REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3509/2022-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku ĆT, zaposleniku tužitelja, protiv tuženice ST (ranije Ć) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Barišić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Barišić & Barišić d.o.o. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tuženice, 2. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici platiti tužitelju 1.297,23 EUR (tisuću dvjesto devedeset sedam eura i dvadeset tri centa) sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2022. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženice traži isplatu 47,78 EUR (četrdeset sedam eura i sedamdeset osam centi) sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2022. do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. lipnja 2022. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženici pravomoćnim rješenjem tužitelja od 23. veljače 2021. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe BT i to s danom 25. ožujka 2018. Tužitelj navodi da je tuženica u razdoblju od 22. lipnja 2018. do 14. veljače 2021. na teret tužitelja neopravdano koristila zdravstvenu zaštitu u ukupnom iznosu od 10.133,96 kn i to iz obveznog zdravstvenog osiguranja u iznosu 7.633,59 kn te iz dopunskog osiguranja u iznosu 2.500,37 kn. Tužitelj ističe da je tuženica dužna vratiti primljeni iznos, na koji nije imala pravo, uvećan za zatezne kamate od dana poziva na plaćanje. Stoga tužitelj traži da mu tuženica isplati 1.345,01 EUR (10.133,96 kn) sa zateznim kamatama od
10. ožujka 2022. do isplate.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da joj je tužitelj odobrio njegu i pomoć za sina te da je donosila doznake i potrebnu popratnu dokumentaciju. Ističe da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje poslao dopis tužitelju o smrti VT tek dvije godine nakon smrti istog te da je tek tada obaviještena da je odjavljena. Tuženica navodi da nije znala da je njen poslodavac preminuo te da joj nije jasno zašto je odjavljena tek dvije i pol godine nakon smrti poslodavca.
3. Sud je izveo dokaz čitanjem računa (list 3-9 spisa), pregleda postupaka u PZZ-u (list 10-15 spisa), pregleda realiziranih recepata u ljekarnama (list 16-25, 69-93, 105- 132 spisa), tabličnog prikaza plaćanja po partnerima (list 26 spisa), izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu (list 27-68 spisa), pregleda troškova liječenja SKZZ (list 94-100 spisa), dopisa tužitelja uz povratnicu (list 101-103 spisa), rješenja tužitelja od 23. veljače 2021. (list 104-108 spisa), popisa ispostavljenih računa (list 133-134 spisa), rješenja tužitelja od 3. ožujka 2021. (list 143-144 spisa) te od 2. rujna 2020. (list 150-151 spisa), nalaza i mišljenja (list 145-149, 152-156 spisa), zaključka tužitelja od 9. veljače 2021. (list 157 spisa), dopisa tužitelja (list 158, 161 spisa), rješenja tužitelja od 13. kolovoza 2021. (list 159-160 spisa), dopisa Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 162-166 spisa), rješenja tužitelja od 2. lipnja 2021. (list 192-203 spisa) te dostavnica (list 204-210 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa u visini naknade za usluge iz obveznog i dopunskog zdravstvenog osiguranja koje je tuženik koristio u razdoblju od 22. lipnja 2018. do 14. veljače 2021., s obzirom da tužitelj navodi da tuženica tijekom navedenog razdoblja nije imala status obvezno zdravstveno osigurane osobe.
6. Iz rješenja tužitelja klasa: UP/I-503-01/21-01/21-01/311, ur. broj: 338-21-02-02-21- 02 od 23. veljače 2021. (list 104-108 spisa) proizlazi da je tuženici 25. ožujka 2018. utvrđen prestanak statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe kao osobe u radnom odnosu kod fizičke osobe BT (točka I. izreke), zatim da je tuženica u razdoblju od 26. ožujka 2018. do 22. svibnja 2018. imala status u zdravstvenom osiguranju kao osoba kojoj je prestao radni odnos za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust (točka II. izreke) tijekom kojeg razdoblja je imala pravo na naknadu plaće (točka III. izreke), da je obnovljen postupak u vezi priznavanja prava na roditeljski dopust i prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja istog te u vezi priznavanja prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju (točka IV. izreke) te da joj u konačnici nije priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 23. svibnja 2018. do 7. studenog 2020. (točka VI. izreke), a niti pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja prava na dopust radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju u razdoblju od 8. studenog 2020. do 31. siječnja 2021. (točka IX. izreke). Iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da je poslodavac tuženice preminuo, o čemu tuženica nije obavijestila tužitelja te da zbog toga od 25. ožujka 2018. nadalje nije imala status osigurane osobe.
6.1. Iz naprijed navedenog proizlazi da tuženica tijekom utuženog razdoblja, odnosno u razdoblju od 22. lipnja 2018. do 14. veljače 2021., nije imala status osigurane osobe u smislu čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: ZOZO), a zbog čega ista nije bila ovlaštena koristiti usluge zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja.
6.2. Nadalje, čitanjem popisa računa ispostavljenih u odnosu na troškove zdravstvene zaštite tuženice (list 133-134 spisa) sud je utvrdio da je tuženica u spomenutom razdoblju koristila zdravstvene usluge na teret tužitelja u okviru obveznog osiguranja u iznosu 7.633,59 kn te u okviru dopunskog osiguranja u iznosu 2.140,37 kn.
6.3. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženica tijekom postupka nije osporavala vjerodostojnost iste.
6.4. Dakle, iz spomenute dokumentacije proizlazi da je tuženica nakon prestanka statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe koristila zdravstvene usluge na teret tužitelja u iznosu od ukupno 9.773,96 kn (1.297,23 EUR).
6.5. Slijedom navedenog, tuženica je sukladno čl. 137. ZOZO-a u obvezi tužitelju vratiti iznos u kojem je koristila usluge obveznog zdravstvenog osiguranja.
6.6. Čl. 13. st. 2. Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21, 23/23; dalje: ZODZO) propisano je da osiguranik može biti samo osoba koja ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju sukladno odredbama ZOZO-a, a da samim gubitkom statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju osoba gubi i status osiguranika u dopunskom zdravstvenom osiguranju (st. 3.). Dakle, tuženica tijekom utuženog razdoblja nije imala niti status osiguranika u pogledu dopunskog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je troškove koje je tuženica imala tijekom tog razdoblja (a pokriveni su dopunskim osiguranjem) podmirivao upravo tužitelj, tuženica mu je sukladno ranije spomenutom čl. 137. ZOZO-a dužna vratiti iznos koji je tužitelj platio po osnovi dopunskog osiguranja.
7. U odnosu na navode tuženice u dijelu u kojem upućuje na to da joj je tijekom utuženog razdoblja bilo priznato pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, treba reći da takvi navodi nisu od utjecaja na ovu odluku. Ono što je od utjecaja na odluku suda jest okolnost da je tuženica tijekom utuženog razdoblja imala status osigurane osobe u radnom odnosu sukladno čl. 7. st. 1. t. 1. ZOZO -a, no da tijekom tog istog razdoblja nije doista bila zaposlena, zbog čega nije niti imala pravo na status osiguranika, a koje činjenice je sud utvrdio na temelju dokumentacije u spisu. Nadalje, odnosu na navode tuženice da nije bila upoznata s time da je njen poslodavac preminuo te da je tužitelj od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o tome bio obaviješten tek dvije godine nakon smrti njenog poslodavca, treba reći da isto u konkretnom slučaju nije relevantno s obzirom na to da je upravo ona sukladno čl. 135. st. 1. ZOZO-a, kao osigurana osoba, bila dužna tužitelju u roku od osam dana prijaviti svaku promjenu koja utječe na korištenje priznatog prava, pa tako i činjenicu da više nije zaposlena, s obzirom da je do tog trenutka bila zaposlena kod fizičke osobe koja je preminula.
8. Stoga je sud na temelju čl. 137. ZOZO-a prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu 1.297,23 EUR i odlučio kao u dijelu točke I. izreke ove presude. U preostalom dijelu u kojem tužitelj traži isplatu 47,78 EUR tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u dijelu točke II. izreke ove presude.
9. Čl. 148. st. 3. ZOZO-a propisano je da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu po stopi propisanoj Zakonom o zateznim kamatama i to od dana nastale štete.
9.1. Tužitelj od tuženice traži isplatu zateznih kamata od idućeg dana od dana primitka dopisa od 15. veljače 2022. (list 101-102 spisa) kojim je pozvao tuženicu na isplatu utuženog iznosa u roku od 8 dana od dana primitka opomene. Tuženica je opomenu zaprimila 9. ožujka 2022. (vidljivo iz povratnice na listu 103 spisa). Pritom treba reći da je tužitelju šteta nastala u trenutku kad je tuženica koristila usluge zdravstvene zaštite na koje ista nije imala pravo.
9.2. Slijedom navedenog, sud je na temelju čl. 137. ZOZO-a u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatom kamate na temelju čl. 148. st. 3. ZOZO-a. Odluka o stopi zatezne kamate donesena je na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)
10. Tužitelj je uspio u ovoj parnici pa ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, no tužitelj je naveo da isto ne traži (list 220 spisa).
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 2. travnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šipek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženici po punomoćniku
