Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-23/2024-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji Sanjani Zorinc, u pravnoj stvari tužitelja KONTROL BIRO d.o.o., OIB: 80916616067, Zagreb, Savski gaj IV put 10, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PROFI TEST d.o.o., OIB: 20228357315, Bjelovar, Petra Hektorovića 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, radi 50.000,00 eura, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave 17. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio Javni bilježnik Berislav Mihalj u Pakracu poslovni broj Ovrv- 5340/2023 od 14. studenog 2023. te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.085,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – račun 3275/1/365 od 3. ožujka 2023. u iznosu od 50.000,00 eura.

2. Na temelju prijedloga za ovrhu Javni bilježnik Berislav Mihalj iz Pakraca donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 5340/2023 od 14. studenog 2023.

3. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U svojim poslovnim knjigama ne posjeduje sporni račun te ne postoji nepodmireno dugovanje prema tužitelju.

4. Rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru broj Povrv-23/2024-2 od 5. ožujka 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku postupka izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu (list 1-333 spisa). Temeljem čl. 315. st. 3. ZPP-a glavna rasprava počela je iznova te su pročitani svi zapisnici s pripremnih ročišta i glavne rasprave a na kojima su saslušani direktori stranaka, punomoćnici stranaka i svjedoci.

6. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U podnesku od 11. studenog 2024. tužitelj osporava sve navode tuženika iz prigovora, koji se smatra odgovorom na tužbu. Ističe da je tužitelj društvo koje se bavi kontrolnim poslovima ispitivanja i izdavanja potvrda i certifikata za proizvode, robu i usluge na području zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša, te drugim područjima, kao i stručnim osposobljavanjem iz navedenih područja. S tim u vezi su tužitelj i tuženik dana 02.01.2017. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji i trgovinskom zastupanju, kojim se tuženik u članku 3. obvezao tužitelju obavljati poslove ispitivanja tržišta i utvrđivanja potrebe za obavljanjem kontrolnih poslova, marketing i promidžbu, zastupanje tužitelja, posredovanje i ugovaranje kontrolnih poslova te brinuti oko naplate ugovorenih i obavljenih kontrolnih poslova, dok se tužitelj obvezao između ostaloga staviti tuženiku na raspolaganje svoja ovlaštenja za obavljanje poslova prodaje i marketinga, svu potrebnu dokumentaciju, štambilje, pečate i drugo što je nužno za obavljanje ugovorenih poslova, sve potrebne punomoći i dozvole radi obavljanja poslova prodaje i marketinga, te za svaki posao ugovoren od strane tuženika isplatiti tuženiku određenu naknadu. Nadalje se tuženik u članku 5. predmetnog Ugovora obvezao suzdržati od obavljanja istovrsnih poslova u ime i za račun trećih osoba, od obavljanja istovrsnih poslova za svoj račun, odnosno od bilo kakvog oblika konkurencije tužitelju. Konačno, tužitelj i tuženik su u članku 9. istog Ugovora utvrdili pravo tužitelja na naplatu ugovorne kazne u iznosu kunske protuvrijednosti od 50.000,00 eura, u slučaju povrede obveze zabrane konkurencije. Dakle, pored obveza pobrojenih u članku 3. Ugovora, obveza tuženika je bila i obveza suzdržavanja od bilo kojeg oblika konkurencije tužitelju. Za predmet ovog postupka bitno je navesti i da je između tužitelja s jedne strane, i JF, s druge strane (koji je inače i zakonski zastupnik tuženika) istodobno bio na snazi i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.10.2015., s radom u nepunom radnom vremenu, a temeljem kojega je JF kao radnik tužitelja obavljao konkretne kontrolne poslove, koji su pak bili ugovoreni od strane tuženika, u ime i za račun tužitelja. Radi razumijevanja ranije navedenoga, tužitelj ukazuje da je tuženik ugovarao poslove s trećim osobama, dok je JF (zakonski zastupnik tuženika) kao zaposlenik tužitelja izvršavao ugovorene poslove (koristeći ovlaštenja i opremu tužitelja). Poslovna suradnja uredno je funkcionirala sve do kraja 2022., kada su stupili na snagu novi pravilnici iz područja poslovne suradnje stranaka, te je bilo nužno uskladiti poslovnu suradnju s tim izmjenama. U takvim uvjetima ugovorne strane nisu uspjele postići dogovor, usprkos činjenici što je tužitelj nudio tuženiku razna rješenja nastavka poslovne suradnje. S tim u vezi tuženik je dana 30.12.2022. dostavio tužitelju Sporazum o raskidu Ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji, te Sporazum o prestanku Ugovora o radu, koji je međutim tužitelj odbio potpisati, jer su sastavljeni jednostrano od strane tuženika odnosno JF, te istim nije bila regulirana primopredaja dokumentacije, a osobito baze podataka klijenata koje je tuženik u tijeku poslovne suradnje s tužiteljem dobio (preuzeo) od naručitelja. U konačnici poslovna suradnja između stranaka, kao i Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i JF, prestali su jednostranim dopisom o raskidu tuženika od 30.12.2022., odnosno jednostranim otkazom Ugovora radu JF od 30.12.2022. Međutim, tuženik je dana 16.01.2023. predao tužitelju više dopisa klijenata od tužitelja (njih 30-ak), s kojima je tuženik postupajući u ime i za račun tužitelja temeljem poslovne suradnje s tužiteljem, ugovorio obavljanje poslova zaštite na radu. Istim dopisima navedeni klijenti izjavljuju tužitelju raskid ugovora koje su sklopili s tužiteljem. Svi dopisi su antidatirani na dan 30.11.2022., dok je kao datum nastupa raskida naveden dan 31.12.2022., i dan izjave o raskidu, i istek otkaznog roka datirani su na dane prije nego što je tuženik uopće zaprimio dopise od tuženika. Svi dopisi imaju identičan sadržaj, identične datume i rok prestanka ugovora, pisani su istim računalnim pismom i u istom formatu te je očigledno da je dopise sastavljao upravo tuženik, i potom pribavio potpise ovlaštenih osoba klijenata na dopisima. Svi ugovori o obavljanju poslova zaštite na radu, koji su raskinuti kako je ranije navedeno, imaju tipski standardizirani sadržaj, odnosno sukladno odredbama istih, ugovore je za vrijeme trajanja moguće otkazati samo zbog kršenja odredbi ugovora od strane bilo koje ugovorne strane, pri čemu je otkazni rok 30 dana od dana neposredne dostave pisanog otkaza drugoj ugovornoj strani, ili od dana predaje pismena s otkazom poštanskom uredu radi preporučene dostave. U konkretnom slučaju nije došlo niti do povrede ugovornih odredbi, niti su klijenti uredno dostavili otkaze tužitelju, već je do otkaza došlo isključivo postupanjem tuženika koji je inicirao otkaze, sastavio ih i potom i sam dostavio tužitelju. U konačnici od svh krajnjih kupaca koji su navodno sastavili opisane dopise, samo je jedan kupac – Pivovara Daruvar d.o.o. ostala klijent tužitelja, pri čemu je direktor istog klijenta RF jasno naveo da nije potpisao opisani dopis, niti je namjeravao raskinuti ugovor s tužiteljem. Ostali klijenti su međutim ostali kod raskida ugovora, pri čemu su na upit tužitelja da objasne imaju li uistinu namjeru raskinuti ugovore odnosno je li dopis potpisala ovlaštena osoba, pri čemu im je ukazano na zlouporabu ovlaštenja JF, kao i na činjenicu da otkaz nije niti mogao početi teći jer nije dostavljen kako je to ugovoreno, svi odgovarali gotovo identično samo da je raskid potpisan od strane ovlaštene osobe i da se zahvaljuju na suradnji. I navedeni odgovori, budući da su sadržajno vrlo slični, ukazuju opravdanu sumnju da su isti sastavljeni po uputama tuženika. Dakle, postupanjima tuženika neposredno prije prestanka poslovne suradnje s tužiteljem, krajnji kupci tužitelja su očito na nagovor tuženika raskinuli ugovorni odnos sa tužiteljem, a tuženik je pritom nakon prestanka poslovne suradnje s tužiteljem, započeo s pojedinim od ovih krajnjih kupaca poslovnu suradnju u vidu obavljanja poslova zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša, te drugim područjima, u kojima je ranije posredovao za tužitelja. Zbog opisanog postupanja, sazvan je sastanak suda časti ustrojen kod tužitelja, čiji su članovi direktori pojedinih poslovnih centara (i tuženik je predstavljao poslovni centar br. 180 – PC-180), te je donesena jednoglasna odluka o naplati ugovorne kazne od tuženika. Naime, svojim postupanjem tuženik je povrijedio ugovornu zabranu konkurencije, reguliranu člankom 9. Ugovora o poslovnoj suradnji i trgovinskom zastupanju od 02.01.2017., u kojem slučaju je ugovoreno pravo tužitelja na naplatu ugovorne kazne u iznosu od 50.000,00 eura, što je tužitelj i učinio izdavanjem spornog računa, te su navodi tuženika iz prigovora neosnovani.

9. Tuženik se očituje na navode podneska tužitelja od 11.11.2024. na način da osporava navode koji su u suprotnosti s navodima tuženika, te dodatno objašnjava poslovni odnos i razloge za osporavanje potraživanja tužitelja. Navodi da nije sporno da je postojao Ugovor o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji od 02.01.2017. No, poslovanje Profi test-a d.o.o. i Kontrol biroa d.o.o. započelo je daleko ranije, 01.01.2008. sklapanjem Ugovora o trgovinskom zastupanju. Kasnije su se mijenjale okolnosti na strani Kontrol biroa d.o.o. koji je inicirao izmjene i dopune odnosno sklapanje novog ugovora o poslovno - tehničkoj suradnji i trgovinskom zastupanju. Kontrol biro d.o.o. posluje na istovjetan način s desecima trgovačkih društva u Republici Hrvatskoj obzirom da jedini od ima ovlaštenje Ministarstva rada za obavljanje poslova zaštite na radu. Prethodno navedenom ugovoru od 01.01.2008., u prosincu 2007. godine postignut je dogovor između direktora Kontrol biro-a g. NF i JF da JF osnuje društvo Profi test d.o.o. koje je trebalo biti formalni potpisnik ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji. Tako je i učinjeno. Prilikom sklapanja bilo kojeg ugovora o poslovnoj suradnji, Kontrol biro d.o.o. nije JF, a time niti Profi testu d.o.o., ustupio, dao ili na koji drugi način uručio ili prepustio već ugovorene klijente s kojima bi Kontrol biro d.o.o. imao ranije sklopljene ugovore, jer ih nije ni imao. Sve klijente ugovorio je i pronašao direktno Profi test d.o.o. i osobno JF. Način poslovanja bi je slijedeći: Vlasnik i direktor Profi testa d.o.o. JF ima formalne uvjete za obavljanje poslova zaštite na radu što je predmet poslovanja i Kontrol biroa d.o.o.. JF ima odgovarajuću stručnu spremu i položen stručni ispit za stručnjaka zaštite na radu kako bi temeljem Ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji na tržištu nudio obavljanje poslova zaštite na radu i zaštite od požara. Nakon prihvaćanja ponude i sklapanja ugovora u ime Kontrol biroa d.o.o. sa trećima, JF je kao ovlašteni stručnjak odmah i obavljao potrebna ispitivanja radne opreme, izradu procjene rizika i sl. kod trećih, nakon čega bi za te usluge Kontrol biro d.o.o. ispostavljao račun i naplaćivao dogovoreni iznos naknade od trećih. Osobna je odgovornost ispitivača za obavljena ispitivanja, ugovoren je provizijski sustav na slijedeći način: JF pronalazi klijenta, s njim ugovara i obavlja poslove, a Kontrol biro d.o.o. izdaje račun klijentu. Iznos tako izdanog računa dijelio se između Kontrol biroa d.o.o. kojem je pripadao određeni postotak, npr. 40% i Profi testa d.o.o. kojemu je pripadalo preostalih 60%. Kako bi se mogao pratiti tijek poslovanja u administraciji Kontrol biroa d.o.o., Profi testu d.o.o. je dodijeljena oznaka PC 180 Bjelovar. Iznos od 60% koji bi pripadao Profi testu d.o.o. je temeljem Ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji isplaćivan Profi testu d.o.o. temeljem mjesečnog obračuna. Pri tome, sav trošak koji je teretio Kontrol biro d.o.o., a koji je uključivao osobni dohodak JF (ali ne samo taj trošak) umanjivao se od ukupnog iznosa utvrđenog prema postotku od 60%, tako npr. ukoliko bi Profi test d.o.o. imao na kraju mjeseca rezultat obavljenog i naplaćenog iznosa u visini od 10000,00 od čega bi mu trebalo pripasti 6000,00, taj iznos je dodatno umanjen za iznos bruto plaće koji je isplaćen JF u tom mjesecu kao i svi drugi materijalni troškovi koje bi teretili Kontrol biro u vezi rada PC180 Bjelovar. Nakon tako obavljenog mjesečnog obračuna utvrdio se iznos na koji je Profi test d.o.o. izdavao račune Kontrol birou d.o.o., a koji je potom obavljao plaćanja Profi testu d.o.o. temeljem Ugovora. Za usluge po računima koji su izdani od strane Kontrol biroa d.o.o. temeljem usluga koje je obavljao Profi test d.o.o., a u stvarnosti osobno JF, a koji nisu naplaćeni u tom mjesecu pojedinačno, je Profi test d.o.o. izdao račun Kontrol birou d.o.o. u iznosu od 60% od računa koji bi izdao Kontrol biro d.o.o.. Tako npr. ukoliko je račun prema klijentu od strane Kontrol biroa d.o.o. iznosio 1000,00 tada bi Profi test d.o.o. izdao račun na iznos od 600,00 prema Kontrol birou d.o.o. Kako bi mogli pratiti uplate klijenata Kontrol biro-u d.o.o. koje su obavljene temeljem poslova koje je faktično obavljao JF, Profi test d.o.o. je na svakom pojedinačnom računu naveo broj računa koji je Kontrol biro d.o.o. izdao prema klijentu. Nakon što je klijent platio Kontrol birou d.o.o., po tako izdanom računu Kontrol biro d.o.o. je trebao platiti Profi testu d.o.o. Mjesečno se radila specifikacija naplaćenog i nenaplaćenog, te specifikacija materijalnih troškova za plaće, za materijalni trošak FINE, javnog bilježnika, odvjetnika, i zaposlenika tuženika HF („trošak HF“) a koji se odnosi na poslove ispitivanja plinskih instalacija kod klijenata, a koje ovlaštenje nije imao nitko od tužiteljevih zaposlenika. Dakle i taj trošak je tužitelj naplaćivao od tuženika. Uslijed izmjena i dopuna propisa koji su stupili na snagu nakon donošenja novog Zakona o zaštiti na radu (NN 71/2014, 11.6.2014.), Ispravak Zakona o zaštiti na radu (NN 118/2014, 3.10.2014.), Uredba o izmjeni Zakona o zaštiti na radu (NN 154/2014, 24.12.2014.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (NN 94/2018, 24.10.2018.), Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu (NN 96/2018, 31.10.2018.) i donošenja novog Pravilnika o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 58/2022, 25.5.2022.) te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (Narodne novine, broj 120/22) propisani su bitno drugačiji uvjeti za obavljanje poslova zaštite na radu kod ovlaštene osobe koja je uključivala zapošljavanje JF i zaposlenika Profi testa d.o.o. DF i MF na puno radno vrijeme u Kontrol birou d.o.o.. Time bi se bitno izmijenile i kondicije u odnosu na one kada je Ugovor sklopljen. Zbog toga je dana 22.11.2022. održan sastanak uprave tužitelja i ostalih zastupnika, uključujući i tuženika, na kojem je uprava izvijestila da: „Jedna ovlaštena osoba mora biti zaposlena u PC-u a drugu ovlaštenu osobu strojara će osigurati uprava KB što konkretno znači kako će glavni direktor NF staviti mirovinu u mirovanje i biti potpisnik kao ovlaštena osoba-strojar svima kojima je to potrebno“… Nadalje Uprava navodi slijedeće: „Kako ne bismo bili u prekršaju već sada, 28.11.2022. zablokirat ćemo u programu ispitivače koji nemaju uvjete što se tiče punog radnog vremena kako se više ne bi mogli izdavati nevažeći zapisnici. S danom kada prijavite ispitivače na 8h omogućiti ćemo vam unos ispitivača na zapisnike.“ Iz navedenog proizlazi da su u konkretnom slučaju nastale nove okolnosti kojima je trebalo prilagoditi i Ugovor o TZ i PS kako je to pokušao direktor tuženika JF, što je objasnio e-mailom od 15.12.2022. jer se na telefonske sastanke g. NF uopće nije javljao. Donošenjem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (Narodne novine, broj 120/22) bitno su izmijenjene odredbe koje reguliraju status ispitivača radne opreme kod ovlaštene pravne osobe. Tako su izmijenjene odredbe članka 4. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme NN 16/16 na način da se u Pravilniku o pregledu i ispitivanju radne opreme (»Narodne novine«, broj 16/16) članak 4. mijenja tako da glasi: »(1) Ovlaštene osobe mogu obavljati preglede i ispitivanja radne opreme iz članka 1. stavka 2. ovoga Pravilnika ako imaju ovlaštenje u skladu s odredbama propisa o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu te ako ispunjavaju kadrovske i tehničke uvjete propisane ovim Pravilnikom. Iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase: (2) Ovlaštena osoba koja obavlja preglede i ispitivanja radne opreme mora u svom sastavu imati ispitivača koji je zaposlen u punom radnom vremenu, na neodređeno vrijeme i koji ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka. (3) Ispitivač je osoba s tehničkim obrazovanjem iz područja strojarstva i/ili elektrotehnike koja ima najmanje srednju školsku ili srednju stručnu spremu i položen opći dio stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu ili priznatim statusom stručnjaka zaštite na radu (opći dio) i/ili osoba s tehničkim obrazovanjem iz područja strojarstva i/ili elektrotehnike koja ima završen najmanje preddiplomski studij sa stečenim nazivom prvostupnik (baccalaureus) i položenim općim i posebnim dijelom stručnog ispita za stručnjaka zaštite na radu ili priznatim statusom stručnjaka zaštite na radu (opći i posebni dio) i/ili osoba koja ispunjava uvjete za dobivanje ovlaštenja (nositelj ovlaštenja) za pregled i ispitivanje radne opreme prema propisu o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu.« Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 4. To konkretno znači da bi KONTROL BIRO d.o.o. kao nositelj ovlaštenja morao imati u punom radnom vremenu zaposlenu osobu ispitivača radne opreme koji ispunjava i uvjete iz stavka 3. Dakle, bilo je potrebno da JF kao i zaposlenici društva PROFI TEST d.o.o. DF i MF postanu zaposlenici Kontrol biroa, što bi značilo i izmjenu Ugovora o TZiPS između Kontrol bira i Profi testa. U isto vrijeme osobno je JF obavio ispitivanje i sastavio zapisnike u programu tužitelja gdje je bilo potrebno ovjeriti iste od strane ovlaštene osobe KB koja bi bila zaposlena na 8h kako bi se isti mogli predati klijentima. U rješenju tog problema direktor tuženika JF je kontaktirao člana uprave tužitelja ČF koji je obećao da će to riješiti sa kolegom koji je zaposlen u KB. Nakon nekoliko dana, krajem studenog 2022. ČF i JF održali su sastanak u Ivanić Gradu - Plodine kada je g. ČF rekao JF da bi morao njegovom inženjeru plaćati dodatnih 30-40 kuna po ovjeri zapisnika. JF je to odbio jer isto nije odgovaralo interesima društva tuženika jer bi prema zahtjevu ĆF, člana uprave tužitelja, tuženik trebao pored ugovorene provizije od naplate od klijenta 25% koliko je trebao pripasti Kontrol birou, platiti dodatnih 30-40 kuna ĆF kako bi ovaj dozvolio ovlaštenom inženjeru koji je zaposlen u punom radnom vremenu kod tužitelja da ovjeri zapisnike. U financijskom smislu to bi za tuženika značilo značajan gubitak. Stoga je u nekoliko navrata do kraja studenog i početkom prosinca 2022. direktor tuženika pokušao stupiti u kontakt s NF vlasnikom i članom uprave tužitelja kako bi mu predložio svoje viđenje prilagodbe situaciji i nastavku suradnje. Budući se nije javljao na telefon JF je 15.12.2022 poslao e-mail s prijedlogom za izmjenom Ugovora o TZiPS, a što je bio uobičajeni način komunikacije. Nakon zaprimljenog e-maila JF je nazvao NF i u 31minutnom razgovoru naveo kako mu on (misleći na JF) i prihodi koje ostvaruje tuženik nisu značajni i neće se odraziti na poslovanje Kontrol biroa, a da su ugovori i tvrtke koje je JF pribavio ionako tvrtke koje ostaju njemu odnosno tuženiku pripadaju. Ipak jer tražio JF da dodatno emailom pošalje ideju kako bi se trebao mijenjati ugovor. JF je odmah poslao svoje prijedloge. NF je e-mailom odgovorio: „Prijedlog koji si iznio ne odgovara interesima tvrtke Kontrol biro d.o.o.“ Nakon toga je JF u više navrata pokušao stupiti u kontakt telefonom s NF no ovaj se nije javio, već je slijedeći dan, dakle 16.12.2022. u 9,54 sati poslao e-mail slijedećeg sadržaja: „Sa mnom si jučer završio razgovore. Završit ćeš s J“. (op.p. R ČF, član uprave tužitelja i sin NF). Iz opisa jasno je bilo za zaključiti kako je NF bio spreman otkazati suradnju sa JF i Profi testom d.o.o. jer mu je to jasno i naveo tijekom telefonskog razgovora. Slijedom toga je tuženik tužitelju poslao Izjavu o raskidu Ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji sa danom 31.12.2022. Tijekom trajanja poslovnog odnosa tuženik je obavljao djelatnost kao samostalno društvo i bio odgovoran za sklapanje ugovora kao i izvršavanje svih preuzetih obveza prema klijentima uključujući i negativne posljedice zbog lošeg ili neizvršavanja preuzetih obveza prema klijentima. Prije sklapanja naprijed opisanog novog Ugovora o TZiPS (koji je sklopljen dana 02.01.2017.) na sastanku u Stubičkim Toplicama koji je održan u prosincu 2016. JF je jasno zahtijevao da se u prijedlogu Ugovora koji je tada dostavio Kontrol biro regulira i pitanje klijenata za slučaj raskida ugovora između Kontrol biroa i Profi testa odnosno ostalih partnerskih društava. Dana 14.12.2016. e-mailom je sve direktore voditeljica općih poslova i ljudskih potencijala ŽF, zaposlenica tužitelja, obavijestila da dostavlja tekst ugovora koji je izmijenjen u članku 15. u odnosu na predloženi i pojasnila „Članak 15. je prilagođen na način da stranke tvrtke Kontrol biro koje ste iz nekog razloga preuzeli od Uprave (Kontrol biroa) nakon vašeg evt. odlaska ostaju tvrtki Kontrol biro, a sve klijente koje ste sami stvorili ostat će vama ( Profi testu) odnosno bit će njihov izbor s kim žele raditi. Bazu podataka ćemo utvrditi sukladno čl. 14.“ Prilikom rasprave oko Baze podataka na sastanku u [adresa] NF je ovdje posebno napomenuo kako se zna koje su tvrtke od uprave, a koje od Zastupnika (konkretno tuženika) jer se to vidi iz samih ugovora koje sklapaju direktori PC. Kako je 2022. bilo očito da bi moglo doći do ne ispunjavanja preuzetih ugovorenih obveza zbog nesuradnje uprave tužitelja, pa i raskida ugovora, direktor tuženika JF je o tome kao i okolnostima koje nameću novi Pravilnici obavijestio većinu klijenata. Redom svi klijenti su zatražili prekid ugovora s Kontrol biro-om u slučaju da JF ne bi putem njih obavljao ugovorene poslove. Radi navedenog JF je zatražio sporazumni raskid ugovora o radu kao i raskid ugovora o TZiPS koji je sklopila njegova tvrtka Profi test d.o.o. sa danom 31.12.2022., što Kontrol biro d.o.o. nije htio prihvatiti, a zbog čega je tuženik izjavio jednostrani otkaz oba ugovora. Slijedom raskida, tuženik je ispunio svoje obveze. JF kao direktor tuženika je bio u posjedu dva žiga tužitelja: crveni i crni koje je zapisnički uručio ĆF dana 02.01.2023., a nakon toga i svu dokumentaciju (radne naloge) koje je imao u posjedu. Sva izdana dokumentacija proizvedena radom JF i tuženika dostupa je i u arhivi tužitelja jer se izrađivala u njihovom informatičkom sustavu koji nije dostupan tuženiku. U odnosu na navode tužitelja kako je tuženik nagovarao krajnje kupce tužitelja na prestanak poslovne suradnje s tužiteljem, a sve kako bi tuženik započeo s pojedinim korisnicima poslovnu suradnju u vidu obavljanja poslova zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša i drugim poslovima u kojima je ranije posredovao za tužitelja, tuženik naglašava da je direktor tuženika obavijestio poslovne suradnike da će se prekinuti poslovna suradnja između stranka uslijed promijenjenih okolnosti do kojih je došlo zbog stupanja na snagu novog Pravilnika i da nakon toga osobno JF, MF i DF neće moći obavljati nikakve poslove u ime i za račun tužitelja. Na temelju te obavijesti klijenti koje je pribavio upravo tuženik, a poslove zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša i druge poslove iz tog područja stvarno su obavljali JF, DF i MF, ti klijenti su se očitovali da ne žele poslovnu suradnju s tužiteljem. No i nakon toga, poslije 01.01.2023. sve do **.**.2023. VF je po nalogu direktora tužitelja NF obišao sve tvrtke koje su otkazale ugovor s Kontrol biro-om i imao sastanke s odgovornim osobama tih društava gdje ih je nagovarao da povuku otkaze ugovora i da nastave suradnju s Kontrol biro d.o.o., no niti jedna od 50-tak tvrtki nije povukla otkaze ugovora i ostali su kod odluke da ne nastave suradnju s tužiteljem. To potvrđuje slobodnu volju ugovornih tvrtki koje su uslijed novih okolnosti izmjena Pravilnika i činjenice da JF, MF i DF neće biti više u prilici pružati usluge putem Kontrol biroa, samovoljno se odredili kako ne žele daljnju suradnju s Kontrol birom. Odluke suda časti tužitelja ne mogu imati nikakav relevantan utjecaj na osnovanost zahtjeva tužitelja prema tuženiku niti obvezivati tuženika. Radi se o jednostranim odlukama, koje nisu donijete u kontradiktornom postupku, tuženiku nije omogućeno ni sudjelovanje ni obrana u takvom postupku, pa je evidentno da se tuženiku takvim postupanjem krši pravo na obranu i onemogućava u dokazivanju činjenica koje mu idu u prilog. Odluka suda časti tužitelja, tuženika ne obvezuje.

10. Tijekom postupka nije bilo sporno da je Ugovor o poslovnoj suradnji i trgovinskom zastupanju među strankama od 2. siječnja 2017. prestao jednostranim raskidom od strane tuženika dopisom od 30. prosinca 2022. (list 63 spisa) te da je Ugovor o radu između tužitelja i JF na neodređeno vrijeme, a zaključen 1. listopada 2015., prestao jednostranim otkazom od strane JF **.**.2022. (list 62 spisa).

11. Sporno je je li tuženik povrijedio odredbu čl. 5. Ugovora o poslovnoj suradnji i trgovinskom zastupanju od 2. siječnja 2017. (list 67-74 spisa) i je li osnovano tužitelj zbog toga primijenio institut ugovorne kazne te stoga potražuje od tuženika plaćanje 50.000,00 eura (čl. 9. st. 5. i 6. Ugovora) list 71 spisa.

12. Nije sporno da je sastanak suda časti tužitelja održan 2. ožujka 2023. te da na njemu nije prisustvovao direktor tuženika (list 80 spisa).

13. Na zapisniku sastanka suda časti (list 80 spisa) proizlazi da je sud časti tužitelja ustanovio da je tuženik počinio povredu zabrane konkurencije iz čl. 9. Ugovora jer je JF raskinuo Ugovore s klijentima tužitelja dok je bio trgovinski zastupnik temeljem Ugovora o trgovinskom zastupanju i poslovnoj suradnji od 2. siječnja 2017. te što je 16. siječnja 2023. donio osobno raskide Ugovora s klijentima koje je on osobno sastavio i antidatirao s danom 30. studenog 2022. tako da je otkazni rok već prošao u trenutku dostave. Svi otkazani ugovori nisu dostavljeni tužitelju prema odredbama čl. 9. Ugovora sa strankama.

14. Nije sporno, a to navodi tuženik, sam tužitelj, te svjedokinja ŽF (list 304-111 spisa) da su Pravilnikom o ovlaštenjima za poslove zaštite na radu (NN 58/22) te Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o pregledu i ispitvanju radne opreme (NN 120/22) propisani bitno drugačiji uvjeti za obavljanje poslova zaštite na radu kod ovlaštene osobe (tužitelja) koja je uključivala zapošljavanje JF i zaposlenika tuženika DF i MF na puno radno vrijeme u društvu tužitelja. Time su se bitno izmijenile i kondicije u odnosu na one kada je Ugovor sklopljen.

15. Iz navedenog, sud zaključuje da je sve do kraja 2022. tuženik uredno obavljao poslove za tužitelja u skladu s Ugovorom koji je među njima zaključen. Međutim, od studenog mjeseca 2022. bitno su se izmijenili uvjeti vezani za njihovo poslovanje donošenjem navedenih Pravilnika te uvjeti poslovanja više nisu odgovarali tuženiku jer su JF te zapolsneici tuženika DF i MF trebali postati zaposlenici tužitelja na puno radno vrijeme, a što je značilo da je bilo potrebno izmijeniti Ugovor koji je zaključen među strankama. Nije sporno da se tužitelj i tuženik o izmjeni Ugovora nisu mogli dogovoriti te da tuženik nije mogao prihvatiti izmjenu Ugovora kojom bi zaposlenici tuženika bili zaposleni na puno radno vrijeme kod tužielja. Stoga su nastali osnovani uvjeti za raskid Ugovora među strankama te je tuženik i dostavio dopis kojim predlaže raskid Ugovora sa 31. prosinca 2022. (list 63 spisa). Do raskida Ugovora među strankama je i došlo, a što je navela i zaposlenica tužitelja ŽF u svom iskazu (list 308 spisa). Navela je da je Ugovor raskinut s 20. siječnja 2023. te da je i JF odjavljen iz radnog odnosa kod tužitelja s navedenim datumom. S raskidom Ugovora, direktor tuženika dostavio je tužitelju i svu dokumentaciju vezanu za poslovanje temeljem Ugovora.

16. Točno je da je direktor tuženika JF dostavio tužitelju i dopise klijenata upućene tužitelju kojima oni obavještavaju tužitelja da raskidaju Ugovor koji su zaključili s tužiteljem (list 276-303 spisa) te da su svi dopisi jednako sastavljeni i datirani sa **.**.2022. JF uručio je te dopise tužitelju prilikom razgovora koji se održavao u prostorijama tužitelja početkom 2023., nakon što je pisanim putem obavijestio tužitelja da raskida Ugovor zaključen između tužitelja i tuženika s 31. prosinca 2022. Pri tom je, prema mišljenju ovog suda, irelevantno tko je sastavio navedene dopise jer je nesporno da je direktor tuženika obavijestio klijente o tome da će morati raskinuti Ugovor s tužiteljem i da ih je pitao hoće li nastaviti poslovnu suradnju s njim ili tužiteljem. Klijenti koji su dostavili dopise navedene u spisu odlučii su se da će nastaviti poslovati s tuženikom. S obzirom na navedeno, sud je mišljenja da nema potrebe ocjenjivati iskaze svjedoka o ovoj činjenici te da su ti iskazi irelevantni. Pri tom je bitno navesti da i sam tužitelj u tužbi i tijekom postupka ističe da je tuženik tek nakon prestanka poslovne suradnje s tužiteljem, započeo s pojedinim od ovih krajnjih kupaca poslovnu suradnju u vidu obavljanja poslova zaštite na radu, zaštite od požara, zaštite okoliša, te drugim područjima, u kojima je ranije posredovao za tužitelja.

17. Imajući u vidu da su klijenti raskinuli Ugovor s tužiteljem krajem 2022., kada tuženik više nije mogao obavljati poslove za tužitelja te da je konačno i Ugovor između tužitelja i tuženika nesporno raskinut u siječnju 2023., sud smatra da tuženik svojim ponašanjem nije povrijedio odredbu čl. 9. st. 5. i 6. Ugovora tj. nije povrijedio zabranu konkurencije. Zabrana konkurencije bi bila povrijeđena da je tuženik, za vrijeme dok je radio za tužitelja, obavljao za svoj ili tuđi račun posao koji je predmetom poslovne suradnje navedene u tom Ugovoru. Tužitelj nije dokazao da je tuženik za vrijeme poslovnog odnosa koji je trajao između tužitelja i tuženika temeljem Ugovora, obavljao posao za svoj ili za tuđi račun, a da je taj posao bio predmetom poslovne suradnje po Ugovoru. Naime, nesporno je da je tuženik s 31. prosinca 2022. otkazao navedeni Ugovor koji zbog promjene zakonskih propisa i podzakonskih akata više nije bilo moguće za tuženika održati na snazi te da je početkom 2023. dostavio tužitelju i dopise klijenata koji su koristili usluge tužitelja kojima otkazuju Ugovor tužitelju te sud u navedenom postupanju ne vidi da je tuženik povrijedio zabranu konkurencije navedenu u čl. 9. st. 5. i 6. Ugovora. Zauzimajući ovakav stav, sud nije obrazlagao iskaze stranaka i svjedoka i smatra ih nebitnima za odlučivanje jer nitko od stranaka i svjedoka nije niti tvrdio da je tuženik za svoj ili tuđi račun obavljao bilo koji posao koji je predmetom poslovne suradnje o spornom Ugovoru.

18. Iz čl. 15. Ugovora proizlazi da se tuženik kao Zastupnik obvezao da neće, za svoj račun odnosno u ime i za račun druge osobe, obavljati kontrolne poslove s klijentima i suradnicima koje je u izvršenju ovog Ugovora preuzeo od Naručitelja (tužitelja), a koji su utvrđeni bazom podataka iz čl. 14.ovog Ugovora. Predmetna zabrana ne odnosi se na klijente i suradnike koje je Zastupnik (tuženik) sam pribavio u izvršenju Ugovora (klijenti zastupnika) kao i na kontrolne poslove za koje Naručitelj (tužitelj) nema ovlaštenje nadležnih tijela. U slučaju povrede ove odredbe Ugovora Zastupnik (tuženik) se obvezao Naručitelju (tužitelju) naknaditi cjelokupnu nastalu štetu.

19. Iz odredbe čl. 15. Ugovora proizlazi da je predviđena mogućnost prestanka Ugovora te mogućnost da će tuženik moći nastaviti obavljati kontrolne poslove s klijentima koje je sam pribavio u izvršenju Ugovora, a sve je to trebalo biti utvrđeno bazom podataka iz čl. 14. Ugovora. Međutim, valjanu bazu podataka tužitelj nije imao, niti ju je predočio tijekom ovog postupka, a sami klijenti su se odlučili na nastavak suradnje s tuženikom.

20. Stoga je tužitelj, ukoliko je smatrao da je tuženik povrijedio odredbe Ugovora vezane za nastavak poslovanja s klijentima, mogao tuženika tužiti za naknadu štete, pri čemu je trebao dokazati da mu je šteta nastala te da je tuženik prekršio odredbe čl. 14. i 15. Ugovora. Tužitelj to nije učinio već je izrekao ugovornu kaznu, koja prema prethodno obrazloženom mišljenju ovog suda, nije osnovana.

21. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

22. Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 eura, tuženiku je dosuđeno za sastav prigovora 95,42 eura (Tbr. 8. OT), za sastav podneska od 13. prosinca 2024. 995,42 eura (Tbr. 8 OT), za zastupanje na raspravi 15. siječnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za sastav podneska od 7. veljalče 2025. 995,42 eura (Tbr. 8. OT), za zastupanje na raspravi 9. travnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za zastupanje na raspravi 2. lipnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za zastupanje na raspravi 3. lipnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za zastupanje na raspravi 23. lipnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za sastav podneska od 25. lipnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 8 OT), za zastupanje na raspravi 25. lipnja 2025. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za zastupanje na raspravi 17. veljače 2026. 995,42 eura (Tbr. 9. OT), za zastupanje na ročištu za objavu 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT), sve uvećano za PVD od 2.762,41 eura, što ukupno iznosi 13.812,02 eura te sudska pristojba na prigovor od 273,23 eura. Ukupni trošak dosuđen tuženiku iznosi 14.085,26 eura na koji teku zatezne kamate od dana donošenja presude 2. travnja 2026. do isplate po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

24. Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 2. travnja 2026.

S u t k i n j a

Sanjana Zorinc

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.