Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-6/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o. iz Koprivnice, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 , koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I. Tuženik OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, dužan je tužiteljici OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.113,54 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do plaćanja za razdoblje od 1.8.2008. do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. pa do plaćanja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,31 eura koja teče od 13.1.2009.

- na iznos od 19,24 eura koja teče od 11.2.2009.

- na iznos od 23,87 eura koja teče od 11.3.2009.

- na iznos od 15,73 eura koja teče od 11.4.2009.

- na iznos od 14,28 eura koja teče od 12.5.2009.

- na iznos od 13,47 eura koja teče od 11.6.2009.

- na iznos od 15,11 eura koja teče od 11.7.2009.

- na iznos od 11,83 eura koja teče od 11.8.2009.

- na iznos od 13,32 eura koja teče od 11.9.2009.

- na iznos od 131,36 eura koja teče od 11.6.2010.

- na iznos od 193,40 eura koja teče od 11.6.2011.

- na iznos od 196,66 eura koja teče od 12.7.2011.

- na iznos od 144,99 eura koja teče od 11.8.2011.

- na iznos od 135,81 eura koja teče od 13.9.2011.

- na iznos od 49,45 eura koja teče od 11.10.2011.

- na iznos od 45,58 eura koja teče od 11.11.2011.

- na iznos od 41,48 eura koja teče od 13.12.2011.

- na iznos od 47,65 eura koja teče od 11.1.2012.

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"Tuženik OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, dužan je tužiteljici OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.397,41 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do plaćanja."

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.985,78 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od presuđenja pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 21. ožujka 2023. tužiteljica je podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je pravni prednik tuženika s tužiteljicom, tada s prezimenom DJ, kao potrošačem, dana 18.9.2006. sklopio ugovor o kreditu, a u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 20.400,00 CHF. Prilikom sklapanja ugovora tuženik ni na koji način nije upozorio tužiteljicu na rizik rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli. Poziva se na odluke u kolektivnim sporovima i tvrdi da navedene odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u RH. Tuženik je primjenom nepoštene ugovorne odredbe i svojom nepoštenom poslovnom praksom bez valjane pravne osnove stekao 2.510,95 eura. Tuženik je bez valjane pravne osnove stekao i veći iznos zbog nepoštene ugovorne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, međutim taj iznos tužiteljica ne potražuje ovom tužbom. Poziva se na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev kao u dispozitivu pod točkom I., a odriče se preostalog dijela tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata, a predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev. Osporava tužiteljici svojstvo potrošača i ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tvrdi da je potraživanje tužitelja u zastari. Protivi se navodima da bi odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF bila ništetna. Temeljem čl. 22. ZOO-a dopuštena je valutna klauzula. Poziva se na tzv. negativne tečajne razlike i predlaže da sud isto uzme u obzir.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, te je izvršio uvid u: izračun, ugovor o kreditu od 18.9.2006., knjigovodstvenu karticu, podatke o uplatama, odluke u kolektivnim sporovima na koje se poziva tužiteljica, otplatni plan, nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

4. Tužiteljica OJ navela je u svom iskazu da je 2006. zaključila ugovor o kreditu s prednikom tuženika. Zaključenjem toga ugovora prethodio je njen razgovor sa službenikom banke. Nije se očitovala traži li kredit u kunama, eurima ili CHF, već joj je službenik banke praktički predložio zaključenje ugovora o kreditu u CHF, uz obrazloženje da je to najpovoljniji kredit i da se radi o stabilnoj valuti. Ni je imala razloga sumnjati u takvu izjavu ovlaštene osobe, te je kredit prihvatila i kasnije potpisala ugovor. Napominje da prije takve konstatacije službenika banke ni je iskazala interes za kreditom u točno određenoj valuti. U tom razgovoru nije joj predočeno da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eura, nije upoznata s mogućnošću fluktuacije tečaja CHF i o rizicima koje to nosi, nije joj ukazano koji su to parametri zbog kojih se pod određenim uvjetima mijenja kamatna stopa. Ugovor je bio tipski, banka ga je imala u svome sustavu, tako da nije mogla utjecati na sastav ugovornih odredbi, a službenik banke je u sustav unio njene osobne podatke, visinu odobrenog kredita, rok otplate i instrumente osiguranja. Po struci je trgovac, ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima glede ekonomskih instituta, tako da nije znala sadržaj pojmova valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, niti promjenjive kamatne stope temeljem jednostrane odluke banke. Primjerak ugovora nosila je kod bilježnika radi ovjere, a ni bilježnik ju nije upozorio o rizicima sklapanja takvog ugovora. Kreditna sredstva su joj bila potrebna, te je takva odobrena sredstva utrošila za renoviranje kuće, konkretno krovišta i dijelom za kupnju auta za osobne svrhe. U vrijeme zaključenja spornog ugovora nije imala obrt, nije bila nositelj OPG-a, niti je posjedovala udio u bilo kojem trgovačkom društvu. Visina mjesečnih rata u početku je bila oko 1.400,00 kn, no kasnije je rata prelazila i 2.000,00 kn. Da je pravodobno bila upoznata sa svim rizicima koje nosi sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom prema kojoj je glavnica vezana za CHF i s promjenjivom kamatom pri čemu banka jednostrano odlučuje o visini stope, zasigurno ne bi zaključila ovakav ugovo r. Prije potpisivanja ugovora je pročitala ugovor i obratila pozornost na ono što joj je bilo bitno, a to je visina odobrenog kredita, rok vraćanja i visina kamatne stope. Ponavlja da joj čitanje preostalih odredbi nije ništa značilo, budući da ni je ni ekonomske ni pravne struke. Prije potpisivanja ugovora se nije posebno raspitivala o tečaju CHF, ali se pouzdala u službenika banke, koji joj je ustvrdio da je CHF stabilan i da je takav kredit najpovoljniji. Prije spornog kredita zaključila je ugovor o kreditu s Erste bankom na manji kunski iznos i u otplati tog kredita nije bilo oscilacija u visini otplatne rate. Sud je kao istinit prihvatio iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv, a ni stranke nisu imale primjedbi.

5. Iz izračuna tuženika u svezi spornog ugovora o kreditu, knjigovodstvene kartice i podataka o uplatama, utvrđeno je da je kredit isplaćen 20.9.2006. po kupovnom tečaju kreditora za valutu CHF koji na taj dan iznosi 4,6027 kuna. Utvrđeni su datum dospijeća, naplaćeni anuiteti, prodajni tečaj na dan dospijeća, razlika plaćenog u eurima.

6. Iz ugovora o kreditu od 18.9.2006. utvrđeno je da je sklopljen između Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditora i DJ kao korisnika kredita, a kojim je korisniku kredita kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta, s tim da prvi anuitet dospijeva 10.10.2006., a zadnji 10.9.2013.

7. Iz otplatnog plana u svezi predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita 20.400,00 CHF, datum isplate kredita 20.9.2006., te su utvrđeni datumi dospijeća anuiteta, ukupna obveza, kamatna stopa, otplatna kvota, kamata i stanje glavnice.

8. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Angeline Horvat utvrđeno je da je tuženik dana 20.9.2006. plasirao kredit u iznosu od 20.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate 84 mjeseca. Kredit je u cijelosti otplaćen 11.3.2013. Ukupan iznos preplate po osnovi kamate i tečajne razlike iznosi 10.206,36 kuna. Tijekom otplate kredita za otplaćene anuitete u navedenom razdoblju tečaj CHF je bio niži od početnih 4,60270 kuna, tako da postoji negativna razlika po toj osnovi u iznosu od 132,33 kuna/17,56 eura. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da kredit nije u cijelosti otplaćen, već je 11.3.2013. tuženik prodao potraživanja po tom kreditu. Prema dobivenim podacima o izvršenim uplatama tužitelj je prvih godina otplate kredita uredno otplaćivao, no nije izvršio potpunu otplatu, već je za vrijeme otplate koji je izvršavao do 10.9.2009., zatim jednom uplatom 10.6.2010., te uplatama od 14.6.2011. do 12.1.2012. (osam anuiteta), tužitelj je platio 73.908,77 HRK/9.809,38 eura. Za isto promatrano razdoblje otplate kredita, za otplaćene anuitete u navedenom razdoblju , uz obračun po početno ugovorenom kupovnom tečaju za CHF i po promjenjivoj kamati, tužitelju bi bilo dostatno 8.695,83 eura. Prema ovom nalazu do 12.1.2012. ukupan iznos preplate anuiteta za otplaćene anuitete iznosi 1.113,55 eura, a nakon izvršenog prijeboja s manje plaćenim anuitetima od početnog u visini od 49,60 eura. Kako je tužitelj za otplatu kredita ukupno platio tuženiku 73.908,77 HRK razlika preplate anuiteta zbog primjene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosi 1.163,15 eura prije prijeboja s manje plaćenim anuitetima od početnog tečaja, tako da ukupna visina preplate nakon prijeboja iznosi 1.113,55 eura, kao što je to pobliže navedeno u dispozitivu pod točkom I.

9. Sudski vještak Angelina Horvat je i saslušana na ročištu za glavnu raspravu, te je u svom iskazu navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te dodaje da su nalaz i mišljenje, i tamo sadržani izračuni, izvršeni na temelju dokumentacije tuženika vezane za predmetni kredit. Izračun je vršila sukladno nalogu suda, sadržanom u rješenju o određivanju vještačenja. Prema ugovoru o kreditu kredit u ukupnom iznosu od 20.400,00 CHF isplaćen je tužitelju u kunskoj protuvrijednosti kupovnog tečaja kreditora. Kredit je plasiran od strane banke 20. rujna 2006. i na taj dan je kupovni tečaj CHF kreditora iznosio 4,602700 kn. Otplata kredita je ugovorena mjesečno, datum dospijeća je 10-ti u mjesecu i to uz obračun u kunskoj protuvrijednosti prodajnog tečaja banke. Tužitelj nije otplatio kredit u cijelosti. Posljednje uplate na ime otplate kredita bile su 12. siječnja 2012. Budući da je tuženik preostalo potraživanje prema tužitelju prodao 11. ožujka 2013., izračun ukupne preplate, potom preplate temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, kao i izračun visine negativne tečajne razlike vršila je s danom 10. ožujka 2013. Na temelju takvih polaznih postavki, vodeći računa o protuvrijednosti CHF na dan plasmana kredita i na dan plaćanja svake otplatne rate, izračunala je da visina ukupne preplate tužitelja iznosi 1.337,05 CHF, što je razlika ukupno otplaćenog iznosa kredita prema ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati s jedne strane i novčanom iznosu koji bi bio dostatan za otplatu temeljem početne kamatne stope i početnog tečaja CHF. Nadalje, tužitelj je tuženiku više platio na ime tečajne razlike 1.163,15 eur (kolona 14 u tablici), na temelju kamate 191,46 eur (kolona 13 u tablici), dok je visina negativne tečajne razlike 17,56 eur (kolona 15 u tablici). Nije ovlaštena izvršiti prijeboj preplate temeljem tečajne razlike i negativne tečajne razlike, niti je takav nalog suda bio u rješenju za vještačenje. Napominje da je zbroj preplate temeljem tečajne razlike i temeljem kamate, jednak razlici ukupnog iznosa kojeg je tužitelj platio na ime otplate kredita s jedne i iznosa koji je dostatan za otplatu kredita temeljem početnog tečaja i kamatne stope s druge strane. Iz toga se dade zaključiti da tužitelj nije pla tio iznos negativne tečajne razlike od 17,56 eur. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještak jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke.

10. Tuženik ne spori da je njegov pravni prednik sklopio s tužitelj icom predmetni ugovor o kreditu. Tuženik tvrdi da je treća osoba vršila plaćanja po predmetnom ugovoru o kreditu, međutim, tuženik to nije dokazao tijekom postupka, a osim toga nedvojbeno je utvrđeno da tuženik, a ni njegov pravni prednik, nisu odbili niti jednu uplatu po osnovi spornog ugovora o kreditu, tako da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

11. Tužitelj je postavio obvezno – pravni zahtjev za isplatu, tako da je njegov pravni interes neupitan.

12. Sporna je između stranaka ništetnost devizne klauzule, a posljedično tome i povrat preplaćenih iznosa. Iz predmetnog ugovora o kreditu može se zaključiti da je zaključen na unaprijed tiskanom obrascu i da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

13. Točkom 2. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te povodom revizije banaka, između ostalih i tuženice, potvrđene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) (NN 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a.

14. Navedene presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na tuženika imaju obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o deviznoj klauzuli vezanoj za CHF primjenom čl. 118. ZZP-a i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). Tijekom postupka tuženik tvrdi da je u konkretnom slučaju postupao u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama, te zakonskom odredbom koja glasi da prije sklapanja ugovora kreditna institucija dužna je potrošaču predočiti, odnosno učiniti dostupnima sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih stranaka. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je tužitelju kao potrošaču predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih stranaka. Tvrdi da je informirao tužitelja o rizičnosti valutne klauzule u CHF. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu nitko iz banke nije govorio o rizicima podizanja kredita u CHF, niti je bilo pregovora o uvjetima ugovora, a ugovori su bili tipski na unaprijed tiskanom obrascu. Uzimajući u obzir navedeno, sud smatra da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem pregovarao o odredbama ugovora o kreditu, niti je dokazao da je upoznao tužitelja s rizicima valutne klauzule u CHF.

15. Prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP-a propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP -a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju sud biti obvezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, u postupku povodom restitucijskog zahtjeva obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača. U posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

16. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije.

17. Iz financijsko – knjigovodstvenog vještačenja sudskog vještaka Angeline Horvat i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Angeline Horvat, koja je neposredno i saslušana, proizlazi da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženom utuženi iznos, uzimajući pri tome u obzir izvršeni prijeboj s manje plaćenim anuitetima (na što je pristao tužitelj), tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zakonskom kamatom na pojedinačne iznose navedene u dispozitivu presude (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

18. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. proizlazi da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđivanja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualne parnice potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

19. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa rok zastare ponovno teče, odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počev od 15.6.2018. Zastara bi nastupila tek 15.6.2023., a tužba je podnesena 21.3.2023., tako da je neosnovan prigovor zastare po navedenoj osnovi.

20. Nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj ima status potrošača. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kreditna sredstva utrošila za renoviranje kuće, konkretno krovišta, a dio za kupnju automobila za osobne svrhe. U vrijeme sklapanja spornog ugovora nije imala obrt, nije bila nositelj OPG-a, niti je posjedovala udio u bilo kojem trgovačkom društvu . Iz predmetnog ugovora o kreditu, te iz iskaza samog tužitelja proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu citirane odredbe ZZP-a. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen između banke i tužitelja kao fizičke osobe, a svojstvo potrošača prema sudskoj praksi Suda Europske unije ispituje se isključivo s obzirom na položaj u ugovoru.

21. Tijekom postupka tuženik se poziva i na tzv. negativne razlike, a to je period kada je visina CHF bila niža u odnosu na onu koja je vrijedila tijekom sklapanja ugovora o kreditu. Sudski vještak utvrdio je i izračunao tzv. negativne razlike, te je u posebnom stupcu tzv. negativne razlike oduzeo od preplaćenog iznosa po osnovi devizne klauzule. Budući da je tužitelj uredio i specificirao tužbeni zahtjev uzimajući u obzir tzv. negativne razlike, takav tužbeni zahtjev je i usvojen.

22. U podnesku od 17.12.2025. tužiteljica se odrekla smanjenog dijela tužbenog zahtjeva, stoga je sud bez daljnjeg raspravljanja, a po osnovi odredbe čl. 331.a st. 1. i 2. ZPP-a, presudio kao u dispozitivu pod točkom II.

23. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a sud je odlučio da tuženik naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.985,78 eura (v.p.s.: 1.113,54 eura, bodovi: 75, vrijednost boda: 2,00 eura), a koji troškovi se odnose na slijedeće troškove: sastav tužbe 75 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 5.5.2023. kojim se očituje na odgovor na tužbu 75 bodova (Tbr. 8.1.), sastav podneska od 16.9.2025. kojim se očituje na nalaz i mišljenje 75 bodova (Tbr. 8.4.), sastav podneska od 14.11.2025. 75 bodova (Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištu 15.2.2024. 75 bodova (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu 4.12.2024. 75 bodova (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu 15.1.2025. 75 bodova (Tbr. 9.1.), zastupanje na ročištu 3.3.2026. 75 bodova (Tbr. 9.1.), PDV 300,00 eura, pristojba na tužbu 35,78 eura, predujam za financijsko – knjigovodstveno vještačenje 450,00 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 15.1.2025. i za sastav podneska od 17.12.2025. budući da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice, a osim toga tužitelj nije tražio odobrenje za sastav tih podnesaka, niti je sud to dozvolio. Prilikom donošenja odluke o troškovima sud je uzeo u obzi r presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, te čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13.

U Slatini 2. travnja 2026.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Odvjetničkom društvu Vuljak & Vuljak d.o.o., Koprivnica, Zrinski trg 11,

2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30.