REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10412/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Stjepić, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu , radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 7.778,90 EUR (sedam tisuća sedamsto sedamdeset osam eura i devedeset centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 45,86 EUR od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 57,23 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 58,25 EUR od 16. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 54,17 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 56,63 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 56,77 EUR od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 64,30 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 80,31 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 98,53 EUR od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 116,60 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 85,70 EUR od 16.rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 75,29 EUR od 16. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 75,99 EUR od 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 77,42 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 86,40 EUR od 16. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 89,10 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 86,16 EUR od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 85,71 EUR od 16. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 87,20 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 89,79 EUR od 16. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 86,56 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 85,67 EUR od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od 16. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 84,58 EUR od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 87,76 EUR od 16. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 85,65 EUR od 16. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 83,11 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 82,24 EUR od 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 81,33 EUR od 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 87,64 EUR od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 78,36 EUR od 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 76,84 EUR od 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 77,75 EUR od 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 76,80 EUR od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 80,19 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 82,39 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 83,46 EUR od 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 87,29 EUR od 15. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 83,43 EUR od 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 77,05 EUR od 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 79,13 EUR od 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 77,32 EUR od 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR od 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 75,27 EUR od 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 77,13 EUR od 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 78,61 EUR od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 78,99 EUR od 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 80,59 EUR od 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 82,87 EUR od 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 83,30 EUR od 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 83,64 EUR od 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 83,47 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 111,34 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 109,22 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 107,51 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 104,53 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 111,75 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 107,68 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 105,74 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 108,81 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 114,49 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 118,24 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 115,89 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 113,51 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 110,43 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 112,51 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 102,96 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 104,86 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 98,42 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 87,73 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 88,42 EUR od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 89,65 EUR od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 87,63 EUR od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 87,05 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 80,46 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 86,75 EUR od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 81,89 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 76,59 EUR od 16. travnja 2018. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 3.844,46 EUR sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2007.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.067,41 EUR (tisuću šezdeset sedam eura i četrdeset jedan cent) sa zateznim kamatama od 2. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 376,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. travnja 2023. Općinskom sudu u Puli podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 10. kolovoza 2005. sklopio ugovor o kreditu broj 3205231824 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećano za redovnu kamatu pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim ugovorom. Pojašnjava da je pr itom ugovoren i način otplate kredita, odnosno da je tužitelj kredit trebao otplaćivati u 240 mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja i to prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora o kreditu. Navodi da su anuiteti dospijevali na naplatu prvog dana u mjesecu. Upućuje na to da ugovor o kreditu sadrži nepoštenu i ništetnu odredbu - valutnu klauzulu u švicarskim francima, odnosno odredbu kojom je ugovoreno da se glavnica kredita vezuje za tečaj švicarskog franka, s obzirom da je tuženik pri sklapanju ugovora o kreditu, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prikazivao tužitelju samo pozitivnu stranu takvog kredita (nižu kamatnu stopu) i čak uvjeravao tužitelja kako je švicarski franak sigurna i stabilna valuta bez da je ukazao tužitelju na mogućnosti rizika takvog ugovora u smislu izglednosti promjene tečaja švicarskog franka prema kuni u budućem kreditnom razdoblju. Navodi da priroda i specifičnosti valute švicarski franak nije poznato tužitelju kao prosječnom potrošaču, a da je tuženik tijekom otplate kredita po osnovi valutne klauzule od tužitelja zahtijevao uplatu znatno većih iznosa anuiteta od početno ugovorenih. U tom smislu se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Tužitelj navodi da učinak ništetnosti navedenih odredaba pretpostavlja njegovo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom (list 252-253 spisa) traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju 7.778,90 EUR sa zateznim kamatama od idućeg dana nakon plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate i to po osnovi rasta tečaja. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužbeni zahtjev nije postavljen određeno. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da su pojedine uplate vršene od strane IBL. Tuženik osporava da bi tužitelj u konkretnom slučaju bio potrošač, odnosno da bi se sredstvima kredita koristio u potrošačke svrhe. Ističe prigovor zastare te dodatno navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe. Tuženik navodi da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu pa da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu CHF, odnosno da je tužitelj bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Tuženik ističe da je svim djelatnicima u nadležnim službama tuženika bio dostavljen materijal u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom. Tuženik navodi da je, čak i u slučaju da bi sud utvrdio ništetnim predmetne odredbe ugovora, zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zateznih kamata u potpunosti neosnovan. Pojašnjava da bi tužitelj eventualno imao pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe jer tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten pa ga se treba smatrati savjesnim. Tuženik predlaže odbiti tužbu uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Općinski sud u Puli – Pola je 28. kolovoza 2023. donio rješenje poslovni broj P - 266/2023-5 (list 139-140 spisa) kojim se navedeni sud oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu.

4. Tuženik je u podnesku od 21. ožujka 2024. (list 149-150 spisa) istaknuo prigovor radi prijeboja kojim traži da sud utvrdi da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu 357,26 EUR (2.691,76 kn) sa zateznim kamatama na iznos od 1,91 EUR od 1. veljače 2006. do isplate, na iznos od 3,87 EUR od 1. ožujka 2006. do isplate, na iznos od 4,79 EUR od 1. travnja 2006. do isplate, na iznos od 2,46 EUR od 1. svibnja 2006. do isplate, na iznos od 3,43 EUR od 1. lipnja 2006. do isplate, na iznos od 5,10 EUR od 1. srpnja 2006. do isplate, na iznos od 7,36 EUR od 1. kolovoza 2006. do isplate, na iznos od 4,48 EUR od 1. rujna 2006. do isplate, na iznos od 4,48 EUR od 1. listopada 2006. do isplate, na iznos od 7,91 EUR od 1. studenog 2006. do isplate, na iznos od 7,01 EUR od 1. prosinca 2006. do isplate, na iznos od 8,92 EUR od 1. siječnja 2007. do isplate, na iznos od 11,50 EUR od 1. veljače 2007. do isplate, na iznos od 8,36 EUR od 1. ožujka 2007. do isplate, na iznos od 11,73 EUR od 1. travnja 2007. do isplate, na iznos od 16,29 EUR od 1. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 16,53 EUR od 1. lipnja 2007. do isplate, na iznos od 18,08 EUR od 1. srpnja 2007. do isplate, na iznos od 15,36 EUR od 1. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 15,38 EUR od 1. rujna 2007. do isplate, na iznos od 20,01 EUR od 1. listopada 2007. do isplate, na iznos od 14,62 EUR od 1. studenog 2007. do isplate, na iznos od 18,71 EUR od 1. prosinca 2007. do isplate, na iznos od 11,62 EUR od 1. siječnja 2008. do isplate i na iznos od 12,75 EUR od 1. veljače 2008. do isplate te da da potom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja. Kasnije je nakon izvršenog vještačenja uredio svoj prigovor (list 190-191 spisa) na način da tražbina koju predlaže da sud utvrdi iznosi 376,64 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 1,91 EUR od 2. travnja 2006. do isplate, na iznos od 3,87 EUR od 2. svibnja 2006. do isplate, na iznos od 4,79 EUR od 2. lipnja 2006. do isplate, na iznos od 2,46 EUR od 2. srpnja 2006. do isplate, na iznos od 3,43 EUR od 2. kolovoza 2006. do isplate, na iznos od 5,10 EUR od 2. rujna 2006. do isplate, na iznos od 7,36 EUR od 2. listopada 2006. do isplate, na iznos od 4,48 EUR od 2. studenog 2006. do isplate, na iznos od 4,48 EUR od 2. prosinca 2006. do isplate, na iznos od 7,91 EUR od 2. siječnja 2007. do isplate, na iznos od 7,01 EUR od 2. veljače 2007. do isplate, na iznos od 8,93 EUR od 2. ožujka 2007. do isplate, na iznos od 11,50 EUR od 2. travnja 2007. do isplate, na iznos od 8,36 EUR od 2. svibnja 2007. do isplate, na iznos od 11,73 EUR od 2. lipnja 2007. do isplate, na iznos od 16,29 EUR od 2. srpnja 2007. do isplate, na iznos od 16,53 EUR od 2. kolovoza 2007. do isplate, na iznos od 18,08 EUR od 2. rujna 2007. do isplate, na iznos od 15,36 EUR od 2. listopada 2007. do isplate, na iznos od 16,30 EUR od 2. studenog 2007. do isplate, na iznos od 21,19 EUR od 2. prosinca 2007. do isplate, na iznos od 15,48 EUR od 2. siječnja 2008. do isplate, na iznos od 19,81 EUR od 2. veljače 2008. do isplate, na iznos od 13,00 EUR od 2. ožujka 2008. do isplate, na iznos od 14,27 EUR od 2. travnja 2008. do isplate, na iznos od 6,97 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 8,56 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 17,52 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate, na iznos od 14,14 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate, na iznos od 16,79 EUR od 2. rujna 2008. do isplate, na iznos od 17,35 EUR od 2. listopada 2008. do isplate, na iznos od 17,45 EUR od 2. studenog 2008. do isplate, na iznos od 7,27 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate, na iznos od 1,08 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate i na iznos od 9,88 EUR od 2. veljače 2009. do isplate.

5. Tužitelj u nastavku postupka upućuje na to da pretplata sukladno uplati koju je CBL izvršio 19. travnja 2018. nije predmet ovog postupka (list 161 spisa).

6. Sud je izveo dokaz čitanjem ugovora o namjenskom kreditu (list 6-15 spisa), izračuna (list 16-20 spisa), izvoda iz uputa za zaposlenike (list 39 spisa), pregleda prometa po partiji kredita (list 50-63 spisa) te dokaz financijskim vještačenjem (list 166- 174 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 236 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan plaćanja, s obzirom da tužitelj tvrdi da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

9. Tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika, umjesto isplate 12.000,00 EUR kako je to tražio prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom, traži isplatu 7.778,90 EUR. Dakle, tužitelj je takvom procesnom dispozicijom povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je od tuženika tražio isplatu 4.221,10 EUR. Takvom povlačenju tužbe tuženik se djelomično usprotivio u podnesku od 21. kolovoza 2024. (list 231 sp isa). Naime, tuženik se usprotivio povlačenju tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu 3.844,46 EUR, dok je izjavio da se ne protivi povlačenju u pogledu iznosa od 376,64 EUR, a koji iznos se odnosi na tzv. negativne razlike. Stoga je sud sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) utvrdio da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 376,64 EUR, a odlučivao je o osnovanosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.623,36 EUR (7.778,90 EUR isplatu kojeg iznosa tužitelj traži od tuženika konačno postavljenim tužbenim zahtjevom i 3.844,46 EUR, odnosno u iznosu u odnosu na koji tuženik nije pristao na povlačenje tužbe).

10. Iz ugovora o namjenskom kreditu broj 3205231824 koji je sklopljen 10. kolovoza 2005. između tužitelja kao fizičke osobe i tuženika (list 6-14 spisa, dalje: ugovor o kreditu) proizlazi da je istim odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 62.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, da se tužitelj obvezao vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama (čl. 1. ugovora o kreditu) te da je ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 402,13 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja (čl. 7. ugovora o kreditu), uz rok otplate od 20 godina (čl. 3. ugovora o kreditu).

11. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača.

11.1. Postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je pod točkom 1. izreke utvrđeno da je ovdje tuženik (kao 1. tuženik u spomenutom postupku) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11.2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč. 1. izreke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.

11.3. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.4. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno čl . 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, to jest vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, čl . 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.5. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema čl. 502.a st. 1. ZPP- a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na navedeno, nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

11.6. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

12. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu i tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da su tužitelju obrazloženi rizici ugovaranja valutne klauzule. Na navedenu okolnost predložio je saslušanje svjedoka službenika banke (list 32 spisa) od čega je kasnije odustao (list 146 spisa). Na istu okolnost predložio je i saslušanje tužitelja.

12.1. Iz iskaza tužitelja (list 236 spisa) proizlazi da ga u banci nitko nije upozorio o tome da bi se tečaj CHF-a mogao mijenjati, a niti su mu pojašnjeni učinci valutne klauzule. Pojasnio je i da je predmetni kredit prvi kredit koji je imao u životu.

12.2. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit jer je logičan i životno uvjerljiv.

12.3. Treba reći da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi ga tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tuženik izvođenjem tog dokaza nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12.4. Slijedom navedenog, treba reći da tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

13. Tuženik je tijekom postupka osporavao da bi tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu imao status potrošača.

13.1. U tom smislu treba reći i da iz sklopljenog ugovora o namjenskom kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda tužitelj je samim dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, dok se teret dokaza okolnosti da tužitelj eventualno nije potrošač nalazi na strani tuženika. Međutim, tuženik tijekom postupka uopće nije predlagao dokaze kojima bi osporio tužiteljev status potrošača. Tako je primjerice njegov dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja bio usmjeren isključivo prema dokazivanju istinitosti činjenice da je tužitelj doista bio informiran prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu (list 42 i 157 spisa).

13.2. Što se pak tiče tuženikovog prigovora na sadržaj zapisnika s ročišta održanog 24. rujna 2024. (list 237 spisa), a kojim ukazuje na to da je tužitelj tijekom svog iskaza naveo da je namjena kredita bila „da mi se sestra ne petlja u moju imovinu“ treba ukazati na to da je predmetni zapisnik sastavljen sukladno čl. 123. st. 1. ZPP -a pa je tako sud u zapisnik unosio navode tužitelja koji su bitni za predmet spora i to u okviru dokaznih prijedloga stranaka. S obzirom da tuženik nije predložio da se tužitel j saslušava na već ranije spomenutu okolnost, sud takav navod nije unosio u zapisnik. Međutim kada bi se iskaz tužitelja u tom dijelu čak i uzeo u obzir, treba reći da iz istoga ne proizlaze drugačije okolnosti od onih koje je sud utvrdio čitajući ugovor o kreditu, odnosno da je tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu bio u položaju potrošača.

14. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku jer nije osobno vršio sve uplate po osnovi anuiteta, već da je pojedine uplate izvršio CBL, treba reći da isti nisu od utjecaja na odluku u ovom postupku. Naime, CBL izvršio je jednu jedinu uplatu po predmetnom kreditu i to 19. travnja 2018., a preplata po osnovi koje isplate anuiteta nije predmet ovog postupka (list 161 spisa), niti ju je vještakinja uzimala u obzir prilikom izračuna preplate (ista nije uključena u Tabelu 1 nalaza i mišljenja na listu 169-173 spisa).

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

16. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je isti platio na temelju obračuna tuženika po promjeni valute te iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. travnja 2023. Stoga, s obzirom da petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze CB.

18.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje (list 166-174 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog rasta tečaja ukupno preplatio 8.155,54 EUR (zbroj svih iznosa prikazanih u stupcu broj 12 tabele 1) s datumima plaćanja kako je prikazano u stupcu broj 6 nalaza (rubrika "datum plaćanja"). Tužitelj je zbog rasta tečaja preplatio 14. listopada 2005. iznos od 0,98 EUR, 15. listopada 2005. iznos od 0,90 EUR, 15. studenog 2005. iznos od 2,32 EUR, 15. prosinca 2005. iznos od 3,16 EUR, 15. prosinca 2005. iznos od 3,16 EUR, 15. siječnja 2006. iznos od 1,87 EUR, 15. veljače 2009. iznos od 14,10 EUR, 15. ožujka 2009. iznos od 6,13 EUR, 15. travnja 2009. iznos od 7,96 EUR, 15. srpnja 2009. iznos od 5,73 EUR, 15. kolovoza 2009. iznos od 3,21 EUR, 15. rujna 2009. iznos od 6,66 EUR, 15. listopada 2009. iznos od 2,83 EUR, 15. studenog 2009. iznos od 5,31 EUR, 15. prosinca 2009. iznos od 4,91 EUR, 15. siječnja 2010. iznos od 11,60 EUR, 15. veljače 2010. iznos od 15,90 EUR, 15. ožujka 2010. iznos od 14,97 EUR, 15. travnja 2010. iznos od 19,24 EUR, 15. svibnja 2010. iznos od 27,06 EUR, 15. lipnja 2010. iznos od 28,28 EUR, 15. srpnja 2010. iznos od 37,33 EUR, 15. kolovoza 2010. 37,02 EUR, 15. rujna 2010. iznos od 55,78 EUR, 15. listopada 2010. iznos od 44,85 EUR, 15. studenog 2010. iznos od 47,83 EUR, 15. prosinca 2010. iznos od 57,23 EUR, 15. siječnja 2011. iznos od 58,25 EUR, 15. veljače 2011. iznos od 54,57 EUR, 15. ožujka 2011. iznos od 56,63 EUR, 15. travnja 2011. iznos od 56,70 EUR, 15. svibnja 2011. iznos od 64,30 EUR, 15. lipnja 2011. iznos od 80,31 EUR, 15. srpnja 2011. iznos od 98,50 EUR, 15. kolovoza 2011. iznos od 116,60 EUR, 15. rujna 2011. iznos od 85,70 EUR, 15. listopada 2011. iznos od 75,29 EUR, 15. studenog 2011. iznos od 75,99 EUR, 15. prosinca 2011. iznos od 77,42 EUR, 15. siječnja 2012. iznos od 86,40 EUR, 15. veljače 2012. iznos od 89,10 EUR, 15. ožujka 2012. iznos od 86,16 EUR, 15. travnja 2012. iznos od 85,71 EUR, 15. svibnja 2012. iznos od 7,20 EUR, 15. lipnja 2012. iznos od 89,79 EUR, 15. srpnja 2012. iznos od 86,56 EUR, 15. kolovoza 2012. iznos od 85,60 EUR, 15. rujna 2012. iznos od77,75 EUR, 15. listopada 2012. iznos od 84,58 EUR, 15. studenog 2012. iznos od 87,76 EUR, 15. prosinca 2012. iznos od 85,65 EUR, 15. siječnja 2013. iznos od 83,11 EUR, 15. veljače 2013. iznos od 32,24 EUR, 15. ožujka 2013. iznos od 81,33 EUR, 15. travnja 2013. iznos od 87,64 EUR, 15. svibnja 2013. iznos od 78,36 EUR, 15. lipnja 2013. iznos od 76,84 EUR, 15. srpnja 2013. iznos od 77,75 EUR, 15. kolovoza 2013. iznos od 76,80 EUR, 15. rujna 2013. iznos od 80,19 EUR, 15. listopada 2013. iznos od 82,39 EUR, 15. studenog 2013. iznos od 83,46 EUR, 15. prosinca 2013. iznos od 87,29 EUR, 15. siječnja 2014. iznos od 83,43 EUR, 15. veljače 2014. iznos od 77,05 EUR, 15. ožujka 2014. iznos od 79,13 EUR, 15. travnja 2014. iznos od 77,32 EUR, 15. svibnja 2014. iznos od 74,71 EUR, 15. lipnja 2014. iznos od 75,27 EUR, 15. srpnja 2014. iznos od 77,13 EUR, 15. kolovoza 2014. iznos od 78,61 EUR, 15. rujna 2014. iznos od 78,99 EUR, 15. listopada 2014. iznos od 80,59 EUR, 15. studenog 2014. iznos od 82,87 EUR, 15. prosinca 2014. iznos od 83,30 EUR, 15. siječnja 2015. iznos od 83,64 EUR, 15. veljače 2015. iznos od 33,47 EUR, 15. ožujka 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. travnja 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. svibnja 2015. iznos od 33,47 EUR, 15. lipnja 2015. iznos od 83,40 EUR, 15. srpnja 2015. iznos od 33,47 EUR, 15. kolovoza 2015. iznos od 83,40 EUR, 15. rujna 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. listopada 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. studenog 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. prosinca 2015. iznos od 83,47 EUR, 15. siječnja 2016. iznos od 83,47 EUR, 15. veljače 2016. iznos od 111,34 EUR, 15. ožujka 2016. iznos od 109,22 EUR, 15. travnja 2016. iznos od 107,51 EUR, 15. svibnja 2016. iznos od 104,53 EUR, 15. lipnja 2016. iznos od 111,75 EUR, 15. srpnja 2016. iznos od 107,68 EUR, 15. kolovoza 2016. iznos od 108,38 EUR, 15. rujna 2016. iznos od 105,74 EUR, 15. listopada 2016. iznos od 108,81 EUR, 15. studenog 2016. iznos od 114,49 EUR, 15. prosinca 2016. iznos od 118,24 EUR, 15. siječnja 2017. iznos od 115,89 EUR, 15. veljače 2017. iznos od 113,51 EUR, 15. ožujka 2017. iznos od 110,43 EUR, 15. travnja 2017. iznos od 112,51 EUR, 15. svibnja 2017. iznos od 102,96 EUR, 15. lipnja 2017. iznos od 104,86 EUR, 15. srpnja 2017. iznos od98,42 EUR, 15. kolovoza 2017. iznos od 87,73 EUR, 15. rujna 2017. iznos od 88,42 EUR, 15. listopada 2017. iznos od 89,65 EUR, 15. studenog 2017. iznos od 87,63 EUR, 15. prosinca 2017. iznos od 87,05 EUR, 15. siječnja 2018. iznos od 80,46 EUR, 15. veljače 2018. iznos od 86,75 EUR, 15. ožujka 2018. iznos od 81,89 EUR i 15. travnja 2018. iznos od 76,59 EUR.

18.2. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj manje platio zbog pada tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznos od 376,64 EUR, odnosno da je manje platio 15. veljače 2006. iznos od 1,91 EUR, 15. ožujka 2006. iznos od 3,87 EUR, 15. travnja 2006. iznos od 4,79 EUR, 15. svibnja 2006. iznos od 2,46 EUR, 15. lipnja 2006. iznos od 3,43 EUR, 15. srpnja 2006. iznos od 5,10 EUR, 15. kolovoza 2006. iznos od 7,36 EUR, 15. rujna 2006. iznos od 4,48 EUR, 15. listopada 2006. iznos od 4,48 EUR, 15. studenog 2006. iznos od 7,91 EUR, 15. prosinca 2006. iznos od 7,01 EUR, 15. siječnja 2007. iznos od 8,93 EUR, 15. veljače 2007. iznos od 11,50 EUR, 15. ožujka 2007. iznos od 8,36 EUR, 15. travnja 2007. iznos od 11,73 EUR, 15. svibnja 2007. iznos od 16,29 EUR, 15. lipnja 2007. iznos od 16,53 EUR, 15. srpnja 2007. iznos od 18,08 EUR, 15. kolovoza 2007. iznos od 15,36 EUR, 15. rujna 2007. iznos od 16,30 EUR, 15. listopada 2007. iznos od 21,19 EUR, 15. studenog 2007. iznos od 15,48 EUR, 15. prosinca 2007. iznos od 19,81 EUR, 15. siječnja 2008. iznos od 13,00 EUR, 15. veljače 2008. iznos od 14, 27 EUR, 15. ožujka 2008. iznos od 6,97 EUR, 15. travnja 2008. iznos od 8,56 EUR, 15. svibnja 2008. iznos od 17,52 EUR, 15. lipnja 2008. iznos od 14,14 EUR, 15. srpnja 2008. iznos od 16,79 EUR, 15. kolovoza 2008. iznos od 17,35 EUR, 15. rujna 2008. iznos od 17, 45 EUR, 15. listopada 2008. iznos od 7,27 EUR, 15. studenog 2008. iznos od 1,08 EUR, 15. prosinca 2008. iznos od 9,88 EUR. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u konačnici preplatio (kad se ukupno preplaćeno umanji za manje plaćeno, dakle kad se uzima u obzir zbroj ukupno više i manje plaćenog) iznos od 7.778,90 EUR.

18.3. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje u pogledu matematičkog obračuna. Stoga je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještakinje, koje je izrađeno u skladu sa zadatkom suda, kao jasno, stručno i obrazloženo.

19. Slijedom navedenog, u okviru tužbenog zahtjeva, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u ukupnom iznosu od 7.778,90 EUR s osnove rasta tečaja na temelju čl. 323. ZOO-a te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke presude.

20. U pogledu zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata treba reći da je tuženik već prilikom sklapanja samog ugovora o kreditu bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate , odnosno dana stjecanja u smislu čl. 1115. ZOO-a. Stoga je, također u okviru tužbenog zahtjeva, prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na temelju čl. 1115. ZOO-a, a kako je pobliže određeno u dijelu točke I izreke. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Što se tiče tuženikovog prigovora radi prebijanja treba reći da je tijekom financijskog vještačenja utvrđeno da tražbina tuženika po osnovi tzv. negativnih razlika doista postoji (točka 18.2. obrazloženja). Međutim, tužitelj je prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva sam umanjio ukupno preplaćen iznos za iznos koji se odnosi na tzv. negativne razlike te je u tom dijelu povukao tužbu. Takvom povlačenju se tužitelj, kako je već ranije pojašnjeno, nije protivio (točka 9. obrazloženja). Kako je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na naprijed pojašnjen način, sud nije posebno odlučivao o prigovoru radi prebijanja.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19, 92/21; dalje: Uredba), a donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora te priloženim troškovnicima stranaka (list 257-259 spisa).

22.1. Tužitelj je u osnovi uspio u omjeru 100 %. U pogledu visine tužitelj je uspio u omjeru 66,93 %, a tuženik u omjeru 33,07 %. Tužitelju se dakle trošak treba odmjeriti u skladu s njegovim uspjehom u pogledu osnove (100 %) i u pogledu visine u odnosu na uspjeh tuženika (66,93 % - 33,07 % = 33,86 %). Dakle, tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka u omjeru 66,93 % (100 % + 33,86 % = 133,86 % : 2 = 66,93 %).

22.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), zatim trošak sastava podneska od 1. kolovoza 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na tri ročišta (od 26. ožujka 2024., 24. rujna 2024. i 25. veljače 2026.) u visini od sveukupno 300 bodova (Tbr. 9/1 Tarife) i zastupanja na ročištu održanom 15. siječnja 2026. u visini 25 bodova (Tbr 9/5 Tarife) u visini 25 bodova. Dakle, tužitelju pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 525 boda, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV od 25 % ukupno iznosi 1.312,50 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak financijskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR te na trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu 83,23 EUR (Tar. br. 1/1 Uredbe). Dakle, tijekom postupka tužitelju je nastao trošak u iznosu 1.594,81 EUR.

22.3. Tuženik je pak u obvezi tužitelju naknaditi nastali mu trošak u omjeru 66,93 %, odnosno u iznosu od 1.067,41 EUR. Tužitelj ima pravo i na isplatu zateznih kamata na dosuđeni trošak od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP - a.

22.4. S druge strane tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. siječnja 2026. jer je trošak sastava istog posljedica omaške tužitelja prilikom specifikacije tužbenog zahtjeva, a za koji trošak se ne može očekivati da padne na teret tuženika u smislu čl. 156. st. 1. ZPP-a. Nije mu priznat niti trošak sudske pristojbe za presudu jer je tužitelj kao potrošač koji je ovaj postupak pokrenuo na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, oslobođen od plaćanja pristojbi u ovom postupku sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23) koji je na snagu stupio 20. svibnja 2023. pa takav trošak tužitelju nije niti nastao tijekom postupka.

22.5. S druge strane, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

22.6. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku