REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2161/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J EŠ E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravne osobe, i LA, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. i 24. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 106/18., 121/19., 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravne osobe, i LA, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Marko Mučnjak iz Zagreba, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Vijeća za prekršaje, od 15. siječnja 2026. godine, Klasa: 413-01/23-26/1473, Ur.broj: 513-02-3002/17-26-33, na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

U povodu žalbe okrivljenika KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravne osobe, i LA, kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, u odnosu od točku 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju ukida se pobijano rješenje o prekršaju u tom dijelu i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

I U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravne osobe, i LA, kao odgovorne osobe, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu pobijano rješenje o prekršaju potvrđuje.

II Uslijed odluke iz ovog rješenja, kao i odluke iz točke I izreke ove presude, preinačuje se pobijano rješenje u odluci o kazni tako da se okrivljeniku KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravnoj osobi, izriče novčana kazna u iznosu od 12.000,00 eura (dvanaesttisuća eura), a okrivljeniku LA, kao odgovornoj osobi, u iznosu od 1.800,00 eura (tisućuosamsto eura), koje su dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, iste će se smatrati u cijelosti plaćenima.

III Okrivljenici su dužni na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i

kažnjeni ukupnom novčanom kaznom, i to: KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, kao pravna osoba, u iznosu od 19.500,00 eura (devetnaesttisućapetsto eura), a LA, kao odgovorna osoba, u iznosu od 3.600,00 eura (tritisućešesto eura), zbog prekršaja iz članka 132. stavka 1. točke 1. i 24. Zakona o trošarinama, činjenično opisanih u izreci rješenja o prekršaju.

2. Za pojedine prekršaje okrivljenoj pravnoj osobi su utvrđene novčane kazne u

iznosu od 12.000,00 eura (dvanaestitisuća eura) i, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, u iznosu od 7.500,00 eura (sedamtisućapetsto eura), a okrivljenoj odgovornoj osobi, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, u iznosu od dva puta po 1.800,00 eura (tisućuosamsto eura).

3. Navedenim rješenjem o prekršaju, temeljem članka 76.a stavak 3.

Prekršajnog zakona i članka 138. stavka 1. Zakona o trošarinama, a vezano uz prekršaj iz točke 2) izreke rješenja o prekršaju, oduzeta je roba od pravne osobe KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, i to: loživo ulje, 24615 l, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju, Klasa: 471-01/22-18/779, Ur.broj: 513-02-1973/68-22-35.

4. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su obvezani naknaditi troškove

prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

5. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenici KV LOGISTIKA d.o.o.,

Ježdovec, kao pravna osoba, i LA, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da je povodom ukinutog rješenja ponovo bila održana glavna rasprava na koju nije pristupio pozvani svjedok i da je Vijeće odustalo od izvođenja tog dokaza, pa da na taj način nije otklonjena bitna povreda, kao i da je sva dokumentacija koja prileži spisu pribavljena tijekom i radi inspekcijskog nadzora, a kojom prilikom ni oni ni svjedok nisu bili upoznati sa pravima koja proizlaze sukladno članku 158. stavak 6., članku 171. i 172. Prekršajnog zakona. Ističu da se nigdje u obrazloženju pobijanog rješenja ne navodi količina, već se samo navodi da su „posjedovali u spremniku goriva istog teretnog vozila…“. Navode da se nigdje u pobijanom rješenju o prekršaju ne obrazlaže čime bi bila utvrđena činjenica korištenja nedozvoljenog energenta, a ne samo pukog posjedovanja. Također, ističu da za lož ulje, a za čije posjedovanje putem PVC spremnika i metalnog spremnika posjeduju svu potrebnu dokumentaciju, dok je predmetni derivat uredno stečen i plaćene su sve trošarine i potrebni porezi. Zaključno navode da pobijanim rješenjem nije utvrđeno da je loživo ulje doista i korišteno kao pogonsko gorivo u vozilima ili strojevima; da samo postojanje goriva u spremnicima, uključujući agregate i skladišne spremnike, ne dokazuje uporabu za cestovni promet, niti predstavlja dokaz da je počinjen prekršaj iz članka 101. Zakona o trošarinama; rashladni agregat poluprikolice zakonski može koristiti loživo ulje u nekim državama članicama EU, a takva uporaba ne podliježe sankcijama ako nije korišten na hrvatskom tržištu ili cestama; da proizlazi da je kazna izrečena i za „namjeru“ korištenja goriva, ali isto nije prekršaj prema Zakonu o trošarinama, a s obzirom da se člankom 101. sankcionira stvarno korištenje, a ono nije dokazano ni jednim tehničkim ili svjedočkim dokazom, kao i da prekršaj iz članka 132. stavka 1. točke 24. Zakona o trošarinama zahtijeva dokaz da je energent korišten u svrhe koje nisu oslobođene plaćanja trošarine, a što nije utvrđeno.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba je bespredmetna u odnosu na prekršaj iz točke 2) izreke pobijanog

rješenja, a u odnosu na prekršaj iz točke 1) izreke nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. Prekršajnog zakona

(„Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u odnosu na prekršaj iz točke 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka u odnosu na točku 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona.

9. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije

temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostaloga, oni koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

10. Naime, iz točke 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju vidljivo je da je u istoj navedena izjava okrivljene odgovorne osobe LA, koja je sadržana u Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika, Klasa: 471-01/22-18/779, Ur.broj: 513-02-1973/67-22-83 od 02. rujna 2022.g., a koji Zapisnik je sadržavao upozorenja koja moraju biti priopćena osobama koje se ispituju u svojstvu osumnjičenika, ali ista nisu bila vidljivo zaokružena niti na neki drugi način označena (npr. podcrtavanjem) kao znak da su bila doista i usmeno priopćena osobi koja se ispituje, i time predstavlja nezakoniti dokaz, a na što je ovaj sud i ukazao svojom odlukom broj: Ppž-7272/2025 od 29. listopada 2025.g., pa ovakvim činjeničnim opisom djela prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak ponovno je počinilo povredu iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je trebalo točku 2) izreke pobijanog rješenja o prekršaju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi

prekršajni postupak provesti će glavnu raspravu u odnosu na navedeni prekršaj, saslušati okrivljenike, kao i provesti sve druge dostupne dokaze, u cilju potpunog i točnog utvrđenja činjeničnog stanja.

1. Nakon što postupi u smislu razloga ovog rješenja, prvostupanjsko tijelo

državne uprave koje vodi prekršajni postupak će, uvažavajući i razloge donošenja ovog rješenja, donijeti novu, valjano obrazloženu odluku, te će odlučiti i o mjeri oduzimanja roba od pravne osobe KV LOGISTIKA d.o.o., Ježdovec, i to: loživo ulje, 24615 l, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju, Klasa: 471-01/22-18/779, Ur.broj: 513-02-1973/68-22-35.

2. Razmatrajući nadalje predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u

smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, uz ocjenu navoda žalbe, po službenoj dužnosti, utvrdio je da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u odnosu na prekršaj iz točke 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona.

14. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak,

na temelju svih dokaza izvedenih na glavnoj raspravi, prema utvrđenom pravnorelevantnom činjeničnom stanju, osnovano je zaključilo da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili zakonsko obilježje prekršaja za koji su proglašeni krivima, te je razvidno da točka 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju sadrži sva bitna obilježja prekršaja i konkretizaciju odlučnih činjenica. Vezano uz žalbene navode okrivljenika, ovaj sud napominje da niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona pa ni one iz članka 88. stavka 2. navedenog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku, te je u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona dalo valjane razloge zašto nije prihvatilo dokazne prijedloge okrivljenika, pa tako niti predloženi dokaz saslušanja svjedoka ČA, koji i nije od odlučujuće važnosti za utvrđenje prekršaja, jer već postoje dovoljni i zakoniti dokazi koji potvrđuju odlučne činjenice vezane uz počinjeni predmetni prekršaj, te ispitivanje ovog svjedoka ne bi dovelo do drugačije odluke o krivnji okrivljenika.

15. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika i ne ekskulpiraju ih od

počinjenog prekršaja, jer je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj na način činjenično opisan u točki 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, odnosno prekršaj kažnjiv po članku 132. stavak 1. točka 1. Zakona o trošarinama. Naime, navedenim člankom propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 7.963,37 eura do 265.445,62 eura kazniti za prekršaj pravna osoba, a u iznosu od 3.981,68 eura do 13.272,28 eura odgovorna osoba u pravnoj osobi „ako loživo ulje ili plavi dizel označene propisanim indikatorom u bilo kojoj koncentraciji i bez obzira na boju suprotno članku 101. ovog Zakona, kao korisnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja ili u spremniku posjeduje označeno loživo ulje ili plavi dizel (članak 101. stavak 1. i 2., članak 102. stavak 1. i članak 112. stavak 1. i 2.).

16. Odredbom članka 101. Zakona o trošarinama propisano je: 1. Loživo ulje i

plavi dizel moraju se koristiti i prodavati isključivo u svrhu propisanu ovim Zakonom; 2. Loživo ulje mora se koristiti samo za namjenu grijanja i ne može se koristiti za druge namjene, uključujući pogon motornih vozila, plovnih objekata, plovila ili drugih motora i strojeva. Člankom 102. stavak 1. istog Zakona propisano je da se prodaja loživa ulja ne smije vršiti izravnim utakanjem u spremnike goriva motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva niti se u spremniku goriva smije posjedovati. Svako postupanje protivno odredbama ovog članka smatra se nezakonitim postupanjem u smislu ovog Zakona. Spremnikom goriva smatra se standardni spremnik i svaki drugi spremnik koji se nalazi u ili na motornom vozilu, zrakoplovu, plovnom objektu ili plovilu, drugom motoru ili stroju, a koristi se ili ga je moguće koristiti za dovod goriva za izgaranje u motoru. Člankom 112. navedenog Zakona propisano je: 1. Ako se pri nadzoru motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva utvrdi da se loživo ulje i plavi dizel koriste u druge svrhe i na način propisan člankom 101. ovog Zakona, vlasniku motornog vozila, plovnog objekta, plovila, drugog motora ili stroja trošarina se obračunava na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva prema iznosu trošarine propisanom za dizelsko gorivo. Ovlašteni carinski službenik će osobi koja je nezakonito postupala naložiti da u roku od pet dana od dana kada je proveden nadzor ili u duljem roku koji odredi službena osoba, ovisno o okolnostima slučaja, izvrši istakanje goriva loživa ulja ili plavog dizela koji je predmet nezakonitog postupanja i čišćenje spremnika goriva te da o tome dostavi pisani dokaz nadležnoj ustrojstvenoj jedine Carinske uprave. Troškove istakanja loživa ulja ili plavog dizela o čišćenje spremnika snosi osoba koja je nezakonito postupala; 2. loživo ulje ili plavi dizel smatraju se označenima ako sadrže sredstvo za označavanje iz članka 100. stavka 1. ovog Zakona u bilo kojoj koncentraciji i bez obzira na boju.

17. Žalbeni navodi okrivljenika da nigdje u obrazloženju pobijanog rješenja o

prekršaju nije navedena i količina goriva u predmetnim radnim strojevima i vozilima, već se samo navodi da su „posjedovali u spremniku goriva istog teretnog vozila…“, neosnovani su jer u konkretnom slučaju nije od odlučne važnosti za ostvarenje bitnih obilježja predmetnog djela prekršaja količina goriva koju su okrivljenici posjedovali u radnim strojevima i vozilima, te isto ni ne utječe na zakonitost odluke, a uz to je i razvidno da količina goriva nije niti uzeta kao otegotna okolnost pri odmjeravanju novčanih kazni okrivljenicima. Također, u smislu žalbenih navoda valja okrivljenicima navesti i da su se, s obzirom na djelatnost kojom se bave, odnosno s obzirom na svoje višegodišnje poslovanje bili u obvezi upoznati s odredbama predmetnog Zakona, a koji propisuje pod kojim se uvjetima može postupati s predmetnim gorivom.

18. Slijedom navedenog, ovaj je sud mogao samo zaključiti da okrivljenici svojim

žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj iz točke 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju, a kako to pogrešno smatraju žalitelji. Dakle, pravilno je postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenike proglasilo krivima i kaznilo ih, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

19. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenim novčanim kaznama okrivljenicima za prekršaj iz točke 1) izreke pobijanog rješenja o prekršaju utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčane kazne za počinjeni prekršaj iz članka 132. stavka 1. točke 1. Zakona o trošarinama nisu prestroge, a prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je odmjeravajući visinu kazni, cijenilo sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, uzevši olakotnim loše imovno stanje okrivljenika, a otegotnim da se radi o okrivljenicima s višegodišnjim iskustvom pa da su prema svojim osobnim i profesionalnim svojstvima i svim okolnostima morali znati da je predmetno djelo zabranjeno, uslijed čega je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna bliže zakonom propisanom minimumu za taj prekršaj, dok je okrivljenoj odgovornoj osobi, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj.

20. Ovaj sud smatra da su novčane kazne izrečene okrivljenicima u svemu

primjerene prekršajne sankcije, razmjerne težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, te da su iste pogodne da se njihovim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja.

21. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka,

ovaj sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, sud je potvrdio pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

22. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog

zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaki, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka, kao i imovinsko stanje okrivljenika.

23. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 1. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v. r.

Odluka se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Zagreb, Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.