim nije tome bio prisutan pa to uzima samo s rezervom. U tom trenutku tužitelj je šepao. Nije mu poznato je li potrebno obnavljati licencu za vožnju viličarem te misli da je kolega ĐM bio osposobljen. Pojašnjava da je kod tuženika radio i poslove koji su izvan naziva radnog mjesta , ali se mogu obuhvatiti širim okvirom.

24. Iz iskaza svjedoka ŽM proizlazi da je kod tuženika radio na radnom mjestu rukovoditelja proizvodnje te je bio nadređen tužitelju. Navodi da nije koordinator zaštite na radu niti to može biti, ali je bio zadužen za davanje informacija firmi koja je bila ovlaštena za zaštitu na radu ESK CROATIA ATEST. Nije prisustvovao štetnog događaju te nema neposrednih saznanja o dinamici štetnog događaja. Navodi da vezano za prijevoz aparata za zavarivanje da je isti bio na podlozi, paleti, te se onda vezao remenima. Takva je bila uputa za rad svima, ali on ne zna da li se u nekom trenutku radilo nešto drugo. Kod tuženika je bio i inspektor zaštite na radu kojem je demonstriran prijevoz aparata za zavarivanje viličarem na način da je vezan remenima, te je utvrđeno da je takav prijevoz u skladu sa zaštitom na radu. Navodi da ga tužitelj taj dan nije zvao telefonski, a telefonski nisu nikada komunicirali sve do te ozljede. Nije mu rekao da prvo zavari ploče pa da onda ide na hitnu. Navodi da nije istina da bi tužitelju dao nalog za rad odnosno da dovrši posao pod navodnom ozljedom. Iskazuje da se kod tuženika ozljede na radu ne događaju tako često, ali ako saznaju za ozljedu radnika, odmah se vozi na hitnu pomoć neovisno o kompleksnosti ozljede. Napominje da je apsolutno neistinito da bi tužitelja spriječio da ode na hitnu pomoć, osobno je kolege vozio u bolnicu ako se dogodila neka ozljeda na radu. Vezano za originalne remene navodi da ne postoje originalne za stroj već isključivo klasične koje se koriste. Vezano za hodanje uz viličara navodi da ta radnja nije dopuštena, a postoji i naljepnica da nije dopušteno zadržavanje u radnom prostoru stroja. U odnosu na aparat za zavarivanje navodi da je njegov sastavni dio plin ili kisik koji se veže zajedno za podlogu. Tužitelj je bio osposobljen za rad kao i svi drugi djelatnici, a u hali u kojoj se prijevoz vrši ne postoji suženje radi kojeg onaj tko vozi viličara ne bi mogao vidjeti osobu koja se nalazi u neposrednoj blizini.

25. Iz iskaza svjedoka ŠM proizlazi da je kod tuženika radio u isto vrijeme kad i tužitelj iako nisu radili zajedno. Navodi da kod tuženika postoje dva tipa viličara i to mali viličar kojim se prevoze sitne stvari poput knaufa, okreće se čelik. Zatim postoji veliki bočni viličar kojim se prevozi dužina građe od 12 metara i on je teretni. Kada se vrši prijevoz malim viličarem tada nije potrebno da još neka osoba usmjerava vožnju viličarem jer je vozaču sve pregledno. Međutim, kada se prijevoz vrši velikim bočnim viličarem tada je potrebno da jedna osoba usmjerava viličar radi preglednosti. Aparat za zavarivanje prevozi se malim viličarem. Napominje da je moguće da se viličarem prijeđe nekome preko noge ako je ta osoba u neposrednoj blizini, međutim nikada ni je bio tako blizu, uvijek se odmakne. Kod tuženika postoji znak zabrane približavanja viličaru. Vezano za prijevoz tereta odnosno aparata za zavarivanje, ne zna koliko je uobičajeno da netko hoda uz viličar, pretpostavlja da dopušteno nije, ali prilikom prijevoza tereta koji je nestabilan uvijek je jedna osoba pratila viličar radi praćenja tog tereta na dovoljnoj udaljenosti. Pojašnjava da kada se prevozi malim viličarem i ako se prevozi primjerice knauf tada nije potrebna osoba koja bi radi preglednosti navigirala vozača viličara. Međutim kada se prevozi aparat za zavarivanje zbog njegovih dimenzija preglednost je smanjena na predenjem dijelu stoga je uvijek netko išao uz viličar da bi navigirao vozača te mu eventualno sugerirao da stane, gdje da parkira ili spusti. Osoba u pratnji viličara se ne nalazi u opasnosti. Vezano za samu halu navodi da na istoj nema nikakvih suženja, dovoljno je široka za prolaz viličara. Navodi da je vidio da je tužitelj znao hodati odnosno navigirati viličar jer bi i sam otišao po vozača radi prijevoza tog aparata te smatra da je statistički radio te radnje više od ostalih, ali to je ono što je on vidio jer nije uvijek u toj hali bio prisutan. Po njegovom mišljenju u tom transportu aparata nije moguće doći u opasnost jer se radi o maloj paleti i uskom aparatu stoga opasnosti nema. Ne zna je li ta paleta stabilna, čini se kao da je jer je fiksirana remenima. Ne zna točno kolika je paleta. Njegova teorija je da je takvih dimenzija da odgovara aparatu da bi isti bio stabilan. Koliko se sjeća tužitelj je kratko bio na bolovanju , a potom je malo radio, malo odmarao koliko je mogao raditi s tom nogom kakva je bila.

26. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika radio na radnom mjestu u skladištu te napominje da mu ovo nije bila prva ozljeda već treća. Međutim niti jednu ozljedu mu tuženik nije htio priznati niti je o tome netko htio posvjedočiti. Navodi da je preuzeo aparat za zavarivanje te kada je taj aparat kupljen isprva su ga vukli jer ima male kotače i to od skladišta do mjesta njegova rada po neravnom terenu. Međutim shvatilo se da takav prijevoz nije moguć stoga je molio da na mu se omogući i neki ormar u kojem će taj aparat stajati u blizini njegovog radnog mjesta da ga se ne mora svakodnevno prevoziti. Navodi da je osobno sudjelovao u tome da se aparat pričvrsti za paletu te također da se remenima poveže sa bocom. Naime, bocu se može stegnuti sa remenima međutim sam aparat nisu stezali vrlo čvrsto jer bi se tako aparat oštećivao i zato je bilo nužno da prilikom prijevoza netko pazi na stabilnost aparata. Pojašnjava da je paleta na kojoj je stajao aparat bila uska te kada bi se s viličarem prevozila, došlo bi do njihanja aparata, klati se jer su vilice od viličara uske te neminovno dolazi do opisanog klačenja. Toga dana sam kao i svakoga dana kao do tada , rukom za kablove boce je držao aparat te je hodao uz viličar jer se vršio prijevoz aparata do njegovog radnog mjesta iz skladišta. Štetni događaj dogodio se na djelu gdje se obavlja skretanje gdje viličar mora skrenuti pod određenim kutom te mu je u vrijeme tog skretanja zahvatio petu. Pojašnjava da kada se govorilo o suženju prostora mislio je na zavoj. Ujedno napominje da je ovaj viličar jako loš, te ga je čak i on krpao. Navodi da na viličaru koji je bio vožen u svrhu prijevoza aparata za zavarivanje nema upozorenja da nije dopušteno zadržavanje u njegovoj blizini. Nalog za prevoženje aparata i hodanje uz viličar mu je dao nadređeni RM kao i svi oni iznad njega. Vezano za pridržavanje aparata za vrijeme vožnje viličara navodi da iako je riječ o opasnom poslu i da je na to upozoravao, nije urodilo plodom, a nije odbio to raditi jer je kod tuženika generalno bilo maltretiranje. Na dan štetnog događaja bilo mu je ozlijeđeno stopalo te se kasnije vidjelo koja je točno posljedica ozljeđivanja. Naime, bio je na pregledu kod raznih liječnika te mu je rečeno da se na nateknutom stopalu ne moraju nužno odmah vidjeti lomovi. Ne može točno iskazati je li na dan štetnog događaja u tom prostoru bio odložen materijal koji se uobičajeno odlagao na tom dijelu pa u tom smislu je postojalo suženje prostora, radi se o ulazu u halu. Nakon što se ozlijedio u tom trenutku je klečao te je vozač viličara ĐM počeo vikati što je to napravio. Odmah je otišao te se vratio kroz 3-5 minuta te je zamolio da nastave s poslom navodeći da je i on sam imao ozljedu te da će to riješiti. Zatim mu je prišao GM te je rekao da se ĐM nesvijesti u skladištu te ne zna što mu je činiti. Napominje da je u upravu otišao glavni majstor. Ne može se sjetiti njegovog imena, te im je rekao što se dogodilo. Vratio se s porukom da mora dovršiti posao jer sutra na montažu moraju ići neki profili. Tada je razgovarao sa MM telefonski. Osobno ga je zvao kao i gospođu PM, međutim i on mu je rekao da mora dovršiti posao. Pokušao je nešto odraditi, ali nije mogao stoga je obavijestio PM da ide u bolnicu koja ga je pitala zašto nije otišao ranije. GM je tu bio gotovo cijelo vrijeme nakon što je čuo da se nešto događa sa ĐM te je došao provjeriti i što je sa tužiteljem. Potom ga je on odvezao u bolnicu. Nadalje, navodi da je od 2015. godine kod zz tuženika radio na poslovima koji se tiču privatne kuće, a zaposlen je kod tuženika od 2022. godine. Navodi da je na bolovanju bio nekih 12, 13, 15 dana, a onda ga je zvao direktor da bi radio kod njega kod kuće na konstrukciji za lift. Zamolio ga je da dođe iako je uzeo neku drugu firmu za obavljanje poslova. Na posao se vratio nakon poziva direktora koji mu je rekao da je na raspolaganju pet ljudi što je značilo da on može sjesti, odmoriti. Na samom početku mu je od doktora bilo preporučeno mirovanje, držati nogu na povišenom, terapije. Sljedećeg dana od dana štetnog događaja u firmu je predao potvrdu o nesposobnosti za rad ŽM. Kad se vratio sa liječenja imao je razgovor sa gospođom PM i suprugom zz tuženika u [adresa] vezano za ovaj događaj te mu je bilo rečeno da će mu se povratno javitI kada razgovara s mužem o njegovoj situaciji. Vezano samo za ozljedu na radu ŽM mu je rekao da mu HZZO tu ozljedu neće priznati. Napominje da je liječnik odmah bio obaviješten te je papirologiju dostavio poslodavcu. Današnje stanje s ozljedom je jako loše, ne može raditi. Jako loše živi, a na zadnjem pregledu je bio prije mjesec dana. Nadalje u nastavku na posebno pitanje navodi da nije točno da se nije držao preporuke liječnika o mirovanju jer je mirovao tih prvih 12,13,15 dana. Bilo je potrebno odraditi fizikalnu terapiju međutim, ona je samo pogoršavala stvar te se kasnije na pregledu utvrdilo da nije riječ o istegnuću već o lomu. Ne smatra da je radom kod tuženika i u fušu mogao pogoršati stanje svoje ozljede. Nije mu bilo poznato da tuženik ima policu osiguranja za svoje radnike od ozljede. Pokrenuo je pred HZMO postupak utvrđenja preostale radne sposobnosti. Vezano za rad na lakšim poslovima kod tuženika navodi da mu tuženik nikada nije ponudio lakši posao, dapače istjerao ga je iz firme. Ne primam naknadu za tjelesno oštećenje ni inkluzivni dodatak.

27. Sud je prihvatio iskaze svjedoka ĐM, GM, ŽM i ŠM u dijelu u kojem svi suglasno iskazuju da u hali kod tuženika u prostoru u kojem menavrira viličar ne postoji suženje na koje tužitelj upire tijekom postupka, a koju tvrdnju je u svom iskazu tužitelj promijenio na način da je iskazao da kada je govorio o suženju, mislio je na zavoj. Sud je prihvatio iskaze svjedoka GM i ŠM koji su iskazali da se aparat za zavarivanje prevozio viličarem uz osobu koja prati viličar radi sigurnosti tog aparata kojeg prevozi. Taj dio iskaza svjedoka suglasan je s iskazom tužitelja, a nije u proturječu s iskazom ŽM i ĐM koji iskazuju da takva radnja nije dopuštena. Naime, činjenica da neki način rada kod poslodavca nije dopušten ne ukazuje nužno da se tako u radu uopće ne postupa, pa uzimajući u obzir da svjedoci ĐM i ŽM nisu iskazali da to nikada nije bio način rada, ocjena je ovog suda da su postojale situacije u kojima je pojedini radnik za vrijeme prijevoza aparata za zavarivanje viličarem hodao u blizini viličara radi olakšanja prijevoza tog aparata. Ovaj sud prihvatio je dio iskaza GM u kojem je naveo da je na dan štetnog događaja službenim vozilom odvezao tužitelja u bolnicu radi ozljede za koju mu je tužitelj rekao da je nastala prilikom rada.

28. Međutim za ukazati je da niti jedan od navedenih svjedoka nema neposredna saznanja o dinamici štetnog događaja od 13.10.2022. jer tom događaju nisu bili prisutni, a svjedok ĐM izričito osporava da je tog dana upravljajući viličarem zahvatio lijevu nogu tužitelja.

29. Tužitelj u svom iskazu navodi okolnosti koje, s obzirom na provedeni dokazni postupak i prihvaćene iskaze svjedoka, predstavljaju samo indicije (hodanje uz viličar, odlazak u bolnicu službenim vozilom radi ozljede), a dokazivanje indicijama moguće je samo u slučaju kada je nemoguće neposrednim dokaznim sredstvima dokazati postojanje važnih činjenica. Sud tada ispituje istinitost tvrdnji o postojanju pravno relevantnih činjenica utvrđivanjem indicija (činjenica koje nisu neposredno važne, ali u sklopu s nizom činjenica iste kvalitete pružaju osnovu za utvrđenje da postoji i neposredno važna činjenica, koja je uzrok ili posljedica indicija). Sve dok postoji razumna mogućnost da je istinita i neka druga tvrdnja, a ne samo ona koja je predmet dokazivanja (u ovom slučaju da do štetnog događaja nije došlo ili nije došlo na način kako to opisuje tužitelj) jedna indicija nije dovoljna za formiranje izvjesnog uvjerenja o neposredno važnoj činjenici. Sud je ovlašten izvesti zaključak o važnim činjenicama samo kada rezultati indicijalnog dokazivanja pružaju više razloga za uvjerenje da određene činjenice postoje, nego li za suprotan zaključak, a što u ovom postupku, nije slučaj.

30. S obzirom da tužitelj nije dokazao da je viličar kao opasna stvar sudjelovao u štetnom događaju (slijedim čega bi za nastalu štetu tuženik bio odgovoran na temelju objektivne odgovornosti), ovaj sud je radi ekonomičnosti postupka odbio izvođenje drugih dokaznih prijedloga.

31. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 221. a ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP.

33. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), troškovi zastupanja na ročištima od 13.12.2024., 14.3.2025., 5.6.2025., 24.6.2025. i 8.10.2025. svako u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 9.1. Tarife. Pripadaju mu i troškovi za sastav ostalih podnesaka i to od 20.3.2025. i 27.6.2025. u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV na temelju Tbr. 8.4. Tarife. Prema tome, tužitelju pripadaju troškovi od 3.100,00 eura uz PDV od 775,00 eura, što iznosi ukupno 3.875,00 eura. Tom iznosu valja pridodati plaćeni predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 eura te plaćenu naknadu putnih troškova za svjedoka u iznosu od 68,00 eura. Prema tome, tuženiku pripadaju troškovi u iznosu od 3.958,46 eura.

34. Tuženiku nisu priznati troškovi koji prelaze 25 bodova za sastav ostalih podnesaka, budući da je Tbr. 8.4. Tarife propisano da je to najviši iznos troškova koji pripadaju stranci za sastav takvih podnesaka. Nadalje, nisu priznati troškovi za sastav podneska od 27.1.2025., budući da je sam tuženik izazvao taj trošak jer nije zaprimao poštu na adresi upisanog sjedišta, pa je na poziv suda dostavio drugu adresu za primanje pismena. Nadalje, nisu priznati troškovi za sastav podneska od 27.6.2025. jer isti na temelju odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje ovog postupka, a nisu priznati niti troškovi za pristojbu za odgovor na tužbu budući da isti nisu plaćeni, a tuženik je uspio u sporu, slijedom čega neće niti biti pozvan na plaćanje iste. Prema tome, tuženiku nisu priznati troškovi u iznosu od 555,73 eura.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. i VI. izreke ovog rješenja.

36. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO

37. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura je odbijen jer je isti u cijelosti izgubio spor, stoga na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. V. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku