Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1018/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miroslavu Strelecu, odvjetniku iz Našica, protiv tužene HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pn-171/2023-33 od 14. kolovoza 2025., 1. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj Pn-171/2023-33 od 14. kolovoza 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se da tuženica HM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužitelju ĆM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. na ime naknade štete pretrpljene 13. rujna 2018. godine zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela, isplati iznos od 650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove."

II Nalaže se tužitelju ĆM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eur, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška (31,25 eur) tužena odbija.

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 28. kolovoza 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijenu odluku i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu 4. rujna 2025. u kojem osporava navode žalbe tužitelja u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U svojoj žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. , 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) pri čemu citira zakonski tekst navedene bitne povrede, a istu ne konkretizira. Sadržajno u žalbi navodi i da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno jer nisu provedeni svi dokazi koje je tužitelj predložio, čime je tužitelj onemogućen u raspravljanju, pa se time ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, za svoju odluku je dao jasne razloge te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama i presudu je moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je učinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je ne provođenjem dokaza koje je predložio tužitelj, a koji su bitni za pravilnu primjenu materijalnog prava, tužitelj onemogućen u raspravljanju.

5.2. Tužitelj navodi i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u svezi sa člankom 250. i 461. ZPP-a jer je odbio provesti i medicinsko vještačenje koje je tužitelj predložio u tužbi i na zaključenoj glavnoj raspravi.

5.3. Tužitelj tužbom traži isplatu iznosa od 650,00 eura kao naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Obzirom na iznos koji se potražuje, radi se o sporu male vrijednosti pa se sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a isto tako niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 650,00 eura, a koju je on pretrpio zbog postupanja policijskih službenika, a sve vezano na lažnu prijavu tuženice da je tužitelj prijetio Turskom veleposlanstvu u Zagrebu.

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženica 10. rujna 2018. u mjestu [adresa] ispred poštanskog ureda Hrvatske pošte na računalu ispisala i isprintala tekst sa sadržajem: „Ja ĆM hoću da mi pošaljete u paketu 100.000,00 kuna, ne možete mi ništa, uništit ću vas, imam oružje, moj sin radi u policiji i uništit će vas ako mi ne date pare! Mrzim sve muslimane, pošaljite mi pare na moju kućnu adresu u paketu u roku od 3 dana.“,

- da je pismo naslovila na Tursko veleposlanstvo u Republici Hrvatskoj s nakanom da uputi tijela gonjenja Republike Hrvatske protiv ĆM,

- da je na taj način počinila kazneno djelo protiv pravosuđa, lažno prijavljivanje kaznenog djela,

- da je zbog navedenog kaznenog djela pravomoćno oglašena krivom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-706/2018-17 od 9. prosinca 2020. te joj je izrečena uvjetna osuda, odnosno kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje od 3 godine,

- da je tužitelj 13. rujna 2018. po nalogu Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta, PU Zagrebačke priveden u PP Našice vezano za prijeteće pismo te je Služba organiziranog kriminaliteta PU Osječko-baranjske sačinila službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru s tužiteljem,

- da tužitelj boluje od PTSP-a što je utvrđeno specijalističkim nalazom specijaliste psihijatra Opće bolnice Našice, a koja dijagnoza je utvrđena prije štetnog događaja,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je zbog privođenja od strane policijskih službenika doživio određenu uznemirenost, nelagodu i strah jer su mu u dvorište upali naoružani policijski službenici, vezali mu lisice na ruke i potom priveli u PP Našice, a nakon što su ga pustili da su dolazili još u nekoliko navrata,

- da od ranije postoje loši odnosi između tužitelja i supruga tuženice,

- da se od ranije dugi niz godina ambulantno i bolnički liječio radi smetnji PTSP-a, a iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je niskog praga tolerancije na frustracije, iritabilan, ima snove ratnog sadržaja,

- da iz priložene medicinske dokumentacije nije vidljivo da se tužitelj javljao liječniku psihijatru zbog štetnog događaja od 13. rujna 2018., niti se taj događaj navodi u samoj medicinskoj dokumentaciji.

6.2. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da opisani događaj i postupanje policijskih službenika, a za koje postupanje da je odgovorna tuženica, nije izazvalo takvu povredu osobnosti kod tužitelja (duševne boli, straha i uznemirenosti) koji bi opravdali dosudu pravične novčane naknade koju tužitelj potražuje. Tužitelj da je u svom iskazu naveo kako je bio u pričuvnom sastavu policije za vrijeme Domovinskog rata pa je bio upoznat s postupkom i procedurom policijskih službenika u većoj mjeri nego što je to običan građanin Republike Hrvatske, te da nije prijavio djelatnike policije jer je smatrao da rade svoj posao po pravilima struke. Zbog toga sud smatra da tuženica ne može biti odgovorna za taj vid uznemirenosti i nelagode kod tužitelja, tim više što je po iskazivanju samog tužitelja ispitivanje u PP Našice trajalo 10 do 15 minuta.

6.3. Isto tako, prvostupanjski sud ne prihvaća navode tužitelja da se zbog štetnog događaja pogoršalo njegovo zdravstveno stanje i da je dijabetes posljedica istog jer to ne proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Također, ne prihvaća dio iskaza tužitelja u kojem je naveo da nakon njegovog ispitivanja nije s njega otklonjena sumnja vezana za prijetnje upućene Turskom veleposlanstvu jer je to suprotno sadržaju kaznenog spisa.

6.4. Primjenom članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete jer da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

7.5. Odbijen je prigovor zastare jer je člankom 231. stavak 1. ZOO-a propisano da se zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi može podnijeti sve dok ne istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a da je vidljivo iz kaznenog spisa da zastara nastupa 11. rujna 2028.

7.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

8. Osporava se i pravilna primjena materijalnog prava jer da je zbog inicijalnog postupanja tuženice i lažnog prijavljivanja da je tužitelj počinio kazneno djelo koje nije, istome trebalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha i duševnih bolova koji su izravna posljedica privođenja tužitelja od strane policije.

8.1. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, odnosno kako težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

8.2. Međutim, da bi prvostupanjski sud mogao izvesti ovakav zaključak bilo je potrebno provesti sve dokaze koje je predložio tužitelj, jer tim dokazima (saslušanje predloženih svjedoka i medicinskim vještačenjem) tužitelj želi dokazati svoje tvrdnje. Rezultat izvođenja ovih dokaza može, a i ne mora dovesti do drugačije primijene materijalnog prava, obzirom da je prvostupanjski sud slobodan u ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti.

9. Zbog toga je ovaj sud uvažio žalbu tužitelja i ukinuo pobijanu odluku primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

9.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze koji su predloženi po tužitelju, nakon čega će donijeti novu odluku o njegovom zahtjevu i o naknadi parničnog troška.

10. Odbijen je zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi trošak odgovora na žalbu tužitelja jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 1. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Rep