REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2978/2023-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, a na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Petrić, odvjetnik u Petrić & Kajić odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Grada Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 34, Velika Gorica, OIB: 75834963344 te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Grad Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, Velika Gorica, OIB: 75834963344, isplatiti tužiteljici CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.500,00 EUR (slovima: sedam tisuća i petsto eura) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6.000,00 EUR od 13. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 EUR od 2. travnja 2026. do isplate, prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica CO s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.056,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Grad Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, Velika Gorica, OIB: 75834963344, nadoknaditi tužiteljici CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.840,58 EUR sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice CO za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Grada Velike Gorice za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 13. prosinca 2023. u bitnome navodi da se 30. ožujka 2022. kao pješak kretala nogostupom u Velikoj Gorici, u ulici Hrvatske bratske zajednice te da je kod križanja ulice Hrvatske bratske zajednice i Zagrebačke ulice kod semafora za pješake, oko 11,30 sati pala zakoračivši u rupu odnosno duboko uleknuće na nogostupu. Ističe da je bila na radnoj pauzi s HO, a da je COR vozila tužiteljicu u bolnicu s posla. Tužiteljica navodi da je uslijed navedenog pada pretrpjela ozljedu desnog gležnja i stopala na način da je došlo do prijeloma lateralnog maleola, fractura malleoli fibularis lat dex c disloc minma, infrasindesmotski (Weber A) prijelom vrška fibularnog maleola, apeks stražnjeg tibijalnog maleola (Volkmannovog trokuta) te ozljedu lijevog koljena, kao i da je zbog navedenih ozljeda liječničku pomoć zatražila u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice, Klinika za traumatologiju. Ističe da joj je uslijed nastale ozljede izvršena imobilizacija potkoljeničnom longetom te da joj 6. travnja 2022. stavljen cirkularni gips. Nadalje navodi da su joj uslijed nastale ozljede zaostale posljedice na desnom gležnju i lijevoj potkoljenici i nakon provedenog liječenja te fizikalne terapije, na način da su zaostale osjetljivost dorzuma desnog stopala, ograničene kretnje u gležnju, volunimnozno lijevo koljeno sa znacima prisutne slobodne tekućine u lijevom koljenu, da su kretnje u koljenu terminalno bolne, uz znatan izljev zglobne tekućine te stanjenje zglobne hrskavice, osobito patele u smislu hondromalacije I-II st. Isto tako, navodi i da je nakon ozljeda trpila i nadalje trpi bolove zbog čega je primorana uzimati analgetike, i to Brufen 600 mg dva puta dnevno, kao i da je trpjela i trpi intenzivne i dugotrajne duševne bolove te jaki strah za zdravlje. Također, tužiteljica navodi da je uslijed predmetnog štetnog događaja trpila jake bolove te imala potrebu uzimanja tableta protiv bolova i tableta za smirenje kako bi mogla funkcionirati. Navodi i da nije bila u mogućnosti samostalno obavljati svakodnevne životne aktivnosti, za obavljanje kojih joj je bila neophodna tuđa pomoć i njega u povećanom opsegu i nakon perioda u kojem se uobičajeno očekuje da je tuđa pomoć i njega potrebna. Dakle, ističe da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da joj je nanesena imovinska šteta, pa da stoga postavlja zahtjev za naknadu štete za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti u iznosu od 4.910,74 EUR, za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 1.592,67 EUR, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.787,18 EUR te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 265,45 EUR, odnosno da ukupno potražuje iznos od 9.556,04 EUR. Pasivnu legitimaciju tuženika tužiteljica temelji na odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Odluci o nerazvrstanim cestama Grada Velike Gorice. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 9.556,04 EUR, sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2023. do isplate, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su navodi tužiteljice u cijelosti neosnovani i paušali te da iz dokumentacije koja se dostavlja u prilogu tužbe ne proizlazi odgovornost tuženika za nastalu štetu. Navodi da je tužitelj kao dokaz postojanja navedene rupe dostavio fotografije, ali da na istima nije naznačen datum kada su iste nastale, pa da se ne može utvrditi jesu li iste uopće slikane na dan štetnog događaja, odnosno u vrijeme oko nastanka istog. Tuženik navodi da je za pretpostaviti da predmetna rupa nije nastala na dan samog štetnog događaja, već je ista postojala i u dane koji su prethodili istom , pa da je tužiteljica koja radi u neposrednoj blizini znala za postojanje rupe te da nije upotrijebila svu dužnu pažnju koju je mogla i trebala, a uslijed čega da je tužiteljica sama pridonijela nastanku štetnog događaja. Tuženik ističe da je područje Grada Velike Gorice izrazito široko područje, pa da ne može u svakom trenu znati za svako oštećenje koje je potrebno sanirati. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da čini spornim uzrok same nezgode, a samim time i odgovornost koja se stavlja na teret tuženiku. Nadalje, tuženik navodi da je donio Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o., a u okviru koje odluke je VG Komunalac d.o.o. zadužen za održavanje komunalne infrastrukture, pa da je stoga održavanje predmetne površine u nadležnosti upravo VG Komunalca d.o.o. te da se isto nikako ne može staviti na teret tuženiku. Tuženik navodi i da dostavljena medicinska dokumentacija nije u skladu s navodima iz tužbe , jer da iz povijesti bolesti proizlazi da je tužiteljica zaprimljena u bolnicu tek u 17,45 sati, a ne kako je navedeno u tužbi nakon štetnog događaja, pa da s obzirom da tužiteljica nije odmah nakon štetnog događaja otišla u bolnicu za pretpostaviti je da je sama doprinijela težini ozljede. Tuženik nadalje osporava i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je traženi iznos naknade štete suviše visoko postavljen, budući da je iz svega dosad navedenog očigledno da je tužiteljica pridonijela nastanku štetnog događaja.

Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. EUROHERC osiguranje d.d. je podneskom od 28. svibnja 2024. podnijelo izjavu o stupanju u parnicu kao umješač na strani tuženika. Ističe da ima pravni interes sudjelovanja na strani tuženika u svojstvu umješača iz razloga što je s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804285141. Ističe da osporava činjenične navode tužbe u cijelosti, aktivnu legitimaciju tužiteljice, pasivnu legitimaciju tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost, osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3.1. Uvidom u policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj: 804285141 (list 62 spisa) utvrđeno da je tuženik u trenutku nastupa štetnog događaja imao s društvom EUROHERC OSIGURANJE d.d. zaključenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti. Stoga je u skladu s čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno da društvo EUROHERC OSIGURANJE d.d. ima pravni interes da tuženik uspije u ovoj parnici te je raspravnim rješenjem od 20. veljače 2026. istome dopušteno sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika .

4. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 9. prosinca 2024. istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da se štetni događaj dogodio na području Grada Velike Gorice.

4.1. U odnosu na navedeni prigovor mjesne nenadležnosti, ističe se da je tuženik navedeni prigovor bio ovlašten podnijeti do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, odnosno do podnošenja odgovora na tužbu, a sve u skladu s čl. 20. st. 1. ZPP-a. Međutim, tuženik je navedeni prigovor podnio tek na pripremno ročištu, odnosno izvan roka određenog zakonom. Nadalje, ističe se i da je u svakom slučaju ovaj sud mjesno nadležan, s obzirom da tužiteljica ima prebivalište u [adresa], a šteta je nastala zbog njezine tjelesne ozljede (čl. 52. st. 2. ZPP-a).

4.2. Slijedom svega navedenog, odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

5. Tužiteljica je na glavnoj raspravi održanoj 27. listopada 2025., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, specificirala tužbeni zahtjev na način da i nadalje potražuje isti iznos naknade štete, ali je promijenila iznose koje traži po pojedinim vidovima štete. Tako tužiteljica za pretrpljene duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti potražuje iznos od 3.500,00 EUR, za fizičke bolove iznos od 2.000,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 2.556,04 EUR te za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 EUR, a što ukupno iznosi 9.556,04 EUR kako je to i navedeno u tužbi.

5.1. Dakle, u odnosu na navedeno ističe se da se u predmetnom slučaju ne radi o preinaci ili djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, već o specifikaciji tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica i nadalje potražuje isti iznos naknade štete u iznosu od 9.556,04 EUR kao i u tužbi, odnosno tužbeni zahtjev nije niti povišen, a niti snižen.

6. U tijeku postupka sud je izveo dokaz čitanjem medicinske dokumentacije tužiteljice (list 9-23, 64-65 i 77 spisa), odštetnog zahtjeva te odgovora na isti (list 24- 30 spisa), Odluke o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. za obavljanje komunalnih usluga (list 43 spisa) te je razgledao fotografije (list 6-8, 117-121 i 123-126 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 69-70 spisa), svjedokinje HO (list 70 spisa) i svjedokinje COR (list 71 spisa). Isto tako, provedeni su uviđaj (list 110-112 spisa), medicinsko vještačenje (list 80-84 spisa) i sudsko medicinsko vještačenje (list 129-130 spisa) te je saslušan vještak Božidar Šebečić (list 104 -106 spisa)

6.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a. Isto tako, punomoćnici stranaka su na posljednjem ročištu za glavnu raspravu naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke na temelju stanja spisa.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 9.556,04 EUR, a koje je zadobila 30. ožujka 2022. prilikom pada na ulegnuću na pješačkom nogostupu.

9. Među strankama u ovom postupku sporna je aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična vezu između dinamike nastanka štetnog događaja i nastalih posljedica, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, je li tužiteljica zbog nepažnje i sama pridonijela spornom padu, visina tužbenog zahtjeva te tijek zateznih kamata.

10. Uvidom Odluku o povjeravanju obavljanja komunalnih djelatnosti trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. za obavljanje komunalnih usluga (list 43 spisa), vidljivo je da je tuženik trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. povjerio obavljanje radova održavanja javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, kao što je i pješački nogostup na kojem je pala tužiteljica.

11 Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi da je prije nastanka štetnog događaja u vrijeme pauze oko 11,30 sati krenula iz zgrade Županijskog suda u Velikoj Gorici, a gdje je zaposlena, prema parku s obzirom da ju je pozvala kolegica HO. Navela je da je nakon izlaska iz zgrade prešla preko ceste i otišla u dućan, a da je potom nastavila istom stranom ceste kretati se ulicom Hrvatske bratske zajednice prema semaforu. Istaknula je i da inače ne ide tom stranom ceste odnosno da vrlo rijetko tu prolazi, a sve iz razloga što inače parkira na drugom dijelu ulice Hrvatske bratske zajednice, u predjelu Cvjetno naselje, otprilike 70 m od suda. Navela je i da se potom nastavila približavati semaforu te da je usmjerila svoju pažnju na svjetlosnu signalizaciju, i da joj je u tom trenutku noga upala u udubinu na nogostupu za koje nije znala da postoji, pa da je pala. Istaknula je da je u vrijeme pada nosila vrlo udobne mokasinke, kao i da je u vrijeme pada bilo lijepo vrijeme, a da je prilikom lijepog vremena predmetno ulegnuće dosta teško uočljivo. Tužiteljica je navela da je nakon pada određeno vrijeme ležala jer da je imala bolove, a da se nakon nekog vremena podigla i otišla do ljekarne blizu parka , kao i da se potom našla s kolegicom HO u parku u Zagrebačkoj ulici, a koji park se nalazi na istoj strani gdje i ljekarna. Istaknula je i da neposredno nakon pada nije mislila da je išta slomila te da se vratila na sud i nastavila raditi, ali da je šepala i štedila desnu nogu. Nadalje, navodi da je na kraju radnog vremena ustala kako bi otišla kući, ali da nije mogla stati na desnu nogu pa da je sjela pored lifta i zamolila kolegicu da joj donese brufen te da je potom zamolila kolegicu IO da ode po njezin auto, a što je ona i napravila te da ju je potom njezinim autom odvezla na traumatologiju u Draškovićevoj ulici, a gdje su joj nakon obavljenog slikanja stavili longetu. Tužiteljica je navela da ju je jako bolio donji dio desne noge tijekom oporavka, pa da ju je fizijatrica uputila na magnetsku rezonancu, a gdje da joj je utvrđeno da joj je slomljen gležanj i peta desne noge, kao i da je utvrđen i izljev zglobne tekućine u lijevom koljenu, a sve kao posljedica udarca u asfalt nogostupa. Tužiteljica je navela da su joj tuđu pomoć i njegu pružali njezini ukućani, a sve iz razloga što je bila polupokretna sa dvije štake. Istaknula je da se predmetna tuđa pomoć i njega sastojala od obavljanja svih kućanskih poslova, uključujući pranje njezinog veša, kao i vožnje na preglede kod doktora, kupnje namirnica te kuhanja i ostalih kućanskih poslova. Navela je i da je nakon par dana zamolila kolegicu IO da otiđe poslikati predmetno ulegnuće, a što je ona i napravila, ali da je sačinila fotografije u vrijeme kada je bila kiša, a kada je predmetno ulegnuće uočljivije.

12. Svjedokinja HO u svom je iskazu u bitnome navela da se u ožujku 2022. dogovorila s tužiteljicom da odu na kavu za vrijeme pauze te da je došla ranije i duže vremena čekala tužiteljicu. Istaknula je da kada je tužiteljica došla, da joj je rekla da je pala na nogostupu na križanju kod semafora, a i da kada je dolazila da je vidjela da tužiteljica teško hoda. Navela je da joj je tužiteljica potom pokazala nogu, a koja je bila vidno natečena te da joj je tužiteljica rekla da ju boli noga. Svjedokinja je nadalje navela da su potom sjedile 30-40 minuta na kavi, kao i da je tužiteljicu noga sve više boljela te da je počela oticati. Isto tako, navela je i da joj je tužiteljica pri povratku na sud pokazala ulegnuće u koje je pala te je svjedokinja istaknula da je predmetno ulegnuće bilo teško vidljivo. Svjedokinja je nakon uvida u fotografije s lista 6-8 spisa potvrdila da se na istima nalazi ulegnuće za koje joj je tužiteljica prilikom povratka na sud nakon predmetnog štetnog događaja, pokazala da je u njega upala. Svjedokinja je navela i da se nakon par dana čula sa tužiteljicom, koja je pritom rekla da ima jake bolove i probleme s koljenom te da je imala i lom kostiju stopala.

13. Svjedokinja COR u svom je iskazu u bitnome navela da je na dan predmetnog štetnog događaja vidjela tužiteljicu više puta prije pauze, a sve s obzirom da je tužiteljičina soba nasuprot njezine te da tužiteljica tog jutra nije imala zdravstvenih tegoba. Istaknula je da je tužiteljica otišla na pauzu te da je šepala odnosno jedva hodala kada se vratila. Navela je da je gležanj tužiteljice bio u lošem stanju, odnosno da je bio natečen te na nekim mjestima plav. Istaknula je da je tužiteljica ostala nešto obaviti te da je sjedila u svojoj sobi i radila na spisima, a kojom prilikom je desnu nogu držala na drugom stolcu. Navela je i da se tužiteljici pojačavala bol u nozi te da je njezin zglob oticao, pa da stoga tužiteljica nije bila u stanju voziti te da je njoj dala ključeve svojeg automobila, a da je ona njezin automobil dovezla pred sam ulaz u sud, kao i da joj je prethodno pomogla doći od sobe do lifta. Navodi da je potom tužiteljicu njezinim automobilom prevezla do traumatologije u Draškovićevoj ulici i da je vratila auto pred njezin stan, a da je ona pješice otišla kući s obzirom da stanuje u blizini. Svjedokinja je navela da joj je tužiteljica rekla da je pala u ulegnuće, a kojom prilikom da je izvrnula nogu, kao i da joj je nakon predmetnog štetnog događaja rekla da ima problema s lijevim koljenom te da zna da i nadalje imati problema sa navedenim koljenom. Svjedokinja je nakon uvida u fotografije s lista 6 do 8 spisa potvrdila da se na istima nalaze fotografije predmetnog ulegnuća koje je ona fotografirala nakon što je tužiteljica pala u predmetno ulegnuće, ali je pritom naglasila da je ulegnuće iste boje kao i asfalt pa da stoga nije vidljivo, iako na predmetnim fotografijama izgleda druge boje zbog kiše.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka HO, COR i tužiteljice kao logične i uvjerljive, budući da su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima, posebice s medicinskom dokumentacijom u spisu, te sa sadržajem fotografije na mjestu koje je opisala tužiteljica kao mjesto štetnog događaja, a koje je takvo da je po mišljenju suda moglo dovesti do pada.

15. Sud je dana 11. studenoga 2025. proveo očevid na licu mjesta u Velikoj Gorici, u Ulici Hrvatske bratske zajednice kod križanja sa Zagrebačkom ulicom, kojom prilikom je neposrednim opažanjem, a prema kazivanju tužiteljice i usporedbom pokazanog sa tužbi priloženim fotografijama, utvrdio da se sporno ulegnuće na pješačkom nogostupu (fotografije sa očevida na list 117 do 121 i 123 do 126 spisa) nalazi na pješačkom nogostupu namijenjenom za kretanje pješaka te da je isti udubljen u odnosu na okolni dio nogostupa, kao i da je iste boje kao i drugi dio asfalta na nogostupu.

16. Povezujući naprijed opisane iskaze svjedoka i tužiteljice s neposrednim utvrđenjem mjesta pada, sud zaključuje da su navodi o mjestu pada istiniti te da tužiteljica, unatoč okolnosti da je bila primjereno obuvena i da je hodala normalnom brzinom, nije mogla predvidjeti ulegnuće niti očekivati da će se o isti spotaknuti te posljedično pasti. S obzirom da je ulegnuće iste boje asfalta kao i drugi dio nogostupa, isto je teško uočljivo te tužiteljica koja tu inače ne prolazi nije mogla očekivati postojanje takvog ulegnuća.

17. Budući da se sporno ulegnuće nalazi na pješačkom nogostupu, tuženik je dužan osigurati sigurno kretanje pješaka, što bi u konkretnom slučaju podrazumijevalo niveliranje ulegnuća kako bi se preko istoga moglo prijeći bez spoticanja, a što je propustio učiniti zbog čega se tužiteljica dana 30. ožujka 2022. spotaknula, pala i zadobila tjelesne ozljede. Sud nije utvrdio nikakvih propusta u ponašanju tužiteljice budući je bila primjereno obuvena te uz primijenjenu dužnu pažnju i uobičajeni oprez prosječnog pješaka prilikom hoda, nije mogla predvidjeti ulegnuće. Dakle, u njenom ponašanju nije utvrđeno nikakvih propusta koji bi pridonijeli, kako nastanku, tako i posljedicama koje je pretrpjela uslijed predmetnog pada.

18. Slijedom navedenog, javna površina na kojoj se dogodio štetni događaj (pješački nogostup), odgovornost je tuženika. Naime, prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20 - dalje ZKG), među komunalne djelatnosti spada i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima. Prema čl. 64. ZKG odgovornost zbog neurednog obavljanja komunalne djelatnosti je na lokalnoj samoupravi koja radi tog osniva trgovačka društva, javne ustanove, službe-vlastite pogone, kojima u koncesiju ili ugovorom povjerava komunalne poslove.

19. U konkretnom slučaju za štete koje se dogode zbog neurednog obnašanja komunalne djelatnosti odgovara Grad Velika Gorica, a koji je osnovao tvrtke ili dao određenim pravnim ili fizičkim osobama da obavljaju komunalne djelatnosti, kao što je to i učinio povjeravanjem obavljanja radova održavanja javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovačkom društvu VG Komunalac d.o.o. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa tako funkcioniraju da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete, a eventualno prenošenje obveze održavanja javnih prometnih površina, odnosno pješačkih prolaza na neko trgovačko društvo ne oslobađa ga odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom održavanju jer je, dakle, bio dužan preko svojih inspekcijskih i drugih tijela nadzirati djelovanje pojedinih službi od javnog interesa i poduzeti mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju pod poslovnim brojem Rev-1203/2016-2 od 19. svibnja 2021.

20. Stoga je tuženik na temelju odredbe čl. 1084. u svezi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO) odgovoran tužiteljici za pretrpljenu štetu u cijelosti.

21. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno koje je ozljede tužiteljica zadobila u štetnog događaju i kakve su naravi te ozljede, je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezine životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) te radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenje po sudskom vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu kirurgu.

22. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Božidara Šebečića od 14. svibnja 2025. (list 80-84 spisa) sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom maleola desne lisne kosti, prijelom vrška stražnjeg nastavka goljenične kosti u desnom gležnju, djelomični razdor deltoidnog ligamenta desnog gležnja i natučenje lijevog koljena. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, a da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 3 mjeseca, da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, zatim sekundarni strah u jačem intenzitetu u t rajanju od 1 dana, u srednjem intenzitetu kumulativno 7 dana, a blažeg intenziteta kumulativno 2 mjeseca; da je liječenje završeno, kao i da su tužiteljici po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini od ukupno 10% smanjenja životne aktivnosti. Isto tako, utvrđeno je i da je tužiteljici nakon predmetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija noge, hod sa štakama bez opterećenja noge), u trajanju od 3 sata dnevno 4 tjedna te u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene (ulazak u kadu, kupanje) i kod odlaska na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

23. Povodom prigovora tužiteljice iz podneska od 20. lipnja 2025., prigovora tuženika iz podneska od 20. lipnja 2025. i prigovora umješača na strani tuženika iz podneska od 4. rujna 2025., na ročištu je saslušan vještak koji navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede u desnom gležnju, odnosno prijelome na 2 mjesta, i oštećenje unutarnjeg kolateralnog ligamenta gležnja, koji daje stabilnost samom gležnju (deltoidni ligament) te da je po završenom liječenju kod tužiteljice zaostala manja slabost desne noge zbog hipotrofije mišića, kronični bolovi u gležnju kod većeg opterećenja, a da su kretnje gležnja ograničene u manjem stupnju i terminalno lagano bolne. Stoga vještak navodi da, uzevši u obzir sve navedene elemente, smatra da je smanjenje životne aktivnosti od 7% primjereno. Vještak nadalje navodi i da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila i natučenje lijevog koljena te da je došlo do pogoršanja statusa koljena. Naime, vještak ističe da nije sporno da je tužiteljica prije štetnog događaja imala početnu artrozu koljena , ali da do štetnog događaja uopće nije bila kod svog liječnika zbog tegoba s koljenom, a što znači da su uslijed početne artroze tegobe bile minimalne, dok sada tužiteljica navodi kronične bolove u koljenu naročito kada se digne nakon duljeg sjedenja, kod hoda po stepenicama, otežano izvodi čučanj i klečanje. Navodi da je pri pregledu tužiteljice utvrdio da su kretnje u koljenu lagano bolne, uz prisutne kripitacije kao znak oštećenja hrskavice, pa da je zaključio da smanjenje životne aktivnosti zbog stanja koljena iznosi 10%, ali od toga 6% otpada na degenerativne promjene koje su bile prisutne u trenutku štetnog događaja, dok 4% otpada na posljedice ozljede iz štetnog događaja. Vještak potom zaključuje da ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 10% te da ostaje kod navedene ocjene. U odnosu na tuženika u dijelu ocjene kratkotrajnog primarnog straha, vještak ističe da je primarni strah onaj koji se javlja u samom trenutku štetnog događaja i da je kratkotrajan te traje koliko i sam štetni događaj, pa da je stoga ocijenio da je primarni strah bio jakog intenziteta, ali kratkotrajan. U odnosu na ocjenu sekundarnog straha jačeg intenziteta trajanja od jednog dana, vještak navodi da navedeni strah tužiteljice nije trpjela neposredno po ozljeđivanju, već nakon obrade u klinici za traumatologiju , a kada je saznala da se radi o prijelomu gležnja, i kada joj je postavljena imobilizacija noge te preporučen hod štakama uz minimalno opterećenje noge. Isto tako, vještak u odnosu na prigovor tužiteljice ističe da je u nalazu i mišljenju u jednoj rečenici omaškom naveo da su kod tužiteljice zaostali kronični bolovi u desnom koljenu, pa da ispravno ima stajati u lijevom koljenu.

24. Sud je prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Božidara Šebečića kao jasan, stručan i argumentiran, imajući u vidu da je isti izrađen na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice. Naime, po mišljenju suda, vještak je vrlo jasno, logično i detaljno odbio sve prigovore stranaka i time kod suda otklonio svaku sumnju u dani nalaz i mišljenje, pa je i to razlog zašto je sud odbio prijedlog umješača na strani tuženika za provođenje novog medicinskog vještačenja.

25. Punomoćnik umješača na strani tuženika i nadalje je ostao kod prigovara nedostatka uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice te shodno tome dokaznog prijedloga za provođenjem kombiniranog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja.

26. Stoga je sud radi utvrđenja mogućnosti zadobivanja ozljeda tužiteljice u mehanici predmetnog pada, odnosno postojanja uzročno posljedične veze između pada tužiteljice i nastalih ozljeda tužiteljice izveo dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof.dr.sc. Davoru Mayeru, specijalistu sudske medicine. S druge strane, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja, s obzirom da se predmetni štetni događaj nije dogodio u prometu.

27. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Davora Mayera od 2. siječnja 2026. (list 129-130 spisa) sud nalazi utvrđenim da su ozljede gležnja tužiteljice nastale naglim, forsiranim izvrtanjem stajne noge u zglobu gležnja, a do kojeg pokreta u gležnju tipično dolazi prilikom pada ili „nezgodnog“ iskoraka, kada stopalo stajne noge nagazi na neravninu na površini kojom se osoba kreće. Stoga vještak zaključuje da je do ozljeđivanja tužiteljice moglo doći na način da je tužiteljica nogom stupila u ulegnuće na površini kojom se kretala („rupu“ u asfaltu) te da je uslijed toga izgubila ravnotežu i pala, a pri padu udarila lijevim koljenom o tlo. Dakle, iz navedenog proizlazi da se ozljede tužiteljice mehanizmom nastanka mogu uklopiti u dinamiku štetnog događaja opisanu u tužbi i u iskazu tužiteljice, odnosno da se između tužiteljičina pada i nastalih ozljeda može uspostaviti uzročnoposljedična veza.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Davora Mayera kao stručan i objektivan te izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora.

29. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

30. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelj ici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u iznosu od 6.000,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice u vrijeme štetnog događaja od 57 godina, rođene **.**.1965. te je imao u vidu da će se zadobivenih ozljeda, odnosno samog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati cijeli život. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe (13. prosinca 2023.) pa sve do donošenja odluke, stoga nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 6.000,00 EUR.

32. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 252 sati, a koju su joj nesporno pružali ukućani. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a odlučujući u okviru tužbenog zahtjeva nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,95 EUR, a koliko je tužiteljica i potraživala konačno uređenim tužbenom zahtjevom te u skladu s stajalištem Županijskog suda u Zagrebu u presudi pod poslovnim brojem Gž-4246/2024-2 od 15. listopada 2024., pa bi po ovoj osnovi tužiteljici u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pripadao iznos od 1.500,00 EUR.

33. Stoga je ukupno određena neimovinska i imovinska naknada štete tužiteljici u iznosu od 7.500,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 2.056,04 EUR ocijenjen neosnovanim te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

34. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

35. U skladu s čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga su na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 6.000,00 EUR tužiteljici dosuđene i zakonske zatezne kamate od 13. prosinca 2023. do isplate, budući da je do tog dana sva šteta zasigurno i dospjela. Naime, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, liječenje tužiteljice je završeno, odnosno njezino zdravstveno stanje se stabiliziralo 20. listopada 2022. godine (list 84 spisa).

36. S druge strane, u situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećenik nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke. Navedeni pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-702/2022-2 od 6. srpnja 2022. Stoga su tužiteljici na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 EUR dosuđene i zakonske zatezne kamate od 2. travnja 2026. do isplate, odnosno od dana donošenja prvostupanjske presude.

37. Odluka o visini kamatne stope donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

38. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 78,48% (7.500,00 EUR : 9.556,04 EUR). Tužiteljica je uspjela i u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%. Dakle, tužitelj ica je s obzirom na osnovu i visinu (100+78,48=178,48 : 2 = 89,24) uspjela u omjeru od 89,24%, a tuženik u omjeru od 10,76%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 89,24% s kojim je uspjela tužiteljica od manjeg postotka uspjeha tuženika od 10,76%, dobije se 78,48% te tuženik treba tužiteljici naknaditi 78,48% opravdanog i potrebnog troška.

38.1. Tako je tužiteljici, priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa)), trošak sastava podneska od 20. lipnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 4. prosinca 2024. i podneska od 28. ožujka 2025. u visini od 25 bodova za svako (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. prosinca 2024. u visini od 50 bodova u okviru određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 24. ožujka 2025., 27. listopada 2025. i 20. veljače 2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na uviđaju održanom 11. studenoga 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/7 Tarife). Dakle. tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u visini od ukupno 700 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.750,00 EUR. Tužiteljica ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 71,01 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19)) te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 142,01 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23)). Dakle, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.963,02 EUR te kada se navedeni iznos podijeli s omjer uspjeha tužitelja u parnici od 53,48%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.540,58 EUR.

38.2. Kada se gore navedenom iznosu od 1.540,58 EUR doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 300,00 EUR koji je platila tužiteljica, dobije se iznos od 1.840,58 EUR, a koliko je i dosuđeno tužiteljici u izreci presude.

38.3. Zahtjev tuženika i umješača na strani tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a.

39. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku, uz rješenje o pristojbi na presudu od 142,01 EUR

2. Tuženiku

3. Umješaču na strani tuženika – po punomoćniku