Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1364/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., OIB: 70133616033, Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-165/2021-31 od 20. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MH kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-165/2021-31 od 20. studenog 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. da mu isplati iznos od 1.654,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.125,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-165/2021- 31 od 20. studenog 2024. u dijelu pod točkom I. kojim je odbijen zahtjev tužitelja MH za isplatu 1.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 645,24 eura te pod točkom II. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. isplatiti tužitelju MH iznos od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika Telemach Hrvatska d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. nadoknaditi tužitelju MH troškove postupka u iznosu 645,24 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Telemach Hrvatska d.o.o. nadoknaditi tužitelju MH troškove žalbenog postupka u iznosu 118,75 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja MH za naknadu troškova žalbenog postupka u daljnjem iznosu od 339,73 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 2.654,45 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.375,00 eura, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova u preostalom dijelu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj po punomoćnici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudske pristojbe u iznosu 145,98 eura.

2.1. Pored navedene žalbe tužitelj je žalbu podnio i osobno, bez navođenja razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže prihvatiti žalbu i odrediti primjerenu novčanu naknadu.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na način kako to upire tužitelj. Naime, budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi shvaćanje prvostupanjskog suda da je tužitelj isključivo na temelju stručne ekspertize psihijatra mogao dokazati visinu predmetne neimovinske štete, dakle ne i na temelju iskaza stranaka i svjedoka, to nisu osnovani žalbeni navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer u presudi nisu posebno ocijenjeni iskazi tužitelja i svjedoka koji se odnose na duševno stanje OH u predmetnom razdoblju. S tim u vezi je za naglasiti da navedena bitna povreda postoji samo kad se presuda ne može ispitati, a ne i kad je presuda utemeljena na nepravilnom, ali jasnom shvaćanju suda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja (koji je kao nasljednik iza prvotne tužiteljice OH preuzeo postupak) za naknadu neimovinske štete u visini od 2.654,45 eura, koju štetu je njegova prednica pretrpjela uznemiravanjem od strane svoga bivšeg teleoperatora Optima telekom d.d. (prednika tuženika) koji se i nakon isteka ugovora i prelaska prednice tužitelja novom teleoperatoru od kraja ožujka 2018. obraćao oštećenici OH kao da je i dalje korisnica njegovih usluga, šaljući joj račune i opomene, a usprkos njezinim višekratnim upozorenjima da više nije korisnica njegovih usluga te da joj takvo obraćanje narušava ionako teško zdravstveno stanje.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno da je pokojna OH imala pretplatnički odnos s Optima telekomom d.d. do ožujka 2018. kada je prešla drugom operateru VIP net d.o.o., da je Optima telekom d.d. od veleprodajnog operatora 12. travnja 2018. dobio poruku o isključenju veleprodajne usluge zbog prelaska drugom operatoru ali to nije pravilno provedeno u sustavu Optime Telekom d.d., da je Optima telekom d.d. i dalje ispostavljao račune OH te da je navedene račune pokušao naplatiti putem društva Prima Solventa d.o.o. koji je oštećenici slao i obavijesti o utuženju i opomene za pokretanje postupka prisilne naplate, da su pok. OH i njezin sin MH telefonskim putem te prigovorima i reklamacijama pokušali upozoriti Optima telekom d.d. na to da ona nije više u ugovornom odnosu s njima, što je uspjelo tek kada je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti rješenjem od 29. travnja 2019. obustavila postupak rješavanja spora korisnice OH s Optima telekomom d.d. u vezi prigovora na sklopljeni ugovor i ispostavljene račune od travnja do listopada 2018. i kada je Optima telekom d.d. izvršio storniranje računa u cjelokupnom iznosu.

8. Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da, iako dopušta da je radnjama prednika tuženika, slanjem računa, pozivima, opomenama, pokojna OH bila uznemirena, a posebno s obzirom na svoje godine i zdravstveno stanje, da ne postoje dokazi koji bi upućivali na intenzitet i trajanje duševnih boli. Naime, iako je u postupku utvrđeno da se oštećenica požalila svojoj bivšoj liječnici da je uznemirena zbog problema s operatorom, dok je tužitelj u svom iskazu naveo da je oštećenica zbog cjelokupne te situacije bila uznemirena, pila tablete za spavanje i bojala se za mirovinu, s obzirom na to da iz zdravstvenog kartona ne proizlazi da se oštećenica liječila po liječniku psihijatru niti je oštećenicu bilo moguće naknadno pregledati, dok je tužitelj odustao od prijedloga za provođenje psihijatrijskog vještačenja, to nije moguće utvrditi je li, koliko dugo i u kojem intenzitetu OH trpjela duševne boli zbog uznemiravanja od strane prednika tuženika.

9. Prethodno navedeni zaključak o nedokazanosti intenziteta i trajanja duševnih boli kao razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete ne može se prihvatiti kao pravilan, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja.

10. Prema članku 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok prema stavku 2. tog članka pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10.1. Dakle, riječ je o otvorenoj listi više prava osobnosti te povreda jednog ili više od navedenih prava predstavlja osnovu za naknadu štete, jer samom povredom tih prava nastaje neimovinska šteta.

11. Nadalje, člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2. tog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.1. Iz prethodno citiranog članka 1100. stavak 2. ZOO-a proizlazi da jačina i trajanje duševnih boli predstavljaju osobito važne, ali ne i jedine elemente koje sud mora imati na umu pri odmjeravanju visine pravične novčane naknade. Naime, potrebno je imati na umu da dosuda pravične novčane naknade u skladu s člankom 1100. stavak 1. ZOO-a u prvom redu ovisi o težini povrede i okolnostima slučaja. Stoga pretrpljeni bolovi i strah predstavljaju samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade. Pritom je i za naglasiti da se kriteriji za vrednovanje težine povrede različitih prava osobnosti ne moraju podudarati.

12. Osnovano tužitelj ističe da, s obzirom na činjenični kompleks na kojem je utemeljen odštetni zahtjev, nije bilo nužno radi utvrđenja visine pravične novčane naknade provoditi psihijatrijsko vještačenje. Tužitelj tako, između ostalog, navodi da je temeljna svrha njegova odštetnog zahtjeva postizanje zadovoljštine za "maltretiranje" oštećenice od strane teleoperatora.

13. Nastavno na prethodno, iz navoda iznesenih u tužbi proizlazi upravo to da se tužbom traži naknada neimovinske štete koja je prednici tužitelja nastala iz razloga što je prednik tuženika nezakonito izvršio zahvat u privatnu sferu oštećenice, obraćajući joj se u svojstvu pružatelja komunikacijskih usluga mjesecima kao da je s istom i nadalje imao sklopljeni ugovor, iako to u stvarnosti nije bio slučaj, a čime je u predmetnom razdoblju narušavao njezin mir, a što se dalje negativno odražavalo na njezino duševno zdravlje. Iz takvih okolnosti proizlazi da je zahtjev za naknadu štete podnesen u prvom redu zbog povrede prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života. Ovdje pritom treba imati na umu da prema članku 186. stavak 3. ZPP-a tužitelj nije dužan navesti pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a niti je sud vezan naznačenom pravnom osnovom, ali jest vezan činjeničnom osnovom tužbe.

14. Budući da se u konkretnom slučaju u prvom redu radi o povredi prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života, to nije bilo nužno radi odmjeravanja visine pravične novčane naknade provoditi psihijatrijsko vještačenje, jer za tu vrstu prava osobnosti (za razliku od prava na duševno zdravlje) nije prijeko potrebno precizno utvrditi intenzitet i trajanje duševnih boli oštećenice po vještaku psihijatru. Isto tako, pogrešno je shvaćanje da isključivo dijagnosticirane psihičke tegobe (makar privremene) po liječniku psihijatru opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

15. Stoga je u nastavku bilo potrebno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete te s tim u vezi razmotriti navode stranaka iznesene tijekom postupka.

16. Prema članku 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Glede postojanja štetne radnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prednik tuženika Optima telekom d.d. nakon prestanka ugovornog odnosa s pok. OH istoj nastavio ispostavljati račune u razdoblju od travnja do listopada 2018. te da je te račune pokušao naplatiti putem društva Prima Solvent d.o.o. koje joj je slalo obavijesti o utuženju i opomene prije pokretanja postupka prisilne naplate.

17.1. Tako iz obrazloženja rješenja HAKOM-a od 29. travnja 2019. (stranica 11 spisa prvostupanjskog suda) proizlazi da je tadašnji VIPnet d.o.o. dostavio predniku tuženika jedinstvenu izjavu o raskidu ugovora s postojećim operatorom koja je ovjerena od strane prednika tuženika 27. ožujka 2018. te je prednik tuženika 12. travnja 2018. od veleprodajnog operatora dobio poruku o isključenju veleprodajne usluge zbog prelaska korisnice OH drugom operatoru, no da ta poruka nije pravilno provedena u sustavu prednika tuženika Optima telekoma d.d. zbog čega je ugovor ostao aktivan u tom sustavu. Također, u obrazloženju tog rješenja je navedeno da je prednik tuženika stornirao račune za razdoblje od travnja do listopada 2018. u cjelokupnom iznosu, a iz čega proizlazi da je prednik tuženika ispostavljao račune oštećenici u prethodno navedenom razdoblju, a koja okolnost je navedena i u iskazu tužitelja.

17.2. Okolnost da su od strane društva Prima Solvent d.o.o. oštećenici slane obavijesti o utuženju i opomene prije pokretanja postupka prisilne naplate, proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu prvostupanjskog suda i to opomene pred pokretanje postupka prisilne naplate od 11. listopada 2018. i od 17. prosinca 2018. te obavijesti o utuženju od 3. siječnja 2019. i 28. siječnja 2019. (stranica 48-53 spisa prvostupanjskog suda).

17.3. Pored toga što se prednik tuženika obraćao oštećenici šaljući joj račune, odnosno putem društva Prima Solvent d.o.o. dostavljajući joj opomene i obavijesti o utuženju, iz iskaza tužitelja MH proizlazi da se prednik tuženika obraćao oštećenici i telefonskim pozivima kojima ju je upozoravao o neplaćenim računima. Tužiteljev iskaz je u tom dijelu potkrijepljen transkriptom razgovora između oštećenice i tužitelja, s jedne strane, i zaposlenice prednika tuženika, s druge strane, vjerodostojnost kojeg transkripta nije osporio tuženik, a iz kojeg proizlazi da je zaposlenica prednika tuženika ustvrdila da je jedan takav poziv bio 29. kolovoza u 17,05 sati i da je riječ o automatskoj poruci o stanju duga (stranica 143 spisa).

18. Takvim obraćanjem prednika tuženika i Prima Solvent d.o.o. povrijeđeno je pravo osobnosti pok. OH na privatnost osobnog i obiteljskog života, kako je to gore obrazloženo, a kojom povredom je samim tim oštećenici prouzročena neimovinska šteta.

19. Protupravnost proizlazi iz toga što nije postojala pravna osnova za obraćanje prednika tuženika u svojstvu isporučitelja telekomunikacijskih usluga pok. OH, jer je pretplatnički ugovor raskinut prije toga, a kako to proizlazi iz već citiranog rješenja HAKOM-a od 29. travnja 2019.

19.1. S tim u vezi je za nadodati da je člankom 17.3. Općih uvjeta poslovanja Optime za H1 usluge propisano da ukoliko Korisnik želi koristiti usluge novog operatora Pretplatnički ugovor se smatra raskinutim s datumom aktivacije usluge novog operatora i ne primjenjuje se otkazni rok iz članka 17.1. ovih Općih Uvjeta. U tom slučaju, Ugovor s H1 TELEKOM-om smatra se raskinutim primitkom obavijesti o deaktivaciji veleprodajne usluge od strane veleprodajnog operatora ili kroz postupak prijenosa broja putem centralne baze prenesenih brojeva (CAPB).

20. Na strani prednika tuženika postoji krivnja za prouzročenu štetu iz razloga što prednik tuženika u svom sustavu nije pravilno proveo poruku o isključenju veleprodajne usluge te navedenu pogrešku nije ispravio sve do pokretanja upravnog postupka pred HAKOM-om u veljači 2019., a čime je povrijedio standard profesionalne pažnje predviđen u člankom 5. točkom 19. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15. i 14/19.). Ovo tim više što su oštećenica i tužitelj u nekoliko navrata upozoravali prednika tuženika na okolnost prestanka ugovornog odnosa između oštećenice i prednika tuženika, a kako to proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu i to e-mail poruke tužitelja od 11. travnja 2018. (stranice 9 i 10 spisa), dopisa oštećenice od 24. srpnja 2018. (stranice 16 i 17 spisa), reklamacije od 6. prosinca 2018. (stranica 18 spisa), prigovora od 24. listopada 2018. (stranica 21 spisa), kao i transkripta telefonskog razgovora između oštećenice i tužitelja s jedne strane i zaposlenice prednika tuženika s druge strane (stranica 140- 145 spisa). U takvoj situaciji neshvatljivo je oglušivanje prednika tuženika na upozorenja oštećenice da ispravi svoj propust. Ovo tim više što je tužitelj još u e-mail poruci od 11. travnja 2018. istaknuo da je oštećenica osamdesetogodišnjakinja koja je teško bolesna i koju uznemirava obraćanje prednika tuženika.

21. Glede tuženikovih navoda iznesenih tijekom postupka da je oštećenica neimovinsku štetu u cijelosti mogla otkloniti pravodobnim podnošenjem prigovora u skladu s člankom 14. Općih uvjeta poslovanja Optime za H1 usluge, odnosno člankom 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.), napominje se da je navedenim člancima predviđeno podnošenje prigovora zbog razloga koji se isključivo tiču ostvarenja prava i ispunjenja obveza iz postojećeg ugovora o elektroničkim uslugama (pružanje usluga, visina iznosa, kakvoća pružene usluge, povreda odredaba pretplatničkog ugovora, povreda prava u vezi sa zaštitom pristupa otvorenom internetu), dok su u konkretnom slučaju oštećenica i tužitelj u svim podnescima upućenim predniku tuženika upozoravali da je ugovorni odnos prestao i da ne postoji osnova za ispostavljanje računa oštećenici.

21.1. Dakle, kad prednik tuženika već nije sam uočio vlastiti propust da u svom sustavu deaktivira ugovor s oštećenicom, to je trebao u povodu svake pritužbe, pa i one neformalne (uključujući i e-mail poruku tužitelja kojoj nije priložilo punomoć za zastupanje), provjeriti je li zaprimio poruku o isključenju veleprodajne usluge za dotičnu korisnicu i je li tu poruku proveo u svom sustavu.

22. Slijedom navedenog, postoji odštetna odgovornost prednika tuženika za neimovinsku štetu oštećenice.

23. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju kao nasljedniku iza oštećenice u smislu članka 1105. stavak 1. ZOO-a dosudi pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti oštećenice.

23.1. Ovo prije svega imajući na umu da iz iskaza tužitelja, koji ovaj drugostupanjski sud prihvaća jer je logičan i uvjerljiv te u bitnim dijelovima potkrepljen iskazom svjedokinje MHO koja osobno nije zainteresirana za ishod postupka, proizlazi da se oštećenica uznemirila svaki put kad je zaprimila račun od prednika tuženika, da je jako ozbiljno shvaćala opomene prednika tuženika o dugovanju, da se uznemirenost očitovala u strahu oštećenice kako će biti ovršena, odnosno da će ostati bez mirovine i bez sredstava za život, da je navedeni problem s prednikom tuženika doživljavala kao stalno prisutnu prijetnju, da zbog svega toga nije mogla spavati i da je počela piti tablete za spavanje, da su je posebno uznemirile opomene društva Prima Solvent d.o.o. o budućem pokretanju ovršnog postupka i o iznosima troškova tog postupka te da je nakon toga počela piti i lijekove za smirenje. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je zbog straha od opomena oštećenica platila račun nadajući se da će se time "riješiti" prednika tuženika, a koja je okolnost pokrepljena podnescima koje je oštećenica upućivala predniku tuženika i to prigovor od 24. listopada 2018. i reklamacijom od 6. prosinca 2018., ali i transkriptom razgovora oštećenice i tužitelja sa zaposlenicom prednika tuženika u kojem razgovoru oštećenica navodi da je u kolovozu uplatila račun u iznosu 129,00 kuna.

23.2. Za napomenuti je da iz u bitnom podudarnih iskaza tužitelja i svjedokinje MHO, koja je do svog odlaska u mirovinu 2016. bila liječnica oštećenice, proizlazi da je oštećenica u predmetnom razdoblju bila u osamdesetoj godini života i da je patila od više različitih bolesti, pa je tako još s 36 godina imala moždani udar čije posljedice je i dalje trpjela, u svojim sedamdesetima je doživjela infarkt, dok su nakon smrti njezinog supruga 2014. započeli simptomi Parkinsonove bolesti. Također, iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da je oštećenica, težeći mirnom obiteljskom životu, u svakodnevnom životu funkcionirala vrlo dobro sve do smrti supruga koji joj je do tada bio podrška, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da je oštećenica nakon toga, a prije odlaska u starački dom živjela sama, s tim što ju je tužitelj posjećivao svaka dva ili tri dana.

24. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i to trajanje i intenzitet obraćanja prednika tuženika oštećenici, odnosno to da je prednik tuženika oštećenici ispostavljao račune bez osnove jednom mjesečno u razdoblju od travnja do listopada 2018., da je u tom razdoblju oštećenici preko telefona uputio i nekoliko automatskih glasovnih poruka o potrebi podmirenja duga, da je potom preko društva Prima Solvent d.o.o. uputio opomenu u listopadu i prosincu 2018., kao i dvije obavijesti o utuženju u siječnju 2019., a u kojim dopisima je zaprijetio oštećenici pokretanje postupka i nastanak dodatnih troškova za nju, da je sve to duboko uznemiravalo oštećenicu, koja je s obzirom na životnu dob i bolesti od kojih je patila, među kojima i Parkinsonovu bolest te činjenicu da je živjela sama uz povremene posjete sina, bila posebno ranjiva i nekritična, a zbog čega je takva obraćanja prednika tuženika izuzetno ozbiljno i teško doživljavala, ocjena ovoga drugostupanjskog suda je da bi u skladu s člankom 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a oštećenica zbog povrede prava osobnosti na privatnost osobnog i obiteljskog života ostvarila pravičnu novčanu naknadu od 2.000,00 eura.

25. Budući da iz rješenja o nasljeđivanju iza OH proizlazi da su nasljednici iste njezini sinovi AH i MH, dok iz navedenog rješenja, ali ni iz stanja spisa ne proizlazi da se sunasljednik AH odrekao nasljedstva u odnosu na predmetnu novčanu naknadu u skladu s člankom 130. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN) niti da je svoj nasljednički dio predmetne tražbine ustupio tužitelju, to tužitelj u skladu s člankom 1105. stavak 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 9. stavak 1. i 2. ZN-a ima pravo na prethodno odmjereni iznos pravične novčane naknade u ½ dijela, odnosno u iznosu od 1.000,00 eura.

26. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate koje na prethodno navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe 10. listopada 2019. u skladu s člankom 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

27. Kako je izmijenjena odluka o glavnom zahtjevu, trebalo je izmijeniti i odluku o troškovima postupka.

28. Tužitelj je u odnosu na osnovu uspio 100 %, dok je glede visine zahtjeva uspio s 38 %, pa dakle uspjeh tužitelja u sporu iznosi 69 %, a uspjeh tuženika 31 %. Uvažavajući članak 154. stavak 2. ZPP-a od uspjeha tužitelja u sporu trebalo je oduzeti uspjeh tuženika i u tako dobivenom postotku (38 %) odmjeriti naknadu parničnih troškova tužitelja.

29. Tužitelj u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora od 2.654,45 eura ima pravo na naknadu troška sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) u visini 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 6.7.2022. prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife u visini 100 bodova te u istoj visini prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife za pristup na ročišta 13.2.2020., 14.7.2022., 17.11.2022. i 22.10.2024., a za trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife trošak u visini 50 bodova, što sveukupno iznosi 650 bodova, odnosno prema Tbr. 54. Tarife 1.300,00 eura, a što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 1.625,00 eura. Također, tužitelju pripada i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 73,00 eura prema Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21.).

30. Tužitelj stoga ima pravo na razmjerni iznos prethodno navedenih troškova od 38 %, odnosno 645,24 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama pram članku 151. stavak 3. ZPP-a koje na taj iznos teku od donošenja ove drugostupanjske odluke.

31. Tužitelju ne pripada trošak sastava podneska od 15. listopada 2019. jer tim podneskom pet dana nakon podnošenja tužbe dostavlja dodatnu dokumentaciju koju je mogao dostaviti u privitku tužbe. Tužitelju ne pripada ni trošak sastava podneska od 15. rujna 2020. jer u istom njegov raniji punomoćnik predlaže obustaviti parnični postupak, pa se ne može uzeti da je taj trošak bio potreban za vođenje parnice. Tužitelju ne pripadaju ni troškovi pristupa na ročišta od 16. rujna 2020. i 14. ožujka 2022. jer na istima nije bio zastupan po punomoćniku odvjetniku. Konačno, tužitelju ne pripada ni trošak sudske pristojbe na presudu jer taj trošak nije dokazao potvrdom o uplati, odnosno tužitelju neosnovano zahtijeva troškove postupka u iznosu 2.125,76 eura.

32. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju članka 373. točka 2. i 3. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.654,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 2.125,76 eura (točka I. izreke ove drugostupanjske presude), zatim preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 1.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i naknadom troškova postupka u iznosu 645,24 eura te naložiti tuženiku da isplati tužitelju navedene iznose zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu 2.375,00 eura (točka II. izreke ove drugostupanjske presude).

33. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. u vezi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a. Tužitelju za sastav žalbe pripada prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife 125 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25 % PDV-a iznosi 312,50 eura.

33.1. No, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 38 %, to mu je tuženik dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu 118,75 eura.

33.2. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe na žalbu jer nastanak tog troška nije dokumentirao dokazom o uplati.

34. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana u skladu s člankom 365. stavak 1. ZPP-a.

U Velikoj Gorici 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak