Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-750/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3a, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-709/2019-92 od 13. ožujka 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, dok se žalba tuženika djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju poslovni broj P-709/2019-92 od 13. ožujka 2025.:
- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetan članak 7. Ugovora o kreditu koji glasi: „Valutna klauzula: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa Banke.“ i u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim članak 8. Ugovora o kreditu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“, te u točki III. izreke,
- preinačuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim članak 7. Ugovora o kreditu koji glasi: „Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, te u dijelu kojim je utvrđen ništetnim članak 8. Ugovora o kreditu koji glasi: „Kamata: Kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 04,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode.“, u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.191,79 EUR (slovima: tisuću sto devedeset jedan euro i sedamdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015 do isplate, iznos od 5.762,70 EUR (slovima: pet tisuća sedamsto šezdeset dva eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015 do isplate i iznos od 5.912,36 EUR (slovima: pet tisuća devetsto dvanaest eru i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015 do isplate, te u točki IV. izreke tako da se sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je djelomično ništetan ugovor o kreditu od dana 12. srpnja 2005. godine broj 2402006-1031262160/51400607-5102518629 koji je solemniziran po javnom bilježniku Branki Škalički u Garešnici, Trg hrvatskih branitelja 1/II pod brojem OU- 250/2005 dana 13. srpnja 2005., zaključen između tužitelja OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, u dijelu članka 7. koji glasi: „Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama na svim eventualnim rizicima promjene tečaja.", i u dijelu članka 8. koji glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama banke."“
Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznose od 1.191,79 EUR (slovima: tisuću sto devedeset jedan euro i sedamdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015 do isplate, 5.762,70 EUR (slovima: pet tisuća sedamsto šezdeset dva eura i sedamdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. rujna 2015 do isplate i 5.912,36 EUR (slovima: pet tisuća devetsto dvanaest eura i trideset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. do isplate, u roku 15 dana.
- ukida u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče: na iznos od 21,11 EUR od 01.02.2008., na iznos od 21,10 EUR od 01.03.2008., na iznos od 21,08 EUR od 01.04.2008., na iznos od 21,07 EUR od 01.05.2008., na iznos od 21,05 EUR od 01.06.2008., na iznos od 21,03 EUR od 01.07.2008., na iznos od 21,01 EUR od 01.08.2008., na iznos od 21,00 EUR od 01.09.2008., na iznos od 20,97 EUR od 01.10.2008., na iznos od 20,96 EUR od 01.11.2008., na iznos od 20,94 EUR od 01.12.2008., na iznos od 20,92 EUR od 01.01.2009., na iznos od 20,90 EUR od 01.02.2009., na iznos od 20,88 EUR od 01.03.2009., na iznos od 20,86 EUR od 01.04.2009., na iznos od 33,86 EUR od 01.05.2009., na iznos od 33,83 EUR od 01.06.2009., na iznos od 33,80 EUR od 01.07.2009., na iznos od 33,78 EUR od 01.08.2009., na iznos od 33,75 EUR od 01.09.2009., na iznos od 33,72 EUR od 01.10.2009., na iznos od 33,68 EUR od 01.11.2009., na iznos od 33,65 EUR od 01.12.2009.,na iznos od 33,61 EUR od 01.01.2010., na iznos od 33,58 EUR od 01.02.2010., na iznos od 33,55 EUR od 01.03.2010., na iznos od 33,51 EUR od 01.04.2010., na iznos od 33,48 EUR od 01.05.2010., na iznos od 33,44 EUR od 01.06.2010., na iznos od 33,41 EUR od 01.07.2010., na iznos od 33,38 EUR od 01.08.2010., na iznos od 33,34 EUR od 01.09.2010., na iznos od 33,30 EUR od 01.10.2010., na iznos od 24,33 EUR od 01.11.2010., na iznos od 24,30 EUR od 01.12.2010., na iznos od 24,27 EUR od 01.01.2011., na iznos od 24,24 EUR od 01.02.2011., na iznos od 24,21 EUR od 01.03.2011., na iznos od 24,18 EUR od 01.04.2011., na iznos od 24,15 EUR od 01.05.2011., na iznos od 13,57 EUR od 01.06.2011., na iznos od 13,56 EUR od 01.07.2011., na iznos od 13,54 EUR od 01.08.2011., na iznos od 13,51 EUR od 01.09.2011., na iznos od 13,50 EUR od 01.10.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.11.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.12.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.01.2012., na iznos od 1,33 EUR od 01.02.2012., na iznos od 1,33 EUR od 01.03.2012., na iznos od 1,32 EUR od 01.04.2012., na iznos od 1,32 EUR od 01.05.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.06.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.07.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.08.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.09.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.10.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.11.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.12.2012., na iznos od 1,29 EUR od 01.01.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.02.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.03.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.04.2013., na iznos od 1,27 EUR od 01.05.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.06.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.07.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.08.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.09.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.10.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.11.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.12.2013., na iznos od 1,24 EUR od 01.01.2014., na iznos od 7,17 EUR od 01.09.2005., na iznos od 5,96 EUR od 01.10.2005., na iznos od 5,54 EUR od 01.11.2005., na iznos od 5,29 EUR od 01.12.2005., na iznos od 5,52 EUR od 01.01.2006., na iznos od 3,44 EUR od 01.02.2006., na iznos od 0,07 EUR od 01,09.2006., na iznos od 14,46 EUR od 01.11.2008., na iznos od 17,68 EUR od 01.01.2009., na iznos od 18,99 EUR od 01.02.2009., na iznos od 20,31 EUR od 01.03.2009., na iznos od 16,37 EUR od 01.04.2009., na iznos od 16,60 EUR od 01.05.2009., na iznos od 12,15 EUR od 01.06.2009., na iznos od 6,94 EUR od 01.07.2009., na iznos od 9,08 EUR od 01.08.2009., na iznos od 12,86 EUR od 01.09.2009., na iznos od 9,18 EUR od 01.10.2009., na iznos od 8,82 EUR od 01.11.2009., na iznos od 13,19 EUR od 01.12.2009.,na iznos od 16,70 EUR od 01.01.2010., na iznos od 21,28 EUR od 01.02.2010., na iznos od 20,17 EUR od 01.03.2010., na iznos od 28,05 EUR od 01.04.2010., na iznos od 26,35 EUR od 01.05.2010., na iznos od 28,22 EUR od 01.06.2010., na iznos od 49,20 EUR od 01.07.2010., na iznos od 44,56 EUR od 01.08.2010., na iznos od 61,63 EUR od 01.09.2010., na iznos od 53,16 EUR od 01.10.2010., na iznos od 44,93 EUR od 01.11.2010., na iznos od 66,31 EUR od 01.12.2010., na iznos od 77,21 EUR od 01.01.2011., na iznos od 69,05 EUR od 01.02.2011., na iznos od 71,57 EUR od 01.03.2011., na iznos od 64,73 EUR od 01.04.2011., na iznos od 65,49 EUR od 01.05.2011., na iznos od 85,06 EUR od 01.06.2011., na iznos od 88,57 EUR od 01.07.2011., na iznos od 112,65 EUR od 01.08.2011., na iznos od 109,25 EUR od 01.09.2011., na iznos od 90,34 EUR od 01.10.2011., na iznos od 87,38 EUR od 01.11.2011., na iznos od 86,10 EUR od 01.12.2011., na iznos od 90,85 EUR od 01.01.2012., na iznos od 96,17 EUR od 01.02.2012., na iznos od 96,29 EUR od 01.03.2012., na iznos od 92,97 EUR od 01.04.2012., na iznos od 94,06 EUR od 01.05.2012., na iznos od 96,11 EUR od 01.06.2012., na iznos od 94,16 EUR od 01.07.2012., na iznos od 94,31 EUR od 01.08.2012., na iznos od 92,44 EUR od 01.09.2012., na iznos od 88,74 EUR od 01.10.2012., na iznos od 93,00 EUR od 01.11.2012., na iznos od 94,21 EUR od 01.12.2012., na iznos od 94,31 EUR od 01.01.2013., na iznos od 88,14 EUR od 01.02.2013., na iznos od 92,11 EUR od 01.03.2013., na iznos od 93,18 EUR od 01.04.2013., na iznos od 90,80 EUR od 01.05.2013., na iznos od 84,12 EUR od 01.06.2013., na iznos od 81,48 EUR od 01.07.2013., na iznos od 84,23 EUR od 01.08.2013., na iznos od 87,04 EUR od 01.09.2013., na iznos od 92,20 EUR od 01.10.2013., na iznos od 89,71 EUR od 01.11.2013., na iznos od 91,06 EUR od 01.12.2013., na iznos od 91,99 EUR od 01.01.2014., na iznos od 86,24 EUR od 01.02.2014., na iznos od 87,68 EUR od 01.03.2014., na iznos od 86,66 EUR od 01.04.2014., na iznos od 84,82 EUR od 01.05.2014., na iznos od 83,90 EUR od 01.06.2014., na iznos od 84,69 EUR od 01.07.2014., na iznos od 86,89 EUR od 01.08.2014., na iznos od 89,71 EUR od 01.09.2014., na iznos od 90,18 EUR od 01.10.2014., na iznos od 91,15 EUR od 01.11.2014., na iznos od 92,80 EUR od 01.12.2014., na iznos od 91,84 EUR od 01.01.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.02.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.03.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.04.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.05.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.06.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.07.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.08.2015. i na iznos od 93,11 EUR od 01.09.2015., pa do 29. rujna 2015. i u točki IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se zahtjev tuženika za izuzeće sudaca ovog suda kao nedopušten.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.
VI. Točka V. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. utvrdio da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu od 12. srpnja 2005. u dijelu članka 7. koji glasi: „Valutna klauzula: povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama na svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, i u dijelu članka 8. koji glasi: „Kamata: kamatna stopa je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500% (četiri cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu sa važećim odlukama banke.“ Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati s osnova više plaćenih kamata, tečaja i razlike glavnice uslijed primjene promjenljive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak, te razlike glavnice po konverziji iznose od 1.191,79 eura i 5.762,70 eura sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano te iznos od 5.912,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. U točki III. izreke utvrđeno je da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužitelju s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 767,45 eura te uslijed ništetnosti valutne klauzule u iznosu od 239,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate, te je odbijen prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 3.771,04 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. U točki V. izreke odlučeno je da će o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova za pristup na ročište za donošenje, objavu i uručenje presude, sud odlučiti posebnim rješenjem nakon održanog ročišta.
2. Protiv točke IV. izreke navedene presude (odluke o naknadi parničnog troška) pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 28. ožujka 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o troškovima postupka i prizna sve troškove zatražene troškovnikom ili da istu odluku ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Protiv točaka I., II., III. i IV. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 28. ožujka 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevima i obveže ga na naknadu troškova prvostupanjskog postupka i troškova žalbe ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika 11. travnja 2025., u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te istu predlaže odbiti kao neosnovanu i potražuje trošak žalbe.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao korisnika Ugovora o kreditu koji je zaključen s tuženikom kao kreditorom 12. srpnja 2005., da se utvrde ništetnim odredbe članka 7. kojim je ugovoren povrat obveze iz Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu i članka 8. kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita na temelju važećih odluka banke, te isplata više plaćene razlike po osnovu kamate u iznosu od 1.191,79 eura, po osnovu promjene tečaja iznosa od 5.762,70 eura i po osnovu razlike u glavnici iznosa od 5.912,36 eura.
6.1. Tužitelj svoju tužbu temelji na utvrđenjima iz presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
6.2. Tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor zastare. Između ostalog ocjenjuje da tužitelj ne bi imao pravo na povrat novčanih iznosa koji su plaćeni temeljem odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem odluke banke i kojim je ugovoren povrat kredita u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, jer su tužitelj i tuženik zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija iz kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit u kunama s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).
6.3. Nesporno je između stranaka da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 12. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102518629 prema kojemu je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 79.000,00 CHF kao stambeni kredit za kupovinu nekretnine, da je početna kamatna stopa iznosila 4,500% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i da se kredit trebao otplatiti u 300 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora. Kredit je trebao biti otplaćen do 1. kolovoza 2030.
6.4. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između tužitelja kao kupca i R i SL kao prodavatelja od 12. srpnja 2005. utvrđeno je da su prodavatelji tužitelju prodali nekretninu, s tim da je kupovnina isplaćena od ostvarenog kredita kojeg je tužitelj ostvario kod tuženika.
6.5. Iz Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu (dalje: Aneks) broj 5102518629 od 2. veljače 2016. proizlazi da je tim Aneksom izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. te da na navedeni datum korisnik kredita ima nedospjelu glavnicu od 38.919,85 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja, a koja glavnica se treba podmiriti sukladno otplatnom planu.
6.6. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka utvrđeno je da je konverzija napravljena sukladno ZID ZPK/15, a da je tužitelj do 30. rujna 2015. zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu platio tuženiku više iznos od 1.191,79 eura, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početni tečaj iznos od 5.762,70 eura te da je nastala razlika glavnice prilikom konverzije u iznosu od 4.142,27 eura. Utvrđene su i negativne razlike kada je kamatna stopa bila manja u odnosu na početnu kamatnu stopu u iznosu od 767,45 eura i u iznosu od 239,07 eura zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj.
6.7. Raspravljajući zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim članka 7. Ugovora prema kojemu je povrat obveza iz Ugovora vezan uz srednji tečaj banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke i članka 8. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o istom činjeničnom stanju o kojem se raspravljalo u sporu pokrenutom kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pa da je u konkretnom sporu vezan pravnim shvaćanjima iznesenim u tom sporu, a sukladno članku 502.c ZPP-a.
6.8. U presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je između ostalih i tuženik, koji je bio tuženik i u kolektivnom sporu, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U tom dijelu da je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom broj Rvt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio reviziju tuženika kao neosnovanu. Ista presuda da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena u dijelu u kojem je utvrđeno da je nepoštena ugovorena odredba potrošačkog ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana u valutu CHF.
6.9. U odnosu na konkretan Ugovor, a vezano uz njegovo zaključenje, prvostupanjski sud je saslušao tužitelja koji je istaknuo kako je bio od ranije klijent banke i kako se zbog namjere da kupi kuću obratio tuženiku radi zaključenja kredita te su mu ponudili kredit u švicarskim francima i rekli mu da se radi o čvrstoj valuti. Kredit da je isplaćen u cijelosti i utrošen na kupnju kuće. U banci da mu nisu ništa objasnili što to znači ako podiže kredit uz valutu švicarski franak, a znao je da će se kamata mijenjati, ali da mu je rečeno da se kamata neće značajno mijenjati. U početku da mu je rata kredita bila prihvatljiva, a kasnije da je ista rasla zbog promjena kamatne stope i valutnog tečaja, zbog čega je i pristao zaključiti Aneks ugovora jer je to u tom trenutku bilo za njega prihvatljivije. Saslušana je i svjedokinja ČL koja je konkretno radila na odobrenju kredita koji je dan tužitelju, ali se konkretnog Ugovora o kreditu ne sjeća. Općenito je iskazivala da su u situacijama kada su podizani stambeni krediti svi klijenti bili upoznati s uvjetima kredita i odlukama banke, a na njima je bilo da prihvate ili ne prihvate zaključiti kredit pod takvim uvjetima. Kredit kao što je tužiteljev je isplaćen u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i kredit je isplaćen direktno prodavatelju. Priložen je i iskaz svjedokinje NL, zaposlenice tuženika, čiji je potpis ovjeren na Ugovoru i u kojem stoji način na koji se postupalo kod zaključenja sličnih ugovora.
6.10. Prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe čije se utvrđenje ništetnosti traži sastavni dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, da iz istih ne proizlazi temeljem kojih parametara će se mijenjati kamatna stopa, odnosno što će utjecati na promjenu tečaja, pa da se radi o ugovoru koji je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja i kojim je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
6.11. Ističe da je ugovaranjem navedenih odredbi došlo do povrede prava i interesa potrošača, odnosno da je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja jer da je u odnosu na promjenjivost kamatne stope temeljem odluke banke tuženik mogao samo znati kako će se navedena kamatna stopa eventualno promijeniti, ali nije bio upoznat s egzaktnim parametrima i metodama izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a u odnosu na odredbe uz koje je glavnica vezana uz CHF da nije bio informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Ono što je tužitelj mogao znati je samo podatak o visini rate kredita i trajanju otplate kredita prije samog sklapanja Ugovora o kreditu. Tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja da nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog u nekoliko navrata, a tuženik da je kao bankar trebao upozoriti tužitelja i na te okolnosti ako ih je znao ili ih je trebao znati.
6.12. Zbog navedenog prvostupanjski sud, u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003.; dalje: ZZP/03), utvrđuje ništetnima dijelove članka 7. i članka 8. Ugovora o kreditu, kako je to citirano u točki I. izreke, te s obzirom da su navedene odredbe ništetne, to tužitelju dosuđuje primjenom članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) u svezi s člankom 323. stavak 1. i 2. ZOO-a iznos od 1.191,79 eura kao iznos više plaćenog zbog promjene kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu od plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta do 30. rujna 2015. sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate, kako je to specificirano u točki II. izreke, te iznos od 5.762,70 eura po osnovu više plaćenog zbog promjene tečaja u odnosu na početni tečaj sa zakonskom zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 30. rujna 2015., kako je to i specificirano.
6.13. Zakonska zatezna kamata dosuđena je od dana plaćanja pojedinog mjesečnog anuiteta po članku 1115. ZOO-a jer prvostupanjski sud ocjenjuje da je tuženik nepošteni stjecatelj.
6.14. Mišljenje je prvostupanjskog suda da usprkos zaključenju Aneksa ugovora tužitelj ima pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2009. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita jer sklapanjem Dodatka nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni.
6.15. Prvostupanjski sud smatra da zaključenjem Aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača i zaključenjem navedenog Aneksa nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, već je za ubuduće definiran ugovorni odnos između stranaka.
6.16. Odbijen je prigovor zastare jer da sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/17-2 od 20. rujna 2018. u individualnim sporovima zastara počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je u odnosu na promjenu kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke postala pravomoćna 13. lipnja 2014. donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. Kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019., to da je ista podnesena u roku od 5 godina.
6.17. Tužitelju je dosuđena i razlika u glavnici, a kao posljedica konverzije u iznosu od 5.912,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.
6.18. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da ne postoje novčana potraživanja tuženika prema tužitelju s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 767,45 eura te uslijed ništetnosti valutne klauzule u iznosu od 239,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate te je odbijen prigovor tuženika radi prijeboja uz obrazloženje da tužitelj navedene iznose nije primio od tuženika, već je tuženiku izvršio isplatu kako je to on od njega zatražio i obračunao. Pozvao se na članak 323. stavak 2. ZOO-a kojim je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik je u konkretnom slučaju jača ugovorna strana, povrijedio je kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći u ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača pa nema pravo od tužitelja kao potrošača zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti Ugovora jer je sam odgovoran za sklapanje ništetnog ugovora.
6.19. Odluka o naknadi parničnog troška donijeta je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za trošak vještačenja.
7. Prije iznošenja žalbenih razloga tuženik opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoji li okolnost za izuzeće sudaca u smislu članka 71. stavak 1. i stavak 7. ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženika ili kod drugih banaka) i da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna stranka. Ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od okolnosti koje su naprijed navedene, taj dio žalbe se ima smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu članka 73. ZPP-a u svezi s člankom 71. stavak 7. ZPP-a, odnosno tuženik predlaže da u tom slučaju sukladno članku 72. stavak 2. ZPP-a taj sudac u tim okolnostima obavijesti predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću.
7.1. Ovaj sud je ovaj zahtjev za izuzeće svih sudaca ovog suda odbacio kao nedopušten. Ovo stoga što je člankom 73. stavak 2. točka 1. ZPP-a propisano da nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu. Prema stavku 3. istog članka, zahtjev iz stavka 2. odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.
7.2. Kako tuženik u ovom slučaju uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to je njegov zahtjev nedopušten, pa je isti odbačen temeljem članka 73. stavak 3. ZPP-a.
8. Tuženik je žalbu podnio i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da odluka suda ne proizlazi iz stanja spisa i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.
9. Tuženik u žalbi navodi kako tužitelj ne bi imao pravo na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope prema jednostranoj odluci banke i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF jer da su zaključenjem Aneksa uklonjene posljedice ništetnosti navedenih odredbi iz osnovnog Ugovora, a ono što je preplaćeno temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu priznato je u konverziji.
9.1. Ovakav zaključak tuženika ne može se prihvatiti u cijelosti. Naime, time što je zaključen Aneks i izvršena konverzija iz valute CHF u valutu EUR, a temeljem članka 19. ZID ZPK-a, tužitelj nije izgubio pravo tražiti utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora, a time niti pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ukoliko takva razlika postoji nakon provedene konverzije.
9.2. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 1096/2022-2 od 8. studenog 2022., a koji stav prihvaća i ovaj sud, i koji je odgovorio na pravno pitanje koje glasi: „Da li se sklapanjem Dodatka Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu ili korisnik kredita i dalje zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu?“, na način da: „Sklapanjem Dodatka Ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“.
9.3. Dakle, da bi se moglo ocijeniti ima li tužitelj eventualno pravo na isplatu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, bilo je potrebno utvrditi, prije svega, jesu li odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke banke i odredba kojom je ugovoreno vraćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti valute CHF, nepoštene, a time i ništetne.
9.4. Tužitelj se pozvao na pravna shvaćanja iz kolektivnog spora koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/12 u kojem je pravomoćno utvrđeno da su povrijeđeni interesi i prava potrošača koji su zaključili ugovore sa ovdje tuženikom u određenom vremenskom periodu, kako je to navedeno u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, a u kojem vremenskom periodu je zaključen i konkretan Ugovor. Utvrđeno je da ni kod zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu nije bilo pojedinačnog pregovaranja, da je tuženik sastavio Ugovor na unaprijed formuliranom obrascu, da tužitelja nitko nije upoznao s parametrima i metodama promjene kamatne stope tijekom otplate Ugovora o kreditu, niti mu je dana valjana i potpuna obavijest o valutnoj klauzuli u kojoj je glavnica vezana uz CHF. Ono što je tužitelj znao je koliki će mu iznos kredita biti isplaćen te da će tijekom otplate kredita eventualno doći do promjene kamatne stope i promjene tečaja valute. U trenutku zaključenja Ugovora, a niti tijekom otplate Ugovora tužitelj nije mogao znati koliko će točno iznositi njegova obveza prema tuženiku. Tuženik kao jača ugovorna strana i kao bankarska institucija je imao odgovarajuća znanja i informacije te je mogao predvidjeti koji će poremećaji na financijskom tržištu eventualno utjecati kako na porast kamatnih stopa, tako i na promjenu tečaja, bilo mu je poznato koji rizik nosi zaključenje ugovora uz zaštitnu klauzulu vezanu uz CHF, a da sa istim nije upoznao tužitelja kao korisnika kredita i obveznika prema tuženiku kroz duži vremenski period, čime je postupao nepošteno i zbog čega su određene odredbe Ugovora ništetne. Zbog toga je narušena ravnoteža u pravima i interesima stranaka na štetu tužitelja.
10. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ništetnima utvrdio i dio članka 7. Ugovora o kreditu koji glasi: „Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta po dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama na svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“, jer taj dio članka 7. sam po sebi ne proizvodi nikakve štetne posljedice po tužitelja. Štetna posljedica leži u dijelu članka 7. kojim je ugovoren povrat obveza iz Ugovora u kunskoj protuvrijednosti obračunat po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro- računa banke. U odnosu na članak 8. Ugovora, isti nije ništetan u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500%, jer je to početna kamatna stopa i da se kamata obračunava primjenom direktne metode. Ništetan je dio odredbe članka 8. Ugovora kojim je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke. Ugovaranje promjene kamatne stope sukladno važećim odlukama banke čini navedenu odredbu ništetnom.
10.1. Zbog toga je ovaj sud djelomično potvrdio točku I. izreke, a djelomično preinačio i odbio zahtjev tužitelja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove odluke.
11. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je kako je konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK/15 te je vještak izračunao koliko je po osnovu promjene kamatne stope na više u odnosu na početnu kamatnu stopu do 30. rujna 2015. tužitelj više platio i koliko je više platio zbog promjene tečaja na više u odnosu na početni tečaj od zaključenja Ugovora pa do 30. rujna 2015. Također je utvrđeno kako je prilikom konverzije utvrđen manjak plaćenog u iznosu od 1.745,16 eura. Navedeni manjak je uračunat u ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, a koje potraživanje predstavlja preostalu nedospjelu glavnicu u iznosu od 38.919,85 eura.
11.1. Aneks ugovora zaključen je sukladno ZID ZPK/15. ZID ZPK/15 je u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014. i 110/2015.; dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 i ZOO-a specijalni propis pa njegove odredbe imaju prvenstvo pred odredbama ZZP/14 i ZOO-a te se tek u slučaju ako ZID ZPK/15 ne određuje drugačije, primjenjuju odredbe ZZP/14 pa tako i odredba članka 49. koja uređuje pojam nepoštene ugovorne odredbe, a koja u stavku 5. istog članka propisuje da se odredbe o nepoštenim odredbama ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
11.2. Aneks ugovora zaključen je u skladu sa ZID ZPK/15 i tijekom postupka nije bila upitna njegova valjanost zbog čega, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, isti proizvodi pravne učinke, kako to pravilno tvrdi i sam tuženik.
11.3. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 odgovoreno je na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koje je uputio Općinski sud u Pazinu na način da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. “ Ustavni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.
11.4. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon zaključenog Aneksa tog Ugovora u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme otplate kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavak 1. ZZP/03.
11.5. Stranke su Aneksom ugovora izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c stavak 1. točka 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Kako je prilikom konverzije Ugovora utvrđen manjak plaćenog u iznosu od 1.745,16 eura, to je isti unesen kao dug po osnovi nedospjele glavnice.
11.6. Aneks ugovora ima restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom. Po ocjeni ovog suda, tužitelju ne pripadaju iznosi s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 1.191,79 eura i 5.762,70 eura jer u imovini tuženika više nema tih iznosa. Zbog toga se ne može prihvatiti pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sklapanjem Aneksa tužitelj nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja osnovnog Ugovora do sklapanja Ugovora o konverziji unatoč tome što je Ugovor o konverziji valjan pravni posao.
11.7. ZID ZPK/15 izrijekom nije uredio materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni redovne kamate i valuti obveze u CHF propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO-a u svezi s člankom 1115. istog Zakona kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove i to na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate na izvršene uplate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U članku 19.c stavak 4. i 5. alineja 2. ZID ZPK/15 propisano je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok u članku 19.e stavak 7. ZID ZPK/15 propisano je da učinak konverzije snosi vjerovnik i određuje se koje troškove konverzije snose potrošači. U odnosu na zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetnih odredbi do izvršene konverzije ZID ZPK/15 ništa ne propisuje. Zbog toga primjenom članka 1111. i 1115. ZOO-a, a na temelju članka 4. stavak 2. ZZP/14 kojim je propisano da se na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ako posebnim zakonom iz stavka 1. tog članka ili ZZP/14 nije drugačije određeno, po ocjeni ovog suda postoji obveza tuženika na plaćanje nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od dana plaćanja do 29. rujna 2015. (dan prije izvršene konverzije), dok ne bi imao pravo na zakonsku zateznu kamatu na više plaćene iznose od izvršene konverzije 30. rujna 2015. do isplate.
11.8. Zbog toga je ovaj sud preinačio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem na iznose od 1.191,79 eura (više plaćeno po osnovu ugovorene kamate) i iznos od 5.762,70 eura (više plaćeno zbog promjene tečaja na više) potražuje zakonsku zateznu kamatu od 30. rujna 2015. do isplate.
11.9. Međutim, ovaj sud je ukinuo točku II. izreke pobijane odluke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče: na iznos od 21,11 EUR od 01.02.2008., na iznos od 21,10 EUR od 01.03.2008., na iznos od 21,08 EUR od 01.04.2008., na iznos od 21,07 EUR od 01.05.2008., na iznos od 21,05 EUR od 01.06.2008., na iznos od 21,03 EUR od 01.07.2008., na iznos od 21,01 EUR od 01.08.2008., na iznos od 21,00 EUR od 01.09.2008., na iznos od 20,97 EUR od 01.10.2008., na iznos od 20,96 EUR od 01.11.2008., na iznos od 20,94 EUR od 01.12.2008., na iznos od 20,92 EUR od 01.01.2009., na iznos od 20,90 EUR od 01.02.2009., na iznos od 20,88 EUR od 01.03.2009., na iznos od 20,86 EUR od 01.04.2009., na iznos od 33,86 EUR od 01.05.2009., na iznos od 33,83 EUR od 01.06.2009., na iznos od 33,80 EUR od 01.07.2009., na iznos od 33,78 EUR od 01.08.2009., na iznos od 33,75 EUR od 01.09.2009., na iznos od 33,72 EUR od 01.10.2009., na iznos od 33,68 EUR od 01.11.2009., na iznos od 33,65 EUR od 01.12.2009., na iznos od 33,61 EUR od 01.01.2010., na iznos od 33,58 EUR od 01.02.2010., na iznos od 33,55 EUR od 01.03.2010., na iznos od 33,51 EUR od 01.04.2010., na iznos od 33,48 EUR od 01.05.2010., na iznos od 33,44 EUR od 01.06.2010., na iznos od 33,41 EUR od 01.07.2010., na iznos od 33,38 EUR od 01.08.2010., na iznos od 33,34 EUR od 01.09.2010., na iznos od 33,30 EUR od 01.10.2010., na iznos od 24,33 EUR od 01.11.2010., na iznos od 24,30 EUR od 01.12.2010., na iznos od 24,27 EUR od 01.01.2011., na iznos od 24,24 EUR od 01.02.2011., na iznos od 24,21 EUR od 01.03.2011., na iznos od 24,18 EUR od 01.04.2011., na iznos od 24,15 EUR od 01.05.2011., na iznos od 13,57 EUR od 01.06.2011., na iznos od 13,56 EUR od 01.07.2011., na iznos od 13,54 EUR od 01.08.2011., na iznos od 13,51 EUR od 01.09.2011., na iznos od 13,50 EUR od 01.10.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.11.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.12.2011., na iznos od 1,34 EUR od 01.01.2012., na iznos od 1,33 EUR od 01.02.2012., na iznos od 1,33 EUR od 01.03.2012., na iznos od 1,32 EUR od 01.04.2012., na iznos od 1,32 EUR od 01.05.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.06.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.07.2012., na iznos od 1,31 EUR od 01.08.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.09.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.10.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.11.2012., na iznos od 1,30 EUR od 01.12.2012., na iznos od 1,29 EUR od 01.01.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.02.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.03.2013., na iznos od 1,28 EUR od 01.04.2013., na iznos od 1,27 EUR od 01.05.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.06.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.07.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.08.2013., na iznos od 1,26 EUR od 01.09.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.10.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.11.2013., na iznos od 1,25 EUR od 01.12.2013., na iznos od 1,24 EUR od 01.01.2014., na iznos od 7,17 EUR od 01.09.2005., na iznos od 5,96 EUR od 01.10.2005., na iznos od 5,54 EUR od 01.11.2005., na iznos od 5,29 EUR od 01.12.2005., na iznos od 5,52 EUR od 01.01.2006., na iznos od 3,44 EUR od 01.02.2006., na iznos od 0,07 EUR od 01,09.2006., na iznos od 14,46 EUR od 01.11.2008., na iznos od 17,68 EUR od 01.01.2009., na iznos od 18,99 EUR od 01.02.2009., na iznos od 20,31 EUR od 01.03.2009., na iznos od 16,37 EUR od 01.04.2009., na iznos od 16,60 EUR od 01.05.2009., na iznos od 12,15 EUR od 01.06.2009., na iznos od 6,94 EUR od 01.07.2009., na iznos od 9,08 EUR od 01.08.2009., na iznos od 12,86 EUR od 01.09.2009., na iznos od 9,18 EUR od 01.10.2009., na iznos od 8,82 EUR od 01.11.2009., na iznos od 13,19 EUR od 01.12.2009., na iznos od 16,70 EUR od 01.01.2010., na iznos od 21,28 EUR od 01.02.2010., na iznos od 20,17 EUR od 01.03.2010., na iznos od 28,05 EUR od 01.04.2010., na iznos od 26,35 EUR od 01.05.2010., na iznos od 28,22 EUR od 01.06.2010., na iznos od 49,20 EUR od 01.07.2010., na iznos od 44,56 EUR od 01.08.2010., na iznos od 61,63 EUR od 01.09.2010., na iznos od 53,16 EUR od 01.10.2010., na iznos od 44,93 EUR od 01.11.2010., na iznos od 66,31 EUR od 01.12.2010., na iznos od 77,21 EUR od 01.01.2011., na iznos od 69,05 EUR od 01.02.2011., na iznos od 71,57 EUR od 01.03.2011., na iznos od 64,73 EUR od 01.04.2011., na iznos od 65,49 EUR od 01.05.2011., na iznos od 85,06 EUR od 01.06.2011., na iznos od 88,57 EUR od 01.07.2011., na iznos od 112,65 EUR od 01.08.2011., na iznos od 109,25 EUR od 01.09.2011., na iznos od 90,34 EUR od 01.10.2011., na iznos od 87,38 EUR od 01.11.2011., na iznos od 86,10 EUR od 01.12.2011., na iznos od 90,85 EUR od 01.01.2012., na iznos od 96,17 EUR od 01.02.2012., na iznos od 96,29 EUR od 01.03.2012., na iznos od 92,97 EUR od 01.04.2012., na iznos od 94,06 EUR od 01.05.2012., na iznos od 96,11 EUR od 01.06.2012., na iznos od 94,16 EUR od 01.07.2012., na iznos od 94,31 EUR od 01.08.2012., na iznos od 92,44 EUR od 01.09.2012., na iznos od 88,74 EUR od 01.10.2012., na iznos od 93,00 EUR od 01.11.2012., na iznos od 94,21 EUR od 01.12.2012., na iznos od 94,31 EUR od 01.01.2013., na iznos od 88,14 EUR od 01.02.2013., na iznos od 92,11 EUR od 01.03.2013., na iznos od 93,18 EUR od 01.04.2013., na iznos od 90,80 EUR od 01.05.2013., na iznos od 84,12 EUR od 01.06.2013., na iznos od 81,48 EUR od 01.07.2013., na iznos od 84,23 EUR od 01.08.2013., na iznos od 87,04 EUR od 01.09.2013., na iznos od 92,20 EUR od 01.10.2013., na iznos od 89,71 EUR od 01.11.2013., na iznos od 91,06 EUR od 01.12.2013., na iznos od 91,99 EUR od 01.01.2014., na iznos od 86,24 EUR od 01.02.2014., na iznos od 87,68 EUR od 01.03.2014., na iznos od 86,66 EUR od 01.04.2014., na iznos od 84,82 EUR od 01.05.2014., na iznos od 83,90 EUR od 01.06.2014., na iznos od 84,69 EUR od 01.07.2014., na iznos od 86,89 EUR od 01.08.2014., na iznos od 89,71 EUR od 01.09.2014., na iznos od 90,18 EUR od 01.10.2014., na iznos od 91,15 EUR od 01.11.2014., na iznos od 92,80 EUR od 01.12.2014., na iznos od 91,84 EUR od 01.01.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.02.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.03.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.04.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.05.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.06.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.07.2015., na iznos od 93,11 EUR od 01.08.2015. i na iznos od 93,11 EUR od 01.09.2015., pa do 29. rujna 2015. jer je u tom dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je i materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a pogrešno primijenjeno.
11.10. Provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio koji su iznosi i kada plaćeni u većem iznosu u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i početni valutni tečaj u Ugovoru o kreditu, ali je zakonsku zateznu dosudio na više plaćene mjesečne iznose od dana dospijeća mjesečnog anuiteta koji prema otplatnom planu dospijeva prvog dana u mjesecu, iako bi prema članku 1115. ZOO-a tužitelj imao pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja. Kako nije utvrđeno je li dan dospijeća identičan danu plaćanja, to ovaj sud nije mogao odlučiti o tom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega je u tom dijelu ukinuta pobijana odluka.
12. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio i razliku u glavnici u iznosu od 5.912,36 eura, a koji iznos bi se sastojao od 4.142,27 eura, a koja razlika se pojavila kao neotplaćena glavnica konvertiranog euro kredita i koja je veća u odnosu na to koliko bi iznosila glavnica neotplaćenog CHF kredita kada bi se ista obračunala po početnom tečaju za CHF. Tome je sud pridodao i iznos od 1.745,16 eura, koji iznos je utvrđen kao manje plaćen u vrijeme kada je izvršena konverzija zbog neurednosti tužitelja prilikom isplate kredita i koji iznos je tuženik u Aneksu ugovora utvrdio kao dio preostale nedospjele glavnice.
12.1. Po ocjeni ovog suda, tužitelj ne bi imao pravo na isplatu nedospjele razlike u glavnici jer je navedena nedospjela glavnica posljedica sklapanja Aneksa i valjanog dogovora stranaka, a tužitelj ne tvrdi da su i odredbe Aneksa ništetne, niti se može zaključiti da bi postojali neki drugi razlozi ništetnosti. Razlika u glavnici nije ušla u imovinu tuženika, radi se o nedospjeloj glavnici, a razlika se pojavila zbog načina obračuna propisanog konverzijom. Zbog toga je u tom dijelu ovaj sud preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
13. Tuženik žalbom osporava i dio odluke prvostupanjskog suda koji se odnosi na zastaru. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako zastara nije nastupila jer je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, a koja zastara teče od pravomoćnosti presuda donesenih u kolektivnom sporu, koji je sukladan važećoj sudskoj praksi u istovjetnim predmetima, i koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
14. Osporava se i dio prvostupanjske odluke kojim je odbijen prigovor radi prijeboja jer da sukladno članku 323. stavak 1. ZOO-a kod ništetnih ugovora, a isto tako i kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na povrat onog što je primila po osnovu ništetnih odredbi. Stoga tuženik smatra kako bi i tužitelj njemu trebao isplatiti ili potraživanje tužitelja prebiti sa iznosima koji su manje plaćeni tijekom otplate kredita, a po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivosti kamatnih stopa temeljenom jednostrane odluke banke i temeljem valutne klauzule vezane uz CHF.
14.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako prijeboj ne postoji, iz razloga koje je naveo u svojoj odluci, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
15. I tužitelj i tuženik osporavaju odluku o naknadi parničnog troška. Tužitelj u svojoj žalbi ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada tužitelju nije priznao trošak podnesaka koji su navedeni u točki 50. prvostupanjske odluke.
15.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio za koje radnje tužitelju ne pripada naknada parničnog troška, pa žalba tužitelja u odnosu na odluku o trošku nije osnovana.
15.2. Međutim, kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, to je ukinuta i odluka o naknadi parničnog troška sadržana u točki IV. izreke.
16. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena odlučeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ukinuta primjenom članka 370. ZPP.
17. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje na način da će zatražiti od vještaka da nadopuni svoj nalaz i mišljenje na način da točno navede kada je tužitelj platio pojedine mjesečne iznose na koje traži zakonsku zateznu kamatu, pa će zatraženu zakonsku zateznu kamatu dosuditi od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 29. rujna 2015.
18. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastav odgovora na žalbu tuženika odlučit će prvostupanjski sud u novoj odluci u okviru odluke o naknadi parničnog troška.
19. Točka V. izreke presude nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.
Koprivnica, 1. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
