Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-128/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Lovačko društvo "Prepelica" Šag-Nard iz Valpova, Nard, Ribarska 63, OIB: 40026793186, zastupan po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-4/2024-29 od 8. prosinca 2025., 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-4/2024-29 od 8. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Prepelica“ Šag-Nard, OIB: 40026793186, Valpovo, Nard, Ribarska 63, da tužitelju ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku sa sjedištem ureda u [adresa], naknadi imovinsku štetu u iznosu od 501,01 eura (slovima: petstojedan euro i jedan cent) sa zateznom kamatom od 15. studenog 2023. godine do 29. prosinca 2023., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Prepelica“ Šag-Nard, OIB: 40026793186, Valpovo, Nard, Ribarska 63, da tužitelju ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku sa sjedištem ureda u [adresa], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 388,91 eura (slovima: tristoosamdesetosam eura i devedesetjedan cent), u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 18. prosinca 2025. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) jer ista ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o bitnim i odlučnim činjenicama.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik po osnovu imovinske štete isplati iznos od 501,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenog 2023. do isplate, a koja šteta mu je nastala prilikom naleta na divljač u lovištu tuženika.

6.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, istaknuo je prigovor promašene aktivne legitimacije jer da tužitelj nije vlasnik vozila, već korisnik leasinga, prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nema dokaza da se prometna nesreća dogodila u njihovom lovištu, te je istaknuo prigovor isključive ili podijeljene odgovornosti tužitelja.

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da se 28. svibnja 2023. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D34 kada je tužitelj osobnim automobilom udario u srnu koja je izašla na cestu, kojom prilikom je na vozilu tužitelja nastala šteta.

6.3. Uvidom u Ugovor o financijskom leasingu broj 54225 od 24. studenog 2022., zaključenom između Impuls – Leasing d.o.o., Zagreb, kao davatelja leasinga i ovdje tužitelja kao primatelja leasinga utvrđeno je da je ugovor zaključen 24. studenog 2022., da je objekt leasinga vozilo marke Mazda CX-60, broj šasije [broj šasije], te da je ugovor sklopljen na rok od 72 mjeseca, kao vlasnik vozila prema podacima iz prometne dozvole je naveden Impuls – Leasing d.o.o., a kao korisnik vozila ovdje tužitelj.

6.4. Uvidom u račun poduzeća Atenza d.o.o. utvrđeno je da je popravak predmetnog vozila iznosio 1.802,13 eura, a uvidom u potvrdu o uplati utvrđeno je da je tužitelj 15. studenog 2023. platio poduzeću Atenza d.o.o. navedeni iznos.

6.5. Uvidom u prijavu štete utvrđeno je da je tužitelj prijavio štetu Hrvatskom lovačkom savezu, a uvidom u obavijesti o osnovanosti zahtjeva i potvrdu o uplati utvrđeno je da je Hrvatski lovački savez priznao štetu u iznosu od 1.301,12 eura te je taj iznos platio tužitelju 28. prosinca 2023.

6.6. Člankom 5. stavak 1. Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj 141/2013., dalje: Zakon o leasingu) propisano je da je posao financijskog leasinga pravni posao u kojem primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju leasinga naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije tog objekta leasinga i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad tim objektom leasinga po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku, a rizici i koristi povezani s vlasništvom na objektu leasinga većim dijelom prenose se na primatelja leasinga. Člankom 60. stavka 1. Zakona o leasingu propisano je da je primatelj leasinga dužan u skladu s ugovorom ili namjenom objekta leasinga koristiti objekt leasinga s pažnjom dobroga gospodarstvenika.

6.7. Kako je tužitelj angažirao ovlašteni servis radi popravka predmetnog vozila te je podmirio račun za popravak štete nastale na vozilu u predmetnoj prometnoj nesreći, to da je tužitelj postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika, što mu je i obveza temeljem članka 60. stavka 1. Zakona o leasingu, radi čega je tužitelj i aktivno legitimiran u ovom postupku tražiti naknadu štete bez obzira na vlasništvo vozila.

6.8. Na temelju Zapisnika o očevidu i Službene bilješke sastavljenih od Policijske postaje Belišće utvrđeno je da se predmetna prometna nesreća dogodila na cesti D34

– Slatina (D27D69) – D. Miholjac-Josipovac (D2) Valpovo (D517) – Josipovac (D2) na 10 km+700 m, te su kao oštećenici navedeni tužitelj, Impuls-Leasing d.o.o. i Lovačko društvo „Prepelica“ Šag-Nard. U službenoj bilješci se navodi da je na mjesto događaja izašao lovnik Lovačkog društva „Prepelica“ Šag-Nard, LN, i koji je kao lovnik tuženika preuzeo divljač.

6.9. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da se prometna nesreća dogodila na području kojim gospodari Lovačko društvo „Prepelica“ Šag-Nard zbog čega je odbijen prigovor pasivne legitimacije.

6.10. Člankom 80. stavka 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018., 32/2019. i 32/2020.; dalje: ZL) propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

6.11. Iz provedenih dokaza da ne proizlazi da je tužitelj upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a također nije utvrđeno da se prometna nesreća dogodila zbog provođenja lova.

6.12. Kako ZL-om kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi članka 76. stavka 2. ZL-a u konkretnom slučaju da treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojima se uređuje odgovornost za štetu.

6.13. Člankom 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom (istovjetno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1057/2014 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019. i Rev- 166/2024 od 24. rujna 2024.), te da tuženik za štetu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

6.14. Člankom 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, a člankom 1066. stavka 1. ZOO-a propisano je da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu. Člankom 3. stavka 1. ZL-a divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Stoga da za štetu koju divljač počini na javnoj cesti odgovara osoba koja gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač, a to je u konkretnom slučaju tuženik.

6.15. Člankom 1067. stavak 1., 2. i 3. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

6.16. Teret dokazivanja da postoji isključiva ili djelomična odgovornost tužitelja za štetni događaj, a time i za nastalu štetu da je na tuženiku, a tuženik u tom pravcu nije predložio provođenje dokaza.

6.17. Zbog toga je prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužitelju nakadi štetu u iznosu od 501,01 eura kao razliku između utvrđene visine popravka vozila u iznosu od 1.802,13 eura i iznosa koji mu je priznao i isplatio Hrvatski lovački savez od 1.301,12 eura. Dosuđena je i zakonska zatezna kamata od dana plaćanja računa kojim je otklonjena šteta na vozilu pa do isplate.

6.18. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, a trošak tužitelja sastoji se od troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu i troška vještačenja.

7. Prije odgovora na žalbene navode tuženika treba reći da se radi o sporu male vrijednosti pa se žalba ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7.1. Sadržajno tuženik ukazuje upravo na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Smatra da je bio osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije jer da njegova odgovornost za štetu postoji samo ako se šteta dogodila zbog provođenja lova, te da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe ZOO-a o odgovornosti temeljem vlasništva opasne stvari. Isto tako, da tužitelj nije dokazao da se šteta dogodila u lovištu u kojem je tuženik lovoovlaštenik, te nije dokazao da nema njegove odgovornosti u štetnom događaju.

7.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci.

7.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. odgovorio na postavljeno pitanje koje glasi: „Da li na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač primjenjuje isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, u daljnjem tekstu ZL) koji propisuje da je za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovaran vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova ili se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste iako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, a vozač vozila je upravljao vozilom sukladno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi?“ na način da: „Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.“ Ovakvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

7.4. U odnosu na prigovor isključive odnosno podijeljene odgovornosti, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odlukama broj Rev- 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću cestom. Zbog toga za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno člancima 1063. do 1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZL-a. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

7.5. Također, ne stoji tvrdnja tuženika da tužitelj nije dokazao da se šteta dogodila u lovištu tuženika, jer drugačije proizlazi iz zapisnika policije i službene bilješke o tome da je na licu mjesta bio prisutan lovnik tuženika koji je i preuzeo brigu o divljači. Da se nije radilo o lovištu kojim upravlja tuženik, tada bi to bilo konstatirano u zapisniku prilikom očevida ili da je lovnik odbio preuzeti divljač jer da se ne radi o lovištu tuženika.

7.6. Stoga je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika da tužitelju naknadi na ime imovinske štete iznos od 501,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom od plaćanja računa za izvršeni popravak do isplate.

7.7. Odluka o naknadi parničnog troška osporava se samo u okviru odluke o glavnoj stvari. Kako nisu izneseni konkretni razlozi osporavanja odluke o naknadi parničnog troška, to taj dio odluke ovaj sud nije ispitivao u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava jer na to ne pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba tuženika te je prvostupanjska odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep