Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1431/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-115/2024-9 od 27. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P- 115/2024-9 od 27. rujna 2024.:

- preinačuje u točki I. izreke kojom je utvrđeno da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 12. srpnja 2005. zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. te u točki II. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je ništetna odredba članka 3. istog Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, tako da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan,

- potvrđuje u preostalom dijelu.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. i članka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 12.07.2005. godine, potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova u [adresa] dana 27.07.2005. godine po brojem: Ov-4.967/05 sklopljen između tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao pravni sljednik Slavonske banke d.d., kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. i članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 od 12.07.2005. godine, potvrđen kod javnog bilježnika Borisa Godžirova u [adresa] dana 27.07.2005. godine po brojem: Ov-4.967/05 sklopljen između tužitelja KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao pravni sljednik Slavonske banke d.d., kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

III Nalaže se tuženiku, Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kao pravni sljednik Slavonske banke d.d. da tužitelju, KC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime preplaćenog iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kunu), isplati iznos od 2.606,29 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 164,78 eur od 01.11.2005. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.12.2005. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.01.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.02.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.03.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.04.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.05.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.06.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.07.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.08.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.09.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.10.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.11.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.12.2006. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.01.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.02.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.03.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.04.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.05.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.06.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.07.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.08.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.09.2007. godine do isplate,

- 8,08 eur od 01.10.2007. godine do isplate,

- 7,28 eur od 01.11.2007. godine do isplate,

- 7,26 eur od 01.12.2007. godine do isplate,

- 7,27 eur od 01.01.2008. godine do isplate,

- 7,25 eur od 01.02.2008. godine do isplate,

- 7,25 eur od 01.03.2008. godine do isplate,

- 7,23 eur od 01.04.2008. godine do isplate,

- 7,25 eur od 01.05.2008. godine do isplate,

- 7,26 eur od 01.06.2008. godine do isplate,

- 7,25 eur od 01.07.2008. godine do isplate,

- 7,25 eur od 01.08.2008. godine do isplate,

- 7,26 eur od 01.09.2008. godine do isplate,

- 7,26 eur od 01.10.2008. godine do isplate,

- 7,21 eur od 01.11.2008. godine do isplate,

- 7,21 eur od 01.12.2008. godine do isplate,

- 7,21 eur od 01.01.2009. godine do isplate,

- 3,99 eur od 01.02.2009. godine do isplate,

- 4,02 eur od 01.03.2009. godine do isplate,

- 4,12 eur od 01.04.2009. godine do isplate,

- 4,08 eur od 01.05.2009. godine do isplate,

- 4,08 eur od 01.06.2009. godine do isplate,

- 0,52 eur od 01.07.2009. godine do isplate,

- 0,47 eur od 01.08.2009. godine do isplate,

- 0,58 eur od 01.09.2009. godine do isplate,

- 0,50 eur od 01.10.2009. godine do isplate,

- 0,55 eur od 01.11.2009. godine do isplate,

- 0,46 eur od 01.12.2009. godine do isplate,

- 0,51 eur od 01.01.2010. godine do isplate,

- 17,04 eur od 01.01.2012. godine do isplate,

- 0,16 eur od 01.02.2012. godine do isplate,

- 0,02 eur od 01.03.2012. godine do isplate,

- 25,99 eur od 01.05.2012. godine do isplate,

- 38,04 eur od 01.07.2012. godine do isplate,

- 160,58 eur od 01.09.2012. godine do isplate,

- 45,06 eur od 01.10.2012. godine do isplate,

- 52,28 eur od 01.11.2012. godine do isplate,

- 44,68 eur od 01.12.2012. godine do isplate,

- 105,42 eur od 01.02.2013. godine do isplate,

- 38,91 eur od 01.03.2013. godine do isplate,

- 51,45 eur od 01.05.2013. godine do isplate,

- 49,64 eur od 01.08.2013. godine do isplate,

- 104,24 eur od 01.09.2013. godine do isplate,

- 51,03 eur od 01.10.2013. godine do isplate,

- 52,05 eur od 01.11.2013. godine do isplate,

- 52,12 eur od 01.12.2013. godine do isplate,

- 51,93 eur od 01.01.2014. godine do isplate,

- 52,09 eur od 01.02.2014. godine do isplate,

- 4,14 eur od 01.03.2014. godine do isplate,

- 3,79 eur od 01.04.2014. godine do isplate,

- 110, 07eur od 01.05.2014. godine do isplate,

- 56,89 eur od 01.06.2014. godine do isplate,

- 57,50 eur od 01.07.2014. godine do isplate,

- 57,25 eur od 01.08.2014. godine do isplate,

- 57,04 eur od 01.09.2014. godine do isplate,

- 3,86 eur od 01.10.2014. godine do isplate,

- 4,29 eur od 01.11.2014. godine do isplate,

- 56,77 eur od 01.12.2014. godine do isplate,

- 3,71 eur od 01.01.2015. godine do isplate,

- 718,83eur od 01.02.2015. godine do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje; od 01.08.2015 . godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. IV Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.898,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 27. rujna 2024. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a time što nije uzeo u obzir dokazni prijedlog saslušanjem javnog bilježnika, odnosno što je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem javnog bilježnika. Nadalje, tvrdi da sud nije odlučio o protivljenju tuženika objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. srpnja 2022., kao i o istaknutom prigovoru zastare novopostavljenog zahtjeva. Također, u žalbi općenito tvrdi da sud nije izveo sve dokaze koje je tuženik predložio, međutim, ne navodi koje od predloženih dokaza sud nije proveo, niti na koje okolnosti su svjedoci trebali svjedočiti, a da za odbijanje nije dao valjane razloge.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga utvrđeno je da su osnovane žalbene tvrdnje tuženika da sud u presudi nije naveo razloge zbog kojih nije proveo predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika pa je u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, međutim, kako je odlučne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju stanja spisa, u tom dijelu ovaj sud je o žalbi odlučivao temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

5.2. Obzirom da tuženik nije u žalbi precizno naveo koje preostale dokazne prijedloge sud nije proveo i na koje okolnosti, u tom dijelu ovaj sud nije ispitivao osnovanost žalbenih tvrdnji tuženika o počinjenoj bitnoj povredi.

5.3. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika o tome da je sud bio dužan odlučiti o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 6. srpnja 2022. jer je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tužbu iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a te je u tužbi zatražio isplatu neodređenog iznosa novca, dok je nakon provedenog vještačenja podneskom od 6. srpnja 2022. postavio konkretan tužbeni zahtjev tražeći isplatu iznosa od 23.459,90 kuna ukupno, zbog čega se ne radi o objektivnoj preinaci tužbe o kojoj bi sud bio dužan odlučivati. O prigovoru zastare sud je odlučio te je dao jasne razloge u točki 31. obrazloženja tako da je po žalbi tuženika presudu i u tom dijelu bilo moguće ispitati.

5.4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nespornu činjenicu utvrđuje da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek 12. srpnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005 (dalje: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg je pravni prednik tuženika tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 120 jednakih mjesečnih anuiteta uz početnu kamatnu stopu od 5,25 %. Ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnih anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke.

6.1. Raspravljajući spornu činjenicu među strankama jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta CHF (švicarski franak) uz koju je vezana visina anuiteta, kao i odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se redovna kamatna stopa može mijenjati temeljem jednostrane odluke tuženika sud , pozivom na pravne učinke iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. donesene po kolektivnoj tužbi, zatim na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. i Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te na članak 502.c ZPP-a), utvrđuje se da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne stoga što je tuženik promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz valutu CHF ugovorio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno stoga što ovise isključivo o volji tuženika i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane. Kako je tužitelj tuženiku temeljem ništetnih odredbi o povećanju kamatnih stopa i ništetnih odredbi o vezanju anuiteta za švicarski franak otplaćivao kredit, po ocjeni suda, s obzirom da su te odredbe utvrđene ništetnima, tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu temeljem odredbe članka 323. stavak 1. u vezi s člankom 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

6.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da on nije mogao utjecati na pojedine odredbe Ugovora o kreditu iz razloga što je on bio unaprijed pripremljen te da mu je ponuđen krediti isključivo u CHF valuti uz obrazloženje da se radi o najpovoljnijem kreditu. Tuženik je tijekom postupka predlagao saslušanje svoje djelatnice JC koja je sudjelovala u zaključenju Ugovora s tužiteljem, međutim, tijekom postupka odustao je od tog dokaznog prijedloga, zbog čega sud tu svjedokinju nije saslušavao.

6.3. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku 19.637,06 kuna/2.606,29 eura iz kojih razloga sud primjenom odredbe članka 323. stavak 1. i 1111. ZOO-a u tom iznosu usvaja tužbeni zahtjev.

6.4. Zateznu kamatu na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio od dana stjecanja na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a zaključujući da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu morao znati da su ugovorne odredbe nepoštene.

6.5. Sud utvrđuje da za potraživanje tužitelja nije nastupila zastara pozivom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022. prema kojem zastara restitucijskog zahtjeva na temelju ništetnih odredbi ugovora teče od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, odnosno u konkretnom slučaju od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu 14. lipnja 2018., kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 66/2017, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 te do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 1. ožujka 2021. nije istekao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 2. te dijela članka 3. Ugovora o kreditu , kojim je sud utvrdio da je ništetan dio tog članka kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, prihvaća i ovaj sud.

8. Člankom 2. Ugovora o kreditu pravni prednik tuženika odobrio je tužitelju stambeni kredit za adaptacije kuće u iznosu od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.

8.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2023., a koje prihvaća i ovo vijeće, ugovorna odredba kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja nije ništetna jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita, već na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. Kako je prvostupanjski sud utvrđujući ništetnost članka 2. Ugovora o kreditu pogrešno primijenio materijalno pravo, taj dio prvostupanjske presude je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

8.2. Isto tako sud prvog stupnja nepravilno je u točki II. izreke presude utvrdio da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer tim člankom nije ugovorena promjenjiva kamatna stopa, obzirom da je to ugovoreno člankom 4. Ugovora o kreditu, već je u članku 3. ugovorena kamatna stopa od 5,25 %, zbog čega taj dio Ugovora o kreditu nije ništetan jer je tužitelju bila poznata kamatna stopa u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu pa takva odredba nije nepoštena niti uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Iz tih razloga u tom dijelu trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu te i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

8.3. Prvostupanjski sud pravilno je pošao od utvrđenja da iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nadalje, također je pravilno sud prvog stupnja pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., protiv koje je odbijena revizija presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, čime je tuženik postupio suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07.; dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. ; dalje: ZZP/07). Također, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da citirane presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članak 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača zbog čega se tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio.

8.4. Naime, na temelju iskaza tužitelja sud je pravilno utvrdio da su okolnosti zaključenja konkretnog Ugovora o kreditu bile iste, kao i one o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača. Tuženik je u ovom postupku imao mogućnost dokazivati da su okolnosti zaključenja Ugovora bile drugačije u odnosu na one o kojima se raspravljalo u kolektivnom sporu, ali je tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svoje djelatnice JC, koja je sudjelovala u zaključenju konkretnog Ugovora. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su se odlučne činjenice u pogledu informiranja tužitelja o rizicima valutne klauzule mogle utvrditi saslušanjem javnog bilježnika jer prema stabilnoj praksi redovnih sudova i Ustavnog suda Republike Hrvatske saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije i u vrijeme sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope, koji parametri u ugovoru nisu navedeni, odnosno rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a niti je on imao takve zakonske ovlasti.

8.5. Pravilno tuženik u žalbi ističe da je valutna klauzula dopuštena zakonom u smislu odredbe članka 22. stavak 1. ZOO-a. Ta je činjenica, međutim, neodlučna. Konkretna odredba Ugovora u kojem je plaćanje anuiteta ugovoreno vezanjem uz valutnu klauzulu u CHF netransparentna je, jer tužitelju nisu objašnjeni specifični rizici vezani uz CHF, zbog čega on nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik je u cijelosti preuzeo potrošač iz kojih razloga je u kolektivnom sporu takva odredba ocijenjena netransparentnom, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je pravilno sud zaključio da je takva odredba ništetna.

8.6. Tuženik nadalje ističe u žalbi da je sud u cijelosti zanemario njegove navode da Slavonska banka d.d. Osijek nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, zbog čega se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda jer u odnosu na tu banku nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezanih za promjenu kamatne stope i ugovaranje valute CHF.

8.7. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženikov prednik Slavonska banka d.d. Osijek, s kojom je tužitelj zaključio Ugovor o kreditu, a stranka kolektivnog spora bio je također tuženikov prednik Hypo Alpe-Adria Bank d.d., koji sada posluje pod tvrtkom Addiko Bank d.d. zbog čega se utvrđenje iz tog spora primjenjuju i na tuženika. Naime, sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je Slavonska banka d.d. Osijek njegov pravni prednik, koju tvrdnju ponavlja i u žalbi, a ta banka bila je pripojena tuženiku koji je tada poslovao pod nazivom Hypo Alpe-Adria Bank d.d. u odnosu na kojeg je donesena kolektivna presuda.

8.8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tuženikov prigovor zastare. U skladu s objedinjenim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom predmetu, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Individualnu tužbu tužitelj je u ovom predmetu podnio 1. ožujka 2021., zbog čega od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnom valutna klauzula koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., nije protekao rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a.

8.9. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a smatrajući da je zakonske zatezne kamate sud mogao dosuditi tek od dana podnošenja tužbe pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-2398/2010. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je i po ocjeni ovoga suda sud prvog stupnja pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je on sastavio ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koja je utvrđena ništetnom bez pregovaranja s tužiteljem, pravilno je sud prvog stupnja primjenjujući odredbu članka 1115. ZOO-a zateznu kamatu na preplaćene mjesečne iznose tužitelju dosudio od dana stjecanja (isto pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-364/2022). Neosnovano je pozivanje tuženika na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-2398/2010 jer je to pravno shvaćanje iznijeto u parnici koja se činjenično razlikuje od ove parnice.

9. Tuženik osporava odluku o naknadi troškova postupka tvrdeći da sud nije mogao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa/23) za sve radnje u postupku već je trebao troškove priznavati prema vrijednosti boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje te da se radi o retroaktivnoj primjeni Tarife/23. Ove žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer prema odredbi Tbr. 52. stavak 3. Tarife/23 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u vrijeme presuđenja 27. rujna 2024. na snazi je bila Tarifa/23 koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. zbog čega sud nije retroaktivno primjenjivao Tarifu, kako to neosnovano tvrdi tuženik.

10. Iz obrazloženih razloga u preostalom dijelu žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. S obzirom da je tuženik s podnesenom žalbom uspio u neznatnom dijelu, neosnovan je njegov zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 312,50 eura.

Koprivnica, 1. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković