REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1719/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87311810356, kojeg zastupa punomoćnica PĆ, zaposlenica tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 3.410,98 EUR (tri tisuće četiristo deset eura i devedeset osam centi) sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 2.574,08 (dvije tisuće petsto sedamdeset četiri eura i osam centi) sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 3.888,77 EUR (tri tisuće osamsto osamdeset osam eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio Općinskom sudu u Bjelovaru 19. travnja 2021., navodi da je 4. siječnja 2019. oko 11:00, obavljajući posao poštara dostavljača na području Uljanik, Garešnica, pretrpio tešku tjelesnu ozljedu. Pojasnio je da je motorom došao pred kućni broj 154 radi predaje pošte te ga je parkirao na putnom mostu. Naveo je da je poštu predao osobno korisniku te krenuo s putnog mosta na cestu prema kući drugog korisnika. Navodi da je zatim prednji kotač motora propao u rupu na mostu, koja se nije vidjela od snijega. Pojašnjava da se na sredini mosta nalazio kanal koji je bio prekriven drvenim daščicama, a da je kasnije utvrdio da je jedna daska bila ili pomaknuta ili oštećena, a što u tom trenutku nije bilo vidljivo od snijega. Tužitelj navodi da se tužitelju u tom trenutku ruka zaokrenula te je cijelom svojom težinom tu istu ruku opteretio, nakon čega je osjetio jaku i oštru bol u predjelu ruke. Tužitelj navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu rupture kompleksa TFCC ligamenata desnog ručnog zgloba, a koja ozljeda mu je u konačnici pr iznata kao ozljeda na radu. Navodi da je zbog zadobivene ozljede bio na bolovanju, da je nosio longetu i proveo dugotrajnu fizikalnu terapiju, a da su mu nakon provedenog liječenja kretnje i dalje bolne i ograničenog opsega te da ne može nositi teže predmete. Tužitelj navodi da je nastalu mu štetu po naprijed navedenoj osnovi dužan nadoknaditi poslodavac. Navodi da je zbog povrede prava osobnosti pretrpio štetu u iznosu 52.000,00 kn (po osnovi fizičkih bolova 12.000,00 kn, straha 10.000,00 kn te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 30.000,00 kn), a da je uz to pretrpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna nakon predmetnog događaja i to u iznosu 3.000,00 kn. Tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, no da ga je isti uputio svom osiguravatelju Allianz osiguranje koje mu nije naknadilo štetu pretrpljenu u predmetnom štetnom događaju. Traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati 7.299,75 EUR (55.000,00 kn) sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate. Također, traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti, navodeći da su stranke ugovorom o radu ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu. Tuženik također osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U tom smislu osporava da bi do štetnog događaja uopće došlo. Upućuje na to da tužitelj u svakom slučaju nije poštivao proceduru propisanu čl. 14. Pravilnika o dodjeli službenih vozila i čl. 57. Pravilnika o zaštiti na radu, a koje odredbe propisuju postupanje radnika tuženika u slučaju prometne nesreće, odnosno da uopće nije o predmetnom događaju obavijestio nadležne osobe, odnosno nije pozvao policiju. Navodi da tuženik zbog toga nije imao mogućnost utvrditi činjenično stanje (radni okoliš, uzrok nastanka ozljede, moguću alkoholiziranost tužitelja i slično). Tuženik upućuje na to da je tužitelju šteta, naknadu koje traži u ovom postupku, nastala zbog tužiteljevog nepoštivanja radnog procesa, a na što tuženik nije mogao utjecati. Tuženik je istaknuo i prigovor doprinosa nastanku štete, navodeći da tužitelj nije primijenio dužnu pažnju. Tuženik upućuje i na to da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da mu je bila predana motociklistička oprema te da je upravljao ispravnim vozilom. Tuženik osporava i tijek zateznih kamata. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Rješenjem poslovni broj Pn-53/2021-10 od 31. svibnja 2021. (list 111-112 spisa) Općinski sud u Bjelovaru oglasio se mjesno nenadležnim (točka I. izreke) te je predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke)

4. Tijekom postupka tužitelj navodi da je neposredno nakon predmetnog događaja, unatoč bolovima, mogao nastaviti raditi te da se tek naknadno idućeg jutra javio liječniku nakon što je tijekom večeri nakon nesreće shvatio da mu je ruka počela oticati. Navodi da nije imao obvezu prijaviti nesreću policiji jer nije bilo materijalne štete, a da osobno nije bio upoznat s pravilnikom na koji upućuje tuženik u pogledu procedure nakon nesreće.

5. Podneskom od 8. listopada 2023. tužitelj specificira tužbeni zahtjev na način da od tuženika traži isplatu 3.052,62 EUR (23.000,00 kn) po osnovi neimovinske te isplatu 358,35 EUR (2.700,00 kn) po osnovi imovinske štete zbog pružene mu tuđe pomoći i njege, odnosno isplatu iznosa od ukupno 3.410,98 EUR sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate.

6. Sud je izveo dokaz čitanjem rješenja od 16. srpnja 2019. (list 4-6 spisa), ugovora o radu (list 7-10, 108-110 spisa), zahtjeva (list 11-12 spisa) s potvrdom o primitku (list 13 spisa), medicinske dokumentacije (list 14-32, 176-230 spisa), dopisa tuženika (list 33 spisa), Pravilnika o zaštiti na radu (list 54-83 spisa), HP glasnika broj 7, godina XVI (list 84-105 spisa), prometne dozvole (list 106-107 spisa), dnevne evidencije kretanja službenog mopeda (list 111 spisa), zatim dokaz saslušanjem svjedoka MĆ, GĆ i tužitelja (list 124-128 spisa) i medicinskim vještačenjem (list 147- 148 i 236 spisa).

7. Tužitelj je tijekom postupka odustao od prijedloga za provođenjem prometno sudsko-medicinskog vještačenja (list 129 spisa) pa sud navedeni dokaz nije niti izvodio.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene mu tuđe pomoći i njege) koju je pretrpio zbog štetnog događaja koji se dogodio 4. siječnja 2019., a u kojem je pretrpio ozljede koje su mu priznate kao ozljeda na radu, s obzirom na to da tužitelj navodi da mu je nastalu štetu dužan naknaditi tuženik kao njegov poslodavac.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Tužitelj je podneskom od 8. listopada 2023. konačno specificirao tužbeni zahtjev i to na način da od tuženika, umjesto isplate 7.299,75 EUR, traži isplatu 3.410,98 EUR. Dakle, tužitelj je ovakvom procesnom dispozicijom povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim od tuženika traži isplatu 3.888,77 EUR sa zateznim kamatama od 16. prosinca 2020. do isplate. Tuženik se povlačenju tužbe nije protivio pa se u smislu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) smatra da je na isto pristao. Stoga je sud utvrdio da je tužba u navedenom dijelu povučena te je odlučio kao u izreci rješenja.

12. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18; dalje: ZZR) propisano je da se za ozljedu na radu, koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada te da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Nadalje, čl. 25. st. 2. ZOR-a propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti, odnosno da njegova odgovornost može biti umanjena ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajn jom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa UP/I-502-03/19- 02/149, urbroj 338-07-02-19-8 od 16. srpnja 2019. (list 4-6 spisa) proizlazi da je tužitelju ozljeda koju je pretrpio 4. siječnja 2019. kad je bio zaposlen kod tuženika priznata kao ozljeda na radu i to pod MKB šifrom S63.5, pod evidencijskim brojem OR 82360401193/2019. Iz spomenutog rješenja proizlazi da se tužitelj ozlijedio na način da je, prilikom dostave pošte motorom, prednji kotač istoga propao u rupu na mostu koja se nije vidjela od snijega, a da mu je prilikom toga vidljivost bila ograničena zbog kutije u kojoj se drži pošta, koja se nalazi na prednjem dijelu motora. U rješenju je također opisano da se, pri propadanju motora, tužiteljeva ruka zaokrenula te da je cijelom težinom tijela opteretio ruku, nakon čega je osjetio jaku i oštru bol u predjelu ruke, a da je tužitelj unatoč tome nastavio s poslom, no da mu je tijekom dana ruka počela oticati i sve više boljeti pa da je stoga otišao na hitni prijem sljedeće jutro te da je o tome tužitelj obavijestio nadređenu osobu VĆ o opisanom događaju.

13.1. Dakle, o tome da li je ozljeda koju je tužitelj zadobio (a što u biti predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku) nadležno tijelo (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) donijelo je pravomoćnu odluku, kojom je ovaj sud vezan. S obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu, sud nije ovlašten preispitivati pravilnost odluke koju je to nadležno tijelo donijelo u upravnom postupku.

14. Međutim tuženik može dokazivati da postoje neke okolnosti koje bi sukladno ranije spomenutom čl. 25. st. 2. ZOR-a dovele do oslobođenja odgovornosti tuženika, odnosno do umanjenja njegove odgovornosti pa je tako sud, radi utvrđenja relevantnih činjenica u tom smislu, izveo dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka GĆ i MĆ.

14.1. Tuženik je tijekom postupka predložio da se izvede i dokaz saslušanjem NĆ, no od takvog prijedloga je kasnije odustao (list 168 spisa). U pogledu njegovog prijedloga da se umjesto NĆ sasluša svjedok ŠĆ, a za kojeg navodi da je stručnjak zaštite na radu te saslušanje kojeg predlaže na okolnost nastanka štetnog događaja i prijave štetnog događaja, treba reći da se radi o sasvim novom dokaznom prijedlogu tuženika. Pritom treba reći da tuženik nije dokazao da bi postojale bilo kakve posebne okolnosti zbog kojih bi sud takav dokazni prijedlog trebao uzeti u obzir u smislu čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a.

14.2. Iz iskaza tužitelja (list 127-128 spisa) proizlazi da je u trenutku štetnog događaja donosio poštu sa motorom (Piaggio, 50 kubika), da je skrenuo na putni most gdje je direktno korisniku predao pismo te da je krenuo prema korisniku koji se nalazi preko ceste. Iskazao je da mu je na tom istom putnom mostu prednji kotač motora propao. Opisao je da je cijeli most bio prekriven manjom količinom snijega, a da nije mogao vidjeti oštećenja na mostu jer se na mopedu ispred nalazila velika košara u kojoj je bila pošta i da on od te košare nije mogao niti vidjeti gdje vozi, odnosno nije mogao vidjeti površinu mosta. Pojasnio je da se radi o mostu koji po sredini ima kanal za čišćenje koji je prekriven drvenim pločama. Naveo je da se cijelom težinom tijela naslonio na ruku jer se guvernal motora okrenuo, da je osjetio bol na ruci, ali da mu se nije činilo da je lom ruke, pogotovo zato što na mopedu nije bilo oštećenja. Iskazao je da bol nije bila toliko drastična, da je zatim po završetku smjene došao u poslovnicu razdužiti što mu je ostalo te da je dizao jednu kašetu koja ima možda pola kile i osjetio bol u desnoj ruci. Iskazao je da mu je kasnije ruka natekla, da je bol bila konstantna i jača pa da je ujutro otišao na hitni pregled gdje mu je rečeno da je moguće da ima ozljedu ligamenata, koja ozljeda se može utvrditi jedino magnetnom rezonancom, na koju se moralo čekati. Iskazao je da je shvatio da neće moći na posao kad je dobio longetu pa da je kontaktirao nadređenog MĆ i opisao mu cijeli događaj, a koji ga je uputio da se javi GĆ, koji mu je bio šef. Iskazao je da je istog probao kontaktirati, no da mu se nije javljao pa da je s njim razgovarao tek idući dan, a da mu je isti rekao da to nije bila ozljeda na radu. Iskazao je da nije odmah prijavio ozljedu na radu, a da je o takvoj prijavi počeo razmišljati tek kad je bio obaviješten o otkazu ugovora o radu.

14.3. Iz iskaza MĆ (list 125 spisa) proizlazi da je bio nadređen tužitelju, no da se ne sjeća da bi se tužitelju dogodila bilo kakva ozljeda na radu te da se ne sjeća da ga je tužitelj vezano za to kontaktirao.

14.4. Iz iskaza GĆ (list 125-127 spisa) proizlazi da se sjeća da je tužitelj ozlijedio ruku, no da se ne sjeća kad niti gdje, ali da je bilo zimsko doba. Iskazao je da se ne sjeća da li ga je tužitelj telefonski kontaktirao vezano uz to. Pojasnio je da je važno da se ozljeda odmah prijavi, kako bi se ispoštovala procedura, odnosno da bi se događaj prijavio policiji i zaštiti na radu.

14.5. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit jer je isti iskazivao uvjerljivo, logično i životno. Naime, sasvim je logično da tužitelj zbog košare za poštu koja je bila smještena na prednjem dijelu motora nije vidio da je most kojim se je kretao oštećen. Nemogućnosti procjene stanja mosta zasigurno je doprinijela i činjenica da se na mostu nalazio snijeg. Također, sasvim je životno da je tužitelj, nakon štetnog događaja, laički podcijenio ozljedu i nastavio s radom, a tek kasnije uočio pravi opseg posljed ica štetnog događaja.

14.6. Na temelju iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio ozljedu u nezgodi koja mu se dogodila za vrijeme rada, odnosno da je kotač motora kojim je upravljao propao u rupu na mostu koji je bio prekriven snijegom, a koju rupu nije mogao vidjeti zbog košare za poštu koja je smještena na prednjem dijelu motora te zbog snijega koji se nalazio na mostu.

14.7. S druge strane, sud na temelju iskaza svjedoka GĆ i MĆ nije utvrdio niti jednu relevantnu činjenicu jer isti nisu bili očevici štetnog događaja pa stoga nemaju neposrednih saznanja o štetnom događaju.

14.8. Tužitelj je kao zaposlenik tuženika morao prolaziti predmetnim mostom kako bi obavio svoje radne zadatke, odnosno kako bi dostavio poštu korisnicima. Pritom se kretao motorom kao službenim vozilom koje mu je dodijeljeno sukladno Pravilniku o dodjeli i korištenju službenih vozila i korištenju privatnih vozila u službene svrhe (list 89-97 spisa). Treba reći da tuženik na temelju iskaza spomenutih svjedoka, odnosno na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, nije dokazao da postoje činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj na bilo koji način uzrokovao nastanak štetnog događaja, odnosno postojanje bilo kakve druge okolnosti iz koje bi proizlazilo da tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Otklanjajući svoju odgovornost tuženik je naveo da šteta koju je tužitelj pretrpio nastala zbog njegove nepažnje, odnosno neprimjene dužne pažnje pri obavljanju redovitog radnog zadatka, odnosno zbog nepoštivanja radnih procesa. Tuženik nije naveo u čemu se konkretno sastoji propust tužitelja, odnosno što je to tužitelj pogrešno i nepažljivo učinio, a što je prema tvrdnji tuženika dovelo do nastanaka štetnog događaja. To znači da tuženik nije dokazao da postoje činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim propustom odnosno nepažnjom uzrokovao nastanak štetnog događaja. Dakle, tuženik nije dokazao da postoje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti pa je sud zaključio da je tuženik kao poslodavac tužitelja odgovoran za štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju po principu objektivne odgovornosti.

14.9. Uz već naprijed navedeno treba reći da okolnost da tužitelj eventualno nije prijavio predmetni štetni događaj nadređenima nije od utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, odlukom nadležnog tijela utvrđeno je da je tužitelj doista pretrpio ozljedu na radu. Za takvu odluku ovaj sud je vezan, kako je već ranije pojašnjeno, pa eventualno nepostupanje tužitelja sukladno posebnim propisima na koje upućuje tuženik u pogledu prijave ozljede na radu nije od utjecaja na ovaj postupak.

15. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade neimovinske štete te da li su na eventualno smanjenje životne aktivnosti utjecale posljedice iz štetnog događaja i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Jakši Filipoviću Čuguri (kirurg).

15.1. Iz nalaza i mišljenja ranije spomenutog stalnog sudskog vještaka (list 147-148 spisa) proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu natučenja desnog ručnog zgloba te ozljedu triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa, da je vještak prilikom kliničkog pregleda utvrdio da su kretnje desnog ručnog reducirane u lakom stupnju uz bolnosti da je GMS desne šake oslabljena za 1/2 naspram lijeve šake. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i da je provedena adekvatna terapija, da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji, bolnosti i smanjenja grube motorne snage, što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja te pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade; zatim da je liječenje tužitelja završeno 8. rujna 2020.; da su tužitelju po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 5%; da je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana (kumulativno); da je kod tužitelja primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je pak u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, zatim da je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužitelja nastavio stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana (kumulativno) te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana.

15.2. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, no tuženik je istome prigovorio (list 154-155 spisa) navodeći da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja na raspolaganju nije imao tužiteljev zdravstveni karton. Prigovorio je danoj ocjeni straha jer nije jasno na što se isto uopće odnosi, niti je isti primjeren ozljedama koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji. U tom smislu upućuje na činjenicu da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio samo lakšu tjelesnu ozljedu.

15.3. Vještak se na ročištu održanom 15. veljače 2024. (list 165 spisa) očitovao o prigovorima tuženika te je pojasnio da doista nije imao na uvid zdravstveni karton, no da se radi o specifičnoj ozljedi zbog čega uvid u zdravstveni karton najvjerojatnije ne bi mijenjao ocjenu, ali takvo što ne može sa sigurnošću isključiti. Naveo je da se kod tužitelja konkretno ne radi o patološkom strahu, nego da se radi o zabrinutosti za ishod liječenja. Spomenuo je da je liječenje kod tužitelja trajalo preko godinu dana pa da je ocjena straha od sveukupno 46 dana objektivna. Također, naveo je da je iz tijeka liječenja, verificiranih patoloških stanja te iz zaostalih trajnih posljedica vidljivo da se bol pojačala tijekom sljedećih 24 sata pa da je zato tužitelj pomoć zatražio tek dan nakon štetnog događaja.

15.4. Tuženik je potom predložio da se vještaku predoči zdravstveni karton tužitelja pa je stoga sud, po pribavi zdravstvenog kartona, pozvao vještaka da se očituje o tome da li u istome postoje okolnosti zbog kojih bi se njegova procjena iz nalaza i mišljenja promijenila.

15.5. Vještak se podneskom od 11. veljače 2025. (list 236 spisa) očitovao o navodima tuženika te je istaknuo da nije utvrdio da bi bilo kakve okolnosti u zdravstvenom kartonu utjecale na njegovu procjenu te je u cijelosti ostao kod ranije danog nalaza i mišljenja.

15.6. Što se tiče ocjene straha, a za koju tuženik navodi da je previsoko dana, treba reći da je vještak prilikom davanja iste, osim medicinske dokumentacije, proveo klinički pregled i pritom i razgovor s tužiteljem. Navedeno postupanje vještaka potrebno je s obzirom da se strah kod svakog pojedinca očituje na drugačiji način i drugačijim intenzitetom pa čak i u odnosu na iste događaje i iste okolnosti istih tih događaja. Radi se o nesvakidašnjem i izvanrednom, ali i zasigurno traumatičnom događaju zbog čega je logično i životno da se kod tužitelja javio određeni strah. Treba naglasiti da je ocjenu straha vještak dao kumulativno, što znači da vještak svoju ocjenu nije dao uzimajući u obzir definitivne vremenske faze u kojima je tužitelj osjećao strah, već je strah raščlanio po intenzitetu i ocjenu njihovog trajanja dao u njihovoj ukupnosti, prikazujući isto u danima radi lakše procjene nastalih posljedica u pogledu straha kod tužitelja.

15.7. Stav je ovog suda da vještak kao kirurg nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene pojedinih vidova neimovinske štete. Vještak je pritom na uvid (upravo na prijedlog tuženika) naknadno dobio tužiteljev zdravstveni karton i utvrdio da u istome ne postoje okolnosti zbog čega bi mijenjao nalaz i mišljenje. Iako je tuženik nakon takvog očitovanja vještaka naveo da vještak nije odgovorio da li može isključiti da bi ranije zadobivene ozljede imale utjecaj na danu ocjenu, treba reći da se vještak o istome jasno i decidirano očitovao, čak navodeći koje okolnosti je iz zdravstvenog kartona konkretno razmatrao (RTG lijevog ručnog zgloba – operacija s hospitalizacijom od 25. rujna do 26. rujna 2011. – prijelom donjeg dijela palčane kosti (radijusa) – prometna s prijelomom ivera).

15.8. Tuženik istaknutim prigovorima nalaz i mišljenje vještaka nije doveo u sumnju pa sud stoga prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti.

15.9. Slijedom navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je tužitelj zadobio ozljedu natučenja desnog ručnog zgloba te ozljedu triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa.; da su tužitelju po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 5 %; da je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 55 dana (kumulativno); da je kod tužitelja primarni strah bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, da je pak u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, zatim da je strah jačeg intenziteta bio u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom kod tužitelja nastavio stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana (kumulativno) te da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 45 dana.

16. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je cijenio jačinu i trajanje fizičkih bolova, zatim karakter, težinu i lokalitet ozljeda, neugodnosti prilikom liječenja, kao i intenzitet i trajanje pretrpljenog straha. Treba reći da su orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5), uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude. Stoga je ovaj sud prilikom određivanja visine naknade također uzeo u obzir i promjene vrijednosti novca uzrokovane inflatornim kretanjima (isti stav o navedenom pitanju zauzimaju i primjerice Županijski sud u Dubrovniku Gž-546/2023-2 od 6. studenog 2024., Županijski sud u Zagrebu Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i Gž- 5040/2024-2 od 18. prosinca 2024. i dr.). Stoga slijedom navedenog po ocjeni ovoga suda i u okviru tužbenog zahtjeva tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.052,63 EUR.

16.2. Također, tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 90 sati. Treba reći da tužitelj tijekom postupka ne navodi da mu je nakon štetnog događaja trebala stručna pomoć i njega. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata nestručne tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju (u okviru tužbenog zahtjeva) 30,00 kn pa bi po ovoj osnovi tužitelju pripadalo ukupno 2.700,00 kn / 358,35 EUR i to na temelju čl. 1089. ZOO-a.

16.3. Dakle, tuženik je tužitelju dužan, po osnovi naknade imovinske štete (zbog potrebne mu tuđe pomoći i njege) i neimovinske štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, isplatiti iznos od ukupno 3.410,98 EUR i to na temelju čl. 25. st. 1. ZZR-a.

17. Tužitelj je tuženiku zahtjev za naknadu štete uputio 16. prosinca 2020. (vidljivo iz podneska tuženika na listu 33 spisa). Tužitelj sukladno čl. 1103. ZOO-a ima pravo na isplatu zateznih kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata osnovan pa je sud odlučio kao u dijelu točke I. izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO- a.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP- a, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 246-247 spisa).

18.1. Tužitelju je nastao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava zahtjeva u mirnom sporu u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava tri podneska (od 14. lipnja 2021., 8. listopada 2023. i 10. ožujka 2025.) u visini od ukupno 300 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zatim dva podneska (od 8. rujna 2022. i od 31. listopada 2024.) u visini od ukupno 50 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na četiri ročišta (održana 24. svibnja 2022., 8. rujna 2022., 15. veljače 2024. i 19. veljače 2026.) u visini od ukupno 400 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužitelju je nastao trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 950 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 2.375,00 EUR.

18.2. Tužitelju je nastao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR.

18.3. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.574,08 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18.4. Tužitelj pak nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 10. travnja 2024. jer isti, kada se uzme u obzir njegov sadržaj (očitovanje o prijedlogu tuženika za dopunskim vještačenjem i saslušanjem novog svjedoka), prema mišljenju ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici.

18.5. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

18.6. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku