Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i ĐF, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22., 82/23.), odlučujući o žalbi okrivljenika BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i ĐF, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Petar Tomljanović iz Senja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, od 17. prosinca 2025., broj: Pp-3613/2023, na sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i ĐF, kao odgovorne osobe, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se za prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisan u izreci navedene presude, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, izriče novčana u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ĐF, izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.

Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u navedenom roku, novčane kazne smatrat će se plaćenim u cijelosti.

II U ostalom dijelu žalba okrivljenika BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i ĐF, kao odgovorne osobe, odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c u svezi odredbe članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, i ĐF, kao odgovorna osoba, dužni su platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom, i to: BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), a ĐF, kao odgovorna osoba, u iznosu od 300,00 eura (tristo eura), zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki.

3. Protiv pobijane presude okrivljenici BETTA IMMOBILIEN d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, i ĐF, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da u odluci nije navedeno zašto nije prihvaćen njihov prijedlog za izvođenjem dokaza saslušanja svjedokinje ČF, kao da nisu dani niti razlozi kojim se prvostupanjski sud vodio prigodom stvaranja zaključka o postojanju njihove krivnje. Ističu da tijekom 2020.g. i 2021.g. nisu obavljali nikakve poslovne djelatnosti pa stoga nisu morali voditi poslovne knjige sa zatraženim podacima o imovini i obvezama, a niti imali mogućnost sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja. Navode i da je u predmetnom prekršajnom postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da nije u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski sud je, temeljem provedenog prekršajnog postupka, čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i drugih dokaza provedenih na ročištu, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, obrazlažući svoju odluku o krivnji okrivljenika na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Analizirajući provedene dokaze, te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi. Činjenice bitne za donošenje zakonite odluke već su bile utvrđene na temelju drugih pouzdanih dokaza, pa prvostupanjski sud nije bio dužan izvoditi dokaz koji nije bio nužan za pravilno razjašnjenje stvari.

1. Dakle, vezano uz žalbene navode okrivljenika, ovaj sud napominje da niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. navedenog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjski sud da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog suda u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donio odluku.

2. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju

od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenici nisu dostavili FINA-i do 30. travnja 2022.g. u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2021. godinu, te su time ispunjena sva bitna obilježja djela iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu. Žalbeni navodi okrivljenika da je pravna osoba bila neaktivna u predmetnom periodu ne oslobađa ih obveze dostave financijskih izvještaja FINA-i, a iste su se obveze mogli osloboditi da su bili ispunili obvezu iz članka 30. stavka 9. Zakona o računovodstvu, odnosno dostavili izjavu o neaktivnosti, što su učinili, ali izvan propisanog roka, odnosno tek dana 12. svibnja 2023.g.

3. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da je nastupila zastara prekršajnog progona valja navesti da je neosnovan. Prema članku 14.c Prekršajnog zakona propisano je da se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, dok je člankom 13. istog Zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Prema izreci pobijane presude nesporno se zaključuje kako je predmetni prekršaj počinjen 1. svibnja 2022.g., što ukazuje da nema zastare prekršajnog progona jer nije proteklo četiri godine od dana počinjenja djela.

4. Slijedom svega naprijed navedenog, kako u konkretnom slučaju do navedenog datuma okrivljenici nisu ispunili svoju obvezu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenike osnovano proglasio krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom za što je dao i valjane razloge, te da okrivljenici nisu svojim žalbenim navodima ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, niti je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.

5. Ispitujući nadalje pobijanu presudu, uz ocjenu navoda žalbe, a uzimajući u obzir

sve subjektivne i objektivne okolnosti koje u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona utječu na odmjeravanje kazne, kao što su stupanj krivnje, opasnost djela i svrha kažnjavanja, ovaj sud je našao da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i daljnjom primjenom instituta ublažavanja kazne, sukladno odredbi članka 37. Prekršajnog zakona.

6. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima cijenio olakotnom okolnošću dosadašnje nekažnjavanje okrivljenika, te da otegotne okolnosti nisu nađene. Međutim, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju ipak nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, te uzimajući u obzir već utvrđene okolnosti, kao i protek vremena od počinjenja predmetnog prekršaja, mišljenja je da se radi o takvim olakotnim okolnostima koje u konkretnom slučaju gledajući ih u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotnim, te iste opravdavaju izricanje blažih novčanih kazni od onih koje su odmjerene pobijanom presudom, odnosno opravdavaju daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti, okrivljenicima izrekao novčane kazne kao u točki I izreke ove presude.

7. U tako odmjerenim novčanim kaznama pravilan su odraz pronašle sve utvrđene

olakotne okolnosti, kao i izostanak otegotnih okolnosti, pa iste po mišljenju ovog suda, odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja i individualizirane su u dovoljnoj mjeri. Prema uvjerenju ovog suda i ovako izrečenim novčanim kaznama ostvarit će se svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

8. Također, okrivljenici se upozoravaju da ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne plate dvije trećine izrečene novčane kazne, da će se smatrati da su te novčane kazne u cjelini plaćene.

9. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je utemeljena.

10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova ovog drugostupanjskog suda, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.