Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1270/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-73/2024-15 od 30. kolovoza 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-73/2024-15 od 30. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
«I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koji glasi:
"1. Proglašava se postupak osiguranja nedopuštenim koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod brojem Ovr-5949/2023.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri prouzročeni trošak u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo financija, OIB:18683136487, podmiri prouzročeni parnični trošak u iznosu od 400,00 eura (četristoeura), u roku od 15 dana.»
2. Protiv presude žali se tužitelj ne navodeći zakonske razloge žalbe i ne predlažući vrstu odluke ovog suda.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je na prijedlog tuženika kao predlagatelja osiguranja sud donio rješenje broj Ovr-5949/23-2 od 7. prosinca 2023., kojim je zasnovao založno pravo na nekretninama tužitelja kao protivnika osiguranja i to na temelju ovršne isprave koju predstavlja ovršno rješenje o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Klasa: UP/I-415-02/2023-001/03173 od 21. studenog 2023. (dalje: porezno rješenje).
6.1. Nadalje je utvrđeno da je protiv navedenog rješenja o osiguranju tužitelj podnio žalbu te je zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-549/23-7 od 9. siječnja 2023. kao protivnik osiguranja upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja postupka osiguranja nedopuštenim.
6.2. Tužbom u ovom predmetu tužitelj je pokrenuo tu parnicu , a kao razlog nedopuštenosti osiguranja je naveo da je došlo do apsolutne zastare poreznog duga utvrđenog poreznim rješenjem.
6.3. Člankom 108. stavak 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., 152/24., 151/25.; dalje: OPZ/16) propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
6.4. Prvostupanjski sud je utvrdio da se porezna obveza tužitelja sastoji u plaćanju poreza na promet nekretnina koji je nastao sklapanjem Ugovora o kupoprodaji kojeg je tužitelj sklopio 27. srpnja 2016. Člankom 14. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" br. 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11., 143/14.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja tog Ugovora o kupoprodaji propisano je da porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljeva porezna obveza nastala 2016. godine. Kako je porezno rješenje Porezne uprave, Ispostave Osijek, Klasa: UP/I-410-20/2016-001/2620, Urbroj: 513-07-27/05-2016-03 kojim je tužitelju naloženo plaćanje poreza na promet nekretnina doneseno 17. kolovoza 2016. nije nastupio šestogodišnji rok zastare iz članka 108. stavak 1. OPZ/16 za utvrđivanje porezne obveze i kamata.
6.5. Nadalje, člankom 108. stavak 4. OPZ/16 je propisano da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
6.6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj protiv poreznog rješenja podnio žalbu i ta njegova žalba je odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/16-01/3255 od 28. studenog 2018. Porezno rješenje je postalo izvršno dostavom navedenog drugostupanjskog rješenja tužitelju. Prvostupanjski sud nije utvrdio kada je to drugostupanjsko rješenje dostavljeno tužitelju, no ako mu je dostavljeno tijekom 2018. godine, a tom dostavom je porezno rješenje postalo izvršno, tada je propisani rok zastare od šest godina prava na naplatu poreza počeo teći 1. siječnja 2019. Kako je tuženik postupak osiguranja koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem Ovr-5949/2023 pokrenuo 7. prosinca 2023., vidljivo je da nije istekao šestogodišnji zastarni rok prava na naplatu poreza.
6.7. Stoga je prvostupanjski sud prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio da nije nastupila zastara tužiteljevog poreznog duga i pravilno je primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.
6.8. Tužitelj se žali navodeći u žalbi slijedeće:
„Tužbu sam predao 30. siječnja 2024. U samoj tužbi sam priložio sve dokaze u prilozima tužbi. To su dokumenti izdani od strane državnih tijela i sudova s naznačenim brojevima koji su u digitalnom obliku i može im se pristupiti mrežnim putem. S obzirom da su svi dokazi već bili priloženi i nije trebalo izvoditi nikakve nove dokaze, trebalo je samo odlučiti o primjeni zakona uz potpuno dane utvrđene i izvedene činjenice (dokaze) i postupak skratiti tj. ne provoditi nepotrebne radnje i odugovlačiti. Dakle, može se zaključiti da je tužbu, u početku, trebalo odbiti rješenjem kao neosnovanu. Stoga predlažem potpuno poništenje predmetne presude da se nakon toga ne provode nepotrebni pravni postupci.“.
6.9. Iz tako sročene žalbe ne proizlaze nikakvi žalbeni razlozi koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Što se tiče žalbenih navoda o odugovlačenju postupka i provođenju nepotrebnih radnji, prvostupanjski sud je u tijeku prvostupanjskog postupka proveo one radnje koje je morao provesti jer su propisane zakonom te je održao jedno ročište na kojem je održano i pripremno ročište i glavna rasprava tako da prvostupanjski sud nije učinio niti jednu radnju kojom bi se odugovlačio postupak već je proveo minimum radnji propisanih zakonom kako bi mogao zaključiti glavnu raspravu i donijeti presudu.
7. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega pravilno primijenio materijalno pravo, tužiteljeva žalba je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP- a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
