P-143/2026-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Jurici Jeliniću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d. d. iz [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3., koji članak ima naslov: NAKNADA, Ugovora o kreditu broj: 518-50-6612620, sklopljenog u Osijeku dana 25. srpnja 2014. godine između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, i tužitelja, SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, i to u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kredita: 1.60 % (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, obračunata po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 132,72 eura, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 26. srpnja 2014. godine do isplate po stopi do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu 69,90 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. srpnja 2014. godine tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili su Ugovor o kreditu broj: 518-50-6612620. Tim Ugovorom je korisniku kredita, ovdje tužitelju, odobren kredit u iznosu od 16.700,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Navedeni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio 04. prosinca 2015. godine. U čl. 3. spomenutog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada za obradu kredita u visini 1,60 % od iznosa kredita, obračunata po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, maksimalno 1.000,00 HRK, jednokratno, pri čemu se ista naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Predmetni kredit je isplaćen 25. srpnja 2014. godine, kada je naplaćena/ustegnuta spomenuta naknada i to u visini od 1.000,00 HRK. Istaknuta odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Riječ je o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Stoga je tužitelju, kao korisniku kredita, ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita - koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u spomenutoj visini. Da je prethodnome tako, odnosno da tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonsku osnovu naplatiti tu naknadu, proizlazi iz odredbe čl. 1021. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Temeljem te odredbe ZOO-a, tuženik je mogao naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate te za naplatu naknade od 1,60 % od iznosa kredita, maksimalno 1.000,00 HRK, nije imao zakonsku osnovu, slijedom čega je takva ugovorna odredba nepoštena pa time i ništetna. Osim navedenog, a s obzirom da se u Ugovoru ne navodi ni od čega se sastoji predmetna naknada, niti zašto je određena baš u visini od 1,60 % od iznosa kredita, maksimalno 1.000,00 HRK, sporna odredba je još i neodređena i neodrediva te time suprotna i čl. 270. ZOO-a. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 49. st.1 i st.2 i čl. 50., alineja 10. Zakon o zaštiti potrošača (2014) ("Narodne novine" br. 41/14.), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 1.000,00 HRK (132,72 EUR, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužitelja. Da se radi o nepoštenim odredbama zauzeo je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-673/2023- 2 od 13.02.2024., potom u predmetima Revd- 1974/2023- 2 od 14.06.2023, Revd- 1601/2024-2 od 30.04.2024., te u predmetu Rev- 1035/2024-2 od 06.11.2024. kao i sud EU i to u predmetima: C-224/19, C-259/19, C- 84/19, C-222/19 i C-252/19. Sukladno odredbi čl. 323 st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Također, s obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita, tzv. ulazna naknada, o kojoj nametnutoj ugovornoj obvezi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultat istog je da tuženik, koji je znači odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

2. Tuženiku je tužba dostavljena 26. veljače 2026. radi odgovora na tužbu roku 30 dana upozorivši ga da će u protivnom ukoliko ne da pismeni odgovor na tužbu biti donesena presuda zbog ogluhe temeljem čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu ZPP).

3. Kako je tuženik tužbu i privitke primio 26. veljače 2026. te obzirom da je pozivom pozvan podnijeti odgovor na tužbu, te upozoren na posljedice donošenja presude zbog ogluhe, a u slučaju da odgovor na tužbu nije podnesen u zakonskom roku, na istu se nije očitovao u smislu davanja pismenog odgovora na tužbu.

4. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje ni opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu u zakonskom roku, prema čl. 331.b. ZPP-a, to je valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 338. st. 5. ZPP-a).

5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini 25 bodova odnosno iznos od 50,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife.

6. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 13,27 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudske pristojbe i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu 6,63 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

7. Stoga je ovaj sud tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu 69,90 eura.

Osijek, 2. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave iste. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DOSTAVITI:

- pun. tužitelja

- tuženiku