REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-271/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KBC Sestre Milosrdnice, Zagreb, Vinogradska 29, OIB: 84924656517, protiv tuženice HŽ, nepoznatog prebivališta i boravišta, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po privremenom zastupniku Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. siječnja 2026., poslovni broj: Povrv-382/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja KBC Sestre Milosrdnice iz Zagreba, ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. siječnja 2026., poslovni broj: Povrv- 382/2025-6, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovrv-14475/2024 od 9. travnja 2025. kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati 1.543,55 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku:
- na iznos od 245,83 EUR od 11.08.2023. do isplate;
- na iznos od 212,97 EUR od 16.12.2023. do isplate;
- na iznos od 240,79 EUR od 23.12.2023. do isplate;
- na iznos od 148,43 EUR od 31.12.2023. do isplate;
- na iznos od 695,53 EUR od 06.01.2024. do isplate.
po stopi koja se određuje od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se za navedeno tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Određuje se privremenom zastupniku tuženice Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, trošak za zastupanje tuženice u ovom parničnom postupku u iznosu 400,00 eura te se nalaže računovodstvu ovoga suda da nakon pravomoćnosti ovog rješenja iz uplaćenog predujma privremenom zastupniku ovršenika Davoru Perliću, odvjetniku u Zagrebu, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos 400,00 eura na račun [broj bankovnog računa], otvoren kod Privredna banka Zagreb d.d.
III. Odbija se u cijelost kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka."
2. Protiv presude tužitelj je (u žalbi je pogrešno navedeno da se radi o žalbi tuženika) pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Smatra da je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku, obzirom da sve izvedene dokaze nije cijenio savjesno i brižljivo, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje pravilne odluke.
2.2. Suprotno zaključku suda, u žalbi ističe kako smatra da uvidom u svu dostavljenu dokumentaciju i isprave proizlazi osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
2.3. Navodi kako su u priloženim računima za učešće jasno naznačeni osobni podaci tuženice, datum rođenja, adresa, OIB, datum i vrijeme pružanja usluge, naziv i vrsta pružene liječničke usluge, te visina računa, odnosno iznos participacije.
2.4. Ističe kako prednje podatke tužitelj nije mogao formirati samoinicijativno bez da se tuženica navedenih datuma obratila za zdravstvenu pomoć, pa da su stoga njezini prigovori u potpunosti paušalni. Navodi kako tuženica tijekom postupka nije određeno obrazložila, niti potkrijepila dokazima svoje tvrdnje da joj zdravstvene usluge nisu pružene, niti je dokazala da je izvršila plaćanje utuženih računa.
2.5. Navodi kako je u spis dostavio podatke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz kojih jasno proizlazi da tuženica u vrijeme pružanja zdravstvene usluge nije imala ugovoreno osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje.
2.6. Smatra da je prvostupanjski sud stoga pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pa predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom troškova pruženih zdravstvenih usluga u vrijeme kada tuženica nije bila zdravstveno osigurana.
6. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza zaključio kako je tužitelj dostavom e-mail prepiske s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje dokazao da tuženica od 29. lipnja 2023. nije imala obvezno zdravstveno osiguranje, a da od 12. prosinca 2021. nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje. Kako je međutim privremeni zastupnik tuženice osporio da je tužitelj pružio ikakve zdravstvene usluge tuženici i kako je tužitelj nakon upozorenja u smislu članka 219. i 221. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, prvostupanjski je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tužitelj tuženici nije pružio zdravstvene usluge, te je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
6.1. Pri tome prvostupanjski sud zaključuje da računi koje je tužitelj dostavio nisu dovoljan dokaz da je tuženici pružena zdravstvena usluga, jer da se radi o jednostranim ispravama izdanim od strane tužitelja, te da je osnovanost tužbe tužitelj mogao dokazati medicinskom dokumentacijom poput otpusnih pisama ili recepata, odnosno saslušanjem liječnika ili drugih djelatnika bolnice koji su liječili tuženicu.
7. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da su računi jednostrane isprave izdane od strane tužitelja. Riječ je dakle o privatnim ispravama koje nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu u smislu članka 230. stavka 1. ZPP-a, zbog čega je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga na strani tužitelja (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a.)
7.1. Međutim, prvostupanjski sud je stava da računi koje je izdao tužitelj nemaju nikakvu dokaznu snagu, te da je uz izdane račune i nepobitnu činjenicu da tuženica u vrijeme pružanja zdravstvenih usluga nije bila zdravstveno osigurana, tužitelj trebao dokazati da je navedene zdravstvene usluge uistinu i pružio (konkretnom medicinskom dokumentacijom i saslušanjem liječnika).
8. Takav pravni stav prvostupanjskog suda nije pravilan. Iako je točno da računi predstavljaju privatne isprave koje same po sebi nemaju unaprijed određenu dokaznu snagu, prvostupanjski je sud propustio cijeniti da isti, kao privatne isprave u okviru redovite djelatnosti tužitelja, predstavljaju relevantan dokaz o pruženim uslugama.
9. U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženica postojanje obveze osporila isključivo paušalno, bez navođenja konkretnih činjenica i bez predlaganja dokaza iz kojih bi proizlazilo da joj zdravstvene usluge nisu pružene, nije bilo osnove za zaključak da tužitelj nije dokazao osnovu tražbine.
10. Naime, u situaciji kada je tužitelj priložio račune kao dokaz o izvršenim uslugama, a tuženica ne iznosi konkretne i određene prigovore, niti za iste nudi dokaze, takvo osporavanje ne dovodi u pitanje dokaznu snagu tih isprava, već se teret dokazivanja relevantnih činjenica prebacuje na tuženicu.
11. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a kada je, unatoč postojanju računa izdanih od strane tužitelja i izostanku konkretiziranog osporavanja od strane tuženice, zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja.
12. Slijedom navedenog, a budući je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda izostala ocjena izvedenih dokaza, kao i ocjena istaknutog prigovora zastare, prvostupanjsku je presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, polazeći od pravilne primjene odredaba članka 7., 8. i 219. ZPP-a otkloniti uočene nedostatke, te će prije svega izvršiti savjesnu i brižljivu ocjenu svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti.
14. Sud će pritom posebno ocijeniti dokaznu vrijednost računa kao isprava izdanih u okviru redovne djelatnosti tužitelja, uzimajući u obzir i činjenicu da je osporavanje tuženice ostalo na razini paušalnih navoda bez konkretizacije i bez predlaganja dokaza.
15. Nadalje, prvostupanjski će sud ocijeniti i istaknuti prigovor zastare, te će potom donijeti novu pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku kojom će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
16. Slijedom navedenog, a temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 1. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
