Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1191/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Čizmiću i Denisu Kulušiću, odvjetnicima iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-541/2020-38 od 2. srpnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-541/2020-38 od 2. srpnja 2025. ukida u točkama I. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Točka II. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] površine 337 m2 k. o. [katastarska općina], nastale u cijelosti od dijela č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je pogrešna uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa je tužitelj ovlašten temeljem ove presude zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na toj novoformiranoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava u cijelosti s imena tuženika Republike Hrvatske“.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu istog u kojem se traži brisanje prava vlasništva sa imena „društveno vlasništvo sa pravom upravljanja u korist Zajednice poduzeća za ceste SRH.“

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.767,63 eura.“

2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 9. srpnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom te ga obveže da tuženici naknadi troškove postupka i troškove žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] površine 337 m2 u k. o. [katastarska općina], a koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da mu se temeljem te presude omogući upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na njegovo ime uz istodoban izbris sa imena tuženice. Zatraženo je i brisanje prava vlasništva s imena „društveno vlasništvo“ s pravom upravljanja u korist Zajednice poduzeća za ceste SRH. Svoj zahtjev temelji na nasljeđivanju iza svojih prednika, diobi sa sunasljednicima i na dosjelosti.

5.1. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući kako stjecanje prava vlasništva dosjelošću nije bilo moguće jer je predmetna nekretnina eksproprirana od ranijeg vlasnika za potrebe izgradnje javne ceste.

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 26. svibnja 2020. (dan podnošenja tužbe), bila upisana čest. zem. [katastarska čestica], cesta, zgrada mješovite uporabe i pomoćna zgrada, ukupne površine 34616 m2 od čega cesta površine 34537 m2, zgrada mješovite uporabe 34 m2 i pomoćna zgrada površine 45 m2, kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja Zajednice poduzeća za ceste SRH,

- da su u povijesnom listu broj PL 308 za k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica], zv. [adresa], državna cesta površine 34218 m2, čest. zem. [katastarska čestica], zv. [adresa], ukupne površine 337 m2, od čega zgrada mješovite uporabe 34 m2, pomoćna zgrada 45 m2 i dvorište površine 258 m2, te čest. zem. [katastarska čestica], zv. [adresa], površine 61 m2, prirodno neplodno zemljište, upisane kao posjed Hrvatske uprave za ceste,

- da je prijavnim listom iz srpnja 2019. izvršena parcelacija ranije čest. zem. [katastarska čestica] na nove čest. zem. [katastarska čestica], cesta površine 34279 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], površine 337 m2,

- da je rješenjem o utvrđivanju građevne čestice Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, SDŽ Ispostava Makarska, Klasa: UP/I-350-05/18-05/089 od 12. rujna 2018. utvrđeno da građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu stambene i tri poslovne građevine, koje se koriste kao jedna funkcionalna cjelina, čine katastarske čest. zem. [katastarska čestica] i dijelovi katastarske čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1553 m2, sve kako je prikazano na izvodu iz katastarskog plana od 9. srpnja 2018. koji čini sastavni dio navedenog rješenja,

- da je uvidom u izvid iz katastarskog plana od 9. srpnja 2017. utvrđeno da u građevnu česticu ulazi i dio ranije čest. zem. [katastarska čestica], koja je predmet ovog postupka,

- da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica] oranica, površine 302 m2, a u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, nadstrešnica, dvorišna zgrada i dvorište, ukupne površine 594 m2, i čest. zem. [katastarska čestica], garaža i dvorište ukupne površine 273 m2, kao isključivo vlasništvo tužitelja,

- da iz povijesnog prikaza zk. stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su u taj zk. uložak upisane čest. zem. [katastarska čestica], državna cesta površine 34218 m2, sporna čestica 5273/2, površine 337 m2, a kao vlasnik je upisana Republika Hrvatska,

- da je uvidom u zbirku isprava Općinskog suda u Metkoviću pod brojem Z-51/65 utvrđeno da je Zajednica poduzeća za ceste Zagreb, Investicijska grupa za Jadransku magistralu, dana 22. veljače 1965. Općinskom sudu u Metkoviću dostavila pismeno – zabilježbu eksproprijacije uz koju je dostavljen eksproprirani elaborat iz kojeg je vidljivo da su parcele koje se imaju eksproprirati za potrebe Jadranske magistrale u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina],

- da iz rješenja o eksproprijaciji Skupštine Općine Metković, Odsjeka za financije broj 03893/49/1965 od 15. svibnja 1965. proizlazi da je navedenim rješenjem usvojen prijedlog Zajednice poduzeća za ceste SRH Zagreb te se za potrebe izgradnje Jadranske magistrale, ekspropriraju u korist te Zajednice nekretnine na području k. o. [katastarska općina] i dozvoljava se predlagatelju eksproprijacije stupanje u posjed ekspropriranih nekretnina prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji dana 20. svibnja 1965.,

- da će po pravomoćnosti tog rješenja Komisija za određivanje naknade za ekspropriranu imovinu provesti postupak za donošenje rješenja o naknadi za nekretnine navedene u rješenju i da će se na temelju tog rješenja po provedenom postupku za određivanje naknade izvršiti u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću uknjižba prava vlasništva za te nekretnine na ime društvene imovine, uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena dosadašnjih vlasnika,

- da su na popisu ekspropriranih nekretnina i nekretnine u vlasništvu oca tužitelja MM pok. ĆM, pa između ostalog i dio čest. zem. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] u površini od 1419 m2, a koje su prema prijavnom listu ušle u sastav ceste označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je na tužitelja upisan preostali dio čest. zem. [katastarska čestica] sada u površini 594 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je susjedna nekretnina spornoj čestici i na kojoj se dijelom nalaze kuća i okućnica tužitelja,

- da je u dijelu eksproprirane čest. zem. [katastarska čestica] i dio predmetne površine novoformirane čestice [katastarska čestica] u površini od 337 m2,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se na spornoj čestici nalazi dio glavne kuće, pomoćni objekt i betonirani put na kojem je sa sjeverne strane kameno-betonski zid,

- da je taj pokazani put u naravi pristupni put i vodi na ostale nekretnine u posjedu tužitelja i služi samo za te potrebe,

- da je sjeveroistočna granica nekretnine u jednom dijelu paralelna s državnom cestom od koje je odmaknuta cca. 4 m,

- da je prema nalazu vještaka predmetna nekretnina identificirana na način da se nalazi u [adresa], na predjelu [adresa], da je položena jugozapadno od Jadranske magistrale i da je u naravi betonirani put (koji je dio tužiteljeva dvorišta), dio stambene zgrade i cijela pomoćna zgrada te da su granice predmetne nekretnine definirane tako da je sjeverna međa kameno-betonski zid od točke A do točke B, od točke B da se međa odvaja od zida i ide do točke C na udaljenosti od 4 m od ruba Jadranske magistrale, istočna međa da je betonski zid i rub pomoćne zgrade od točke C do točke D, a da jugozapadna međa nije vidljiva na terenu, već se proteže preko kuće po katastarskoj međi od točke D do točke A,

- da sporna nekretnina ima površinu od 337 m2 i da se radi o čest. zem. [katastarska čestica].

5.3. Saslušan je tužitelj koji je u svom iskazu naveo da je predmetno zemljište u njegovom posjedu, a prije toga da je bilo u posjedu njegovog oca MM, a prije toga njegovog djeda ĆM, da je to zemljišne navedeno u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njegovog oca, a da je on kuću gradio od 1997. do 2004. godine kada su sagrađeni i apartmani i stubište na predmetnom zemljištu te mu je 1987. godine geometar B iz [adresa] ocrtao njegovo zemljište na način da je u isto ušlo i sporno zemljište. Ranije da je na tom zemljištu bio maslinik i da mu nikad nitko nije osporavao vlasništvo predmetnog zemljišta te se nitko nije protivio gradnji dijela kuće, pomoćnog objekta i pristupnog puta. Tužitelj je također izjavio da je zemljište bilo oduzeto za gradnju Jadranske magistrale polovicom 1960-ih godina, a on tom prilikom nije bio prisutan.

5.4. Saslušani su svjedoci PM, ČM, LM, JM i ZM koji su u bitnom iskazivali kako je predmetno zemljište u svom posjedu imao otac tužitelja, a prije toga njegov djed ĆM, s tim da svjedok PM iskazuje da mu je poznato da je predmetno zemljište koristio otac tužitelja MM, a nakon njegove smrti (umro u Novom Zelandu) tužiteljeva majka M te sestra Ć i tužitelj. Smatra da kako je tužitelj s gradnjom počeo za života sestre Ć, da je predmetna nekretnina tužitelju pripala diobom jer da nije tome tako, da bi se ostali nasljednici MM tome protivili. Svjedok JM iskazuje i kako mu je poznato da je MM umro negdje 1970-ih na Novom Zelandu. Svi suglasno iskazuju da tužitelja, a ni njegove prednike nitko nije ometao u posjedu, a tužitelja niti u gradnji objekata, između ostalog i na spornom dijelu nekretnine.

5.5. Na temelju tako provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelj i njegovi prednici bili u neometanom posjedu predmetne nekretnine, bez obzira na to što je ista bila eksproprirana te da je posjed tužiteljevog oca MM, koji je umro 1970-ih godina na Novom Zelandu, bio zakonit, istinit i pošten, pa je bio zakonit, istinit i pošten posjed i Jozine supruge ZM, sina Č i kćeri Ć, koji su se vratili u [adresa] sa Novog Zelanda.

5.6. Navodi kako nema dokaza da bi nasljednici iza MM znali da je predmetno zemljište bilo eksproprirano zbog toga što ih od stupanja u posjed nitko nije u tome ometao, zbog čega da nisu mogli znati da i ostalo okolno zemljište nisu naslijedili od MM.

5.7. Diobom naslijeđenog iza MM da je predmetno zemljište pripalo tužitelju koji je na tom zemljištu, uključujući i okolna zemljišta, sagradio kuću, pomoćne objekte, garažu te uredio okućnicu i nekretninu kao jedinstvenu cjelinu ogradio, a kako je utvrđeno da je od najbliže točke na spornom zemljištu do Jadranske magistrale udaljenost 4 m, to da nije bilo potrebno da to zemljište ulazi u sastav državne ceste.

5.8. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 159. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) te na članak 338. stavak 4. istog Zakona koji je bio na snazi u razdoblju od 1. siječnja 1997. kada je taj Zakon stupio na snagu pa do donošenja odluke Ustavnog suda RH broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. kojom je navedena odredba ukinuta i prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu i za stjecanje prava na tim nekretninama računalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana i za nekretnine koje su na navedeni datum bile upisane kao društveno vlasništvo.

5.9. Stoga da bi tužitelj, kad se uračuna i zakonit, istinit i pošten posjed njegovih pravnih prednika, majke ZM, brata Č, sestre Ć, a od diobe i njega, u razdoblju važenja te kasnije ukinute odredbe ZV-a stekao pravo vlasništva predmetnog zemljišta jer je njegov zakonit, istinit i pošten posjed preko njegovih prednika trajao od najkasnije 1977. pa do 1997. godine, kada je istekao 20-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Zbog toga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. izreke.

5.10. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva s imena „društveno vlasništvo“ s pravom upravljanja u korist Zajednice poduzeća za ceste SRH jer je u međuvremenu došlo do brisanja navedene zabilježbe društvenog vlasništva.

5.11. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.) uz uvećanje za trošak očevida i vještačenja.

6. U svojoj žalbi tuženica navodi kako je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka, pri čemu izričito ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi. Međutim, iz sadržaja žalbe može se iščitati da ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da nisu dani jasni i određeni razlozi u odnosu na kvalitetu posjeda na strani tužitelja i njegovih prednika, a osobito u odnosu na zakonitost i poštenost posjeda.

6.1. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer za svoju odluku nije dao jasne razloge, osobito u odnosu na kvalitetu posjeda tužitelja i njegovih prednika. Prvostupanjski sud ne objašnjava zbog čega smatra da je posjed tužitelja, odnosno njegovih prednika bio zakonit, te ni na koji način ne daje jasne razloge je li i na koji način činjenica da je tužitelju i njegovim prednicima bilo poznato da je dio nekretnine MM, oca tužitelja, bio ekspropriran, utjecala na poštenje tužitelja i njegovih prednika. Isto tako, prvostupanjski sud prihvaća kao utvrđenu činjenicu da je MM, otac tužitelja, umro 1970-tih godina jer tako iskazuje jedan od svjedoka, dok sam tužitelj ne iznosi podatak niti kada je njegov otac umro, niti gdje je umro.

6.2. Isto tako, prihvaća se mišljenje svjedoka koji ocjenjuje da je tužitelj u posjed spornog dijela nekretnine došao diobom sa svojim sunasljednicima, a iza smrti MM, o čemu nema drugih dokaza u spisu, a niti je tužitelj ispitan u odnosu na navedenu tvrdnju koju je paušalno iznio sam tužitelj u tužbi kada je naveo da je predmetno zemljište „… stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca i diobom unutar svoje obitelji…“.

7. Tuženica ističe i kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo. Ukazuje na činjenicu da je na temelju iskaza svjedoka utvrdio tko su nasljednici iza MM, koji je umro najkasnije 1977. godine, i da je došlo do diobe ostavinske imovine u koju da je ušla i navedena nekretnina, a kojom diobom je tužitelj dobio tu nekretninu u posjed. Ukazuje također da s obzirom na upisani aktualni vlasnički status predmetne nekretnine posjed tužitelja i njegovih prednika ne bi mogao biti zakonit.

7.1. I po ocjeni ovog suda, za sada je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nisu utvrđene sve činjenice, a koje bi ukazivale na postojanje kvalitete posjeda kako ga kvalificira prvostupanjski sud. Nije utvrđeno kada je umro otac tužitelja, kada je otišao na Novi Zeland, tko su bili sunasljednici tužitelja, kada su se vratili na predmetnu nekretninu i na koji način su je koristili, kada se tužitelj vratio s Novog Zelanda, gdje je i kada provedena ostavinska rasprava iza MM te što je ušlo u ostavinsku imovinu, kada je i s kojim sunasljednicima provedena dioba naslijeđene imovine, a među kojima da je bila i predmetna čestica, odnosno dio ranije čestice koji je ekspropriran.

7.2. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a u točki I. izreke te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.3. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dopunski saslušati tužitelja na okolnosti navedene u točki 7.1. obrazloženja ove odluke, kao i na okolnost saznanja tužitelja i njegovih sunasljednika da se radi o ekspropriranom dijelu nekretnine, otklonit će navedenu bitnu povredu te će pri donošenju nove odluke dati jasne razloge utemeljene na utvrđenim činjenicama o kvaliteti posjeda tužitelja i njegovih prednika, odnosno jasno će navesti zbog čega ocjenjuje da je posjed tužitelja predmetnog dijela nekretnine, a i posjed prednika tužitelja, bio zakonit i pošten, polazeći od definicije zakonitog i poštenog posjeda kako ga definiraju odredbe ZV-a, odnosno ranijih Zakona koji su uređivali ovu materiju, a koji su bili na snazi prije ZV-a. Ovo stoga što je kvalitetu posjeda potrebno sagledati i kroz vremenski period kada ZV još nije stupio na snagu.

7.4. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o naknadi parničnog troška sadržana u točki III. izreke, pa će prvostupanjski sud donoseći novu odluku o glavnoj stvari odlučiti i o naknadi parničnog troška.

8. Točka II. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković