Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-835/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice HĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Dini Čekadi, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli- Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-197/2024-24 od 20. svibnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-197/2024-24 od 20. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje se da je tužiteljica HĆ, vlasnica dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] koji dio površine je približno 105 m², k. o. [katastarska općina], kako je to markirano i prikazano crvenom bojom, u skici lica mjesta koja je sačinjena 04.12.2024., od strane stalnog sudskog vještaka Tina Verbanca, iz trgovačkog društva Veting d.o.o. Pula, za potrebe ovog postupka, koja skica je sastavni dio izreke ove presude, pa se ovlašćuje tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude, izvrši cijepanje navedene nekretnine sukladno priloženoj preglednoj skici vještaka, a što je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti, te dati suglasnost na provedbu parcelacijskog elaborata kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu, koju će suglasnost u protivnom zamijeniti ova presuda te se ovlašćuje tužiteljica da po provedenom cijepanju izvrši uknjižbu prava vlasništva u cijelosti u svoju korist na novonastaloj nekretnini, koja će svojim oblikom, položajem i površinom odgovarati naprijed opisanom dijelu predmetne nekretnine, a što je tužena dužna trpjeti, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe.

II Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola nalaže se provedba ove presude, po ispunjenju uvjeta iz točke I. izreke ove presude.

III Skica lica mjesta sačinjena po vještaku Veting d.o.o. od 4. prosinca 2024.

IV Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.364,49 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. svibnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

V Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 3. lipnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveže da joj naknadi troškove parničnog postupka ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženice 23. lipnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu tuženice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 105 m2, a vlasništvo kojeg dijela je stekla dosjelošću osobno i preko svojih prednika. Na temelju utvrđenja prava vlasništva traži i da ju se ovlasti izvršiti cijepanje predmetne nekretnine prema priloženoj skici vještaka, što je tuženica dužna trpjeti i dati suglasnost za provedbu parcelacijskog elaborata, što će u protivnom zamijeniti presuda, te da ju se ovlasti da po provedenom cijepanju izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine na svoje ime.

5.1. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila osnov tužbenog zahtjeva ističući kako iz navoda tužbe i dokaza koji su priloženi uz tužbu ne proizlazi da su ispunjene pretpostavke iz članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV), a koje moraju biti ispunjene za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5.2. Na temelju provedenih dokaza u postupku utvrđeno je;

- da je kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana tuženica, dok je tužiteljica vlasnica [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine okružuju predmetni dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u zemljišnoj knjizi kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kulture pašnjak, površine 971 m2,

- da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da kčbr. [katastarska čestica] u naravi predstavlja travnatu površinu između asfaltne ceste označene kao kčbr. [katastarska čestica] i ogradnog zida u posjedu tužiteljice te dijelom dvorište unutar ogradnog zida uz stambenu zgradu kućni broj

[adresa] u posjedu tužiteljice,

- da je sporni dio nekretnine u vlasništvu tuženice sastavni dio dvorišta tužiteljice i dijelom je ograđen starim kamenim zidom, izgrađenim cvjetnjacima, a dijelom je voćnjak i cvjetnjak,

- da je prema preostalom dijelu nekretnine tuženice posjed tužiteljice ograđen starim ogradnim zidom na kojem se nalaze vrata,

- da površina predmetne nekretnine koju tužiteljica drži u posjedu iznosi 105 m2 i u skici lica mjesta markirana je crvenom bojom,

- da je u kopiji katastarskog plana nove izmjere, koja je nastala 70-ih godina prošlog stoljeća, vidljivo da sporni dio kčbr. [katastarska čestica] čini dijelove kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu prednika tužiteljice,

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine koje su u vlasništvu tužiteljice i to kčbr. [katastarska čestica] i [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], proizlazi da su iste od osnivanja zemljišne knjige 1905. godine upisane kao vlasništvo ČĆ pok. DĆ,

- da su temeljem Darovnog ugovora od 16. studenog 1948. nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s imena HĆ pok. DĆ upisane na ime LĆ, a temeljem Darovnog ugovora iz 1964. godine, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prenesene su sa imena GĆ pok. DĆ na ime LĆ,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. LĆ pok. DĆ rođene Ć broj O-257/93 utvrđeno da su njezinom nasljednicom na nekretninama u njezinom vlasništvu proglašene NĆ pok. F, rođena 1936. godine, majka tužiteljice,

- da su nekretnine označene kao [katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica], temeljem Ugovora o darovanju od 4. srpnja 2016. prešle s imena NĆ na ime tužiteljice, a nekretnine označene kao [katastarska čestica] i [katastarska čestica] su temeljem Darovnog ugovora od 4. veljače 1967. prenesene s imena LĆ u suvlasništvo NĆ i ĆĆ (roditelji tužiteljice), a nakon toga temeljem Darovnog ugovora su prešle u vlasništvo tužiteljice,

- da je iz smrtnog listova iza pok. LĆ pok. DĆ, rođene Ć, rođene 1907. godine, utvrđeno da je njezino mjesto rođenja [adresa],

- da je uvidom u rodni list iza pok. NĆ rođene L, rođene 1936. godine, utvrđeno je da je njezina majka SĆ udana L, dok je uvidom u rodni list tužiteljice utvrđeno da je njezina majka NĆ rođena L.

5.3. Saslušani su svjedoci ŽĆ i ZĆ te je saslušana tužiteljica, iz čijih iskaza proizlazi kako je predmetni dio nekretnine korišten od strane prednika tužiteljice (pradjeda ČĆ, te nakon toga od strane njegove kćerke LĆ, nakon toga NĆ i sada tužiteljice) kao sastavni dio naprijed navedenih nekretnina koje su nesporno u vlasništvu prednika tužiteljice još od prije 1900. godine. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je na predmetne nekretnine 1860. godine doselio njezin šukundjed AĆ, koji je imao tri sina među kojima je i ČĆ, koji je otac njezine bake SĆ i da je njezina obitelj živjela u kući koja je sagrađena na nekretninama koje okružuju spornu nekretninu još od 1860. godine. Tužiteljica je rođena 1961. godine, a prema njezinom iskazu od kada ona pamti, sporni dio predmetne nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] je ograđen i sastavni je dio dvorišta drugih nekretnina u njezinom vlasništvu.

5.4. Prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer da su posjed dijela sporne nekretnine vršili pravni prednici tužiteljice, prvenstveno majka tužiteljice NĆ i baka LĆ te sama tužiteljica, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su prvi susjedi tužiteljice nekoliko desetaka godina. Iz iskaza svjedoka ŽĆ da je utvrđeno da je on susjed tužiteljice više od 38 godina i da, od kad on pamti, je njezina obitelj stanovala tamo i da je postojao ogradni zid kao što postoji i danas. U kući tužiteljice da je živjela njezina baka SĆ koja se u toj kući i rodila. Predmetni dio nekretnine da s nekretninama u vlasništvu tužiteljice čini jednu posjedovnu cjelinu. Iskaz svjedoka o vršenju posjeda od strane tužiteljice i njezinih prednika da potkrepljuje stanje na terenu iz kojeg proizlazi da su sporni dio predmetne nekretnine mogli koristiti samo posjednici nekretnina označenih kao [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica] i 82 zgr. sve u k. o. [katastarska općina] jer te sve nekretnine čine jedinstvenu posjedovnu cjelinu, ograđenu u spornom dijelu starim suhozidom, u koju postoji samo jedan ulaz. Kako je predmetnu nekretninu nesporno u posjedu držala još baka tužiteljice LĆ, koja se rodila u kući koja se nalazi uz predmetni dio sporne nekretnine i koja je rođena 1907. godine, to da se ispunilo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

5.5. Tužiteljica da je u samostalnom posjedu, kao i njezini prednici, a da tuženica samostalnost posjeda nije osporavala niti dokazivala pa da vrijedi zakonska presumpcija da je posjed tužiteljice i njezinih prednika bio samostalan. Tuženica da je samo paušalno osporila poštenje posjeda tužiteljice i njezinih prednika, a da je teret dokaza sukladno članku 18. stavak 5. ZV-a na onome tko tvrdi da posjed nije pošten. Obzirom da je sporni dio nekretnine sastavni dio dvorišta kuće tužiteljice, koji dio je od ostatka nekretnine tuženice odvojen starim suhozidom koji se pravilno proteže uz kuće duž cijele ulice, te kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona tek na temelju naručenog snimanja stanja na terenu 2023. godine saznala da sporni dio nije vlasništvo nje, odnosno njezinih prednika, to da nije imala razloga sumnjati da ima pravo na posjed spornog dijela nekretnine, odnosno da je riječ o dijelu nekretnine zasebne katastarske oznake u odnosu na one kojih je tužiteljica bila upisana kao vlasnica.

5.6. Kako je obitelj tužiteljice (HĆ, MĆ, LĆ, SĆ) najmanje od početka 20. stoljeća u kontinuitetu posjedovala dio predmetne nekretnine tuženice, koja zajedno s nekretninama u vlasništvu tužiteljice, a ranije njezinih prednika čini jednu cjelinu i kako su vršili sva vlasničkopravna ovlaštenja na njima, a da je tužena kao zemljišnoknjižni vlasnik za sve vrijeme posjeda bila pasivna u iskazivanju svojih vlasničkih ovlasti, to je zaključak da je posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika bio pošten, što tuženica nije uspjela osporiti.

5.7. Prvostupanjski sud je razmatrao odredbe paragrafa 1468. i 1472. Općeg građanskog zakonika, koji je bio na snazi do 1. rujna 1980., i kojima je regulirano pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, odredbe članka 28. i 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. i 91/1996.; dalje: ZOVO) koji je bio na snazi do 1. siječnja 1997. kada je stupio na snagu ZV, odredbe članka 159. i 160. ZV-a, te članak 388. stavak 2. ZV-a prije nego što je ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljene u „Narodnim novinama“ od 14. prosinca 1999., kojim je stavljena izvan snage odredba članka 388. stavak 4. ZV-a prema kojoj se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjedanja uračunavalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Razmatrana je i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske, a koja da se može primijeniti i u konkretnom slučaju.

5.8. U konačnosti, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužiteljica dokazala da je preko svojih prednika od 1905. godine, a zatim i osobno, u posjedu spornog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da tuženica nije uspjela oboriti presumpciju o samostalnosti i poštenju posjeda, to da su se ispunile pretpostavke za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću do 14. prosinca 1999., kada je objavljena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o ukidanju članka 388. stavak 4. ZV-a, odnosno do tada je istekao rok od 40 godina za stjecanje vlasništva. Zbog toga je usvojen tužbeni zahtjev kako je on postavljen.

5.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.), uz uvećanje za troškove vještačenja.

6. U svojoj žalbi tuženica navodi kako istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nisu dani jasni razlozi vezani uz samostalnost i kvalitetu posjeda tužiteljice, odnosno da utvrđenja o samostalnom posjedu tužiteljice i njezinih prednika te o poštenju posjeda ne proizlaze iz dokaza koji su provedeni u postupku.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge i isti nisu u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz provedenih dokaza, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Osporavaju se činjenična utvrđenja u odnosu na samostalnost posjeda i poštenje posjednika i to kako prednika tužiteljice, tako i same tužiteljice, te se u okviru tog osporavanja osporava i pravilnost primjene materijalnog prava.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

7.2. Tuženica osporava samostalnost posjeda tužiteljice i njezinih prednika jer da je sama tužiteljica u svom iskazu navela kako je prvi posjednik njezin šukundjed DĆ došao na tu zemlju 1860. godine jer je u to vrijeme obnašao funkciju lugara i Austrougarska mu je dodijelila zemlju kako bi se iselio iz [adresa] i naselio na područje [adresa] pod uvjetom da tu zemlju čuva i obrađuje. Iz toga da se može zaključiti da prvi posjednik nije bio samostalni posjednik jer je taj posjed od njegove strane vršen na način da je isti priznavao višu faktičnu vlast jer mu je zemlja dodijeljena pod uvjetom da istu čuva i obrađuje.

7.3. Po ocjeni ovog suda, takav zaključak ne bi se mogao izvesti iz navedenog dijela iskaza tužiteljice. Iz navedenog bi se moglo zaključiti kako je njezin prednik DĆ dobio predmetne nekretnine, uključujući i dio sporne nekretnine, kako bi se iselio iz [adresa] na područje [adresa], a nije logično da bi isti preselio iz jednog mjesta u drugo, a da pri tome zemlju koju je dobio upravo da bi se preselio ne bi dobio u vlasnički posjed. Zbog toga je mišljenje ovog suda da je prvi posjednik nekretnina koje su sada u vlasništvu tužiteljice, ali i spornog dijela nekretnine, bio samostalan posjednik, pa su samostalni posjednici i svi ostali prednici prije tužiteljice i sama tužiteljica. Pri tome treba imati na umu da niti Austrougarska, a niti kasnije vlasti, pa ni vlast Republike Hrvatske, nije poduzimala nikakve radnje radi povrata posjeda spornog dijela nekretnine, bez obzira što je formalno navedena nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, a kasnije postala vlasništvo Republike Hrvatske.

7.4. Što se tiče poštenja, i po ocjeni ovog suda niti prednici tužiteljice, a niti sama tužiteljica nisu imali razloga posumnjati da bi na sporni dio predmetne nekretnine netko drugi polagao bilo kakva prava i da sporni dio nekretnine koji je nesporno sastavni dio dvorišta drugih nekretnina u vlasništvu tužiteljice, odnosno zajedno sa drugim nekretninama čini jednu cjelinu i ograđen je u odnosu na ostali dio sporne nekretnine tuženice, pripada nekom drugom. Tuženica samo svojim tvrdnjama da su tužiteljica i njezini prednici nepošteni posjednici, isto nije uspjela dokazati.

7.5. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dosjedanje na spornom dijelu nekretnine započelo još početkom prošlog stoljeća, iako se dosjedanje protekom roka od 40 godina nije ispunilo do 6. travnja 1941.

7.6. Međutim, kako su nekretnine koje okružuju sporni dio predmetne nekretnine s kojima sporni dio čini jednu jedinstvenu cjelinu ograđen od ostatka predmetne nekretnine, to je dosjedanje nastavljeno i nakon 6. travnja 1941., a i nakon Drugog svjetskog rata u kontinuitetu sve do tužiteljice, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je prije stupanja na snagu ZV-a 1. srpnja 1997. stečeno pravo vlasništva dosjedanjem od strane prednika tužiteljice, pa se ukinuta odredba članka 388. stavak 4. ZV-a ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

7.7. Zbog toga je ovaj sud potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

8. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice jer isti nije bio potreban u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković